Search

Zbog negativnog utjecaja na komunikaciju i time na gotovo sve svakodnevne aktivnosti (bračne, obiteljske, društvene, profesionalne) koje uključuju međuljudske odnose, oštećenje sluha jedan je od najučestalijih uzroka promjena kvalitete života u odrasloj dobi. Posljedice komunikacijskih teškoća koje prate oštećenje sluha su socijalne i emocionalne, a uz negativne stavove javnosti o oštećenju sluha često rezultiraju mentalnim poremećajima, poput anksioznosti i depresije. Procjenjuje se da će broj osoba s oštećenjem sluha do 2050. godine prijeći 900 milijuna, zbog čega je od iznimne važnosti dostupnost suvremenih stručnih i znanstvenih informacija, koje bi stručnjacima pomogle u organizaciji sveobuhvatnih rehabilitacijskih programa. Ciljevi ovog rada su: (1) dati pregled suvremenih spoznaja o potencijalu oštećenja sluha da dovede do narušenog mentalnog zdravlja i prisutnosti mentalnih teškoća, poput anksioznosti i depresije, te (2) dati pregled argumenata koji oštećenje sluha stečeno u odrasloj dobi mogu označiti rizičnim čimbenikom za narušeno mentalno zdravlje. Oštećenje sluha stečeno u odrasloj dobi samo se po sebi ne može smatrati rizičnim čimbenikom. Složena interakcija teškoća i izazova s kojima se osoba susreće uslijed oštećenja sluha ima potencijal narušiti njezino mentalno zdravlje. Taj se nalaz treba uzeti u obzir tijekom organiziranja rehabilitacije slušanja i govora, kako bi se očuvalo pozitivno mentalno stanje njezinih korisnika te veći konačan uspjeh rehabilitacijskih ishoda.

Životne vrijednosti su hijerarhijski organizirane ideje ili vjerovanja o poželjnim ciljevima ili ponašanjima, koja nadilaze specifične situacije te usmjeruju izbor i procjenu doživljenih dogaaja i ponašanja. Jedna od vrijednosti je slobodno vrijeme, koje se može definirati kao vrijeme u kojem osoba ne obavlja plaćeni posao, a sastoji se od dokolice, besposlice i dužnosti. Budući da su istraživanja o odnosu životnih vrijednosti i provoenja slobodnog vremena odraslih osoba vrlo rijetka, provedeno je istraživanje čiji je cilj bio utvrditi odnos životnih vrijednosti pojedinaca odrasle dobi s aktivnostima koje provode u slobodnom vremenu. U istraživanju je sudjelovalo 93 muškarca i 117 žena dobi od 30 do 60 godina. Sudionici su rješavali Schwartzov Upitnik vrijednosti i upitnik o provoenju slobodnog vremena te su izvještavali o zadovoljstvu količinom i načinom provoenja te kontroli nad načinom provoenja slobodnog vremena. Rezultati analize najmanjih udaljenosti pokazuju da se vrijednosti nisu rasporedile u vrijednosne tipove predviene Schwartzovom teorijom, već se u području jednog tipa mogu naći vrijednosti drugog/ih tipa/ova. Aktivnosti slobodnog vremena grupirale su se u klastere: obiteljskih dužnosti, brige i dokolice. Sudionici istraživanja su procijenili da su prosječno osrednje zadovoljni količinom i načinom provoenja slobodnog vremena te da uglavnom imaju kontrolu nad načinom provoenja slobodnog vremena. Utvrene su značajne i niske povezanosti meu nekim tipovima vrijednosti i aktivnostima slobodnog vremena, uglavnom očekivanog smjera. Ženama su univerzalizam, nezavisnost, dobrohotnost, sigurnost i postignuće važniji negoli muškarcima. Muškarci su provodili više slobodnog vremena od žena u drijemanju, zabavi, vježbanju i hobijima, a žene od muškaraca u obavljanju kućanskih poslova. Žene i muškarci nisu se razlikovali u zadovoljstvu količinom i načinom provoenja te kontroli nad načinom provoenja slobodnog vremena. Dob nije bila povezana s procjenama tipova vrijednosti. Starije osobe rjee su kupovale, zabavljale se i kontaktirale s prijateljima od mlaih. Dob se nije pokazala povezanom sa zadovoljstvom količinom i načinom provoenja te kontrolom nad načinom provoenja slobodnog vremena. Life values are hierarchically organized ideas or beliefs on preferable goals or behaviors, which transcend specific situations and guide choices and assessment of experienced events and behaviors. One of the values is free time, which can be defined as the time without working on a paid job, and consists of leisure, idleness and duties. Since research on relation between life values and free time in adults is very rare, the study was conducted with the goal of the research to discover relation between life values and free time activities in adults. The sample consisted of 93 men and 117 women age from 30 to 60. Participants answered Schwartz Value Survey, free time questionnaire and reported on satisfaction about quantity and way of spending free time and about control over way of spending free time. Results of smallest space analysis show that values were not divided up among the types predicted by Schwartz's theory, but values belonging to different types can be found within area of one value type. Free time activities grouped into: family duties, care and leisure clusters. Participants were moderately satisfied by quantity and way of spending free time, and mostly had control over way of spending free time. There were low correlations between some value types and free time activities, mostly as predicted. Women found universalism, self-direction, benevolence, security and achievement more important than men did. Men spent more free time napping, entertaining themselves, excersising and doing hobbies than women, while women spent more time doing housework than men. Men and women did not differ in satisfaction about quantity and way of spending free time and in control over spending free time. Age was not related to assessments of value types. Older participants shopped, entertained themselves and were in contact with their friends less than younger ones. Age did not correlate with satisfaction about quantity and way of spending free time and with control over spending free time.

