Search

Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti razinu oštećenja DNA u leukocitima periferne krvi prije, neposredno nakon i 120 min nakon ozračivanja dozom zračenja od 2 Gy te usporediti razine nastalih oštećenja između kontrolne skupine i skupine medicinskih radnika izloženih niskim dozama ionizirajućeg zračenja na svojim radnim mjestima. Istražen je utjecaj polimorfi zma u genima koji sudjeluju u popravku DNA ; *hOGG1, XRCC1 i MGMT na razinu izmjerenih oštećenja. Istraživanjem je obuhvaćeno 40 zdravih ispitanika obaju spolova (20 kontrola i 20 izloženih). Razina oštećenja DNA mjerena je komet-testom u alkalnim uvjetima, pri čemu su za svakog ispitanika i svaku vremensku točku analizirane vrijednosti dužine repa, % DNA u repu i repnog momenta kometa. Rezultati pokazuju da su vrijednosti % DNA u repu i repni moment kometa bili statistički značajno viši u izloženoj populaciji prije, neposredno nakon i 120 min nakon ozračivanja. Pokazano je da nosioci polimorfnih alela ovih gena u izloženoj skupini imaju statistički značajno više razine oštećenja DNA, kako naspram homozigota pripadne skupine, tako i naspram cijele kontrolne skupine te da početno oštećenje DNA značajno negativno korelira s ukupnom dozom zračenja koju su primili tijekom radnog vijeka. Dobiveni rezultati upućuju na vrijednost kombiniranja alkalnoga komet-testa i genotipizacije izloženih pojedinaca u genima za popravak DNA, što bi moglo pridonijeti prepoznavanju subpopulacija sklonijih nakupljanju oštećenja DNA, a time i sklonijih riziku od razvoja tumorskih bolesti.

Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti razinu oštećenja DNA u leukocitima periferne krvi prije, neposredno nakon i 120 min nakon ozračivanja dozom zračenja od 2 Gy te usporediti razine nastalih oštećenja između kontrolne skupine i skupine medicinskih radnika izloženih niskim dozama ionizirajućeg zračenja na svojim radnim mjestima. Istražen je utjecaj polimorfi zma u genima koji sudjeluju u popravku DNA; *hOGG1, XRCC1 i MGMT na razinu izmjerenih oštećenja. Istraživanjem je obuhvaćeno 40 zdravih ispitanika obaju spolova (20 kontrola i 20 izloženih). Razina oštećenja DNA mjerena je komet-testom u alkalnim uvjetima, pri čemu su za svakog ispitanika i svaku vremensku točku analizirane vrijednosti dužine repa, % DNA u repu i repnog momenta kometa. Rezultati pokazuju da su vrijednosti % DNA u repu i repni moment kometa bili statistički značajno viši u izloženoj populaciji prije, neposredno nakon i 120 min nakon ozračivanja. Pokazano je da nosioci polimorfnih alela ovih gena u izloženoj skupini imaju statistički značajno više razine oštećenja DNA, kako naspram homozigota pripadne skupine, tako i naspram cijele kontrolne skupine te da početno oštećenje DNA značajno negativno korelira s ukupnom dozom zračenja koju su primili tijekom radnog vijeka. Dobiveni rezultati upućuju na vrijednost kombiniranja alkalnoga komet-testa i genotipizacije izloženih pojedinaca u genima za popravak DNA, što bi moglo pridonijeti prepoznavanju subpopulacija sklonijih nakupljanju oštećenja DNA, a time i sklonijih riziku od razvoja tumorskih bolesti., Increasing exposure to ionising radiation raises a great concern about potential DNA damage in occupationally exposed individuals. Polymorphisms of DNA repair genes can determine individual sensitivity and DNA damage response to low doses of ionising radiation. The objective of this study was to assess DNA damage in leukocytes at baseline, immediately after and 120 min after exposure to gamma-radiation of 2 Gy, to compare DNA damage between the control group of subjects and subjects occupationally exposed to low-dose gamma-radiation, and to determine the relationship between hOGG1 (8-oxoG specifi c DNA glycosylase/AP-Lyase, Ser326Cys), XRCC1 (X-ray repair cross-complementing protein-group 1, Arg194Trp), and MGMT(O6-methylguanine-DNA methyltransferase, Leu84Phe) gene and DNA damage. The study enrolled 40 healthy subjects (20 controls and 20 occupationally exposed subjects), whose leukocytes were exposed to ionising radiation and tested for DNA damage (tail length, percentage od DNA in comet tail, and tail moment) using the alkaline version of the comet assay. Our results show that tail DNA percentage and tail moment were signifi cantly higher in the exposed group at baseline, immediately after, and 120 min after exposure to 2 Gy. The exposed subjects carrying polymorphic alleles had signifi cantly higher DNA damage than homozygous carriers of the same gene and controls. Combined use of the alkaline comet assay and genotyping of DNA repair genes could help discover sensitive occupationally exposed individuals who can accumulate higher DNA damage and are at higher risk of developing tumours.

