Search

Kod perioralnih i oralnih bolesti ponekad se može dokazati alergijska reakcija na različite tvari koja se dijagnosticira odgovarajućom alergološkom obradom (ubodni test, epikutani test i dr.). U našu studiju bilo je uključeno ukupno 230 ispitanika, pri čemu je bilo po 30 bolesnika sa sljedećim kliničkim dijagnozama: angioedem, oralni lihen planus, sindrom pekućih usta (BMS), gingivostomatitis, heilitis i perioralni dermatitis te kontrolna skupina od 50 zdravih ispitanika. Provođenjem epikutanog testa na kontaktne alergene (standardna serija i određeni stomatološki materijali) te ubodnog testa na konzervanse i aditive, hranu i inhalacijske alergene te na temelju anamnestičkih podataka, ispitane su moguće alergijske reakcije u navedenim skupinama. Učestalost alergija na inhalacijske, nutritivne, aditivne i epikutane alergene nije se statistički značajno razlikovala među skupinama (χ2 test). Alergija na aditive je najčešće dokazana kod ispitanika s angioedemom i BMS-om (23, 3%), no ne značajno češće od kontrolne skupine. Kod bolesnika s BMS-om najčešće je dokazana alergija na hranu (16, 7%, bez statističke značajnosti). Kontaktni alergeni najčešće su bili dokazani kod heilitisa i BMS-a (26, 7% i 20%), a najrjeđe kod angioedema (6, 7%). Pri tom je u heilitisu dokazana statistički značajno veća učestalost kontaktne alergije (p=0, 048). Najčešći alergen u epikutanom testu gotovo u svim skupinama bio kobalt klorid, osim kod gingivostomatitisa gdje je najčešći bio nikal- sulfat. Pozitivne reakcije na živin precipitat zabilježene su samo kod heilitisa (6, 6%) i gingivostomatitisa (3, 3%). U našoj studiji nije utvrđena statistički značajna razlika između kontrolne skupine i testiranih bolesnika, osim kod bolesnika s heilitisom. Međutim, s obzirom na različite rezultate pojedinih autora o korisnosti alergoloških testova kod navedenih bolesti, u slučaju nepoznate etiologije opravdano je radi moguće alergije provesti alergološko testiranje.

Delayed-type hypersensitivity reaction or type IV allergic reaction can cause different oral manifestations. They can be localized or diffusely visible on oral mucosa and usually appear 24-72 hours after antigen input. The antigens that cause this type of reaction are mostly external, such as contact allergens (particularly metals) and drugs. It has been shown that the most common oral manifestations are cheilitis, gingivitis, stomatitis, perioral dermatitis, burning mouth syndrome, lichenoid reaction and orofacial granulomatosis. The most important part of diagnosis is the use of patch testing that indicates contact allergic reaction to an allergen. The results of patch testing have shown that the most common proven allergens are gold, nickel, mercury, palladium, cobalt, acrylate, etc. Although connection between specific clinical manifestations and positive patch test results was not always found, patch testing is necessary to prove contact hypersensitivity.Therefore, in patients with oral symptoms, allergic hypersensitivity to dental components has to be considered.

Bolesti kože uzrokovane radnom sredinom česte su profesionalne bolesti kože (PBK) u Hrvatskoj. U ovome radu se iznose klinički oblici PB, etiološki i klinički problemi, te pale&not ; ta alergena ovisno o radnom mjestu bolesnika. Dermatitis u zdravstvenih radnika, npr. zbog čestog pranja ruku s raznim jakim alkalnim sapunima, detergentima i dezinficijen&not ; sima, nastaje iritativni dermatitis, a rjede kontaktni alergijski dermatitis, ponekad uz pio&not ; dermizaciju. Od alergena napominjemo lateks rukavice, lokalne anestetike, instrumente s niklom, neomicin i parabene. Diferencijalna dijagnoza PBK je bitna naročito u slučaju dermatitisa dlanova i tabana, kao atopijskog dermatitisa, psorijaze, mikoza u bolesnika. Važna je suradnja liječnika medicine rada, dermatovenerologa, pulmologa, imunologa, infektologa i epidemiologa s liječnikom obiteljske medicine. U dijagnostičkom postupku najznačajniji je rezultat epikutanog testiranja (na standardne i profesionalne alergene), test ekspozicije i karencije , skarifikacijski-patch testovi, ocjena fizikalnog statusa kože i in vitro testovi) te mogućnosti liječenja. Etiološki čimbenici npr. u frizerskih radnika su boje za kosu, amonijev tioglikolat, parafenilendiamin, vodikov peroksid, šamponi. U tek&not ; stilnoj industriji su nitroboje, etilenurea, formaldehid, u gradevinskoj industriji kalijev bikromat, cement, keramičke pločice, aditivi u asfaltu. U proizvodnji gume tiuram, kar&not ; bamati, tiourea ; u industriji plastike epoksidi, akrilati, fenolne smole, PVC ; u industriji boja na vodenoj osnovi mertiolat, fenil živin nitrat i kloracetilamid ; u industriji insekticida i herbicida su karbamati, lindan, pentaklorofenol, triazini, benzil benzoat ; u industriji metala naročito spominje alergen nikal (kovani novac, metalne kopče, proizvodnja bižu&not ; terije). Kod pekara se nalazi iritativni i/ili alergijski dermatitis, naročito na antioksidanse (BHA, BHT), amonijev persulfat, benzoil peroksid, aditive za poboljšanje arome. Ovim radom istaknuti ćemo paletu zanimanja u usporedbi s kliničkom slikom i profesionalnim alergenima. Potrebno je educirati bolesnika s PBK o karenciji svakodnevnog kontakta s alergenima na koje je preosjetljiv, primjenu zaštitne odjeće i obuće te rukavica i zaštitnih krema i losiona. Prevencija profesionalnih dermatoza, potreba za promjenom radnog mjesta, invalidnosti kože i racionalizacija u zdravstvu je bitna odrednica u zdravstvenoj ekologiji i medicini u cijelosti.

U radu je istražen utjecaj osnovnih gradivnih i pomoćnih materijala koji se koriste u stomatološkoj protetici na nastanak kontaktnih alergijskih promjena. Utvrđene su alergije na neplemenite kovine kao posljedica otpuštanja iona metala, dok pojava nije zapažena u neplemenitih kovina.