Search

Cilj naloge je bil zbrati in analizirati podatke iz postopka krmljenja vitke linje miši (FHI) in debele linije miši (FLI). Liniji sta bili krmljeni z krmama, kjer ima ena večjo vsebnost maščob kot druga. Zanimalo nas je ali imata ta dva tipa krme vpliv na diferencialno prirast miši in maščobnih depojev v odvisnosti od genotipa. Debelost je povezana z rezistenco na inzulin. Raziskave kažejo, da imajo maščobna tkiva pomembno vlogo pri nastanku in napredovanju bolezni povezanih z debelostjo. Visok vnos maščob vodi do sprememb v presnovi v maščobnih tkivih, te pa povečajo raven prostih maščobnih kislin v krvi. V postopku smo uporabili 42 miši linij FHI in FLI (24 FHI, 18 FLI). Miši so bile vključene v postopek pri starosti 21-25 dni. Miši so bile ločene v dve skupini pri vsaki liniji in so dobivale dve vrsti krme. Ena skupina je dobivala krmo z nizko vsebnostjo maščobe (LFD). Druga skupina pa je dobivala krmo z visoko vsebnostjo maščob (HFD). Upoštevajoč dobljene rezultate, lahko sklepamo, da se genotipa v merjenih lastnostih nista razlikovala pri krmi LFD. Pri skupini, ki je bila krmljena z HFD krmo, pa je vpliv genotipa statistično značilen. The aim of this study was to collect and analyze data from an experiment in which we fed isocaloric diets to a lean line (FHI) and a fat line (FLI) of mice, but with different compositions-a high fat diet (HFD) and a low fat diet (LFD). We were interested in whether these two types of diets had an effect on the difference in growth of the mice and fat deposition depending on the genotype FHI or FLI. Obesity is associated with insulin resistance. Research shows that adipose tissue plays an important role in the development and progression of diseases related to obesity. High fat intake leads to changes in adipose tissue metabolism, increasing the level of free fatty acids in the blood, which has a negative effect on metabolism. We used 42 mice of the FHI and FLI lines (24 FHI, 18 FLI) for the procedure. The mice were enrolled in the study at 21-25 days of age. They were divided into two groups for each line. One group was fed low-fat diet and the other high fat diet. The results showed that the effect of genotype was not significant in the low-fat treatment. In the group fed high fat diet, we found statistically significant differences in the measured traits between FLI and FHI genotypes.

Paklare (porodica Petromyzontidae) koje se i dalje prema mnogim publikacijama svrstavaju među ribe, zapravo su skupina kralješnjaka koja se prije 500 milijuna godina na temelju fundamentalne razlike, nepostojanja čeljusti, odvojila od riba i ostalih razreda kralješnjaka koji imaju razvijenu čeljust. Njihova taksonomija nije do kraja razriješena na globalnoj razini pa tako ni na području Hrvatske uz nedovoljno proučenu taksonomiju, rasprostranjenost i ugroženost. Cilj ovog istraživanja bio je: utvrditi srodstvene odnose proučavane porodice, odrediti točan taksonomski položaj vrsta unutar porodice, napraviti filogenetsku rekonstrukciju skupine na proučavanom području te procijeniti gensku raznolikost i strukturu pojedinih utvrđenih vrsta i linija s krajnjim ciljem zaštite ako je ona potrebna. Kako bih utvrdila taksonomski položaj prisutnih vrsta na području dunavskog slijeva Hrvatske, provela sam filogenetsku rekonstrukciju koja se temeljila na sekvencama gena za citokrom b pomoću metode najveće parsimonije, metode najveće vjerojatnosti i metode susjednog povezivanja. Dobivena filogenetska stabla i filogenetska mreža potvrdili su postojanje 4 odvojene linije unutar vrste Eudontomyzon vladykovi Oliva i Zanandrea, 1959 te prisutnost vrste Eudontomyzon danfordi Regan, 1911 na području Hrvatske. Pomoću testova genske raznolikosti i genske različitosti uz analize molekularne dijagnostike utvrdila sam umjerenu do visoku razinu genske raznolikosti unutar i između utvrđenih vrsta i linija te duboku strukturiranost unutar vrste Eudontomyzon vladykovi. Lampreys (family Petromyzontidae), which according to many publications are still classified as fish, are actually a group of Vertebrates. 500 million years ago they separated from fish and other classes of Vertebrates that have developed jaws based on the absence of a jaw. Their taxonomy has not been fully resolved on the global level, nor in Croatia, with an insufficiently studied taxonomy, distribution and endangerment. The aim of this study was to: determine the relationships of the studied family, determine the exact taxonomic positions of species within the family, make a phylogenetic reconstruction of the group in the study area and astimate the genetic diversity and structure of individual identified species and lineages. In order to determine the taxonomic position of the species present in the Danube basin of Croatia, phylogenetic reconstruction was performed based on cytochrome b gene sequences using the maximum parsimony method, maximum likelihood method and the median joining method. The obtained phylogenetic trees and phylogenetic network confirmed the existence of 4 separate lineages within the species Eudontomyzon vladykovi Oliva i Zanandrea, 1959 and the presence of the species Eudontomyzon danfordi Regan, 1911 in Croatia. Using tests of genetic diversity and genetic differentiation in addition to molecular diagnostic analyzes, moderate to high levels of genetic diversity within and between identified species and lineages and deep structuring within the species Eudontomyzon vladykovi were determined.

SARS-CoV-2 kao RNA virus s velikim genomom podložan je učestalim mutacijama tijekom replikacije. Između beznačajnih i pogubnih mutacija nalaze se i one koje virusu donose selektivnu prednost. Krajem 2020. i početkom 2021. godine pojavile su se varijante koje se čine zaraznije nego postojeći sojevi, izbjegavaju imunološki odgovor i izazivaju težu kliničku sliku. Tri varijante koje su na određenim zemljopisnim područjima brzo postale dominantne te nazvane varijantama od značaja (VOC ; eng. Variant of Concern) su: B.1.1.7, B.1.351 i P.1 Do današnjeg dana ECDC prati još dvije VOC: B.1.1.7+E484K i B.1.617.2 U svrhu praćenja epidemiološke situacije, sukladno preporukama ECDC provedeno je sekvenciranje cijelog genoma (WGS, eng. Whole Genome Sequencing) na 5-10% SARS- CoV-2 pozitivnih uzoraka u Hrvatskoj. WGS se provodi na tjednoj dinamici od 09.02.2021. godine. Dobivene sekvence se učitavaju u GISAID bazu podataka koja izolate kategorizira u filogenetske grane ovisno o jednostrukim polimorfizmima prisutnima u genomu. Do kraja svibnja 2021. godine poslana su 5734 uzorka, od čega je uspješno sekvencirano 4745. Između prva dva vala epidemije dominirali su virusni sojevi G, GR i GV grana, a pojačana prisutnost sojeva iz GRY grane označila je početak trećeg vala epidemije u Hrvatskoj. Dobiveni rezultati sekvenciranja pokazuju značajan porast u udjelu prisutnosti VOC B.1.1.7 od 21.23% u prvom tjednu WGS ispitivanja, do 98, 4% u zadnjem tjednu svibnja 2021. godine. S druge strane, sljedeća VOC B.1.351 GH grane dokazana je sporadično, u 19 uzoraka koji su većinom povezani s putovanjima izvan Hrvatske te njihovim bliskim kontaktima. Pri kraju trećeg vala pojavila se varijanta B.1.617.2, koja je dokazana u dva uzorka.