Brojna istraživanja upućuju na povezanost izvršnih funkcija i jezika. Ipak zbog složenosti izvršnih funkcija, teškoća u njihovu definiranju i ispitivanju, točna priroda te veze još uvijek nije poznata. Većina dosadašnjih istraživanja izvršnih funkcija temelji se na dječjem jezičnom razvoju ili jezičnom razvoju kod specifičnih populacija. S obzirom na to da su i jezik i izvršne funkcije s obzirom na dob osjetljivi konstrukti, za spoznaje i dinamici njihova odnosa nužno je istraživanja proširiti i na odraslu dob. U skladu s time, cilj je ovog istraživanja bio ispitati povezanost pojedinih sastavnica izvršnih funkcija s jezičnim razumijevanjem u odrasloj dobi. Sudionici su bili odrasle osobe (N=30) u dobi između 21 i 37 godina. Izvršne funkcije prostornog radnog pamćenja, prostornog planiranja, kognitivne fleksibilnosti i kognitivne inhibicije ispitane su CANTAB baterijom testova, a verbalno radno pamćenje ispitano je podljestvicom Pamćenja raspona brojeva WAIS-III testa. Jezične sposobnosti ispitane su Peabody slikovnim testom rječnika (PPVT-III-HR) i Testom razumijevanja gramatike (TROG-2:HR). Rezultati regresijske analize pokazali su doprinos izvršnih funkcija u razumijevanju složenih, ali ne i jednostavnih rečenica, niti riječi. Dobiveni rezultati mogli bi značiti da je potreba za izvršnim funkcijama tijekom jezične obrade u odrasloj dobi ograničena na razumijevanje složenijih sintaktičkih struktura koje predstavljaju veće opterećenje za obradu- Takvi rezultati u skladu su s rezultatima sličnih stranih istraživanja, no za donošenje konačnih zaključaka potrebno je uključiti ispitanike starijih dobnih skupina i varirati veći broj struktura različite razine sintaktičke složenosti.

In the study, the use of coping and emotion regulation (ER) strategies is compared in 194 adults aged between 20 and 65 years, regarding their age (emerging, young or middle adulthood), gender and level of education. There are almost no significant differences in the use of coping and ER strategies in adults regarding age. Women use certain ER strategies (e.g., attentional deployment) more than men, but there is no difference between the two groups in the use of coping strategies. Adults with a low level of education use more confrontive coping and distracting in comparison with adults with a high level of education, while the escape- -avoiding coping strategy is used more by adults with low and middle levels of education than those with a high level of education. Regarding ER, adults with a low level of education use more cognitive reappraisal of importance than both groups with a higher educational level, whereas they use suppression and substances only more than adults with a high level of education. Correlations between coping and ER strategies are mostly non-significant, suggesting that coping and ER are distinct processes in adulthood., U radu se uspoređuje primjena strategija suočavanja i emocionalne regulacije (ER) kod 194 odrasle osobe između 20 i 65 godina, s obzirom na dob (odrasli u nastajanju, odrasli mlade dobi i odrasli srednje dobi), spol i stupanj obrazovanja. Značajnih razlika u primjeni strategija suočavanja i emocionalne regulacije kod odraslih glede dobi gotovo nema. Žene se koriste određenim strategijama ER (npr. preusmjeravanje pažnje) u većoj mjeri nego muškarci, ali između tih dviju skupina nema razlike u primjeni strategija suočavanja. Odrasle osobe nižega stupnja obrazovanja češće primjenjuju suočavanje konfrontacijom i odvraćanje pažnje u usporedbi s onima višega stupnja obrazovanja, dok strategiju suočavanja bijeg-izbjegavanje češće rabe odrasle osobe nižega i srednjega stupnja obrazovanja od osoba koje imaju viši stupanj obrazovanja. Što se tiče ER, odrasle osobe nižega stupnja obrazovanja češće primjenjuju kognitivno preispitivanje važnosti od skupina srednjega i višega stupnja obrazovanja, dok je potiskivanje i uzimanje supstanci kod njih češće samo u usporedbi s odraslim osobama višega stupnja obrazovanja. Korelacije između strategija suočavanja i strategija emocionalne regulacije uglavnom nisu značajne, što upućuje na to da suočavanje i emocionalna regulacija u odrasloj dobi nisu isti procesi.

Pozvano predavanje na temu: Privrženost i bliski odnosi u adolescenciji i odrasloj dobi: prikaz istraživanja u Hrvatskoj