Although chemotherapy targets cancer tissue, it also damages the DNA of non-cancer cells. The aim of this study was to evaluate the in vitro genotoxic potential of therapeutic concentrations of bleomycin and mitomycin C, added alone or in combination to cultures of human peripheral lymphocytes. The levels of DNA damage and repair were assessed using the alkaline comet assay immediately after cell treatment as well as 24 and 48 hours following treatment. The results indicate that individual drugs and their combination induce a significant DNA damage to peripheral blood lymphocytes. Bleomycin alone induced the highest levels of primary DNA damage immediately after cell treatment. Although mitomycin C alone induced massive cross-linking and retarded DNA migration in resting cells, active proliferation and repair processes significantly increased DNA damage. Combined, they showed a synergetic effect, inducing complex patterns of DNA damage in peripheral blood lymphocytes and producing different types of lesions and a number of DNA alterations that directly or indirectly increased DNA migration. Our study has confirmed the sensitivity of the alkaline comet assay for assessing bleomycin and/or mitomycin C genotoxicity to human lymphocytes at concentration levels used in clinic. It has also demonstrated the utility of the alkaline comet assay as one of the primary screening methods for in vitro studies of drug-DNA interactions, especially in studying mechanisms of action of new drugs., Većina antineoplastičnih lijekova ima nespecifično djelovanje pa su na njihovu primjenu osjetljive i stanice zdravog tkiva. U pretkliničkim istraživanjima lijekova važnu ulogu imaju brzi i osjetljivi testovi za procjenu razina oštećenja i popravka stanične DNA. Cilj istraživanja bio je procijeniti toksičke učinke bleomicina i mitomicina C na genom ljudskih limfocita u uvjetima in vitro primjenom kometnog testa u alkalnoj izvedbi. Limfociti su 24 h izlagani pojedinačnim lijekovima te njihovoj kombinaciji u terapijskim koncentracijama, a potom je praćena dinamika oštećenja i popravka DNA. Postavljena su dva pokusa: (A) u kojem su lijekovi dodavani u trenutku uspostavljanja staničnih kultura kako bi se procijenili toksički učinci na limfocite u fazi mirovanja i početnim fazama rasta, i (B) u kojem su lijekovi dodavani nakon 24 h rasta stanica u kulturi, kako bi se istražili učinci na stanice u diobi. Rezultati istraživanja pokazuju da oba lijeka izazivaju značajna primarna oštećenja limfocitne DNA. Razine oštećenja i dinamika njihova popravka ovisne su o diobenoj aktivnosti limfocita i njihovu položaju unutar staničnog ciklusa. Oštećenja izazvana bleomicinom vrlo su jaka neposredno nakon tretmana, a u kasnijim fazama rasta limfocita većinom se popravljaju. Mitomicin C izaziva drukčiji obrazac oštećenja i popravka DNA. Zbog ukriženog povezivanja između lanaca DNA, on značajno usporava migraciju DNA tijekom elektroforeze u alkalnim uvjetima, a visoke razine oštećenja koje se detektiraju u kasnijim fazama rasta uzrokovane su procesima popravka DNA. Bleomicin i mitomicin C sinergistički izazivaju opsežna oštećenja limfocitne DNA, osobito u diobeno aktivnim stanicama. Dobiveni rezultati govore u prilog primjene kometnog testa u pretkliničkim istraživanjima antineoplastičnih lijekova i upućuju na moguću primjenu ove metode u procjeni oštećenja genoma proizašlih iz izloženosti ovim agensima.