Aplikacija koja je opisana u ovom radu je mobilna aplikacija. Što se tiče izrade i biranja platforme ili sustava na kojoj/em će raditi precizno je izabrano kako bi osvojila ciljane korisnike. Korisnici koji će koristiti ovu aplikaciju su upravo ljudi koji svoje pametne telefone ne ispuštaju iz ruku i žele da im je sve „blizu“, odnosno na jednome mjestu – pametnom telefonu. Aplikacija se bazira na javni gradski prijevoz i omogućava korisniku da pronađe točno onu liniju (rutu) koja ga vodi do njegove ciljne točke. Osim što nudi popis svih linija kojima autobusi prometuju, korisnik može provjeriti i cijene za pojedinu liniju kako ne bi došlo do konfuzija prilikom polaska, odnosno dolaska na odredište. The application described in this documentation is a mobile application. In terms of designing and selecting the platform or system on which it will work, it has been carefully selected to get to targeted users. The users who will use this application are they who want everything to be on their Smartphones. The application is based on public transport and allows the user to find exactly the line (route) that leads him to his destination. In addition to providing a list of all bus routes, the user can also check the prices for each line to avoid any confusion on departure or arrival at the destination.

Metoda likovnog scenarija pripada metodama u vizualno-likovnom odgoju i obrazovanju. Takve metode su poticaj za likovno izražavanje djece. Likovni scenarij je metoda kojoj je cilj otkrivanje likovnog problema. On može biti izražen riječima, glazbom, pokretom, slikom. Veliku ulogu igra osoba koja osmišljava likovni scenarij jer mora biti vrlo kreativna, motivirajuća, likovni obrazovana kako bi djeca na kraju sama shvatila o kojem se likovnom problemu radi. Cilj istraživanja je ispitati na koji će način metoda likovnog scenarija kod djece vrtićke dobi potaknuti izražavanje likovnog problema u njihovim radovima. Istraživanje je provedeno u DV ''Potjeh'' u Slavonskom Brodu. Provedeno je u 2 skupine (mlađa mješovita te starija skupina). Istraživanju je prisustvovalo ukupno 37 djece kojima sam pročitala 2 likovna scenarija. Od 37 radova izabrala sam 20 radova koje sam analizirala. Nakon likovnog izražavanja slijedila je likovna analiza radova u kojoj sam djeci postavila pitanja vezana za ono što su nacrtali. Tijekom istraživanja prikupljeni su vrlo kvalitetni likovni radovi koje smo kasnije koristili za analizu po hipotezama. Hipoteze su većinom potvrđene. Istraživanje je zadovoljilo očekivanja jer su sva djeca prihvatila likovni scenarij kao poticaj za likovno izražavanje. The method of visual art scenario belongs to the methods of visual art education. Such methods are an incentive for the art of expressing children. The visual scenario is a method aimed at detecting a visual problem. It can be expressed in words, music, movement, painting... The great role played by a person who designs the art of secession because he has to be very creative, motivating, artistically educated so that the children will eventually understand what he is doing to the visual problem. The research was conducted in kindergarten "Potjeh" in Slavonski Brod. It was conducted in 2 groups (younger mixed and older) in the period of 11.3. until 15.3.2019. The survey was attended by a total of 37 children who read 2 visual scenarios. Out of 37 papers, I have chosen 20 papers that I have analyzed. After artistic expression was followed by a visual art analysis in which I asked the children questions related to what they had drawn. The research aim is to examine in what way the art scene method in kindergarten children will stimulate the expression of visual problems in their works. During the research, very good quality artwork was collected that we later used for hypothesis analysis. Hypotheses are mostly confirmed. The survey met expectations because all children accepted the art scene as an incentive for visual expression.

Potočna pastrva (Salmo trutta Linnaeus, 1758) je slatkovodna riba iz porodice Salmonidae koja predstavlja gospodarski važnu vrstu te je najintenzivnije korištena slatkovodna riba na svijetu. Stoga je kontradiktorno da je njena taksonomija nesređena, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu, te se često naziva „sramotom europske ihtiologije“. Cilj ovog istraživanja bio je: morfološko opisivanje filogenetskih linija, utvrđivanje nukleotidnih pozicija i morfoloških svojstava koje predstavljaju fiksne, pouzdane determinacijske značajke pojedinih filogenetskih linija, te opisivanje morfološke i genske raznolikosti unutar pojedinih filogenetskih linija, a sve u svrhu rješenja taksonomskog statusa potočne pastrve i na kraju zaštite same vrste. Kako bi se utvrdili srodstveni odnosi među populacijama unutar Hrvatske, provedena je filogenetska rekonstrukcija koja se temeljila na sekvencama gena za citokrom b pomoću metode najveće parsimonije, metode najveće vjerojatnosti i metode susjednog povezivanja. Za proučavanje morfologije koristila se deskriptivna statistika, analiza varijance i analiza glavnih komponenti, dok se za analize na molekularnoj razini koristila p-udaljenost i molekularna dijagnostika. Ovim se metodama utvrdilo da na području Hrvatske obitava minimalno 4 filogenetske linije koje se međusobno razlikuju u velikom broju mutacija i nukleotidnih dijagnostičkih mjesta, dok je morfološki dio istraživanja potvrdio da se radi o veoma prilagodljivoj i plastičnoj vrsti s velikim brojem morfotipova. Brown trout (Salmo trutta Linnaeus, 1758) is a freshwater fish from the Salmonidae family, which is an economically important species and the most intensive used freshwater fish in the world. It is therefore controversial that its taxonomy is disordered, both in Croatia and in the world, and is often termed as "the shame of European ichthyology". The aim of this study was to: morphologically describe the phylogenetic lines, determine the nucleotide positions and the morphological properties that represent fixed, reliable deterministic characteristics of certain phylogenetic lines, and describe the morphological and genetic diversity within certain phylogenetic lines, all in the purpose of resolution of the taxonomic status of brown trout and for the protection of the species. To determine relationships between the populations within Croatia, a phylogenetic reconstruction was used, based on cytochrome b gene sequences using the maximum parsimony, maximum likelihood and median joining. Descriptive statistics, analysis of variance and principal component analysis were used for the study of morphology, while p-distance and molecular diagnostics were used for analysis on molecular level. These methods have established that there are at least 4 phylogenetic lines in Croatia that differ in the large number of mutations and nucleotide diagnostic sites, while the morphological part of the study has confirmed that it is a highly adaptable and plastic species with big number of morphotypes.

