Search

Ekstrakcija kanabinoida, primarno kanabidiola (CBD), iz industrijske konoplje je relativno nova grana industrije i ostavlja dovoljno prostora za inovacije i optimiranje procesa. Standardni procesi uključuju primjenu etanola i drugih organskih otapala te superkritičnog CO2. Kao alternativa ovim postupcima ispitana je mogućnost primjene lipofilnih eutektičkih otapala (DES). U radu su napravljena preliminarna laboratorijska istraživanja i optimiranje procesa na odabranom DES-u uz varijacije omjera suhe tvari i otapala, vremena ekstrakcije te temperature. Udio ekstrahiranih ukupnih kanabinoida, CBD i kanabinola (CBN) određen je putem tekućinske kromatografije dok je udio nepoželjnih klorofila u ekstraktu određen spektrofotometrijski. Provedeni su toksikološki testovi in vitro na staničnim linijama, koji pokazuju povoljne učinke na stanično preživljenje. Time je dokazano da ekstrakt CBD-a u hidrofobnom DES-u ima značajan potencijal za daljna istraživanja i moguću primjenu u prehrambenoj industriji, farmciji i kozmetici The extraction of cannabinoids, primarily cannabidiol (CBD), from industrial hemp is a relatively new branch of the industry and leaves plenty of room for innovation and optimization of the process. Standard processes include the use of ethanol and other organic solvents and supercritical CO2. As an alternative to these procedures, the possibility of using lipophilic eutectic solvents (DES) was examined. In the paper, preliminary laboratory research and optimization of the process on the selected DES were carried out with variations in the ratio of dry matter and solvent, extraction time and temperature. The proportion of extracted total cannabinoids, CBD and cannabinol (CBN) was determined by liquid chromatography, while the proportion of undesirable chlorophylls in the extract was determined spectrophotometrically. In vitro toxicological tests were performed on cell lines, which show favorable effects on cell survival and genome stability. This proved that CBD extract in hydrophobic DES has signifivant potential for further research and possible application in the food industry, pharmacy and cosmetics.

Područje istočne Istre desetljećima je bilo izloženo onečišćenjima uslijed rudarsko- industrijskih aktivnosti na tom prostoru. Geokemijskom analizom prikupljenih uzoraka tala na istraživanim lokalitetima Štrmac i Krapan utvrđeno je da sadrže povećanu količinu metala. Ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi učinak vodenih eluata tla na rast korijena kozjaka Allium ascalonicum L. i procijeniti genotoksičnost na temelju pojave mitotskih i kromosomskih aberacija te komet-testom. Nadalje, određivanjem stupnja lipidne peroksidacije procijenila sam dolazi li uslijed djelovanja uzoraka do oksidacijskog stresa u stanicama korijena. Rezultati provedenih testova pokazali su genotoksični učinak istraživanih uzoraka. Usporedbom negativne kontrole i kontrolnog tla s ispitivanim uzorcima najvišu genotoksičnost pokazalo je tlo prikupljeno na lokaciji Štrmac, uzorkovano na dvije dubine - na dubini do 10 cm te na dubini 10-20 cm. Tlo uzorkovano na lokaciji Krapan u većini testova nije izazvalo značajne učinke na stanice kozjaka, dok je kontrolno tlo, za koje se smatralo da nije onečišćeno pokazalo oprečne rezultate. Naime, komet-test te učestalost pojedinih faza mitoze ukazali su na prisutnost tvari koje su uzrokovale promjene u stanicama korijena kozjaka. The area of Eastern Istria has been exposed to contamination by mining and industrial activities for decades. Geochemical analysis of the soil samples collected at the investigated sites of Štrmac and Krapan showed increased amounts of metals. The aim of this study was to determine the effect of soil water extracts on the growth of shallot (Allium ascalonicum L.)root, to evaluate genotoxicity based on the occurrence of mitotic and chromosomal aberrations and by a comet-assay. Moreover, to determine the effect of oxidative stress, the level of lipid peroxidation was evaluated. Comparison of the negative control and control soil with the investigated samples showed that the most genotoxic was the soil collected at the Štrmac site, sampled at two depths - at 10 cm and 10-20 cm. Soil sampled at the Krapan site in most of the tests did not cause significant changes to the root cells, while the control soil, which was considered unpolluted, showed contradictory results. The results of comet-assay and frequency of phases of mitosis showed the presence of substances which could cause disturbances in shallot root tip cells.

The aim of this study was to evaluate the genetic damage in human peripheral blood lymphocytes following 24 and 48- hour exposure to a commercial diazinon formulation Basudin 60EM® at concentrations between 0.01 and 40 μg mL-1. For this purpose we used the micronucleus (MN), fluorescence in situ hybridization (FISH), and alkaline single cell gel electrophoresis (comet) assay. Diazinon significantly increased the frequency of micronucleated cells compared to control. Forty-eight-hour exposure increased this frequency even at lower concentrations (0.01-10 μg mL-1). The FISH results revealed aneugenic effects at 10 μg mL-1. The comet assay also confirmed DNA damage at concentrations between 10 and 40 μg mL-1. Our findings have confirmed the genotoxic potential of diazinon and its cytotoxic effect on human lymphocytes. The increased DNA damage in our study raises concern about the current assessment of the health risk posed by this pesticide and calls for a high level of caution in agricultural and household use., Cilj je ovog istraživanja bio ocijeniti genetička oštećenja u limfocitima ljudske periferne krvi nakon 24-satne odnosno 48-satne izloženosti komercijalnom diazinonu (Basudin 60EM®) u rasponu koncentracija od 0,01 do 40 μg mL-1. U tu smo svrhu rabili mikronukleus (MN)-test, fluorescencijsku in situ hibridizaciju (FISH) i metodu elektroforeze pojedinačnih stanica u agaroznom gelu (tzv. komet-test). Diazinon je značajno povećao učestalost stanica s mikronukleusima u odnosu na kontrolu. Taj je učinak bio još izraženiji nakon 48-satne izloženosti, gdje je značajno povećanje zamijećeno već pri koncentracijama diazinona od 0,01 do 10 μg mL-1. FISH je pokazao aneugeno djelovanje diazinona u koncentranciji od 10 μg mL-1. Naši rezultati potvrdili su ranija saznanja o genotoksičnom i citotoksičnom djelovanju diazonona na ljudske limfocite. Oštećenje DNA koje smo zamijetili u našem istraživanju dovodi u pitanje trenutačne procjene zdravstvenih rizika povezanih s tim pesticidom te poziva na izrazit oprez pri njegovoj primjeni u poljoprivredi i kućanstvima.

Oštećenja molekule DNA, koja nastaju kao posljedica izlaganja toksičnim tvarima, mogu u konačnici utjecati na zdravlje i preživljavanje organizama. Stoga je bitno razvijati i testirati osjetljive molekularno citogenetičke metode za ranu detekciju i procjenu takvih promjena. Cilj ovog rada bio je procijeniti oštećenja molekule DNA u zebricama (Danio rerio) izloženim modelnim genotoksikantima (benzo[a]piren (B[a]P), etilmetanosulfonat (EMS)) te utvrditi dugotrajnost takvih oštećenja. Primarno oštećenje DNA detektirano je metodom Komet-testa dok su dugotrajne posljedice praćene metodom umnoženih polimorfnih DNA biljega (engl. amplified fragment length polymorphism, AFLP). Rezultatima ovog istraživanja dokazana su primarna oštećenja DNA uzrokovana modelnim genotoksikantima te perzistentnost promjena u genomu zebrica i godinu dana nakon izlaganja genotoksikantima, te je potvrđena pogodnost korištenja zebrica kao modelnih organizama u istraživanjima genotoksičnosti. DNA damage as a consequence of toxicant exposure may in the long run influence health and survival of the organisms. Therefore, it is of paramount importance to develop and test sensitive molecular cytogenetic methods for early detection and assessment of these changes. The aim of this study was to assess DNA damage in zebrafish (Danio rerio) exposed to model genotoxicants (Benzo[a]pyrene (B[a]P), Ethyl methanesulfonate (EMS)) and to determine the longevity of such damage. The primary DNA damage was detected using Comet assay whereas the long-term effects were monitored using the AFLP (amplified fragment length polymorphism) method. The results of this study demonstrated the primary DNA damage caused by model genotoxicants as well as persistence of alterations in the zebrafish genome even one year after the end of the genotoxic exposure. Zebrafish was confirmed as suitable model organism in studies of genotoxicity.

U posljednjih nekoliko godina upotreba mobilne telefonije je u velikom porastu, a posljedica toga je zagađenje okoliša neionizirajućim zračenjem koje može uzrokovati oštećenje DNA. Takva oštećenja mogu potencijalno imati štetne posljedice na životne funkcije organizama te u konačnici dovesti do smanjenja populacija. Smatra se da je neionizirajuće zračenje jedan od mogućih uzroka gubitka pčelinjih zajednica, koje imaju nezamjenjivu ulogu kako u ekološkom sustavu tako i u gospodarskim djelatnostima. Stoga je cilj ovoga rada pomoću komet-testa procijeniti utjecaj neionizirajućeg zračenja frekvencije 900 MHz na cjelovitost DNA ličinke medonosne pčele te utvrditi zaštitni učinak saća na ličinke prilikom izlaganja elektromagnetskom polju. Rezultati dobiveni komet-testom pokazali su značajna oštećenja samo prilikom izlaganja moduliranom (1 kHz, 80%) elektromagnetskom polju jakosti 23 V/m, dok ostala izlaganja nisu imala značajan učinak na oštećenje DNA. Uočeni učinci zračenja bili su netermalne prirode jer nije utvrđeno povećanje temperature uslijed izlaganja zračenju u GTEM komori. Izlaganje u saću imalo je zaštitni učinak od moduliranog zračenja na ličinke pčele. Rezultati ovog istraživanja upućuju na zaključak kako neionizirajuće zračenje nema veliki utjecaj na ličinke pčela te je moguće da nije značajniji uzrok gubitka pčelinjih zajednica. The use of mobile telephony has dramatically increased in the recent years, causing the non-ionizing radiation environmental pollution, which can have DNA damaging effects. Such damage can potentially have harmful effects on functioning of living organisms and ultimately lead to a decrease of exposed populations. Non-ionizing radiation is considered as one of the possible causes for the loss of bee colonies, which have an irreplaceable role in the ecosystem and economic activities. Therefore, the aim of this study is to estimate the genotoxic effect of non-ionizing radiation of 900 MHz on DNA integrity in honeybee larvae and to determine the protective effect of the honeycomb on the larvae exposed to electromagnetic fields. The results obtained by the Comet assay showed significant damage only in larvae exposed to modulated (1 kHz, 80%) electromagnetic with field strength of 23 V/m, while other exposures had no significant effect on DNA damage. The observed effects of radiation were of nonthermal nature, because we did not detect an increase in temperature due to exposure to radiation in GTEM chamber. Exposure in the comb had a protective effect of modulated radiation on the bee larvae. Results of this study indicate that non-ionizing radiation does not have a major impact on bee larvae and it is possible that it is not the major cause of honey bee colonies decline.