Starenjem dolazi do opadanja mnogih kognitivnih funkcija, poput pažnje i dugoročnog pamćenja. Međutim, smatra se da izvršne funkcije počinju opadati prve. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ustanoviti promjene u izvršnim funkcijama s porastom dobi. Sudionici su bili odrasle osobe podijeljene u dvije dobne skupine. U prvoj skupini bili su mlađi odrasli (N=11), a skupinu starijih odraslih činili su odrasli srednje i starije životne dobi (N=15). Od izvršnih funkcija, verbalno radno pamćenje ispitano je podljestvicom Pamćenje raspona brojeva iz WAIS-III testa, a prostorno radno pamćenje, prostorno planiranje, kognitivna fleksibilnost i inhibicija odgovora ispitane su CANTAB baterijom testova. Rezultati pokazuju da stariji odrasli postižu značajno slabije rezultate na nekim varijablama radnog pamćenja, a razlike na varijablama planiranja, kognitivne fleksibilnosti i inhibicije nisu nađene. Većina rezultata u skladu je s rezultatima prethodnih istraživanja, dok je jedini proturječni rezultat dobiven za varijablu prostornog planiranja jer nije potvrđeno značajno opadanje planiranja s dobi. Ovim se radom naglašava važnost daljeg istraživanja izvršnih funkcija, osobito kod odraslih srednje životne dobi jer se neke razlike u funkcioniranju izvršnih funkcija već tada počinju uočavati., With increased age, there is a decline in many cognitive functions such as attention and long-term memory. Executive functions are usually the first to deteriorate. Therefore, the aim of this study was to examine the changes in executive functions that occur with age. Participants in this study were adults without disabilities divided into two groups. The first group consisted of younger adults (N=15) and the second group of middle-aged and elderly adults (N=11). Verbal working memory was assessed with the Memory for Digit Span subtest of the WAIS-III test, while spatial working memory, planning, cognitive flexibility and response inhibition were assessed with the CANTAB Battery Tests. The results demonstrated that older adults achieve significantly lower results on the working memory variables. Group differences were not significant for other executive functions: planning, cognitive flexibility and inhibition. While other studies consistently demonstrate a decline in planning function during the aging process, this study found no differences. Because some executive function decline can be observed even in middle-aged adults, this study emphasizes the importance of further research on executive functions, particularly among middle-aged adults.

Pozvano predavanje na temu: Obitelj i privrženost – kakva je njihova uloga u ljubavnim odnosima u odrasloj dobi?

Starenjem dolazi do opadanja mnogih kognitivnih funkcija, poput pažnje i dugoročnog pamćenja. Smatra se da su jedne od prvih funkcija koje počinju opadati tijekom dobi izvršne funkcije. Stoga je cilj istraživanja bio ispitati dolazi li do opadanja izvršnih funkcija s dobi. Sudionici su bili odrasle osobe bez teškoća koji su bili podijeljeni u dvije skupine. Prvu skupinu čine mlađi odrasli (N=15), a skupinu starijih odraslih čine odrasli srednje i starije životne dobi. Verbalno radno pamćenje ispitano je podljestvicom Pamćenje raspona brojeva WISC-IV testa, a prostorno radno pamćenje, prostorno planiranje, kognitivna fleksibilnost i inhibicija odgovora su ispitane CANTAB baterijom testova. Rezultati pokazuju da stariji odrasli postižu značajno slabije rezultate na varijablama radnog pamćenja, dok razlike na varijablama planiranja, kognitivne fleksibilnosti i inhibicije nisu nađene. Može se zaključiti da se sa starenjem očekuje opadanje radnog pamćenja i inhibicije, međutim ako se isključi brzina obrade razlike se ne nalaze na varijabli inhibicije što je potvrđeno ovim istraživanjem. Proturječni rezultat je nađen jedino na varijabli prostornog planiranja, jer rezultati ostalih istraživanja pokazuju opadanje planiranja s dobi. Ovaj rad naglašava važnost daljnjeg istraživanja izvršnih funkcija posebno na odraslima srednje životne dobi jer se neke razlike u izvršim funkcijama već tada počinju uočavati., With growing age there occurs a decline in many cognitive functions, such as attention and long-term memory. It is believed that one of the first functions that begin to decline with age are executive functions. Therefore the aim of this study was to examine whether there's a decline in executive functions with age. Participants of the conducted study were adults without disabilities who were divided into two groups. The first group included younger adults (N=15) and the second group consisted of middle-aged adults and the elderly (N=11). Verbal working memory was assessed with the subtest Memory for Digit Span of the WISC-IV test. The CANTAB Battery Tests were administered to assess spatial working memory, planning, cognitive flexibility and response inhibition. The results of the research show that older adults achieved significantly lower results on the working memory variables. The differences were not significant for other executive functions: planning, cognitive flexibility and inhibition. In conclusion, it can be expected that with aging there is a decline in working memory and inhibition. However, when the speed of processing is excluded from the results of inhibition the differences are not found on this variable, which was confirmed with this study. While other researches consistently showed that there is a decline in planning with growing age, contradictory results were found with this study showing no differences. Because some of the declines in executive functions can be seen even in middle-aged adults, this study emphasizes the importance of further researches of executive functions in particular on middle-aged adults.

Pozvano predavanje na o važnosti privrženosti u bliskim odnosima u adolescenciji i odrasloj dobi.

Jezična obrada kod odraslih slabo je istraženo područje posebice kada su u pitanju istraživanja hrvatskog jezika. Odnos različitih aspekata izvršnih funkcija i jezika nije dostatno istraživan, a najveći broj istraživanja usmjerio se na istraživanje odnosa radnog pamćenja i jezika i to najčešće kod djece školske dobi. Iako je odnos radnog pamćenja i jezika uglavnom istražen, istraživanja koja bi ispitivala povezanosti inhibicijske kontrole kao i kognitivne fleksibilnosti i jezika su rijetka. Cilj ovog rada je utvrditi postoji li povezanost između pojedinih izvršnih funkcija (radno pamćenje, kognitivna fleksibilnost, kognitivna inhibicija, planiranje) i jezičnih sposobnosti te koja od izvršnih funkcija je najbolji prediktor jezičnih sposobnosti. U istraživanju je sudjelovalo 30 sudionika odrasle dobi urednih kognitivnih sposobnosti. Izvršne funkcije su procijenjene Kembričkom automatiziranom neuropsihološkom baterijom testova (eng. Cambridge Neuropsychological Test Automated Battery-CANTAB) koja se sastoji od niza zadataka kojima se procjenjuju različite kognitivne funkcije. Osim putem kompjuterskih zadataka, radno pamćenje je procijenjeno i zadatkom ponavljanja brojeva unazad. Jezične sposobnosti su ispitane jezičnim testovima: Peabody slikovnim testom rječnika (PPVT-III-HR) i Testom razumijevanja gramatike (TROG-2:HR). Rezultati pokazuju da su različite izvšne funkcije značajno povezane s različitim jezičnim sposobnostima te daju uvid koji od različitih procesa izvršnih funkcija predstavljaju najbolji prediktor jezičnih sposobnosti. Navedeni rezultati su važni za razumijevanje međuodnosa različitih kognitivnih funkcija u urednom razvoju kao i podloge razumijevanja međuodnosa kognitivnih funkcija u različitim kliničkim stanjima.