Efektivno iskorištavanje dostupne germplazme kukuruza podrazumijeva raspodjelu linija prema stvarnim genetskim skupinama i heterotičnim uzorcima. Prilikom razvoja oplemenjivačkih populacija, oplemenjivači stvaraju potomstva između linija superiornih svojstava, od kojih mnoga prolaze veći broj ciklusa rekombinacije. Cilj ovog rada bio je analizirati genetsku strukturu novih komercijalnih i eksperimentalnih linija kukuruza, razvijenih na Poljoprivrednom institutu Osijek tokom proteklih 10 godina u kontekstu pripadnosti izvornim heterotičnim uzorcima. Za provedbu istraživanja korištene su linije kukuruza razvijene na Poljoprivrednom institutu Osijek pripadnosti glavnim genetskim skupinama Iodent, Ohio07/Ohio43, Lancaster i Stiff Stalk Synthetic, mješane skupine, te linije tipa kokičar. Za svaku od izvornih skupina korišteni su tipični predstavnici kao standardi. Linije su genotipizirane u tri navrata MaizeSNP50 čipom proizvođača Ilumina s 50 000 SNP biljega. Prva genotipizacija provedena je 2013. godine i obrađeno je 18 linija. Druga genotipizacija provedena je 2016. godine i obrađeno je 50 linija, dok je u zadnjoj genotipizaciji 2017. godine obrađeno 276 linija, od kojih jedna linija nije uspješno genotipizirana. Konačni set sastojao se od 343 linije. Nasumično je uzorkovano 10000 SNP biljega s ciljem povećanja efikasnosti izračuna genetske strukture nakon čega je provedeno filtriranje heterozigota i nevaljalih SNP biljega. Analiza genetske strukture linija provedena je u programu STRUCTURE inačici 2.3.4 iz 2012. godine s pretpostavljenih 10 izvornih populacija (K = 10) i 10 prohoda izračuna za svaki broj K. Izračun a posteriori distribucije vjerojatnosti proveden je korištenjem burn-in perioda od 10 000 ciklusa i 50 000 replikacija. Dobiveni rezultati obrađeni su na mrežnom sučelju CLUMPAK (eng. Clustering Markov Package Across K) i izračunate su najveće vjerodostojnosti optimalnog broja K. Dvije korištene metode za izbor optimalnog broja K dale su različite rezultate. Metodom Gibbsovog uzorkovanja vjerojatnost za K = 7 iznosila je 1.00, dok je metodom ∆K određeno da je optimalni K = 2 (∆K=471.39). Potrebno je provesti analizu s punim setom od 50 000 biljega s ciljem preciznijeg utvrđivanja optimalnog broja K.

U radu su prikazani rezultati analize linija x tester za 15 genotipova suncokreta Poljoprivrednog instituta Osijek. U 2010. godini križane su tri A linije (cms) i tri Rf testera, različitoga sadržaja ulja (niskoga, srednjega i visokoga), u svim kombinacijama (devet križanaca). Sljedeće godine, u poljskim pokusima na dvije lokacije (Karanac i Osijek), posijane su linije, testeri i njihovi križanci. Poslije žetve određen je sadržaj ulja, a na dobivenim podacima provedena je analiza linija x tester. Varijanca linija i testera, koja se odnosi na opću kombinatornu sposobnost (OKS), bila je znatno veća od varijance linija x tester, koja se odnosi na specifičnu kombinatornu sposobnost (SKS), što ukazuje na dominantnu ulogu aditivne komponente genetske varijance u nasljeđivanju sadržaja ulja. Između efekata OKS i SKS nisu utvrđene statistički značajne razlike. Na obje lokacije, najveće vrijednosti OKS za sadržaj ulja imala je linija 2 (srednji sadržaj ulja), odnosno tester 6 (visoki sadržaj ulja). Za sadržaj ulja, na obje lokacije (Karanac i Osijek), najveći su doprinos imale linije (57,81 i 51,28 %), zatim testeri (28,88 i 26,27 %), a najmanji njihove interakcije (13,31 i 22,45 %)., Results of line x tester analysis for 15 sunflower genotypes of the Agricultural Institute Osijek are presented in this paper. Three A lines (cms) and three Rf testers with different oil content level (low, medium, high) in all combinations (nine crosses) were crossed in 2010. In 2011, the lines, testers and their crosses were sown in field trials at two locations (Karanac and Osijek). The oil content was determined after harvesting, whereas line x tester analysis was conducted based on the obtained results. Variance of lines and testers, which refers to the general combining ability (GCA) was much higher than the variance of line x tester, related to specific combining ability (SCA). It showed on dominant role of the additive component of genetic variance in the inheritance of oil content. Statistically significant differences were not determined between the GCA and SCA effects. The highest values of GCA for oil content had line 2 (medium oil content) and tester 6 (high oil content) at both locations. The largest contribution for oil content had lines (57.81 and 51.28 %) followed by testers (28.88 and 26.27 %) and the lowest accounts for interaction (13.31 and 22.45 %) at both locations (Karanac and Osijek).

U radu je proučavano porijeklo bikova Holstein pasmine koji su korišteni u Uzgojnom programu goveda u Hrvatskoj od siječnja 1974. do listopada 2012. godine. Bikovi potječu iz nacionalnog uzgojnog programa ili su živi uvezeni iz drugih uzgoja. Rezultati rada uključuju ranije istraživanje (98 bikova do 2003. godine). Ukupno je analizirano 160 bikova iz četiri centra za umjetno osjemenjivanje. Svi bikova potječu od samo četiri bika rodonačelnika. U liniji 1 (Pawnee Farm Arlinda Chief), koja vuče porijeklo od američkog bika rodonačelnika Governer of Carnation (USA 629472), se nalazi ukupno 47 bikova ili 29%. U liniji 2 (Carline-M Ivanhoe Bell), a koja potječe od kanadskog bika rodonačelnika Montvic Chieftain (CAN 95679), se nalazi 34 bika ili 21%. Linija 3 (Round Oak Rag Elevation) uključuje 75 bikova ili 47%, a vuče porijeklo od američkog bika rodonačelnika Wisconsin Admiral Burke Lad (USA 697789). Linija 4 ima samo 4 bika ili 3%, a potječe od kanadskog bika rodonačelnika Seiling Pet King (CAN 165178). Od američkih rodonačelnika potječe 122 bika ili 76%, dok od kanadskih rodonačelnika 38 bikova ili 24%. Od 2003. godine je porastao udio bikova iz linija s američkim rodonačelnicima, a smanjio se iz linija s kanadskim rodonačelnicima (5%). Unatoč povećanju ukupnog broja bikova (čak 80% u odnosu na ranije istraživanje) nije došlo do povećanja broja linija, što ukazuju na povećani rizik od pojave uzgoja u srodstvu.