Leachates from active and closed municipal solid waste landfills can be a major source of contamination to groundwater and surface waters. In the present study the toxic and genotoxic potential of leachate from an old sanitary landfill prior to and following chemical and electrochemical treatments were assessed using Lemna, Allium, and comet tests. Photosynthetic pigments, malondialdehyde (indicator of lipid peroxidation) and antioxidant enzyme activities were evaluated as additional indicators of toxicity in duckweed. Following duckweed exposure to 25 % dilution of landfill leachate, growth rate and photosynthetic pigments content significantly decreased while lipid peroxidation increased despite stimulation of antioxidative defence mechanisms. Diluted leachate induced DNA strand breaks in duckweed cells as evidenced by the comet assay. Regarding the Allium test, untreated leachate caused inhibition of Allium cepa cell division and induction of mitotic and chromosomal aberrations. Although both water treatments completely reduced genotoxicity of leachate, the electrochemical method was found to be more efficient in removing toxic substances present in landfill leachate and thus more suitable for treating such leachates prior to their discharge into the environment. As landfill leachates pose a risk to human health and environment in general due to their (geno)toxicity, the present study demonstrates that the ecotoxicity/genotoxicity assays should be used in leachate risk assessment together with physicochemical analysis., Procjedne vode s aktivnih i zatvorenih odlagališta krupnog otpada mogu biti glavni izvor onečišćenja podzemnih i površinskih voda. U ovom su radu putem Lemna-, Allium- i komet-testa procijenjeni toksični i genotoksični učinci procjedne vode prikupljene sa starog odlagališta otpada Piškornica (Koprivnica) prije i nakon kemijskog ili elektrokemijskog pročišćavanja. Dodatni pokazatelji toksičnosti praćeni u vodenoj leći bili su sadržaj fotosintetskih pigmenata i malondialdehida (indikator lipidne peroksidacije) te aktivnosti antioksidacijskih enzima. U toj je biljci 25 %-tno razrjeđenje procjedne vode uzrokovalo smanjenje rasta i sadržaja pigmenata dok je lipidna peroksidacija porasla unatoč stimulaciji antioksidacijskih obrambenih mehanizama. Komet testom je utvrđeno oštećenje molekule DNA u stanicama vodene leće. Glede Alium testa, nepročišćena procjedna voda uzrokovala je inhibiciju diobe u luku (Allium cepa) te pojavu mitotskih i kromosomskih aberacija. Iako su obje metode pročišćavanja bile vrlo učinkovite u uklanjanju genotoksičnih tvari prisutnih u odlagališnom eluatu, elektrokemijska metoda pokazala se učinkovitija u uklanjanju toksičnih tvari iz eluata, te time i pogodnija za obradu takvih vrsta eluata prije njihova ispuštanja u okoliš. Kako su odlagališni eluati zbog svoje genotoksičnosti opasni za ljudsko zdravlje i okoliš općenito, rezultati ovog istraživanja pokazuju da bi se testovi toksičnosti i genotoksičnosti trebali upotrebljavati u procjeni rizika odlagališnih eluata, zajedno s fizikalno-kemijskom analizom.

Antropogeno djelovanje na okoliš između ostalog uključuje i onečišćenje, odnosno ispuštanje raznih anorganskih i organskih tvari u okoliš. Utjecaj onečišćenja na organizme može se najranije zamijetiti na molekularnoj i staničnoj razini. Mjerenja oštećenja DNA su od posebne važnosti za određivanje stresa uzrokovanog onečišćenjem i procjenu okolišnog rizika. U svrhu analize intenziteta genotoksičnog djelovanja detektirana su oštećenja DNA u hemocitima vrste Mytilus galloprovincialis iz nativnih i kavezno izlaganih populacija na postajama Pula - luka, Ičići, Limski kanal, Rijeka - luka, brodogradilište u Sjevernom Jadranu, Split - luka, Marina, Trogir - marina, Adriavinil, Zadar Borik, Zadar – marina, Gruž - luka, Mali Ston, Ston, NP Mljet u jesen 2013. i proljeće 2014. godine, te izlaganjem dagnji s postaja Gruž i Marina bakru u mesokozmos eksperimentu. Za ovo istraživanje korištena je metoda komet-testa. Utjecaj onečišćenja na okoliš procijenjen je iz literaturnih podataka te kemijskih analiza metala u tkivu dagnji. Uzorkovane populacije pokazale su nizak do umjeren stupanj utjecaja onečišćenja. Najveće odstupanje pokazale su dagnje s postaja Gruž i Pula, za koje je izmjeren i značajno najviši genotoksični utjecaj. Analiza oštećenja DNA kavezno izlaganih jedinki pokazala je blago snižen integritet DNA u odnosu na kontrolnu postaju Marina, no jedino su jedinke s postaje Gruž imale statistički značajnu razliku. Sezonske fluktuacije na istraživanim postajama čine interpretaciju kemijskog onečišćenja vrlo kompleksnom, što se može zaključiti iz dobivenih podataka. Rezultati mezokozmos eksperimenta pokazali su veće oštećenje DNA kod dagnji s onečićene postaje. Ovo istraživanje naglašava važnost razumijevanja ekoloških faktora (salinitet, temperatura, pH) u interpretaciji dobivenih podataka. Nadalje, adaptacija populacija na lokalno onečišćenje može igrati veliku ulogu u dobivenim rezultatima. Anthropogenic effect on the environment includes pollution, i.e. emission of various inorganic and organic substances into the ecosystem. The earliest effect of pollution on the organisms can be detected on the molecular and cell levels. Studies of genotoxicity biomarkers such as DNA damage are of great importance for understanding pollution related stress and environmental risk assessment. The genotoxic effect was studied on the Mytilus galloprovincialis haemocytes using comet assay. Native populations were sampled in fall 2013. and in spring 2013 on the locations: Pula - harbour, Ičići, Lim Bay, Rijeka - harbour, shipyard in the northern Adriatic, Split - harbour, Marina, Trogir - marina, Adriavinil, Zadar Borik, Zadar – marina, Gruž - harbour, Mali Ston, Ston, NP Mljet. In addition, population Marina was cage exposed on six sites in transplant experiment, and populations Gruž and Marina were exposed to copper in mesocosm experiment. The pollution effect on the mussel populations was estimated by literature data and chemical analysis of heavy metals in the mussel tissue. These results indicated low to moderate level of pollution. DNA damage analysis in native populations did not show significant difference between all of the control and polluted stations. The biggest aberration was seen in the mussels from the locations Gruž and Pula, which had the highest genotoxic effect. DNA damage analysis in transplanted populations showed slightly decreased DNA integrity in respect to the control station Marina, and statistical significance was reached only for mussels exposed at site Gruž. Mesocosm experiment showed higher DNA damage in mussels from polluted site. Seasonal fluctuations of environmental conditions at the study sites make interpretation of pollution effect complex, as seen especially in the variability of the results on DNA damage. These investigations further stress the importance of understanding the effects of natural factors (salinity, temperature, pH) for the interpretation of the data obtained. In addition, adaptation and acclimatisation of populations to local pollution may play a role in some of the response patterns observed.

Metali su prirodna sastavnica Zemljine kore, ali njihova koncentracija u okolišu se neprestano povećava uslijed antropogenih utjecaja. Teški metali mogu uzrokovati direktna i indirektna oštećenja važnih bioloških molekula, a njihova akumulacija u hranidbenom lancu predstavlja opasnost za sve organizme u okolišu. Cilj istraživanja bio je utvrditi učinak teških metala, kadmija i cinka te njihovih smjesa na stabilnost genoma klijanaca duhana Nicotiana tabacum L.. Cink i kadmij su kemijski vrlo slični teški metali pa kadmij može ometati vitalne, biološke reakcije u biljkama, zamjenjujući cink. Iako je pojedinačni utjecaj tih metala u biljnim organizmima detaljno istražen, njihovo međudjelovanje nije dovoljno poznato. U tu svrhu klijanci duhana su rasli mjesec dana na hranjivim podlogama uz dodatke različitih koncentracija metala i njihovih kombinacija. Razina oštećenja i promjene u molekuli DNA duhana nakon tretmana su procijenjeni metodom komet-testa i metodom nasumično umnožene polimorfne DNA (RAPD, engl. Random Amplified Polymorphic DNA). Iako su rezultati komet-testa pokazali oštećenje DNA djelovanjem teških metala kadmija i cinka na klijancima duhana, svakog zasebno i u kombinaciji, rezultati metode RAPD nisu pokazali promjenu u polimorfizmu DNA u niti jednom od tretmana. Komet-test se pokazao kao osjetljivija metoda pri detekciji oštećenja DNA nastalih teškim metalima za razliku od metode RAPD. Metals are natural components of the Earth’s crust but their concentration is constantly increasing due to anthropologic influences. Heavy metals can cause direct and indirect damages of vital biological molecules and their accumulation in the food chain is an immediate menace for all organisms in the environment. The objective of this research was to determine the effect of heavy metals, cadmium and zinc and their mixtures on the genome stability of tobacco seedlings. Even though the influences of these metals alone in plant organisms are researched in great detail, their interaction is not well known. Since zinc and cadmium are chemically very similar heavy metals, cadmium can interfere in vital, biological reactions inside the plants by replacing zinc. Seedlings were grown for 30 days on nutrient medium with addition of different metal concentrations and their mixtures. The extent of DNA damage and DNA alterations after the treatment were evaluated using the Comet assay and RAPD (Random Amplified Polymorphic DNA) method. Even though the results of Comet assay showed statistically significant DNA damage caused by heavy metals, individually and in mixtures, the results of RAPD analysis did not show any change in DNA polymorphism in all of the treatments. Comet assay proved to be a more sensitive method in detection of DNA damages caused by heavy metals in comparison to RAPD analysis.