Pozvano predavanje na temu: Obitelj i uloga privrženosti u bliskim odnosima tijekom adolescencije i odrasle dobi.

Svako razvojno razdoblje ima svoje specifične komunikacije potrebe i zadatke. U dojenačkoj dobi djeca dolaze u prvi kontakt sa okolinom. Tijekom tog razdoblja imaju određene zadatke koje moraju uspješno riješiti. Jedan od važnijih zadataka te dobi je uspostavljanje komunikacije. Već kroz slogovanje i gukanje djeca uspostavljaju određeni vid komunikacije, sve dok ne izgovore prve riječi. Roditelji, bas kao i podržavajuća okolina pomažu im u tom. Kako odrastaju, postaju sve bolji sugovornici. Kroz daljnja razdoblja života komunikacija poprima drukčiji oblik. Tijekom cijelog čovjekova života prijatelji igraju važnu ulogu. U adolescenciji, u kojoj se formira identitet, prijatelji služe kao važna karika tog lanca. Kasnije, u odrasloj dobi prijatelji više služe kao podrška u teškim i stresnim razdobljima. Zadatci tog doba nisu nimalo lagani, jer je to razdoblje u kojem se ulazi u svijet rada te se osniva obitelj. Kao što je razdoblje rane odrasle dobi obilježeno osnivanjem obitelji, karakteristika srednje odrasle dobi je odlazak djece od kuće. Bez obzira jesu li djeca stupila u brak ili ne, roditelji nastoje pružiti emocionalnu i financijsku pomoć. Kasna odrasla dob povezana je sa sve češćim fizičkim i psihičkim poteškoćama. To je razdoblje u kojem osoba iz svijeta rada prelazi u mirovinu. Ukoliko je taj prijelaz zadovoljavajući pozitivno će utjecati na psihičku dobrobit pojedinca i njegovo zadovoljstvo životom.

Psorijaza i psorijatični artritis su multifaktorijalne, upalne i autoimune bolesti koje nastaju međudjelovanjem genetskih, psihičkih i imunoloških čimbenika. Prema novim istraživanjima, traumatska iskustva u djetinjstvu mogu imati značajnu ulogu u razvoju različitih autoimunih bolesti. Bolesnici sa psorijazom i psorijatičnim artritisom te ispitanici kontrolne skupine ispunjavali su upitnik traumatskih iskustava (TAQ) tijekom ranog djetinjstva do odrasle dobi. Bolesnici sa psorijazom i psorijatičnim artritisom imaju značajno više negativnih životnih iskustava (zanemarivanje, alkoholizamu obitelji, fizičko zlostavljanje) tijekom cijelog života u usporedbi sa kontrolnom skupinom ispitanika. Istovremeno, bolesnici sa psorijazom i psorijatičnim artritisom imaju znatno niže vrijednosti u pozitvnim iskustvima (sigurnosti i kompetenciji) u odnosu na kontrolnu skupinu ispitanika. Rezultati ovog istraživanja sugeriraju da trumatska iskustva tijekom odrastanja mogu biti povezana sa pojavom psorijaze i psorijatičnog artritisa kasnije u životu.

Svrha istraživanja bila je ispitati prevalenciju te spolne i dobne razlike u zastupljenosti obrambenih mehanizama u nekliničkom uzorku odraslih osoba. U istraživanju je sudjelovalo 210 ispitanika u dobi od 26 do 60 godina. Obrambeni mehanizmi ispitani su Upitnikom obrambenih stilova (DSQ-40) koji procjenjuje 20 obrambenih mehanizama i tri opća obrambena stila (zreli, nezreli i neurotski). Ovo je prva primjena DSQ-40 upitnika na uzorku odraslih osoba u Hrvatskoj. Faktorska struktura upitnika utvrđena u ovoj preliminarnoj primjeni na uzorku odraslih u nas nije u skladu s originalnom trofaktorskom strukturom, što, međutim, pokazuju i brojne ranije primjene DSQ-40 upitnika u drugim zemljama. Utvrđeni koeficijenti pouzdanosti podljestvica zrelih, nezrelih i neurotskih mehanizama također su slični onima dobivenima u ranijim primjenama upitnika. Sukladno teorijskim pretpostavkama o razvoju i sazrijevanju obrambenih mehanizama s dobi pokazalo se da ispitanici ovoga uzorka najviše koriste zrele, zatim neurotske, a najmanje nezrele obrane. Ispitivanje spolnih razlika pokazalo je da žene značajno više koriste neurotske, a muškarci značajno više nezrele obrane. Učestalost korištenja pojedinih obrambenih mehanizama i stilova nije značajno korelirala s dobi ispitanika ovoga uzorka. Dobne razlike između mlađih i sredovječnih odraslih utvrđene su samo za racionalizaciju i supresiju. Oba obrambena mehanizma češće su koristile osobe srednje odrasle dobi.