Svrha diplomskog rada analiza načina i modela planiranja javnog gradskog prijevoza radi postizanja bolje usluge prijevoza putnika u javnom gradskom prijevozu. Osnovni cilj diplomskog rada usmjeren je na analiziranje sadašnjeg stanja u javnomg gradskom prijevozu, odnosa ponude i potražnje, te na analiziranje i istraživanju novih metoda i modela.

Reakcija kukuruza šećerca na sušu ovisi o razvojnom stadiju biljke u kojem je suša nastupila, jačini i trajanju suše. Pojava, jačina i trajanje suše su na našem uzgojnom području vrlo nepredvidivi čimbenici što značajno otežava procjenu tolerantnosti genotipova. Tijekom vegetacije u 2012. godini na lokaciji Osijek zabilježen je izrazit vodni i toplotni stres, posebice u fazi cvatnje i nalijevanja zrna. Reakcija na sušu i visoke temperature procijenjena je kod 29 inbred linija i 10 hibrida kukuruza šećerca. Pokus sa hibridima posijan je u tri roka sjetve. Svojstva ispitivana kod linija su broj dana između polinacije i svilanja (ASI - anthesis- silking interval) i postotak oplodnje. Kod hibrida su utvrđeni broj klipova, postotak oplodnje, dužina i širina klipa, te sadržaj šećera i vode u zrnu. Oplodnja je u potpunosti izostala kod 15 linija, a najveći postotak oplodnje (do 24, 6%) imale su rane linije shrunken tipa mutacije endosperma, kod kojih je cvatnja bila tijekom lipnja. Dobivena je slaba negativna korelacija (r=-0, 28) između ASI i oplodnje. Hibridi su najviše prosječne vrijednosti promatranih svojstava imali u prvom roku sjetve. U drugom i trećem roku sjetve kod svih hibrida smanjeni su postotak oplodnje za 35-50% i dužina klipa za 26- 44%, a kod hibrida sugary tipa mutacije endosperma smanjen je i sadržaj šećera u zrnu za 8, 2-18, 6%. Dobiveni rezultati ukazuju na vlo nisku tolerantnost ispitivane germplazme kukuruza šećerca na sušu i visoke temperature u fazi cvatnje.

Lipicanska pasmina utemeljena je 1580. godine, a od samog početka uzgoj je genealoški strukturiran kroz linije pastuha i rodove kobila. Danas je međunarodno priznatih osam linija pastuha i 63 roda kobila. Linije i rodovi značajan su izvor podataka u planskom vođenju uzgoja radi očuvanja genetske varijabilnosti i izbjegavanja inbreeding depresija općenito, a posebice kada se radi o zatvorenoj i maloj populaciji kao što je lipicanska. Cilj rada je istražiti genealošku strukturu hrvatskog lipicanskog uzgoja sa stajališta zastupljenosti linija pastuha i rodova kobila, te ogranaka unutar rodova, kao vrijednih spoznaja u izradi nužno potrebne strategije uzgoja lipicanaca u Republici Hrvatskoj.

U radu su prikazani rezultati analize linija x tester za 15 genotipova suncokreta Poljoprivrednog instituta Osijek. U 2010. godini, križane su tri A linije (cms) i tri Rf testera, različitog sadržaja ulja (niskog, srednjeg i visokog), u svim kombinacijama (devet križanaca). Sljedeće godine, u poljskim pokusima na dvije lokacije (Karanac i Osijek), posijane su linije, testeri i njihovi križanci. Poslije žetve određen je sadržaj ulja, a na dobivenim podacima provedena je analiza linija x tester. Varijanca linija i testera, koja se odnosi na opću kombinatornu sposobnost (OKS), je bila znatno veća od varijance linija x tester, koja se odnosi na specifičnu kombinatornu sposobnost (SKS), što ukazuje na dominantnu ulogu aditivne komponente genetske varijance u nasljeđivanju sadržaja ulja. Između efekata OKS i SKS nisu utvrđene statistički značajne razlike. Na obje lokacije, najveće vrijednosti OKS za sadržaj ulja imala je linija 2 (srednji sadržaj ulja), odnosno tester 6 (visoki sadržaj ulja). Za sadržaj ulja, na obje lokacije (Karanac i Osijek), najveći doprinos su imale linije (57, 81 i 51, 28 %), zatim testeri (28, 88 i 26, 27 %), a najmanji njihove interakcije (13, 31 i 22, 45 %).

Siva pjegavost lista kukuruza koju uzrokuje gljiva Exserohilum turcicum (Pass.) najvažnija je lisna bolest kukuruza u humidnom području. Prvi hibridi kukuruza u SAD-u bili su osjetljivi prema ovoj bolesti. Zbog toga je započet program oplemenjivanja na otpornost koji se pokazao vrlo uspješnim. Rabljena je poligenetska i monogenetska otpornost. Međutim nakon 15 godina široke i neprekidne uporabe monogenetske otpornosti u SAD-u dolazi do pojave novog patotipa Exserohilum turcicum, rase 2, koja je kasnije nazvana rasa 1 budući da protiv nje gen Ht 1 nije djelotvoran. Nova rasa se brzo raširila u Americi, a kasnije i u Hrvatskoj. U svrhu proučavanja otpornosti kukuruza prema rasi 1 Exserohilum turcicum posijan je 2008. godine pokus sa 75 linija različitog porijekla. Linije iz heterotične grupe BSSS su bile osjetljive prema rasi 1 Exserohilum turcicum s prosječnom ocjenom 3,0, dok su linije iz heterotične grupe Lancaster otporne s prosječnom ocjenom 2,0. U drugom pokusu 2012. godine ispitana je otpornost 25 linija kukuruza prema rasi 0 i rasi 1 s ciljem da se utvrdi koje su linije otporne prema obje rase Exserohilum turcicum. Linije Pa875, Bc210K, H102, Bc1411, Pa887P, H111 i H95 otporne su p rema obje rasi 0 i r asi 1 Exserohilum turcicum. Monogenetska otpornost prema rasi 1 unesena je u 4 linije kukuruza (A632, Bc31002, Bc703-19 i Bc14)., Northern leaf blight, caused by the fungus Exserohilum turcicum (Pass.) is the most important leaf disease of maize in humid environments. The first maize hybrids in the United States were susceptible to this disease. Therefore, breeding program for resistance was initiated and proved to be very successful. Polygenic and monogenic resistance were used. However, after 15 years of continuous and extensive use of monogenic resistance in the United States occurrence of a new pathotype of E.turcicum. race 2 was reported, which was later named race 1, because Ht 1 gene was not effective against it. New race quickly spread throughout the United States, and later in Croatia. To study maize resistance to race 1 of E. turcicum a trial was planted with 75 lines of different origin in 2008. The lines from the BSSS heterotic group were susceptible to race 1 of Exserohilum turcicum with average rating 3,0, while the lines from the Lancaster heterotic group were resistant with average rating 2,0. In the second experiment in 2012., 25 maize lines were tsted for resistance to race 0 and race 1 to detect lines resistant to both races of Exserohilum turcicum. Lines Pa875, Bc210K, H102, Bc1411, Pa887P, H111 and H95 appear to be resistant to both race 0 and race 1 of Exserohilum turcicum. Monogenic otpornost resistance to race 1 was incorporated into four maize lines (A632, Bc31002, Bc703-19 i Bc14).