U posljednjih nekoliko godina upotreba nanotehnologije je u velikom porastu, uključujući i mnoge nove materijale koji sadrže nanočestice. Nanočestice definiramo kao materijale koji su u barem jednoj dimenziji manji od 100 nm. Njihovo biološko djelovanje još nije u potpunosti poznato. Zbog malih dimenzija, ali jako velike površine nanočestice mogu inducirati oksidacijski stres i djelovati genotoksično. U ovom radu mjereno je genotoksično djelovanje zlatnih i srebrnih nanočestica na stanicama celomocita gujavica (Eisenia fetida, Savigny 1826) pomoću alkalnog komet testa. Za procjenu genotoksičnog utjecaja nanočestica određenog metala važno je dobiti uvid i u genotoksično djelovanje ionskog oblika tog istog metala, pa se u tu svrhu mjerila i genotoksičnost soli srebra i zlata (AgNO3, KAuCl4). Izlaganje je trajalo 10 dana, a provedeno je u kontroliranim laboratorijskim uvjetima u svibnju 2012. god. Oštećenja DNA pokazuju da su ionski oblici zlata i srebra štetniji od nanočestica istih spojeva. In the recent years use of nanotechnology has increased, including many new materials containing nanoparticles. Nanoparticles are defined as materials smaller than 100 nm, in one dimension at least. Their biological activity is not yet fully known. Due to their small size, but large surface area, nanoparticles can induce oxidative stress and genotoxic effect. In this study we have measured the genotoxic influence of gold and silver nanoparticles on earthworms' coelomocytes (Eisenia fetida, Savigny 1826) using alkaline comet assay. For the assessment of genotoxic effects of nanoparticles of particular metal, it is important to gain insight into the genotoxicity of its ionic forms. For this purpose genotoxicity of silver and gold salts (AgNO3, KAuCl4) was also measured. Exposure lasted 10 days and it was conducted under controlled laboratory conditions in May 2012. DNA damage showed that ionic forms of gold and silver nanoparticles are more harmful than nanoparticles in elemental state.

U vlažnom stambenom i radnom okolišu kao kontaminanti mogu se pronaći veće koncentracije aerogenih čestica plijesni sa štetnim učincima na ljudsko zdravlje. Među takvim plijesnima nalaze se i vrste Aspergillus ochraceus (AO) i Eurotium herbariorum (EH). A. ochraceus je producent okratoksina A (OTA), mikotoksina s dokazanim karcinogenim, nefrotoksičnim, neurotoksičnim i imunotoksičnim učincima, dok E. herbariourum otpušta niz metabolita s još nedovoljno ispitanim učincima. Cilj ovog rada je bilo ispitivanje genotoksičnosti metabolita te dvije vrste plijesni. Korišteni su ekstrakti spora Aspergillus ochraceus producenta OTA (AO-OTA(+)), Aspergillus ochraceus neproducenta OTA (AO-OTA(-)) i Eurotium herbariourum (EH). Ispitani su njihovi pojedinačni učinci, kao i međusobne interakcije jer se ove dvije vrste javljaju istovremeno kao zagađivači. Ispitivanje razine oštećenja DNA vršeno je na stanicama humanog adenokarcinoma pluća A549 pomoću kometnog testa. Sve primijenjene koncentracije ekstrakata spora AO-OTA(+), i EH te njihove kombinacije su pokazale genotoksičan učinak na stanice A549, kao i izraženo citotoksično djelovanje unatoč tome što su koncentracije bile i četiri puta niže od IC50 (koncentracija koja smanjuje vijabilnost stanica za 50%). Nije bilo moguće procijeniti njihovo međusobno djelovanje što se također pripisuje jakom citotoksičnom učinku ekstrakata. Prema tome, može se pretpostaviti genotoksično djelovanje ovih vrsta plijesni na dišni sustav čovjeka pri dugotrajnom izlaganju.

Onečišćenje vodenih ekosustava može dovesti do promjena na molekularnoj i staničnoj razini organizama koji ih nastanjuju prije nego se oštećenje manifestira na razini fizioloških procesa cijelog organizma. U ovom radu procijenjeno je oksidativno oštećenje makromolekula te oštećenje DNA u test organizmu (slikarska lisanka, Unio pictorum L.) kavezno izloženom na nekoliko postaja na Vranskom jezeru (Kanal Kotarka, Lateralni kanal, Sredina jezera, Prosika). Školjkaši su prikupljeni na referentnoj postaji Draganići te izloženi u proljeće i jesen 2011 godine. Biomarkeri genotoksičnosti (komet- i mikronukleus-test) te biokemijski pokazatelji stresa (sadržaj topivih proteina, sadržaj malondialdehida i sadržaj karbonilnih grupa) analizirani su na izloženim školjkašima te školjkašima sa referentne postaje. Oštećenje DNA te oksidacijska oštećenja makromolekula zabilježena su na postajama Kanal Kotarka i Lateralni kanal u odnosu na referentnu postaju što ukazuje na prisutnost genotoksikanata kao i tvari koje uzrokuju oksidacijska oštećenja u Vranskom jezeru. Pollution of aquatic ecosystems can cause changes on molecular and cellular level in organisms inhabiting them They usually occur before toxic action becomes apparent in physiology of the entire organism. In this study, oxydative damage of macromolecules and DNA damage were examined using caged painter's mussels (Unio pictorum L.) as test organism. Mussels were cage exposed at several locations on Vrana lake (Channel Kotarka, Lateral channel, Lake centre, Prosika). Mussels were collected at the reference site (Draganići), and exposed during spring and autumn 2011. Biomarkers of genotoxicity (Comet assay and micronucleus-test) and biochemical indicators of stress (total proteins, malondialdehyde, carbonyl groups) were analysed on mussels exposed in Vrana Lake and the ones from the reference site. DNA damage and oxidative damage of macromolecules were recorded on Channel Kotarka and Lateral channel which indicates presence of genotoxicants as well asagents which cause oxidative damage in Vrana Lake.

Prezentirani su rezultati studije koja je analizirala utjecaj toplinskog i fizičkog opterećenja na razinu primarnog i oksidativnog oštećenja DNK, pH kondenzata izdaha i razinu FeNO u vatrogasaca i instruktora koji su sudjelovali u vježbi u simulatoru plamenih udara. Tjelesna temperatura vatrogasaca je pri vježbi porasla prosječno za 1.1 °C a puls za 30 otkucaja/minuti. Takva blaga hipertermija i blagi fizički napor nisu inducirali oksidativno oštećenje DNK, niti značajni porast primarnih oštećenja DNK. Vježba je dovela samo do fizioloških promjena u analiziranim respiratornim pokazateljima.

Cipermetrin spada u skupinu piretroidnih insekticida koji su relativno nova skupina pesticida čija upotreba raste. Koristi se za kontrolu mnogih štetnika voća i povrća, usjeva, uključujući i održavanje krajolika. Djeluje kao neurotoksin i na taj način suzbija kukce. Primjenom mikronukleus testa in vivo na retikulocitima periferne krvi i alkalnog komet testa na stanicama krvi, slezene, limfnih čvorova i timusa Swiss albino miša istražen je genotoksični učinak cipermetrina. Plan pokusa sukladan je odredbama OECD 407. Miševi su svakodnevno tijekom 28 dana dobivali pripadajuću NOAEL dozu (10 mg/kg) za cipermetrin što je u vrijednosti 1/100 letalne doze LD50 za cipermetrin. Dobiveni rezultati uspoređeni su sa kontrolnom skupinom. Rezultati mikronukleus testa pokazuju da su retikulociti periferne krvi i kod muških i kod ženskih miševa podjednako osjetljivi na izlaganje cipermetrinu. Rezultati komet-testa pokazuju da su različite vrste stanica miševa različito osjetljive na izlaganje cipermetrinu, pri čemu su najosjetljiviji leukociti kod muških miševa i stanice slezene kod ženskih miševa. Cypermethrin belongs to the pyrethroid group of insecticides that are relatively new group of pesticides that are increasing in use. It is used to control many pests of fruits and vegetables, crops, including landscape maintenance. It acts as a neurotoxin and thereby suppresses insects. The effects of cypermethrin were studied by applying in vivo micronucleus test on peripheral blood reticulocytes and alkaline comet assay on blood cells, spleen, lymph nodes and thymus of Swiss albino mouse. Plan of the experiment was consistent with the provisions of the OECD 407th. During the period of 28 days, mice were receiving the corresponding NOAEL dose (10 mg/kg) for cypermethrin which is 1 / 100 LD50 lethal dose. The results were compared with the control group. Micronucleus test results show that peripheral blood reticulocytes in male and female mice are equally susceptible to exposure to cypermethrin. Comet assay results show that the various different types of cells of mice are sensitive to exposure to cypermethrin, with the most sensitive leukocytes in male mice and spleen cells in female mice.