Osnovni cilj ovog istraživanja bio je prikupiti preliminarne podatke o tipovima događaja ili situacija koje odrasli u Hrvatskoj doživljavaju kao nepravedne, te provjeriti primjenjivost taksonomije iskustava nepravde koju je, na osnovi rezultata istraživanja provedenih s ispitanicima iz SAD-a, razvio N. Finkel (2001). U ovom istraživanju je sudjelovalo 150 ispitanika sa šireg područja Republike Hrvatske, u dobi od 18 do 70 godina. Po uzoru na postupak kojeg je koristio Finkel (2001), ispitanici su popunili upitnik koji je uključivao pitanja koja se odnose na njihove sociodemografske karakteristike te na različite relevantne karakteristike događaja koje su naveli kao primjere nepravde. Na kraju su ispitanici i dva nezavisna procjenjivača kategorizirali opisane primjere nepravde u skladu s definicijama pojedinih kategorija u Finkelovoj taksonomiji. Uz relativno visoko slaganje među procjenjivačima, rezultati provedenih analiza potvrđuju primjenjivost Finkelove taksonomije u analizi iskustava nepravde koje navode odrasli kod nas. Pritom su razmjerno češći primjeri takvih iskustava koji, prema ovoj taksonomiji, spadaju u kategorije "Različit ili diskriminatorni tretman" i "Odnos kazne i ponašanja".

Eriksonov koncept generativnosti odnosi se na brigu za mlađe generacije i za vlastite trajne doprinose društvu, koja je glavno obilježje srednje dobi. Konstrukt generativnosti je nakon Eriksona doživio brojna proširenja, a njegovu najširu razradbu predstavlja McAdamsov i de St. Aubinov model generativnosti (1992.). U ranijim provjerama modela ispitivani su odnosi između manjega broja njegovih komponenti. Stoga je provedeno istraživanje kojemu je cilj bio provjeriti odnose između pet, od ukupno sedam, komponenti modela (generativne želje, brige, predanosti, vjere u vrstu i generativnoga djelovanja) te spolne i dobne razlike u tim komponentama. U istraživanju je sudjelovalo 300 osoba od 25 do 75 godina. Komponente generativnosti ispitane su skalama, njihovim adaptiranim i kulturno prilagođenim verzijama ili novokonstruiranim skalama. U skladu s očekivanjima, analize su pokazale da su gotovo sve ispitane komponente generativnosti značajno i pozitivno povezane. Dobiveni rezultati također sugeriraju da generativnost nije razvojno obilježje samo srednje nego čitave odrasle dobi. Nadalje, nisu utvrđene značajne spolne razlike u većini ispitanih komponenti generativnosti. Jedino su orijentacija zajedništvu (kao dio generativne želje) i generativno djelovanje bili značajno izraženiji u žena. Dobiveni rezultati interpretirani su u skladu s teorijskim pristupima generativnosti, primarno Eriksonovim te McAdamsovim i de St. Aubinovim, kao i u kontekstu teorija razvoja u odrasloj dobi., Erikson's concept of generativity refers to the concern for younger generations and for one's lasting contributions to society, which is the main issue of middle adulthood. After Erikson, the construct of generativity was elaborated by many authors, and its widest elaboration is presented in McAdams and de St. Aubin's model of generativity (1992). In previous testing of the model, the relations among a few of its components were tested. Therefore, the study was conducted with the aim to test the relations among five, out of seven, components of the model (generative desire, concern, commitment, belief in the species, and generative action), and to explore sex and age differences in those components. A sample of 300 adults 25 to 75 years old participated in the study. Components of generativity were measured by the previously developed scales, their adapted and culturally adjusted versions, or by the newly constructed scales. In line with the assumptions, the analyses showed that almost all of the generativity components correlated significantly and positively. The results also suggest that generativity is a developmental issue not only of the middle, but of the entire period of adulthood. Furthermore, sex differences in the majority of the components of generativity were not significant. Only communion orientation (as an aspect of generative desire), and generative action were more pronounced in women. The study results were interpreted in line with the theoretical approaches to generativity, primarily with those proposed by Erikson and McAdams and de St. Aubin, as well as in the context of theories of development in adulthood., Eriksons Begriff der Generativität betrifft Menschen der jüngeren Generation und meint deren erzieherischen Beitrag zum Wohle der Gesellschaft. Das Konstrukt der Generativität hat nach Erikson zahlreiche Erweiterungen erfahren, deren bedeutendste das Generativitätsmodell nach McAdams und De St. Aubin ist (1992). Bisherige Untersuchungen des Modells beschäftigten sich mit den Wechselbeziehungen zwischen einzelnen Komponenten. Mit der vorliegenden Untersuchung sollten die Wechselbeziehungen zwischen fünf von insgesamt sieben Modellkomponenten (Wunsch nach generativem Handeln, Fürsorge, Hingabe, Glaube an die Wirksamkeit des eigenen generativen Engagements sowie an die konkrete Tätigkeit) eingehender betrachtet werden. Des Weiteren wollte man herausfinden, welche geschlechts- und altersbedingten Unterschiede zwischen diesen Komponenten bestehen. An der Untersuchung nahmen 300 Personen zwischen 25 und 75 Jahren teil. Die Generativitätskomponenten wurden anhand bestehender Messskalen untersucht; zum Einsatz kamen ebenso kultural adaptierte Versionen oder ganz neu konstruierte Skalen. Erwartungsgemäß erwies sich, dass nahezu alle untersuchten Generativitätskomponenten in einem wesentlichen und positiven Zusammenhang zueinander stehen. Die Ergebnisse suggerieren außerdem, dass das Phänomen der Generativität nicht nur ein Merkmal von Personen mittleren Alters ist, sondern durchgehend das gesamte Erwachsenenalter begleitet. Bei der Mehrzahl der Generativitätskomponenten konnten keine wesentlichen geschlechtsbedingten Unterschiede nachgewiesen werden. Einzig bei Frauen waren die Orientierung am Gemeinwesen (als den Wunsch nach Generativität auslösendes Moment) sowie generatives Handeln stärker ausgeprägt. Die Untersuchungsergebnisse wurden in Anlehnung an die Generativitätsmodelle von Erikson, McAdams und De St. Aubin sowie vor dem Hintergrund der Entwicklungspsychologie des Erwachsenenalters interpretiert.