Siva pjegavost lista kukuruza koju uzrokuje gljiva Exserohilum turcicum (Pass.) najvažnija je lisna bolest kukuruza u humidnom području. Prvi hibridi kukuruza u SAD-u bili su osjetljivi prema ovoj bolesti. Zbog toga je započet program oplemenjivanja na otpornost koji se pokazao vrlo uspješnim. Rabljena je poligenetska i monogenetska otpornost. Međutim nakon 15 godina široke i neprekidne uporabe monogenetske otpornosti u SAD-u dolazi do pojave novog patotipa Exserohilum turcicum, rase 2, koja je kasnije nazvana rasa 1 budući da protiv nje gen Ht 1 nije djelotvoran. Nova rasa se brzo raširila u Americi, a kasnije i u Hrvatskoj. U svrhu proučavanja otpornosti kukuruza prema rasi 1 Exserohilum turcicum posijan je 2008. godine pokus sa 75 linija različitog porijekla. Linije iz heterotične grupe BSSS su bile osjetljive prema rasi 1 Exserohilum turcicum s prosječnom ocjenom 3, 0, dok su linije iz heterotične grupe Lancaster otporne s prosječnom ocjenom 2, 0. U drugom pokusu 2012. godine ispitana je otpornost 25 linija kukuruza prema rasi 0 i rasi 1 s ciljem da se utvrdi koje su linije otporne prema obje rase Exserohilum turcicum. Linije Pa875, Bc210K, H102, Bc1411, Pa887P, H111 i H95 otporne su p rema obje rasi 0 i r asi 1 Exserohilum turcicum. Monogenetska otpornost prema rasi 1 unesena je u 4 linije kukuruza (A632, Bc31002, Bc703-19 i Bc14).

Analizom uzgojnog stanja u Republici Hrvatskoj dolazi se do podataka, da se u Hrvatskoj nalazi 1329 grla lipicanske pasmine i 103 grla lipicanske pasmine nepotpunog podrijetla. Kroz analizu uzgojnog stanja lipicanskih konja, vidljiv je trend rasta broja grla lipicanaca iz godine u godinu. U Hrvatskoj egzistiraju dvije državne ergele (DEL Đakovo i DEL Lipik), sedam privatnih lipicanskih ergela i brojni uzgajivači koji su članovi jedne od dvanaest konjogojskih udruga, a one čine Hrvatski savez uzgajivača lipicanske pasmine konja (HSUL). U zemaljskom uzgoju nalazi se 84% cjelokupne populacije konja lipicanske pasmine u Hrvatskoj, dok se u državnim ergelama nalazi ostalih 16% (DEL Lipik 3% i DEL Đakovo 13%). Uzgajaju se sve linije lipicanskih pastuha, osim linije Incitato. Danas se u uzgoju nalazi sedamnaest rodova lipicanskih kobila. U Republici Hrvatskoj nalazimo dva tipa uzgoja lipicanskog konja. Uzgoj većeg i krupnijeg konja provodi se u Državnoj ergeli lipicanaca Đakovo, gdje je uzgojni cilj stvaranje zaprežnog konja. Državna ergele Lipik uzgaja više „barokni“ tip konja, koji je sličniji uzgoju matične ergele Lipica, koji je pogodan za rekreaciju i dresurno jahanje. Razvojem zaprežnog sporta u Republici Hrvatskoj mijenja se i uzgojni cilj privatnih ergela i pojedinih uzgajivača. Pojedine ergele mijenjaju svoj uzgojni cilj, kako bi uzgojile moderan tip lipicanskog konja, koji je pogodan za zaprežni sport. Tako su lipicanska grla upotrebljivija i prepoznatljivija u sportu, a samim time im raste i veća ekonomska vrijednost.

One of the main features that confer high quality to the seed is its genetic purity. Genetic impurities in sunflower seed lot can originate from seed due to self-pollination, uncontrolled cross-pollination or mechanical mixing of seeds. Genetic purity of 18 seed lots of sunflower parental lines is controlled by comparative analysis of morphological traits and electrophoretic analysis 4 isoenzyme systems, according to the UPOV guidelines for DUS test of sunflower lines and hybrids. In 83.3% of the total analysed samples, results in the field and laboratory were in agreement. In parental line R-8 5% genetic impurity was found by isoenzyme analysis, which was not detected based on morphological characteristics, while electrophoretic analysis of samples L-10 and L-11 showed less genetic impurities in comparison with the analysis in the field. Jedna od važnih komponenti kvaliteta semena jeste njegova sortna, odnosno genetska čistoća. Uzroci nesortnih primesa mogu poticati od semena nastalog usled nekontrolisane samooplodnje, stranooplodnje ili usled mehaničkog mešanja semena. Genetska čistoća 18 partija roditeljskih linija suncokreta kontrolisana je uporednom analizom morfoloških osobina i elektroforetskom analizom 4 izoenzimska sistema, prema UPOV uputstvu za DUS analizu linija i hibrida suncokreta. U 83,3% od ukupno ispitanih uzoraka, rezultati u polju i laboratoriji su bili u saglasnosti. Kod roditeljske linije R-8 analizom izoenzima pronađeno je 5% genetske nečistoće koja nije konstatovana na osnovu morfoloških karakteristika, dok je elektroforetska analiza uzoraka L-10 i L-11 pokazala manju genetsku nečistoću u poređenju sa analizom u polju.

