Search

U ovom radu ispitana je mogućnost pripreme novih biosorbensa imobilizacijom inaktivne biomase gljive Fomitopsis pinicola uklapanjem u kalcijev alginat. Novi biosorbensi su pripremljeni ukapljanjem inaktivne biomase gljive u 1 % i 2 % kalcijev alginat, pri čemu je biomase gljive dodana u različitim količinama u odnosu na masu natrijevog alginata korištenog u postupku imobilizacije (10 %, 20 % i 30 % gljive na masu alginata te u omjerima 1:1, 1:1,5 i 1:2 u odnosu na masu natrijevog alginata). Dobiveni biosorbensi su osušeni te su prije i nakon sušenja određivani promjer i udio vlage te stupanj bubrenja mikrosfera biosorbensa. Nadalje, ispitana je učinkovitost uklanjanja sintetskog bojila kongo crvenila iz vodenih otopina korištenjem dobivenih biosorbensa. Rezultati su pokazali kako je dodatak inaktivne biomase gljive utjecao na povećanje promjera te smanjenje udjela vode dobivenih mikrosfera biosorbensa u odnosu na mikrosfere biosorbensa bez dodatka biomase gljive. Svi biosorbensi pokazali su se učinkovitima za uklanjanje kongo crvenila (i do 80 %) iz vode pri odabranom vremenu kontakta od 6 h. Biosorbensi sa smanjenim udjelom natrijeva alginata (1 %) te povećanim udjelom biomase gljive također su se pokazali učinkovitima za uklanjanje kongo crvenila, ali nije postignuto očekivano povećanje učinkovitosti u odnosu na uzorak bez dodatka biomase gljive. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem upućuju na mogućnost upotrebe otpadne inaktivne gljive Fomitopsis pinicola za pripremu biosorbensa, ali i na potrebu provođenja daljnjih istraživanja koja će uključivati detaljniju fizikalno-kemijsku i morfološku karakterizaciju biosorbensa te opsežnije biosorpcijske eksperimente. In this study, the possibility of preparing new biosorbents by immobilizing the inactive biomass of the fungus Fomitopsis pinicola by incorporating it into calcium alginate was tested. New biosorbents were prepared by liquefying inactive mushroom biomass in 1% and 2% calcium alginate, where the mushroom biomass was added in different amounts in relation to the mass of sodium alginate used in the immobilization process (10%, 20% and 30% of mushroom to the mass of alginate and in ratios of 1:1, 1:1.5 and 1:2 in relation to the mass of sodium alginate). The obtained biosorbents were dried, before and after drying, the diameter and moisture content and degree of swelling of the biosorbent microspheres were determined. Furthermore, the effectiveness of removing the synthetic dye Congo red from aqueous solutions using the obtained biosorbents was tested. The results showed that the addition of inactive mushroom biomass had an effect on increasing the diameter and reducing the water content of the obtained biosorbent microspheres compared to biosorbent microspheres without the addition of mushroom biomass. All biosorbents proved effective for removing Congo red (up to 80%) from water at the selected contact time of 6 h. Biosorbents with a reduced proportion of sodium alginate (1%) and an increased proportion of mushroom biomass also proved to be effective for the removal of Congo red, but the expected increase in efficiency compared to the sample without the addition of mushroom biomass was not achieved. The results obtained from this research point to the possibility of using waste inactive fungus Fomitopsis.pinicola for the preparation of biosorbents, but also to the need for further research that will include more detailed physico-chemical and morphological characterization of biosorbents and more extensive biosorption experiments.

Modifikacija svojstava poli(etilen-oksida) (PEO) provedena je dodatkom kalcijevog alginata (CaAlg) s ciljem smanjena stupnja kristalnosti PEO-a, a u svrhu primjene mješavine kao krutog polimernog elektrolita. Uspješno su pripravljene mješavine PEO/CaAlg pomoću ekstrudera s dvopužnim kontrarotirajućim vijcima. Primjenom infracrvene spektroskopije s Fourierovom transformacijom (FTIR) nisu potvrđene značajnije interakcije između PEO-a i CaAlg-a. Diferencijalna pretražna kalorimetrija (DSC) je primijenjena u svrhu istraživanja utjecaja CaAlg-a na toplinska svojstva i kristalnost PEO-a. Uočava se djelomična mješljivost mješavine PEO/CaAlg. Udio kristalne faze PEO-a kod svih mješavina nije značajno promijenjen. Toplinska postojanost mješavina istraživana je primjenom neizotermne termogravimetrije (TG). Polimerne mješavine PEO/CaAlg razgrađuju se u tri stupnja razgradnje. Dodatak i povećanje udjela CaAlg-a pogoršava toplinsku postojanost ispitivanih mješavina. Najveći potencijal za pripravu SPE s kalcijevim solima ima mješavina 80PEO/20CaAlg.

Stabilizacija enzima je jedan od ključnih koraka prilikom razvoja industrijskog biokatalizatora. Može se postići imobilizacijom, tj. postupkom prevođenja topljivog enzima u netopljivi oblik. Poznato je više metoda imobilizacije koje su dobro opisane u literaturi [1], a mogu se klasificirati u nekoliko osnovnih skupina: fizikalna adsorpcija, kovalentno vezanje, umrežavanje, uklapanje u gel, te kapsuliranje. U ovom je radu provedena imobilizacija -amilaze putem uklapanja u gel kalcijev alginat. -amilaza komercijalnog naziva Termamyl je termostabilan biokatalizator koji gubi aktivnost prilikom dulje upotrebe. Na njegovu stabilizaciju mogu pozitivno utjecati i ioni kalcija, međutim, bolji rezultati se mogu postići imobilizacijom. Imobilizacija je provedena u dva zasebna eksperimenta. Svakom od pripremljenih katalizatora je ispitana operacijska stabilnost u kotlastom reaktoru. Kako bi se kvantificirale eventualne deaktivacije biokatalizatora prilikom dulje uporabe, proveden je ponovljeni šaržni eksperiment. Eksperimenti su provedeni pri 65 ºC i u acetatnom puferu (pH 5, 5). Dobiveni rezultati su pokazali da je prva imobilizacija bila uspješnija jer je veća količina enzima ostala u gelu. To je pokazala i spektrofotometrijska analiza koncentracije proteina u otopini za ispiranje nakon imobilizacije u odnosu na početnu količinu. U prvoj je imobilizaciji u gel uklopljeno 63, 53% početne količine proteina, dok je kod druge imobilizacije taj postotak bio nešto manji i iznosio je 42, 70 %. Za matematičko modeliranje procesa je korišten Michelis-Menteničin kinetički model uz antikompetitivnu inhibiciju glukozom i maltozom, te su korišteni kinetički parametri procijenjeni iz eksperimenta provedenih sa čistim enzimom. Postignuto je dobro slaganje matematičkog modela i eksperimentalnih podataka, te je postignuta 100%-tna konverzija škroba. Koncentracije nastale maltoze i glukoze ne odgovaraju koncentraciji potrošenog škroba što dovodi do zaključka da nastaju i drugi produkti – oligosaharidi koje nije bilo moguće kvantificirati. Ovako imobilizirani biokatalizator je stabilan tijekom višestruke upotrebe uz napomenu da na njegovu stabilnost znatno utječu uvjeti imobilizacije. Tako je biokatalizator imobiliziran u prvom eksperimentu bio znatno bolji, zbog kvalitete nastalog gela. [1] A.M. Klibanov, Science 219 (1983) 722.