Nagli razvoj industrije uzrokuje sve veće zagađenje okoliša. Među brojne okolišne zagađivače ubrajaju se i teški metali. Toksičnost teških metala ovisi o njihovoj koncentraciji, pokretljivosti u biljci i okolišnim uvjetima. Esencijalni metali kao što je bakar, dostupni u prevelikoj koncentraciji postaju toksični za biljku. Kadmij je jedan od neesencijalnih toksičnih teških metala koji je genotoksičan i mutagen za većinu organizama. Cilj istraživanja bio je utvrditi osjetljivost genoma duhana na teške metale bakar i kadmij, pojedinačno i u kombinaciji, metodom komet-testa te istražiti ima li bakar sinergističko ili antagonističko djelovanje na genotoksičnost kadmija. Bioakumulacija istraživanih metala istražena je analizom sadržaja metala u biljnom tkivu tehnikom optičke emisijske spektroskopije uz induktivno spregnutu plazmu. Analiza sadržaja metala pokazala je da je akumulacija kadmija bila viša u korijenu nego u listu biljke duhana. Komet-testom potvrđena je osjetljivost genoma duhana na kadmij i bakar. Celularnim komet-testom uočeno je antagonističko djelovanje bakra na genotoksičnost kadmija u listu, a sinergističko u korijenu. Acelularni komet-test pokazao je da bakar smanjuje genotoksični učinak kadmija u listu. Rapid industry development causes increase of environmental pollution. Among numerous environmental contaminants, heavy metals are of significant value. Toxicity of heavy metals depends on their concentration, mobility in the plant and environmental conditions. Essential metals such as copper, when present in excessive concentration become toxic to plants. Cadmium is one of the nonessential toxic heavy metals that is genotoxic and mutagenic to organisms. The main goal of this study was to determine the sensitivity of the tobacco genome on the heavy metals copper and cadmium, individually and in mixture by comet assay and to investigate whether copper has antagonistic or synergistic effect on the cadmium genotoxicity. Bioaccumulation of heavy metals was measured with inductively coupled plasma atomic emission spectroscopy. Analysis of metal content showed that cadmium accumulation was higher in roots than in leaves of tobacco plants. Comet assay confirmed the sensitivity of the tobacco genome to cadmium and copper. Cellular comet assay showed antagonistic effect of copper on cadmium genotoxicity in leaves, and synergistic effect in roots. Acellular comet test showed that copper reduces genotoxic effects of cadmium in leaves.

Ubrzani razvoj industrijske proizvodnje uzrokuje sve jače unošenje mnogobrojnih potencijalno toksičnih i mutagenih tvari u okoliš. Među najčešće izvore onečišćenja ubrajamo teške metale, a među njima su bakar, cink i kadmij. Biljke ih akumuliraju, pa na taj način postaju dostupni životinjama i čovjeku. Cilj ovog rada bio je utvrđivanje genotoksičnog učinka bakra, cinka i kadmija pojedinačno i u smjesi na klijance duhana, Nicotiana tabacum L. Primjenom komet-testa kao nespecifičnog biomarkera genotoksičnosti procijenio se učinak različitih koncentracija pojedinih metala, kao i njihovih kombinacija na stupanj oštećenja molekule DNA. Bioakumulacija istraživanih metala potvrdila se analizom sadržaja metala u biljnom tkivu tehnikom optičke emisijske spektroskopije uz induktivno spregnutu plazmu (ICP-OES). Jezgre stanica duhana su tretirane u uvjetima in vitro vodikovim peroksidom kao modelnim genotoksikantom čime je potvrđena osjetljivost komet-testa za utvrđivanje direktne genotoksičnosti na duhanu. Kod klijanaca duhana tretiranih mjesec dana otopinama teških metala utvrđena je indirektna genotoksičnost istraživanih metala komet-testom. Jezgre stanica duhana tretirane su otopinama teških metala i u uvjetima in vitro te je, nakon dva sata tretmana, oštećenje DNA ukazalo i na direktnu genotoksičnost istraživanih metala. Rezultati su pokazali da kadmij utječe na genotoksičnost i bioakumulaciju bakra i cinka. Iz rezultata ovog rada ne može se zaključiti mehanizam njihove međusobne interakcije što ukazuje na njegovu veliku složenost. Increasing amount of toxic and mutagenic substances in the environment is caused by rapid industry development. The most obvious pollutants are heavy metals like copper, zinc and cadmium. Since heavy metals can be accumulated by plants, they become available to other organisms through food chain including animals and men. The main goal of this research was to determine genotoxicity of copper, zinc and cadmium individually and in mixture by comet assay as a non-specific genotoxicity biomarker in tobacco, Nicotiana tabacum L. Bioaccumulations of heavy metals was measured with inductively coupled plasma atomic emission spectroscopy (ICP-OES). Comet assay sensitivity was verified with treating tobacco cell nuclei in in vitro conditions with hydrogen peroxide as a model genotoxicant. Tobacco seedlings were exposed to different concentrations and combinations of heavy metals for one month. Results showed mild indirect genotoxicity of investigated heavy metals. Tobacco cell nuclei were exposed in vitro to different concentrations and combinations of investigated metals for two hours. Results showed mild direct genotoxicity. The results implied influence of cadmium to bioaccumulation and genotoxicity of copper and zinc. The mechanism of their interrelation could not be concluded because intake mechanism is very complex therefore further investigations are needed.

Klimatske promjene jedan su od najvećih izazova s kojima se danas suočavamo. Biljke, kao sesilni organizmi, nemaju mogućnost regulacije temperature ponašanjem, stoga bi stresni uvjeti okoliša kao posljedica globalnog zatopljenja mogli biti katastrofalni za biljke. Cilj istraživanja bio je utvrditi učinak toplinskog stresa na stabilnost genoma duhana. Biljke različite starosti, jedan i tri mjeseca, su bile kratkotrajno (2 h i 4 h) izložene temperaturi od 42 °C i ostavljene na oporavku 3 dana. Razina oštećenja i promjene u molekuli DNA duhana neposredno nakon tretmana i kroz oporavak procijenjeni su primjenom molekularnih metoda komet-test i RAPD. Rezultati komet-testa su pokazali statistički značajna oštećenja DNA neposredno nakon 2 h i 4 h izlaganja povišenoj temperaturi u odnosu na kontrolni uzorak, te popravak oštećenja nakon 3 dana oporavka, bez obzira na starost biljke. Rezultati metode RAPD nisu pokazali razlike u DNA obrascima. Climate change is one of the biggest challenges we face today. Plants are sessile organisms, and as such do not have the ability to regulate their temperature by behavior. Therefore, stressful environmental conditions as a result of global warming may have catastrophic consequences for plants. The objective of this research was to determine the effect of heat stress on the genetic stability of tobacco plants. Plants of different ages, one and three months, were exposed short-term (2 h and 4 h) to temperature of 42 °C and left to recover for 3 days. The extent of DNA damage and DNA alterations after the treatment and during the recovery period were evaluated using the Comet assay and RAPD. Results of the Comet assay showed statistically significant damage to DNA immediately after 2 h and 4 h of exposure to high temperature compared to the control sample, but they also showed that damage was repaired after the 3 days of recovery, regardless of the plant age. RAPD analysis showed no difference in DNA profiles.

Komet-test je osjetljiva, brza i ekonomična metoda koja detektira oštećenja DNA u pojedinačnim stanicama te je često korišten pri utvrđivanju i procjeni genotoksičnog djelovanja. Cilj ovog istraživanja je pomoću komet-testa usporediti osjetljivost in vitro i in vivo modela u detektiranju genotoksičnog djelovanja. U tu svrhu stanične linije embrionalnih fibroblasta riblje vrste Danio rerio (PAC2) i ličinke iste vrste izložene su modelnim genotoksikantima, etil-metanosulfonatu (EMS) te benzo[a]pirenu (B[a]P). Provedena je optimizacija komet-testa na PAC2 staničnoj liniji te embrijima zebrica. Oštećenje DNA praćeno je u PAC2 stanicama i ličinkama zebrica izlaganih različitim koncentracijama navedenih genotoksičnih tvari u periodu od 6 dana, te nakon perioda oporavka u trajanju od 6 dana. Embriji zebrica pokazali su se u ovom istraživanju kao prikladan model za testiranje genotoksičnosti pojedinačnih kemikalija te kao puno osjetljiviji model u usporedbi s staničnom linijom embrija zebrica (PAC2).

U današnje vrijeme upotreba pesticida za suzbijanje različitih štetnika u proizvodnji hrane je neizbježna. Nažalost, pesticidi koji zaostaju u gotovoj hrani mogu imati štetni utjecaj na zdravlje potrošača. Jedan od takvih široko upotrebljavanih pesticida je metil 2-benzimidazol karbamat, poznat kao i karbendazim, fungicid iz skupine benzimidazolnih spojeva čiji je mehanizam djelovanja inhibicija diobenog vretena za vrijeme stanične diobe. Ovo istraživanje je provedeno s ciljem procjene genotoksičnog utjecaja karbendazima na Swiss miša. Grupe od pet muških miševa i pet ženskih miševa su svakodnevno oralno tretirane NOAEL dozom karbendazima (20 mg/kg tjelesne težine) tijekom 28 dana. Za procjenu genotoksičnog utjecaja korišteni su mikronukleus test in vivo i alkalni komet test. Komet test je proveden na stanicama krvi, limfnih čvorova, slezene i timusa, a mikronukleus test na retikulocitima periferne krvi. Primjenjena NOAEL doza karbendazima tijekom 28 dana kod muških miševa uzrokovala je visoku razinu oštećenja molekule DNA što je rezultiralo istovremenim značajnim povećanjem sva tri parametra kometa u stanicama krvi i timusa. Vidljivo je da postoje razlike utjecaja karbendazima na oštećenje molekule DNA između spolova, odnosno karbendazim uzrokuje intenzivnija oštećenja DNA kod muţjaka nego kod ženki. Karbendazim je inducirao značajno povećanje učestalosti mikronukleusa kod oba spola. In modern times the usage of pesticides to repel pests in food production is a necessity. Unfortunately, the pesticide residues in food can have a negative impact on consumers health. One of those widely used pesticides is metil 2-benzimidazole carbamate, also known as carbendazim, a benzimidazole fungicide whose mode of action is the inhibition of the spindle function during the cell division. This expirement was conducted in order to evaluate the genotoxic effect of carbendazim on the Swiss mouse. Groups of five male and five female mice were oraly given NOAEL dosage of carbendazim (20 mg/kg of body weight) during te period of 28 days. To evaluate the genotoxic effect micronucleus test in vivo and the single cell gel electrophoresis assay (comet assay) were used. The comet assay was conducted on blood, lymph node, spleen and thymus cells while the micronucleus test was conducted on the peripheral blood reticulocytes. The administered NOAEL dose of carbendazim during the 28 days caused high levels of DNA damage in male mice resulting in simultaneous significant increases of all three comet parameters in blood and thymus cells. Results show that there are differences of impact of carbendazim on DNA damage between sexes, that is carbendazim causes more intense DNA damage in male mice than in female mice. Carbendazim induced significant increase in the frequency of micronuclei in both sexes.