Oplemenjivanje kukuruza je dugotrajan i skup proces. Kod stvaranja linija, pri samooplodnji nastoje se izbaciti sva potomstva s nepoželjnim gospodarskim osobinama. Važnu ulogu tu ima i oplemenjivanje na otpornost prema bolestima. Svake godine u Bc Institutu testira se oko 3000 novih hibridnih kombinacija. Samo mali broj najboljih ponovo se ispituje u pokusima na više lokacija. Rezultat tih pokusa u 2007. godini je 18 hibridnih kombinacija (FAO 200-600) koje su se istakle značajno višim prinosom od službenog standarda. Izabrano je 10 linija koje su korištene u tim hibridima kako bi se ispitala njihova otpornost prema bolestima u uvjetima umjetne infekcije 2008. godine u Rugvici. Cilj ovih istraživanja je bio da se utvrdi stupanj otpornosti prema bolestima Bc linija kukuruza dobre kombinatorne sposobnosti. Dobivene su značajne razlike u stupnju otpornosti linije prema sivoj pjegavosti lista (Exserohilum turcicum), antraknozi satbljike (Colletotrichum graminicola) i truleži klipa (Fusarium graminearum). Stupanj otpornosti linija prema sivoj pjegavosti lista kretao se u rasponu od 1, 5 do 4, 0, antraknozi stabljike od 1, 9 do 5, 3 i truleži klipa od 2, 0 do 5, 1. Linije Bc 117N, Bc 117RV, Bc 179, Bc 180 i Bc 143 su umjereno otporne prema sivoj pjegavosti lista. Otporna prema antraknozi stabljike je linija Bc 117RV. Srednje otporne prema antraknozi stabljike su linije Bc 143, Bc 179 i Bc 117N, a prema truleži klipa Bc 117N, Bc 180, Bc 181 i Bc 112.

Početkom 1990. godine u Bc Institutu iniciran je oplemenjivački program ozimog triticalea, čiji je cilj stvaranje sorata visokih i stabilnih uroda, te dobre kvalitetezrna. Formirana je početna genetska osnova od 1156 genotipova koji su testirani u Botincu na eksperimentalnom polju i u laboratoriju kroz više godina. Na odabrano materijalu obaveljna su križanja, nastavljen je uzgoj po pedigree metodi te testiranje gospodarski vrijednih linija. Generacijski materijal (F1-F12) zasnovan je u obimu od 659 kombinacija križanja i ukupno 9965 potomstava klasova. U 2006. godini iz preliminarnih ispitivanja za daljnji rad u vegetacijskoj 2006./2007. godini odabrano je 6 linija za egzaktni sortni pokus (standard Clercal). Nakon provedene analize pokusa u 2007. godini najboljom se pokazala linija 6315/06 koja je urodom od 5636 kg/ha nadmašila standardnu sortu Clercal, za 21, 6% (4636 kg/ha). Ova se linija ispituje u Komisiji za priznavanje sorata Republike Hrvatske. Osim navedene linije u izrazitoj sušnoj 2007. godini dobre rezultate ostvarile su još sljedeće linije: Bc 6322/06 (7168 kg/ha), Bc 2791/05 (6316 kg/ha), Bc 6310/06 (5324 kg/ha) i Bc 1276/99 (4700 kg/ha), koje će se koristiti u daljnjem oplemenjivačkom procesu. Dosadašnji rad na oplemenjivanju ozimog triticalea u Bc Institutu rezultiralo je priznavanjem sorte Bc Goran koji se kod nas već i proširio u proizvodnji. Uz to značajan interes za ovom sortom postoji i u susjednim zemljama (Bosna i Hercegovina, Slovenija).

Početkom 1990. godine u Bc Institutu iniciran je oplemenjivački program ozimog triticalea, čiji je cilj stvaranje sorata visokih i stabilnih uroda, te dobre kvalitete zrna. Formirana je početna genetska osnova od 1.156 genotipova koji su testirani u Botincu na eksperimentalnom polju i laboratoriju kroz više godina. Na odabranom materijalu obavljena su križanja, nastavljen je uzgoj po pedigree metodi te testiranje gospodarski vrijednih linija. Generacijski materijal (F1-F12) zasnovan je u obimu od 659 kombinacija križanja i ukupno 9.965 potomstava klasova. U 2006. godini iz preliminarnih ispitivanja za daljnji rad u vegetacijskoj 2006. / 2007. godini odabrano je 6 linija za egzaktni sortni pokus (standard Clercal). Nakon provedene analize pokusa u 2007. godini najboljom se pokazala linija Bc 6315/06 koja je urodom od 5.636 kg/ha nadmašila standardnu sortu Clercal za 21,6% (4.636 kg/ha). Ova se linija ispituje u Komisiji za priznavanje sorata Republike Hrvatske. Osim navedene linije u izrazito sušnoj 2007. godini dobre rezultate ostvarile su još sljedeće linije: Bc 6322/06 (7.168 kg/ha), 2791/05 (6.316 kg/ha), Bc 6310/06 (5.324 kg/ha) i Bc 1276/99 (4.700 kg/ha), koje će se koristiti u daljnjem oplemenjivačkom procesu. Dosadašnji rad na oplemenjivanju ozimog triticalea u Bc Institutu rezultirao je priznavanjem sorte Bc Goran koji se kod nas već i proširio u proizvodnji. Uz to značajan interes za ovom sortom postoji i u susjednim zemljama (Bosna i Hercegovina, Slovenija)., The program of breeding winter triticale was initiated in the Bc Institute in early 1990 and was aimed at developing varieties with high and stable yields and good grain quality. Genetic basis consisting of 1.156 genotypes was formed and tested for several years both in the experimental field in Botinec and in the laboratory. Selected material was crossed and breeding was continued following the pedigree method for testing agronomically valuable lines. Breeding material (F1 – F12) consisting of 659 combinations and 9.965 ear progenies was established. In 2006 six lines were selected from preliminary investigations for exact variety trial for further work in season 2006/2007. Analysis of trials showed that the best line in 2007 was Bc 6315 / 06 because with its yield of 5.636 kg /ha it was superior to the standard variety Clercal by 21,6 % which yield was 4.636 kg/ha. This line is being tested by the Croatian Board for Registration, Approbation and Protection of Varieties. Apart from the said line, good results were obtained by the following lines in extremely dry 2007 season: Bc 6322 /06, 7.168 kg /ha, Bc 2791 / 05, 6.316 kg/ha, Bc 6310 /06, 5.324 kg/ha, and Bc 1276/99, 4.700 kg/ha, which will all be used in further breeding. The result of the work on breeding winter triticale in the Bc Institute so far is the registered variety Bc Goran, the production of which has already spread. Additionally, there has also been a considerable interest in this variety in the neighboring countries (Bosnia and Herzegovina, Slovenia).