Eriksonov koncept generativnost odnosi se na brigu za mlađe generacije i za vlastite trajne doprinose društvu, koja je glavno obilježje srednje dobi. Konstrukt generativnosti je nakon Eriksona doživio brojna proširenja, a njegovu najširu razradu predstavlja McAdamsov i de St. Aubinov model generativnosti (1992). U ranijim provjerama modela ispitivani su odnosi između manjeg broja njegovih komponenti. Stoga je provedeno istraživanje čiji je cilj bio provjeriti odnose između pet, od ukupno sedam, komponenti modela (generativne želje, brige, predanosti, vjere u vrstu i generativnog djelovanja), te spolne i dobne razlike u tim komponentama. U istraživanju je sudjelovalo 300 osoba u dobi od 25 do 75 godina. Komponente generativnosti ispitane su postojećim skalama, njihovim adaptiranim i kulturalno prilagođenim verzijama ili novokonstruiranim skalama. Sukladno očekivanjima, analize su pokazale da su gotovo sve ispitane komponente generativnosti značajno i pozitivno povezane. Dobiveni rezultati također sugeriraju da generativnost nije razvojno obilježje samo srednje, već čitave odrasle dobi. Nadalje, nisu utvrđene značajne spolne razlike u većini ispitanih komponenti generativnosti. Jedino su orijentacija zajedništvu (kao dio generativne želje) i generativno djelovanje bili značajno izraženiji u žena. Dobiveni rezultati interpretirani su sukladno teorijskim pristupima generativnosti, primarno Eriksonovom te McAdamsovom i de St. Aubinovom, kao i u kontekstu teorija razvoja u odrasloj dobi.

Subjective age – defined as age felt – was measured in a sample of 782 respondents, aged between 18 and 89 years. Adults younger than 20 years had on average somewhat older subjective ages and those older than 20 reported younger subjective ages relative to their chronological age. The discrepancy between subjective age and actual age in years increased over adulthood. Differences for chronological age but not for gender and education were found in respondents reporting positive, negative and no subjective-actual age discrepancy. When the age discrepancy between subjective and actual age was considered as a proportion of chronological age, no increase was noted after the fourth decade of life; the respondents over 37 years felt about 15% younger than their actual age. Gender and education did not account for differences in the proportional age discrepancy with the full sample, whereas with the elderly subsample (N = 106) neither demographic variables (marital status, living arrangement and place of residence) nor five robust personality dimensions were linked to the discrepancy significantly. At the facet level, dominance and kindness were related to the proportional age discrepancy but a negligible portion of variance was explained., Subjektivna dob – definirana kao osjećaj dobi – mjerenja je na uzorku od 782 ispitanika u dobi od 18 do 89 godina. Odrasle osobe mlađe od 20 godina imale su, u prosjeku, nešto stariju subjektivnu dob, a oni stariji od 20 godina mlađu subjektivnu dob u skladu s kronološkom dobi. Razlika između subjektivne i stvarne dobi u godinama se povećala tijekom odrasle dobi. Razlike po kronološkoj dobi, ali ne po spolu i obrazovanju nađene su kod ispitanika koji su prijavili pozitivnu, negativnu ili nikakvu razliku između subjektivne i stvarne dobi. Kada se razmatrala razlika između subjektivne i stvarne dobi kao postotak kronološke dobi, nije uočeno povećanje nakon 4. desetljeća života, ispitanici stariji od 37 godina osjećali su se 15% mlađe od stvarne dobi. Spol i obrazovanje nisu utjecali na razlike u proporcionalnoj dobnoj razlici na punom uzorku, dok kod starijeg poduzorka (N = 106), ni demografske varijable (bračni status, životne okolnosti i mjesto stanovanja) ni pet osnovnih obilježja ličnosti nisu značajno povezani s razlikom. Na razini faceta, dominacija i ljubaznost povezane su s proporcionalnom dobnom razlikom, ali je objašnjen samo zanemariv dio varijance.

Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi neke psihometrijske karakteristike Skale osjetljivosti na nepravdu (SON) kao i odnos između osjetljivosti na nepravdu iz različitih perspektiva (žrtva, promatrač i profiter) s nekim sociodemografskim značajkama (dob, spol, stupanj obrazovanja) kod odraslih različite dobi. K tome, u provedenom istraživanju je po prvi puta ispitan i efekt redoslijeda mjerenja osjetljivosti iz različitih perspektiva na rezultate na subskalama SON. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 217 ispitanika (98 muškaraca i 119 žena) u dobi od 20 do 65 godina. Ispitanici su popunili SON, hrvatsku verziju instrumenta „ Justice Sensitivity Scale“ (Schmitt, Gollwitzer i Arbach, 2003 ; adaptirale Ćubela Adorić i Jurkin, 2008), koji se sastoji od tri subskale s po 10 čestica koje mjere osjetljivost na nepravdu iz perspektive žrtve, promatrača i profitera. U skladu s nalazima prethodnih istraživanja, tri subskale SON pokazale su se homogenim i pouzdanim mjerama osjetljivosti na nepravdu iz različitih perspektiva i kod odraslih. Nije utvrđen značajan efekt redoslijeda primjene subskala. Također u skladu s ranijim nalazima, osjetljivost na nepravdu iz perspektive žrtve pokazala se značajno izraženijom u usporedbi s perspektivama promatrača i profitera. Za osjetljivost iz posljednje dvije perspektive utvrđeno je da nije povezana s dobi ispitanika dok je za osjetljivost iz perspektive žrtve utvrđena negativna, premda slaba, korelacija s dobi. Ni kod jedne subskale nisu utvrđene značajne razlike ovisno o spolu ili stupnju obrazovanja. Prema tome, osjetljivost na nepravdu u odrasloj dobi čini se relativno stabilnom s obzirom na ove sociodemografske značajke. Međutim, za uvjerljiviji zaključak, posebice u vezi s dobi, potrebna su daljna istraživanja s longitudinalnim nacrtom.