Cipermetrin spada u skupinu piretroidnih insekticida koji su relativno nova skupina pesticida. Primjenom mikronukleus testa in vivo i alkalnog komet testa istražen je genotokični učinak cipermetrina na mišu Swiss albino. Cipermetrin uzrokuje mjerljiva oštećenja DNA.

Klimatske promjene jedan su od najvećih izazova s kojima se danas suočavamo. Biljke, kao sesilni organizmi, nemaju mogućnost regulacije temperature ponašanjem, stoga bi stresni uvjeti okoliša kao posljedica globalnog zatopljenja, mogli biti katastrofalni za biljke. Cilj istraživanja bio je utvrditi učinak toplinskog stresa na stabilnost genoma duhana. Biljke različite starosti su bile izložene temperaturi od 42 ˚C i ostavljene na oporavku 3 dana. Razina oštećenja i promjene na molekuli DNA duhana neposredno nakon tretmana i kroz oporavak procijenjeni su primjenom molekularnih metoda komet-test i RAPD. Rezultati komet-testa su pokazali statistički značajna oštećenja neposredno nakon 2 h i 4 h izlaganja povišenoj temperaturi u odnosu na kontrolni uzorak, ali i popravak oštećenja nakon 3 dana oporavka, bez obzira na starost biljke. Rezultati metode RAPD nisu pokazali razlike u DNA obrascima.

Posljednjih godina zapadna medicina sve se više okreće proizvodima iz prirode kao potencijalnim rješenjima za zdravstvene poteškoće koje se javljaju u današnjoj populaciji. Pčelinji otrov je jedan od tih proizvoda. Ima veliki potencijal za ublažavanje kroničnih bolova i koristi se za liječenje reumatskih bolesti, neuroloških bolesti i različitih dermatoloških stanja, te za liječenje tumora. Cilj ovog istraživanja je bio procijeniti učinak visoke koncentracije pčelinjeg otrova (100 μg/ml) na ljudske limfocite periferne krvi u uvjetima in vitro tijekom različitih vremenskih perioda (od 10 min do 24 h). Parametri komet-testa ukazuju na genotoksični učinak pčelinjeg otrova na ljudske limfocite periferne krvi u odnosu na kontrolni, netretirani uzorak i to u vremenskom izlaganju od 30 minuta, 6 i 24 sata za dužinu repa, te od 6 i 24 sata za repni moment i intenzitet repa. Rezultati mikronukleus-testa također ukazuju na genotoksični učinak visoke koncentracije pčelinjeg otrova na ljudske limfocite periferne krvi u odnosu na kontrolni, netretirani uzorak. Rezultati učestalosti pojavljivanja mikronukleusa, pupova i nukleoplazmatskih mostova pokazali su statistički značajno povećanje (p

Terbutilazin je selektivni herbicid s širokom primjenom. Cilj istraživanja je bio utvrditi genotoksični učinak terbutilazina primjenom komet testa na leukocitima, stanicama jetre, bubrega i koštane srži Swiss albino miševa.Rezultati pokazuju mjerljivu razinu primarnih oštećenja DNA u četri vrste tkiva miševa izlaganih tijekom 14 dana terbutilazinu u dozi ADI.

U okviru ovog istraživanja utvrđeni su odgovori organizama na različitom stupnju trofije - bakterije vrste Salmonella typhimurium, alge roda Chlorella, biljke vodena leća (Lemna minor L.) i obični luk (Allium cepa) - na smjesu mikrozagađivača prisutnih u vodi rijeke Ilove. Fito-, cito-, i genotoksičnost procijenjena je Ames-, Chlorella-, Lemna-, Allium- i komet-testom te metodom nasumično umnožene polimorfne DNA. Antioksidacijski enzimi superoksid dismutaza (SOD), katalaza (KAT), askorbat peroksidaza (APOD), gvajakol peroksidaza (GPOD) mjereni u korijenu luka (nakon 48 h izlaganja) i vodenoj leći (nakon 7 dana izlaganja) procijenjeni su kao potencijalni biomarkeri onečišćenja voda. Alge i vodene leće često se koriste ka otestni modeli zbog svoje osjetljivosti na različite toksične tvari te zbog jednostavnog i brzog uzgoja. Običan luk je vrlo pogodan za istraživanje genotoksičnosti zbog malog broja vrlo dugačkih kromosoma (2n = 16). Gotovo svi uzorci vode rijeke Ilove izazvali su smanjenje površine i promjera stanica algi te inhibiciju rasta vodene leće i smanjenje sadržaja klorofila, karotenoida i aktivnosti peroksidaze u vodenoj leći. Suprotno tome, u vodenoj leći i luku utvrđeno je povećanje sadržaja malondialdehida (pokazatelj oštećenja membranskih lipida) kao i aktivnosti katalaze (KAT) i superoksid dismutaze (SOD). Primijećene su morfološke promjene korijena luka, inhibicija rasta korjenčića, smanjenje mitotskog indeksa i povećana učestalost kromosomskih aberacija. Mikrozagađivači prisutni u vodi rijeke Ilove uzrokovali su značajno oštećenje molekule DNA te smanjenje stabilnosti genoma vodene leće. Ames-testom nije utvrđena mutagenost vode rijeke Ilove, pa se osjetljivijim pokazao komet-test. Kemijske i fizikalne analize nisu bile u mogućnosti utvrditi sve opasne tvari prisutne u vodama uključujući i produkte njihovih međusobnih reakcija. No, primjenom ekotoksikoloških testova s različitim organizmima može se utvrditi općeniti učinak izazvan kompleksnim smjesama i osigurati informaciju o potencijalnom riziku za vodeni ekosustav. Rezultati dobiveni u ovom radu ukazuju da voda rijeke Ilove sadrži toksične i genotoksične spojeve koje mogu utjecati na vodeni ekosustav i predstavljaju potencijalan rizik za sve žive organizme.

U članku je prikazana osnovna podjela antineoplastičnih lijekova prema mehanizmima djelovanja na razini stanice. Objašnjeni su mehanizmi genotoksičnosti najvažnijih vrsta lijekova koji se primjenjuju u okviru uobičajenih protokola za liječenje zloćudnih novotvorina. Navedena je važeća klasifi kacija antineoplastika prema kancerogenom potencijalu, podaci o mutagenom potencijalu te je prikazana njihova podjela u skladu s anatomsko-terapijsko-kemijskim sustavom klasifi kacije. Sustavno su prikazani najvažniji rezultati svjetskih i hrvatskih istraživanja na populacijama radnika izloženih antineoplasticima, provedenih u razdoblju 1980.-2009. s pomoću četiri najčešće primjenjivane metode: analize izmjena sestrinskih kromatida, analize kromosomskih aberacija, mikronukleus-testa i komet-testa. Objašnjena su osnovna načela navedenih metoda te raspravljene njihove prednosti i nedostaci. Biološki pokazatelji daju važne podatke o individualnoj osjetljivosti profesionalno izloženih ispitanika koji mogu poslužiti unaprjeđenju postojećih uvjeta rada i upravljanju rizicima pri izloženosti genotoksičnim agensima. Na osnovi prednosti i nedostataka citogenetičkih metoda zaključeno je da je mikronukleus-test, koji podjednako uspješno dokazuje klastogene i aneugene učinke, jedna od najboljih metoda dostupnih za otkrivanje štetnih djelovanja antineoplastičnih lijekova koji su u aktivnoj primjeni., This article brings an overview of the mechanisms of action of antineoplastic drugs used in the clinical setting. It also describes the genotoxic potentials of the most important classes of antineoplastic drugs involved in standard chemotherapy protocols. Classifi cation of antineoplastic drugs according to the IARC monographs on the evaluation of carcinogenic risks to humans is accompanied by data on their mutagenicity and the most recent updates in the Anatomical Therapeutic Chemical (ATC) Classifi cation System. We report the main fi ndings of biomonitoring studies that were conducted in exposed healthcare workers all over the world between 1980 and 2009 using four biomarkers: sister chromatid exchanges, chromosome aberrations, micronuclei. and the comet assay. The methods are briefl y explained and their advantages and disadvantages discussed. Biomarkers provide important information on individual genome sensitivity, which eventually might help to improve current working practices and to manage the risks related with exposure to genotoxic agents. Taking into consideration all known advantages and drawbacks of the existing cytogenetic methods, the micronucleus assay, which is able to detect both clastogenic and aneugenic action, is the most suitable biomarker for assessing harmful effects of antineoplastic drugs currently used in health care.

Komet-test je osjetljiva, brza i ekonomična metoda koja detektira oštećenja DNA u pojedinačnim stanicama. Zbog svoje jednostavne provedbe, često je korišten pri utvrđivanju i procjeni genotoksičnog djelovanja. Različiti uvjeti i načini provedbe komet-testa, otežavaju uspoređivanje dobivenih podataka i rezultata. Stoga je namjera ovog rada istražiti primjenu normiranja, koja bi omogućila usporedbu rezultata dobivenih komet-testom izvođenog u različitim uvjetima elektroforeze. U ovom radu korištene su dvije stanične linije – PLHC-1 i ZFL te dva modelna genotoksikanta - etil-metanosulfonat (EMS) i vodikov peroksid (H2O2). Komet-test je za sve navedene varijable bio izvođen u četiri različita uvjeta elektroforeze, ovisno o jačini (25-35 V) i trajanju (15-20 min). Promatran je genotoksični učinak, koji je prikazan kao postotak DNA koja je tijekom elektroforeze migrirala u rep (% tDNA) za obje stanične linije tretirane s EMS-om i vodikovim peroksidom. Indukcijski faktor (IF) je prikazan kao razlika u % tDNA između kontrole i tretiranih grupa. Comet assay is a sensitive, quick and inexpensive method that detects DNA damage in single cells. Because of this, it is often used in the assessment of genotoxic effects. Different conditions and ways of implementation of Comet assay have made it difficult to compare given data and results. Thus, the aim of this research is to investigate the standardization that could enable comparison of results given by Comet assay performed in different electrophoretic conditions. In this study, two different cell lines were used – PLHC-1 fish hepatoma cell line and ZFL cell line, as well as two genotoxic agens - ethyl methanesulfonate (EMS) and hydrogen peroxide (H2O2). Comet assay was performed for all given variables and in 4 different conditions of electrophoresis, depending on intensity (25-35 V) and duration (15-20 min). Observed genotoxic effect was demonstrated as percentage of DNA that migrated in the tail during the electrophoresis (% tDNA) for both cell lines treated with EMS and H2O2. Induction factor (IF) was represented as difference in % tDNA between the control and treated groups.

Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti razinu oštećenja DNA u leukocitima periferne krvi prije, neposredno nakon i 120 min nakon ozračivanja dozom zračenja od 2 Gy te usporediti razine nastalih oštećenja između kontrolne skupine i skupine medicinskih radnika izloženih niskim dozama ionizirajućeg zračenja na svojim radnim mjestima. Istražen je utjecaj polimorfi zma u genima koji sudjeluju u popravku DNA ; *hOGG1, XRCC1 i MGMT na razinu izmjerenih oštećenja. Istraživanjem je obuhvaćeno 40 zdravih ispitanika obaju spolova (20 kontrola i 20 izloženih). Razina oštećenja DNA mjerena je komet-testom u alkalnim uvjetima, pri čemu su za svakog ispitanika i svaku vremensku točku analizirane vrijednosti dužine repa, % DNA u repu i repnog momenta kometa. Rezultati pokazuju da su vrijednosti % DNA u repu i repni moment kometa bili statistički značajno viši u izloženoj populaciji prije, neposredno nakon i 120 min nakon ozračivanja. Pokazano je da nosioci polimorfnih alela ovih gena u izloženoj skupini imaju statistički značajno više razine oštećenja DNA, kako naspram homozigota pripadne skupine, tako i naspram cijele kontrolne skupine te da početno oštećenje DNA značajno negativno korelira s ukupnom dozom zračenja koju su primili tijekom radnog vijeka. Dobiveni rezultati upućuju na vrijednost kombiniranja alkalnoga komet-testa i genotipizacije izloženih pojedinaca u genima za popravak DNA, što bi moglo pridonijeti prepoznavanju subpopulacija sklonijih nakupljanju oštećenja DNA, a time i sklonijih riziku od razvoja tumorskih bolesti.

Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti razinu oštećenja DNA u leukocitima periferne krvi prije, neposredno nakon i 120 min nakon ozračivanja dozom zračenja od 2 Gy te usporediti razine nastalih oštećenja između kontrolne skupine i skupine medicinskih radnika izloženih niskim dozama ionizirajućeg zračenja na svojim radnim mjestima. Istražen je utjecaj polimorfi zma u genima koji sudjeluju u popravku DNA; *hOGG1, XRCC1 i MGMT na razinu izmjerenih oštećenja. Istraživanjem je obuhvaćeno 40 zdravih ispitanika obaju spolova (20 kontrola i 20 izloženih). Razina oštećenja DNA mjerena je komet-testom u alkalnim uvjetima, pri čemu su za svakog ispitanika i svaku vremensku točku analizirane vrijednosti dužine repa, % DNA u repu i repnog momenta kometa. Rezultati pokazuju da su vrijednosti % DNA u repu i repni moment kometa bili statistički značajno viši u izloženoj populaciji prije, neposredno nakon i 120 min nakon ozračivanja. Pokazano je da nosioci polimorfnih alela ovih gena u izloženoj skupini imaju statistički značajno više razine oštećenja DNA, kako naspram homozigota pripadne skupine, tako i naspram cijele kontrolne skupine te da početno oštećenje DNA značajno negativno korelira s ukupnom dozom zračenja koju su primili tijekom radnog vijeka. Dobiveni rezultati upućuju na vrijednost kombiniranja alkalnoga komet-testa i genotipizacije izloženih pojedinaca u genima za popravak DNA, što bi moglo pridonijeti prepoznavanju subpopulacija sklonijih nakupljanju oštećenja DNA, a time i sklonijih riziku od razvoja tumorskih bolesti., Increasing exposure to ionising radiation raises a great concern about potential DNA damage in occupationally exposed individuals. Polymorphisms of DNA repair genes can determine individual sensitivity and DNA damage response to low doses of ionising radiation. The objective of this study was to assess DNA damage in leukocytes at baseline, immediately after and 120 min after exposure to gamma-radiation of 2 Gy, to compare DNA damage between the control group of subjects and subjects occupationally exposed to low-dose gamma-radiation, and to determine the relationship between hOGG1 (8-oxoG specifi c DNA glycosylase/AP-Lyase, Ser326Cys), XRCC1 (X-ray repair cross-complementing protein-group 1, Arg194Trp), and MGMT(O6-methylguanine-DNA methyltransferase, Leu84Phe) gene and DNA damage. The study enrolled 40 healthy subjects (20 controls and 20 occupationally exposed subjects), whose leukocytes were exposed to ionising radiation and tested for DNA damage (tail length, percentage od DNA in comet tail, and tail moment) using the alkaline version of the comet assay. Our results show that tail DNA percentage and tail moment were signifi cantly higher in the exposed group at baseline, immediately after, and 120 min after exposure to 2 Gy. The exposed subjects carrying polymorphic alleles had signifi cantly higher DNA damage than homozygous carriers of the same gene and controls. Combined use of the alkaline comet assay and genotyping of DNA repair genes could help discover sensitive occupationally exposed individuals who can accumulate higher DNA damage and are at higher risk of developing tumours.

U ovom radu je istražena učinkovitost Komet-testa i Mikronukleus-testa na hemocitima školjkaša slikarska lisanka, Unio pictorum u otkrivanju genotoksičnog potencijala onečišćenja slatkovodnih ekosistema. Školjkaši su skupljeni na referentnoj postaji Draganići i kavezno izlagani tijekom 2 i 4 tjedna u jesen 2007. na dvanaest postaja u Zagrebačkoj županiji. Određeni su osnovni fizikalno-kemijski, mikrobiološki i biološki pokazatelji (analize zajednica makrozoobentosa) kakvoće vode, a za neke postaje napravljena je i kemijska analiza sedimenta. Rezultati navedenih analiza slabo koreliraju s rezultatima Komet-testa i Mikronukleus-testa. Nakon 2 tjedna izlaganja, rezultati Komet-testa i Mikronukleus-testa pokazali su statistički značajno veće oštećenje DNA u usporedbi s kontrolnim postajama Draganići i Bundek. Sličan gradijent oštećenja DNA između postaja primijećen je i nakon 4 tjedna izlaganja, s tim da su u ovom slučaju razine oštećenja bile nešto više. Naši rezultati opravdavaju kavezno izlaganje slikarske lisanke kao prikladan model za praćenje utjecaja onečišćenja okoliša te potvrđuju primjenu Komet-testa i Mikronukleus-testa kao pouzdanih pokazatelja u procjeni genotoksičnosti.

Genotoxic effects are often the earliest signs of pollution-related environmental disturbance. In this study, we used the comet assay and micronucleus test to assess DNA damage in the erythrocytes of the European sea bass (Dicentrarchus labrax) exposed to environmental pollution in situ. Fish were collected from a fi sh farm in the Trogir Bay and their cages placed at an unpolluted reference site Šolta (Nečujam Bay) and a polluted site Vranjic (Kaštela Bay) for four weeks. A group of fi sh which remained at the fi sh farm Trogir Bay were used as the second control group. Fish exposed at the Vranjic site showed a signifi cantly higher erythrocyte DNA damage, measured by the comet assay, than either control group. Micronucleus induction showed a similar gradient of DNA damage, but did not reach statistical signifi cance. Our results show that cage exposure of a marine fi sh D. labrax can be useful in environmental biomonitoring and confi rm the comet assay as a suitable tool for detecting pollution-related genotoxicity., Genotoksični učinak često je jedan od najranijih pokazatelja štetnog djelovanja onečišćenja okoliša. U ovom radu procijenjeno je oštećenje DNA u eritrocitima lubina (Dicentrarchus labrax) izloženima okolišnom onečišćenju s pomoću komet-testa i mikronukleus-testa. Lubini su prikupljeni na ribogojilištu i kavezno izloženi u periodu od četiri tjedna na dvije postaje različitog stupnja onečišćenja na jadranskoj obali: na kontrolnoj postaji Šolta (zaljev Nečujam) i na onečišćenoj postaji Vranjic (Kaštelanski zaljev). Zasebna skupina lubina skupljena na ribogojilištu poslužila je kao druga kontrola. Rezultati komet-testa pokazali su statistički značajan porast oštećenja DNA na postaji Vranjic u usporedbi s obje kontrolne postaje. Rezultati mikronukleus-testa pokazali su sličan gradijent onečišćenja, iako nisu dosegli statističku značajnost. Ovi rezultati upućuju na primjenjivost kaveznog izlaganja lubina D. labrax u biomonitoringu vodenog okoliša te potvrđuju korisnost komet-testa kao prikladne metode za detekciju genotoksičnog utjecaja onečišćenja.