Početkom 1990. godine u Bc Institutu inicirali smo oplemenjivački program ozimog triticalea, čiji je cilj stvaranje sorata visokih i stabilnih uroda te dobre kvalitete zrna. Formirana je početna genetska osnova od 1.156 genotipova, koji su testirani u Botincu na eksperimentalnom polju i u laboratoriju kroz više godina. Na odabranom materijalu obavljena su križanja, nastavljen je uzgoj po pedigree metodi te testiranje gospodarski vrijednih linija. Generacijski materijal (F1 – F12) zasnovan je u obimu od 659 kombinacija križanja i ukupno 2.350 potomstava klasova. U 2006. godini iz preliminarnih ispitivanja za daljnji rad u vegetacijskoj 2006./2007. godini odabrano je 6 linija za egzaktni sortni pokus (standard Clercal). Nakon provedene analize pokusa u 2007. godini najboljom se pokazala linija Bc 6315/06 jer je urodom od 5.636 kg/ha nadmašila standardnu sortu Clercal za 21, 6% (4.636 kg/ha). Ova se linija ispituje u Komisiji za priznavanje sorata Republike Hrvatske. Osim navedene linije u izrazito sušnoj 2007. godini dobre rezultate ostvarili su još sljedeće linije: Bc 6322/06 (7168 kg/ha), Bc 2791/05 (6316 kg/ha), Bc 6310/06 (5324 kg/ha), Bc 1276/99 (4700 kg/ha) koje će se koristiti u daljnjem oplemenjivačkom procesu. Dosadašnji rad na oplemenjivanju ozimog triticalea u Bc Institutu rezultirao je priznavanjem sorte Bc Goran koji se kod nas već i proširio u proizvodnji. Uz to značajan interes za ovom sortom postoji i u susjednim zemljama (Bosna i Hercegovina, Slovenija).

Two soybean lines L 94-128 (maturity group I) and L 91-4042 (maturity group II) with reduced content of KTI, selected at Maize Research Institute "Zemun Polje" were investigated in this work. The aim of investigation was to establish the most effective mineral nutrition system for increasing grain yield in studied soybean lines. Combination of three fertilizers was tested: start fertilizer "Power 5" incorporated in soil during the sowing, and two foliar fertilizers "Humikal universal" and "Ferticare I" applied during the vegetation period of soybean. Results has shown that soybean line L 91-4042 produce higher yield than line L 94- 128. Both foliar fertilizers effected the increasing of grain yield in studied lines. However, "Ferticare I" is more effective than "Humikal universal" in soybean with reduced content of KTI. . Za istraživanje uzete su dve linije soje, L 94-128 (I grupa zrenja) i L 91-4042 (II grupa zrenja) smanjenog sadržaja Kunitz tripsin inhibitora (KTI), selekcionisane u Institutu za kukuruz "Zemun Polje". Za cilj istraživanja postavljeno je da se iznađe pravilan sistem mineralne ishrane, koji najpovoljnije utiče na povećanje prinosa zrna ovih linija soje. U radu je proučavan uticaj startnog mineralnog hraniva (Power 5) i dva folijarna hraniva (Humikal univerzal i Ferticare I). Utvrđeno je da je prinos zrna linije L 91-4042 veći nego linije L 94-128. Folijarna prihrana pokazala se kao uspešan metod jer je značajno povećala prinos zrna soje u odnosu na kontrolu. Viši prinosi postignuti su primenom Ferticare I nego primenom Humikal univerzal-a. .

Knjiga daje sveukupni prikaz arapske pasmine konja, od porijekla, vanjštine, opisuje krovna svjetska udruženja. Također daje povijesni pregled najznačajnih uzgoja u svijetu kao i pregled hrvatskog arapskog uzgoja. Detaljno je opisana vanjština pasmine s uputama za ocjenu vanjštine i tjelesne kondicije konja.

Rad započinje instalacijom i provjerom rada svih potrebnih programa i biblioteka funkcija namijenjenih obradi slike kod mobilnog robota te instalacijom Arie i Saphire. Teoretski dio obuhvaća kompletan pregled rada algoritama, za izdvajanje karakterističnih značajki iz slike (rubovi, kutovi i linije), koji se koriste u bibliotekama funkcija Gandalf i OpenCV. U eksperimentalnom su dijelu prikazani rezultati rada algoritama za obradu slike biblioteka funkcija Gandalf i OpenCV, izvršena je njihova implementacija u razvojno okruženje Saphira te su izmjerena vremena potrebna za obradu slike. Iz priloženih se rezultata vidi da je za izdvajanje karakterističnih značajki iz slike pomoću biblioteke funkcija OpenCV potrebno manje vremena nego kad se koristi biblioteka funkcija Gandalf. Kao zadnji dio napravljena je aplikacija DataCollector za prikupljanje mjerenja s osjetila mobilnog robota Pioneer 2 DX uključujući i sliku s kamere.

Analizirane su rodovnice progenotestiranih bikova holštajn pasmine koji su se koristili ili se koriste na populaciji holštajn krava u Hrvatskoj od 1974. godine. Ukupno je promatrao 98 bikova. Uvidom u genealoški prikaz holštajn bikova u RH razvidno je da svi bikovi koji su se koristili ili se koriste na holštajn populaciji u HR vuku podrijetlo od samo 4 rodonačelnika: dva kanadska i dva američka. Od 98 korištenih holštajn bikova na populaciji krava iste pasmine, 28 bikova (28, 57 %) bilo je podrijetlom od kanadskih i 70 bikova (71, 73 %) od američkih rodonačelnika.

Ovaj rad počinje pregledom filtara koji se mogu iskoristiti pri obrađivanju podataka dobivenih sa laserskog senzora udaljenosti kako bi njihova kvaliteta za daljnju primjenu bila bolja. Nakon toga dolazi prikaz algoritama prepoznavanja značajki prostora, dakle linija i kutova, koje reprezentiraju prostor na efikasniji način od čistih, neobrađenih senzorskih očitanja. Kroz eksperimentalne rezultate, što na simulatoru, što na realnom robotu, može se uvjeriti koliko su svi ovi algoritmi upotrebljivi u realnoj primjeni. Na kraju rada prezentirana je jedna metoda lokalizacije korištenjem prepoznatih značajki prostora, uz napomenu da još ima određenog prostora za usavršavanje te metode, prvenstveno ciljano na statističku reprezentaciju linija i kutova.

U radu je dat prikaz rezultata istraživanja vrijednosti jednog dijela ranije izdvojenih najboljih OS-elitnih linija soje u okviru 00 i 0 grupe zriobe u usporedbi sa standardima kroz analizu važnih agronomskih svojstava. Istraživanja su provedena na pokusnom polju Poljoprivrednog instituta Osijek u razdoblju od 2002. do 2003. Pokusni materijal obuhvaćao je 2 seta elitnih linija soje 00 (7) i 0 (10) grupe zriobe u usporedbi sa standardima (2). Procjena stabilnosti istraživanih genotipova u urodu i kakvoći zrna obavljena je metodom grupiranja genotipova po Francis i Kannenbergu (1978.). Dobiveni rezultati ispitivanja ukazuju na visoku agronomsku vrijednost elitnih linija 00 i 0 grupe zriobe jer su iste u prosjeku bolje od standarda u važnim komponentama uroda zrna, urodu zrna i kakvoći zrna.