Provedeno je istraživanje imalo cilj utvrditi odnose pozitivnih i negativnih vjerovanja o ljudskoj prirodi (tj. povjerenja u ljude i ciničnih vjerovanja o ljudima) s usamljenošću, preferiranom samoćom i zadovoljstvom socijalnim odnosima u odrasloj dobi. Usamljenost se opisuje kao neugodno i emocionalno uznemirujuće iskustvo koje se javlja kao odgovor na diskrepanciju između željene i ostvarene razine socijalnih kontakata, dok se preferirana samoća definira kao želja osobe da bude sama pri čemu ne doživljava neugodne nego ugodne emocije. U istraživanju je sudjelovalo 300 osoba u dobi od 25 do 75 godina (M = 50.5) iz različitih dijelova Hrvatske. Relevantni konstrukti mjereni su: Skalom cinizma i povjerenja, adaptiranom kratkom verzijom UCLA–skale usamljenosti, adaptiranom Skalom preferirane samoće i jednom česticom koja zahvaća procjenu zadovoljstva socijalnim odnosima. Suprotno rezultatima nekih ranijih istraživanja na hrvatskim uzorcima koji su pokazali da cinizam i vjerovanje u ljudsku dobrotu ne koreliraju značajno, rezultati su ovoga istraživanja pokazali da su ova dva bazična vjerovanja o ljudskoj prirodi značajno, iako skromno, negativno povezana. Pokazalo se da povjerenje u ljude ne korelira značajno niti s usamljenošću, niti s preferiranom samoćom, dok je pozitivno koreliralo sa zadovoljstvom socijalnim odnosima. S druge strane, cinična vjerovanja o ljudima značajno su pozitivno korelirala s usamljenošću, a negativno sa zadovoljstvom socijalnim odnosima, dok s preferiranom samoćom nisu bila značajno povezana. U radu se također razmatraju odnosi između usamljenosti, preferirane samoće i zadovoljstva odnosima, te spolne i dobne razlike u ispitivanim konstruktima., The study was conducted with the aim of testing the relations of positive and negative beliefs about human nature (i.e. trust in people and cynical beliefs about people) with loneliness, preferred solitude and satisfaction with social relations in adulthood. Loneliness was described as an unpleasant and emotionally disturbing experience that appears as a response to a difference between desired and achieved level of social contacts, while preferred solitude is defined as a person’s desire to be alone while experiencing positive, not negative, emotions. 300 people - 25 to 75 years old (M= 50.5 years) from different regions of Croatia participated in the study. Relevant constructs were measured by: Cynicism and trust scale (Ćubela Adorić and Tucak, 2006), adapted short version of UCLA loneliness scale (Lacković-Grgin, Penezić and Nekić, 2002), Adapted scale of preferred solitude (Lacković-Grgin and Nekić, 2002), and by one item assessing satisfaction with social relations. Contrary to results of some previous studies among Croatian subjects, which demonstrated that cynicism and belief in human good nature did not correlate significantly, the results of this study showed that these two fundamental beliefs about human nature correlate, although modestly, significantly and negatively. Trust in people did not correlate significantly either with loneliness, or with preferred solitude, while it correlated positively with satisfaction with social relations. On the other hand, cynical beliefs about people correlated significantly and positively with loneliness, and negatively with satisfaction in social relations, while their relation with preferred solitude was not significant. Relations between loneliness, preferred solitude and satisfaction with social relations, as well as sex and age differences in examined constructs were also considered in this study.