Cilj istraživanja bio je istražiti genotoksični učinak insekticida karbofurana (2, 3-dihidro-2,2- dimetilbenzofuran-7-il-metilkarbamata) i njegove formulacije Geocid ST 35 (350g/l) primjenom alkalnog komet testa na stanicama organa soja miševa Swiss albino u uvjetima in vivo. Procjena genotoksičnosti provedena je u stanicama bubrega, jetre, koštane srži i leukocitima primjenom dvaju parametara komet testa: dužine repa i intenziteta repa. Karbofuranom i Geocidom ST 35, svakodnevno tijekom 14 dana, obrađivane su četiri skupine životinja s dozama aktivne tvari u vrijednostima ADI i 1/100LD50 i uspoređene s kontrolnom skupinom. Utvrđeno je znatno veće oštećenje DNA u stanicama svih organa skupina obrađenih formulacijom Geocidom ST 35 za vrijednosti ADI i 1/100LD50 u odnosu na stanice životinja obrađenih čistom aktivnom tvari karbofuran u istim dozama. I za aktivnu tvar i za formulaciju intenzitet oštećenja bio je proporcionalan dozi pesticida.U stanicama bubrega, jetre i koštane srži utvrđena su podjednaka oštećenja molecule DNA, dok je razina genomskim oštećenja u leukocitima bila nešto niža. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da karbofuran i formulacija Geocid ST 35 genotoksično djeluju na stanice svih ispitivanih organa miševa, ali ni karbofuran ni formulacija nisu pokazali specifičnost genotoksičnog učinka prema nijednom organu. Oštećenja utvrđena u stanicama jetre, bubrega i koštane srži, osim genotoksičnog djelovanja karbofurana rezultat su i fizioloških procesa u tim tkivima. The aim of research was to explore the genotoxic impact of carbofouran pesticide (2,3-dihydro-2,2- dimethyl-7-benzofuranol methylcarbamate) and its formulation Geocid ST 35 (350g/l) by alkali comet assay usage on four organs´ cells of mice strain swiss albino in conditions in vivo. The genotoxic evaluation was made on kidney, liver, bone marrow cells and leukocytes using two comet assay parameters: tail length and tail intensity. During fourteen day period, four groups of animals were treated by carbofouran and Geocid ST 35 with an active substance doses in values of ADI i 1/100LD50 and were compared with the control group. Both active supstance and formulation have shown damage intensity proportional to pesticide doses. Kidney, liver and bone marrow cells have shown similar DNA damage while genom level was slightly lower in leukocytes. Based on given results it can be concluded that carbofuran and Geocid ST 35 have genotoxic effect on all treated murine organs, but niether carbofuran nor its formulation have shown specificy of genotoxic effect on niether of organs. Demage detected in all organ cells exept lukocytes is a result of both carbofuran genotoxity impact and physiological proceses in those tissues.

Koncentracija teškog metala talija u okolišu kontinuirano raste, a kako ga biljke mogu apsorbirati tako talij putem hranidbenih lanaca postaje dostupan životinjama i čovjeku. Cilj ovog istraživanja bio je pomoću komet-testa kao nespecifičnog biomarkera genotoksičnosti odrediti genotoksičan učinak talijeva(I) acetata u vodenoj leći Lemna minor L. Jezgre stanica vodene leće su prvo u uvjetima in vitro tretirane vodikovim peroksidom kao modelnim genotoksikantom čime je potvrđena osjetljivost komet-testa za utvrđivanje direktne genotoksičnosti na vodenoj leći. Vodena leća je sedam dana izlagana u uvjetima in vivo različitim koncentracijama talijeva(I) acetata. Rezultati komet-testa pokazali su blagi genotoksični učinak dvaju najviših koncentracija talija. Kako bi utvrdili djeluje li talij direktno ili indirektno na molekulu DNA izveden je i acelularni komet-test u uvjetima in vitro na jezgrama vodene leće. Rezultati dobiveni celularnim i acelularnim komet-testom ukazuju na indirektno oštećenje DNA uzrokovano talijevim(I) acetatom. Concentration of the heavy metal thallium in the environment has been continuously increasing. Since thallium can be absorbed by plants it becomes available for the higher organisms including men through food chains. The main goal of this work was to determine genotoxicity of thallium(I) acetate by comet assay as a non-specific genotoxicity biomarker in common duckweed Lemna minor L. Duckweed cell nuclei in in vitro conditions were treated with hydrogen peroxide as a model genotoxicant in order to verify the comet assay sensitivity. Results are showing direct genotoxic effect. Common duckweed plants were in vivo exposed to different thallium(I) acetate concentrations for seven days. The results of comet assay showed a mild genotoxicity of two highest concentrations of thallium. In order to determine whether thallium directly or indirectly affect DNA an acellular comet assay was performed in vitro on common duckweed nuclei. Results following both cellular and acellular comet assays implies indirect DNA damage caused by thallium(I) acetate.

Primjenom multidisciplinarnog pristupa, u ovom radu istražena je učinkovitost komet (KT) i mikronukleus-testa (MNT) na eritrocitima prirodne populacije klena (Leuciscus cephalus L.) u otkrivanju genotoksičnog potencijala četiri postaje različitog intenziteta onečišćenja na rijeci Kupi. U tu svrhu je mjerena koncentracija metala u vodi, u sedimentu i mišiću klena, PAH-ova, PCB-a i mineralnih ulja u sedimentu te su određeni osnovni fizikalno-kemijski parametri kakvoće vode na svim postajama. Na taj je način ispitana međusobna povezanost dobivenih parametara te su objašnjeni trenutni uvjeti u biotopu istraživane rijeke. Rezultati KT ukazuju da je količina izmjerenog oštećenja DNA eritrocita klena proporcionalna onečišćenju postaja. Postaja Ozalj-Kamanje pokazala se kao ona s najmanjim, slijedi Brod na Kupi, zatim Sisak te Karlovac s najvećim oštećenjem. Rezultati MNT provedenog na stanicama klena sa svih istraživanih postaja nisu ukazali na genotoksični učinak. Dakle, može se zaključiti da se KT pokazao kao dobar indikator genotoksičnosti rijeke Kupe budući da pokazuje koreliranost oštećenja DNA s intenzitetom onečišćenja pojedinih postaja.

Talij je teški metal čija se koncentracija u okolišu kontinuirano povećava ljudskom djelatnošću kroz industrije kao što su obrada metalnih ruda, u elektranama koje sagorijevaju ugljen te u cementarama. Na taj način talij i njegovi spojevi postaju biološki raspoloživi te se akumuliraju u živim organizmima a naročito biljkama. Cilj ovog istraživanja bio je odrediti genotoksičan učinak talijeva(I)acetata na duhan Nicotiana tabacum L. var Xanthi komet-testom koji kao nespecifičan biomarker genotoksičnosti jednostavno i brzo pokazuje promjene u molekuli DNA te kao takav ima široku primjenu u ekotoksikološkim istraživanjima i biomonitoringu. Da bi se potvrdila osjetljivost komet-testa korišten je modelni genotoksikant vodikov peroksid koji je na jezgrama stanica duhana u uvjetima in vitro pokazao direktno genotoksično djelovanje. Biljke duhana su tri dana izlagane u uvjetima in vivo različitim koncentracijama talijeva(I)acetata. Nakon tri dana talij(I)acetat izaziva blago oštećenje molekule DNA u listu dok su oštećenja u korijenu bila veća. Oštećenje DNA linearno raste s porastom koncentracije talija. Kako bi utvrdili mogući mehanizam djelovanja talija na DNA napravljen je i acelularni komet-test u uvjetima in vitro na jezgrama lista duhana. Dobiveni rezultati vrlo su slični rezultatima celularnog komet-testa na stanicama korijena duhana, dok je oštećenje DNA u listu bilo značajno manje no statistički različito od kontrole. Thallium is a heavy metal whose concentration in the environment has been continuously increasing by industrial activities such as metal ore processing, coal combustion in power plants or cement production. Thereby thallium and its compounds become biologically available and are accumulating in living organisms, plants in particular. The objective of this research was to determine genotoxicity of thallium(I) acetate in tobacco Nicotiana tabacum L. var Xanthi by comet assay, which as a non-specific genotoxicity biomarker quickly and simply shows changes in the DNA molecule, and therefore has a wide-range application in ecotoxicological research and biomonitoring. In order to verify the comet assay sensitivity, hydrogen peroxide was used as a model genotoxicant, in vitro conditions showing a direct genotoxic effect on tobacco cell nuclei. Tobacco plants were in vivo exposed to different concentrations of thallium(I) acetate for three days. After that period thallium(I) acetate caused mild damage to DNA molecules of tobacco leaves and greater damage to the root. DNA damages grew linearly as the concentration of thallium increased. An acellular comet assay was performed in vitro on tobacco leaf nuclei to determine possible mechanisms of thallium effects on DNA. The results were similar to those obtained by a cellular comet assay on tobacco root cells while the DNA damage to the leaf was lower but statistically different from the control sample.

Talij je toksičan metal koji se iz okoliša može apsorbirati pomoću biljaka pa ugradnjom u hranidbene lance postaje dostupan višim organizmima uključujući i čovjeka. Razlog visoke toksičnosti talija leži u njegovom visokom afinitetu prema amino-, imino- i sulfidrilnim skupinama enzima te kemijskoj sličnosti kaliju. Cilj ovog rada bio je istražiti primjenjivost celularnog komet-testa kao nespecifičnog biomarkera genotoksičnosti izlaganjem biljke Vicia faba L. različitim koncentracijama teškog metala talija u obliku talijeva(I) acetata. Da bi se potvrdila osjetljivost komet-testa korišten je modelni genotoksikant vodikov peroksid koji je na jezgrama stanica boba u uvjetima in vitro pokazao direktno genotoksično djelovanje. Biljke boba tri su dana izlagane u uvjetima in vivo različitim koncentracijama talijeva(I) acetata. Nakon tri dana talij(I) acetat izazvao je blago oštećenje molekule DNA u listu dok su oštećenja u korijenu bila nešto veća. Oštećenje DNA linearno je raslo s porastom koncentracije talija. Kako bi utvrdili mogući mehanizam djelovanja talija na molekulu DNA napravljen je i acelularni komet-test u uvjetima in vitro na jezgrama lista boba. Razlika u rezultatima dobivenim acelularnim i celularnim komet-testom ukazuje na indirektno oštećenje DNA uzrokovano talij(I) acetatom.

Onečišćenje vodenih ekosustava može uzrokovati razne promjene u vodenih organizama. Povećana proizvodnja slobodnih kisikovih radikala koji mogu uzrokovati razna oštećenja u stanici jedna je od najčešćih posljedica onečišćenja. Kako bi se promjene uočile što ranije, na staničnoj i molekularnoj razini, u nadzoru stanja okoliša koriste se mnogi biomarkeri. U ovom radu je ispitana primjenjivost i osjetljivost biomarkera genotoksičnosti komet-testa i mikronukleus-testa na hemocite slatkovodnog školjkaša Unio pictorum L. Hemociti školjkaša su izloženi oksidirajućem agensu vodikovom peroksidu (H2O2) u laboratoriju u in vitro uvjetima kako bi se odredila osjetljivost komet-testa. Školjkaši su zatim izlagani 24 sata rasponu kocentracija H2O2 u in vivo uvjetima nakon čega je praćena postojanost oštećenja DNA molekule za vrijeme oporavka životinja. Oštećenje DNA uzrokovano izlaganjem H2O2 u in vitro uvjetima pokazalo je ujednačeniji doza-učinak nego u in vivo uvjetima. Oksidativno oštećenje DNA nakon izlaganja u in vivo uvjetima bilo je mjerljivo komet-testom i treći dan oporavka dok mikronukleus-test nije pokazao oksidativno oštećenje DNA.