The reaction of S6 generation of winter oilseed rape to low temperatures during the winter 2002/2003 was studied. Based on the results obtained by cluster analysis according to Gower and Ross (1969), the tested lines were divided into five groups. The first group comprised 80 lines, the second 139, the third 94, the fourth 64, and the fifth 25. The first group had the highest mean value for this trait with the minimal value of 90.77% and the maximum value of 100%. The fifth group had the smallest mean value for this trait with the minimal value of 54.23% and the maximum value of 70.10%. The highest percentage of dead plants, 45.77%, was found in the line JP-14/1. In four of the lines (JP-17/3; JP-31/3; JP-93/2; JP-93/5), however, there was no plant loss due to winterkill. Proučavana je reakcija linija ozime uljane repice S6 generacije na niske temperature u toku zime 2002./2003. godine. Na osnovu prikupljenih podataka primenom klaster analize prema Gower i Ross (1969) linije su svrstane u pet grupa. U prvoj grupi našlo se 80, u drugoj 138, u trećoj 95, u četvrtoj 64 a u petoj 25 linija. Najvišu srednju vrednost za ovo svojstvo imala je prva grupa sa minimumom od 90,77% i maksimumom od 100%. Najnižu srednju vrednost za ovo svojstvo imala je peta grupa sa minimumom od 54,23% i maksimumom od 70.10%. Najveći procenat uginulih biljaka od 45,77% konstatovan je kod linije JP-14/1. Na drugoj strani kod četiri linije (JP-17/5; JP-31/3 JP-93/2; JP-93/5) nije konstatovano izmrzavanje ni jedne biljke.

Analizirane su rodovnice progenotestiranih bikova holštajn pasmine koji su se koristili ili se koriste na populaciji holštajn krava u Hrvatskoj od 1974. godine. Ukupno je promatrano 98 bikova. Uvidom u genealoški prikaz holštajn bikova u Hrvatskoj razvidno je da svi bikovi koji su se koristili ili se koriste na holštajn popualciji u Hrvatskoj vuku porijeklo od samo 4 rodonačelnika: dva kanadska i dva američka. Od 98 korištenih holštajn bikova na populaciji krava iste pasmine, 28 bikova (28, 57 %) bilo je porijeklom od kanadskih i 70 bikova (71, 43 %) od američkih rodonačelnika.

U poljskim pokusima ispitivane su proizvodne vrijednosti 5 diploidnih (2n=2x=18) cms linija, 2 tetraploidna (2n=4x=36) i 2 diploidna polinatora te 10 diploidnih i 10 triploidnih (2n=3x=27) hibrida šećerne repe koji su dobiveni križanjem ispitivanih cms linija i polinatora. Kao standard posijana su 2 triploidna hibrida, raširena u proizvodnji - Os Sana i Iva. Istraživanja su provedena na dva lokaliteta (Osijek i Đakovo) tijekom dvije godine (2002. i 2003.). Godine su se međusobno razlikovale po vremenskim prilikama, a lokaliteti po osobinama tla. Prva godina istraživanja je bila vlažna i topla, a druga suha i vruća. Na lokalitetu Osijek tlo pripada černozemno-livadskom, a u Đakovu lesiviranom pseudoglejnom tipu. Između ispitivanih genotipova šećerne repe, najveći prosječni prinos korijena ostvario je triploidni hibrid 15 (58, 09 t/ha) te hibridi 11, 13, kao i standard 31. Obzirom na sadržaj šećera, najbolje rezultate je postigao standard 31 (15, 15%) te hibridi 15, 18, 17 i 11. Najveći prinos šećera imao je hibrid 15 (7, 08 t/ha), a zatim slijede hibridi 13, 11, 10 i 18.

Istraživanja su provedena na 114 ždrebadi lipicanske pasmine u ergeli Đakovo. Visina grebena, opseg prsa i opseg cjevanice po linijama očeva izvršeni su stočnom vrpcom nakon poroda i nakon odbića (u dobi od 6 mj.). Zastupljenost ždrebadi po linijama dosta varira, tako da u liniji Favory je bilo 2, Maestoso 21, Neapolitano 5, Conversano 11, Pluto 40, Siglavy 9 i Tulipan 26 ždrebadi. Visina grebena iza poroda bila je najmanja u ždrebadi linije Neapolitano 100, 80 cm, a najveća u linije Siglavy 108, 11 cm. Opseg prsa bio je najmanji u ždrebadi linije Maestoso 80, 19 cm, a najveći u linije Siglavy 86, 78 cm, dok je opseg cjevanice bio najmanji u ždrebadi linije Neapolitano 11, 10 cm, a najveći u linije Favory 12, 50 cm. Nakon odbića visina grebena se kretala između 135, 50 cm u linije Favory i 143, 33 u linije Siglavy, opseg prsa između 133, 00 cm linije Favory i 142, 78 cm u linije Siglavy. Opseg cjevanice također je bio najmanji u ždrebadi linije Favory 16, 25 cm, a najveći u linije Conversano 17, 23 cm. Statistička značajnost kod sve tri mjere bila je jače izražena nakon poroda nego nakon odbića. Korelacijska povezanost za ukupni broj se kretala između r= -0, 121 i r= 0, 913. Korelacijska povezanost između obrađenih tjelesnih mjera po linijama se kretala između vrlo jake negativne do potpune pozitivne. Jača je povezanost kod svih linija utvrđena između visine grebena, opsega prsa i opsega cjevanice.

Procjena stabilnosti i adaptabilnosti istraživanih svojstava je sastavni dio većine oplemenjivačkih programa. Obično se provodi na hibridima, a manje na roditeljskim komponentama. Ovaj rad se bavi procjenom stabilnosti i adaptabilnosti prinosa zrna kod linija i testera u njihovom F1 potomstvu. Izvršena je i procjena općih i specifičnih kombinacijskih sposobnosti linija i testera za prinos zrna. Pokusi su se sastojali od dvadeset i jednog eksperimentalnog hibrida kukuruza, dobivenog linijaxtester planom križanja. U dvogodišnjem istraživanju korišten je slučajni blokni raspored u četiri ponavljanja na ukupno šesnaest okolina. Procijenjene srednje vrijednosti i parametri koji opisuju stabilnost i adaptabilnost &#8211 ; koeficijent regresije (bi), varijanca odstupanja od regresije (s2di) i ekovalenca (Wi) izdvojili su liniju Os84-28 i tester Os3-48 kao najprinosnije i ujedno široko adaptabilne roditeljske genotipove. Procjena općih i specifičnih kombinacijskih sposobnosti za prinos zrna otkrila je vrlo značajne učinke linija, testera, kao i njihovih interakcija s okolinom. Najveći prosječni prinos zrna F1 generacije križanja ostvarila je kombinacija Os84-28xOs3-48. Ovo nije ujedno bio najstabilniji i široko adaptabilan genotip. Ovo ukazuje da ne postoji stroga pravilnost odnosa visine i stabilnosti prinosa zrna roditeljskih komponenti i njihovih F1 križanaca.