Živčani bojni otrovi po strukturi su organofosforni (OP) spojevI, clJa zajednička značajka je ireverzibilna inhibicija acetilkolinesteraze (AChE), enzima koji hidrolizira acetilkolin (ACh) u živčanom sustavu. Patofiziološka zbivanja koja nastaju pri otrovanju OP spojevima primarno su posljedica akumuliranog ACh na kolinergičkim receptorima i u središnjem živčanom sustavu. Nakupljeni ACh u mozgu sekundarno utječe i na rad N-metil-D-aspartat (NMDA) i gama¬ ; ; aminomaslačna kiselina (GABA) receptora. Još uvijek nesavršen, standardni tretman liječenja otrovanja OP spojevima uključuje kombiniranu primjenu atropina, oksima, estera karbamata i antikonvulziva. Kako bi se unaprijedila uobičajena terapija, osobito kod otrovanja somanom, ispituju se antidotalni učinci mnogih spojeva. U ovom radu u uvjetima in vitro i in vivo procijenjena su antidotaina svojstva tenociklidina (TCP) i njegovog adamantanskog derivata 1-[2¬ ; ; (2-tienil)-2-adamantil] morfolina (TAMORF) pri otrovanju somanom, te je ispitana njihova genotoksičnost. Također je u uvjetima in vivo proučen način eliminacije TCP-a i TAMORF-a iz organizma, a u uvjetima in vitro procijenjena su i njihova radioprotektivna svojstva. Rezultati su pokazali da su ispitani tenociklidini niskotoksični spojevi, koji, osim inetrakcijom s AChE, štite organizam od otrovanja i mehanizmom koji je povezan s njihovim receptorskim svojstvima. Također, ispitani tenociklidini pokazali su obećavajuća svojstva zaštite stanice od zračenja.

Prvi cilj istraživanja bio je optimizirati metodu izolacije celomocita iz gujavica, koja će najmanje oštetiti stanice. Drugi cilj je bio procijeniti koliko izloženost različitim tvarima utječe na cjelovitost DNA. Posebno se željelo utvrditi koliko izloženost različitim koncentracijam PCP-a, bakra i kadmija štetno djeluje na gujavice. Treći cilj istraživanja bio je utvditi upotrbljivost metode komet-testa (KT) i mikronukleus-testa (MNT) na nativnim populacijama gujavica s onečišćenih lokacija. Gujavice su izlagane kontak filter papir testom na tri rastuće koncentracije PCP-a, bakra i kadmija, zasebno, kroz 24 sata, nakon čega je primjenjen KT radi procijene nastalog oštećenja DNA. KT i MNT primjenjenjeni su na nativnim populacijama sa jedne kontrolne i tri onečišćene lokacije radi procijene genotoksičnog učinka onečišćenja tla. Kao najbolja metoda izolacije celomocita pokazala se metoda elektrostimulacije gujavica. Rezultati izlaganja gujavica PCP-u i bakru pokazali su „ doza-odgovor“ za prve dvije ispitivane koncentracije, dok je najveća koncentracija pokazala manje oštećenje, ali još uvijek statistički značajno različito od kontrole. Rezultati izlaganja gujavica kadmiju pokazali su „ doza-odgovor“ za sve tri ispitivane koncentracije. Rezultati dobiveni KT sa ternskih istraživanja pokazali su da kontrolna postaje ima najmanje oštećenje, postaja s najmanjim onečišćenjem, ima malo povećano oštećenje DNA. Postaja sa srednjim onečišćenjem, pokazivala je veće oštećenje DNA, dok je postaja s najvećim onečišćenjem pokazala najveće oštećenje DNA. Rezultati MNT u ovom istraživanju nisu dali podatke koji bi povezani sa rezultatima KT.

Cilj istraživanja je bio utvrditi učinkovitost komet i mikronukleus-testa na eritrocitima klena (Leuciscus cephalus) u otkrivanju genotoksičnog potencijala tri postaje različitog intenziteta onečišćenja, na rijeci Savi. Provedeni su mikronukleus-test i komet-test na eritrocitima klena izlovljenim u ožujku i rujnu 2005. Rezultati dobiveni komet-testom pokazali su da postaja Otok Samoborski, s najmanjim onečišćenjem, ima najmanje oštećenje DNA (% tDNA). Postaja Jarun, sa srednjim onečišćenjem, pokazivala je veće oštećenje DNA, dok je postaja Oborovo, nizvodno od Zagreba, s najvećim onečišćenjem pokazala najveće oštećenje DNA. Razina oštećenja DNA, mjerena komet-testom bila su veća u ožujku u odnosu na rujan, što je vrlo vjerojatno uzrokovano stresom prije mriješćenja. Porast broja eritrocita s MN je uglavnom nastao s porastom onečišćenja osim na postaji Oborovo u rujnu. Primjećen je pad oštećenja DNA mjereno komet-testom s ožujka na rujan dok je suprotan trend zabiljžen za broj stanica s mikronukleusom. Povećanje broja MN iz ožujka na rujan može se objasniti sporijim protokom, tj. lošijom kvalitetom vode. Dobiveni rezultati upućuju na različitu razinu intenziteta onečišćenja na tri promatrane postaje. Dakle, može se zaključiti da KT i MNT pokazuju koreliranost oštećenja DNA s intenzitetom onečišćenja i da su se pokazali kao dobri indikatori genotoksičnosti rijeke Save.

Istražili smo radioprotektivne učinke kvercetina na modelu miša (Swiss albino i CBA) u uvjetima in vivo. Koristili smo γ zračenje iz izvora 60Co u dozama 9 i 4 Gy i kvercetin u dozi od 100 mg kg-1. U miševa obrađenih s kvercetinom ip u navedenoj dozi preventivno tijekom tri dana, te ozračenih dozom od 9 Gy, utvrdili smo značajno (p

Istražen je učinak teškog metala talij-acetata na vodenu leću Lemna minor L. Korišten je standardizirani test inhibicije rasta te za procjenu genotoksičnog učinka po prvi puta komet-test. Pri višim koncentracijama talij-acetata uočena je inhibicija rasta te povećani broj nekrotičnih i klorotičnih biljaka. Oštećenje DNA praćeno komet-testom bilo je proporcionalno korištenim koncentracijama.

Određivanje oštećenja molekule DNA od velikog je značaja u mjerenju toksičnog djelovanja onečišćenja na vodeni okoliš. U tu svrhu vrlo često se koriste školjkaši jer su sedentarni organizmi koji filtracijom akumuliraju toksične tvari prisutne u vodi. Procjena trajnosti takvog oštećenja varira ovisno o vrsti i učinkovitosti mehanizma za popravak DNA te trajnosti same stanice, a vrlo je bitna za određivanje negativnog učinka onečišćenja. Stoga smo jedinke školjkaša U. pictorum (slikarska lisanka) izložili djelovanju monofunkcionalnog alkilirajućeg agensa, etil metanosulfonata (EMS) (0, 10, 50, 100 mg/l) u trajanju od 24 sata i pratili postojanost oštećenja DNA u njihovim hemocitima tijekom 72 dana oporavka u čistoj, dekloriranoj vodi. Oštećenja DNA mjerena su komet-testom i mikronukleus-testom. Inducirano oštećenje DNA detektirano je komet-testom i nakon 72 dana oporavka, što upućuje na dugotrajnu postojanost alkilacijskog oštećenja DNA u hemocitima slikarske lisanke. Oštećenje DNA mjereno komet-testom bilo je proporcionalno koncentracijama EMS-a tijekom cijelog razdoblja oporavka. Dvije najviše koncentracije EMS-a pokazale su sličan uzorak promjena količine oštećenja DNA kroz vrijeme (% DNA u repu) kod kojeg je nakon značajnog pada prvog dana oporavka, količina DNA lezija rasla do 7. dana, nakon čega je slijedio popravak/razrijeđenje oštećenja tijekom slijedećih 65 dana koji ni tada nije dosegnuo kontrolne vrijednosti. Najviša učestalost hemocita s mikronukleusima izmjerena je 3. dana oporavka. Broj hemocita s mikronukleusima smanjuje se sedmog dana, dok su 19. dana oporavka izmjerene vrijednosti bile vrlo blizu kontrolnih. Raspravit će se izmjerena dugotrajnost oštećenja DNA u hemocitima vrste U. pictorum i procesi uključeni u stvaranje DNA oštećenja detektiranih komet-testom i mikronukleus-testom nakon izlaganja alkilirajućim agensima.

Cilj rada bio je procjena genotoksičnog utjecaja onečišćenih kopnenih voda komet- i mikronukleus-testom na eritrocitima indikatorske vrste Cyprinus carpio L.

Nakon izlaganja prirodnim ili antropogenim onečišćivačima u vodenih su organizama vidljive razne promjene na molekularnoj i staničnoj razini, prije nego se oštećenje manifestira na razini fizioloških procesa cijelog organizma. Na molekularnoj razini molekula DNA je jedno od najčešćih mjesta djelovanja onečišćenja. U ovom radu istražena je primjenljivost biomarkera genotoksičnosti komet-testa i mikronukleus-testa na hemocite školjkaša vrste Unio pictorum. Životinje su izlagane alkilirajućem agensu etil-metanosulfonatu (EMS) u laboratoriju, te u prirodnim uvjetima (tijekom tri tjedna) na postajama raznih stupnjeva i vrsta onečišćenja. Oba su se testa pokazala kao dobri biomarkeri genotoksičnih utjecaja okolišnog onečišćenja i oba su na jednak način rangirali postaje po gradijentu onečišćenja. Oštećenje DNA uzrokovano izlaganjem EMS-u pokazalo je doza-učinak, a mjerljivo je komet-testom kroz duže vremensko razdoblje nego mikronukleus-testom. Prema našim saznanjima ovo je istraživanje pokazalo do sada najdulju postojanost DNA oštećenja mjerenu komet-testom.