Generativnost je širok pojam koji uključuje stvaranje i brigu o djeci, stvarima i idejama koji će nadživjeti pojedinca i koji su važni za održavanje društvenog kontinuiteta. Predstavio ju je Erikson (1960/1984) u svojoj psihosocijalnoj teoriji razvoja i definirao je kao brigu za stvaranje i vođenje sljedeće generacije i dominantno razvojno pitanje srednje odrasle dobi. Najveći doprinos sustavnom oganiziranju različitih ideja o ovom konstruktu dosad dali su McAdams i de St. Aubin (1992) u svom modelu generativnosti. Ovaj model prikazuje generativnost kao složeni psihosocijalni konstrukt koji uključuje sedam međusobno povezanih komponenti. Kulturalni zahtjevi i generativna potreba osnovni su motivacijski izvori generativnosti koji se udružuju kako bi potaknuli generativnu brigu za dobrobit sljedećih generacija. Briga, prema modelu, vodi predanosti odlukama i ciljevima usmjerenima generativnom djelovanju. Generativna predanost trebala bi biti ojačana tzv. vjerom u vrstu. Nadalje, generativno djelovanje trebalo bi proizlaziti iz snažne generativne predanosti, iako može biti i direktno potaknuto kulturalnim zahtjevima i generativnom potrebom. Konačno, osobno značenje vezama između ostalih komponenti generativnosti pojedinac daje stvaranjem generativne priče. Djelomične provjere modela u ranijim istraživanjima pokazale su postojanje umjereno visokih i značajnih bivarijatnih povezanosti između nekih komponenti modela (Hart i sur., 2001 ; McAdams i Azarow, 1996 ; McAdams i de St. Aubin, 1992 ; McAdams i sur., 1993). Međutim, pitanje valjanosti pretpostavljenog modela veza između većeg broja komponenti generativnosti ostalo je otvoreno. Stoga je provedeno istraživanje čiji je osnovni cilj bio provjeriti postavke McAdamsova i de St. Aubinova modela o odnosima između pet komponenti generativnosti: generativne potrebe, brige, predanosti, vjere u vrstu i generativnog djelovanja. Dodatni cilj istraživanja bio je pridonijeti postojećim spoznajama o relacijama između generativnosti i nekih drugih karakteristika pojedinca. Točnije, pokušalo se ispitati spolne i dobne razlike u pet komponenti generativnosti iz McAdamsova i de St. Aubinova modela, te povezanost tih komponenti s pokazateljima psihološke dobrobiti, tj. sa životnim zadovoljstvom, samopoštovanjem i integritetom, u odraslih osoba. Pretpostavljeno je da će ovo istraživanje pojasniti neke nesuglasnosti u nalazima prethodnih istraživanja spolnih i dobnih razlika u generativnosti. Naime, neka ranija istraživanja pokazala su da je generativnost, odnosno njezine pojedine komponente, sukladno razvojnim očekivanjima, najrazvijenija u srednjoj odrasloj dobi (Keyes i Ryff, 1998 ; McAdams i sur., 1993 ; Peterson i Klohnen, 1995, i dr.), dok druga nisu (Hart i sur., 2001 ; McAdams i de St. Aubin, 1992, i dr.). Niti rezultati dosadašnjih istraživanja spolnih razlika u generativnosti nisu jednoznačni (npr. Dillon i sur., 2003 ; McAdams i de St. Aubin, 1992 ; Ochse i Plug, 1986 ; Ryff i Heincke, 1983). Među korelatima generativnosti dosta su istraživane različite varijable psihološke dobrobiti u širem smislu. Generativnost bi, teoretski, trebala značajno pridonositi psihološkoj dobrobiti. Raniji nalazi u vezi s nekim komponentama generativnosti McAdamsova i de St. Aubinova modela sukladni su ovim pretpostavkama (npr. de St. Aubin i McAdams, 1995 ; Grossbaum i Bates, 2002 ; James i Zarrett, 2005 ; Webster, 2003). Međutim, zasebni doprinosi većeg broja komponenti generativnosti objašnjenju varijabli psihološke dobrobiti odranije nisu poznati. U ovom istraživanju sudjelovalo je 300 odraslih osoba iz različitih područja Hrvatske, od kojih polovica muškaraca. Uzorak je bio heterogen s obzirom na demografske karakteristike kao što su dob, stupanj obrazovanja, zanimanje, radni, bračni i roditeljski status. Dobni raspon uzorka kretao se od 25 do 75 godina (M=50.4, SD=14.6). U svrhu ispitivanja pojedinih komponenti generativnosti korištene su neke od postojećih mjera pojedinih komponenti ili njihove adaptirane i kulturalno prilagođene verzije. Također su razvijene i nove mjere nekih komponenti, primjerene ispitivanju konstrukta generativnosti u hrvatskom društvu. Konkretno, za ispitivanje generativne potrebe, generativne brige, generativne predanosti, povjerenja u ljude i nade u budućnost (kao aspekata vjere u vrstu) i generativnog djelovanja redom su korištene: skraćena verzija Upitnika životnih ciljeva (Pöhlmann i Brunstein, 1997/Pokrovac, 2003), Loyola skala generativnosti (McAdams i de St. Aubin, 1992/Lacković-Grgin, Penezić i Tucak, 2002), novokonstruirana Skala generativne predanosti, subskala povjerenja u ljude iz Skale cinizma i povjerenja (Ćubela Adorić i Tucak, 2006), novokonstruirana Skala nade u budućnost i Skala generativnog djelovanja (Tucak, Lacković-Grgin i Ćubela Adorić, 2006). Ispitane varijable dobrobiti operacionalizirane su Skalom zadovoljstva životom (Diener i sur., 1985/Penezić, 2004), Skalom samopoštovanja (Rosenberg, 1965/Bezinović, 1988) i Skalom integriteta (Hawley, 1988/Lacković-Grgin, Nekić i Ćubela, 2002). Rezultati analize traga uglavnom su potvrdili osnovne postavke McAdamsova i de St. Aubinova modela o odnosima između generativne potrebe, brige, vjere u vrstu, predanosti i generativnog djelovanja. Slaganje testiranog modela odnosa između ovih pet komponenti s opaženim podacima približilo se prihvatljivoj razini. Međutim, predložene su manje modifikacije modela koje su povećale stupanj slaganja modela s podacima. Rezultati analiza varijance nisu potvrdili pretpostavke utemeljene na razvojnim očekivanjima da bi generativnost općenito trebala biti najrazvijenija u srednjoj odrasloj dobi. Pokazalo se da se osobe mlađe (25-40 godina), srednje (41-60 godina) i starije (61-75 godina) odrasle dobi ne razlikuju značajno u gotovo svim ispitanim komponentama generativnosti. Značajne dobne razlike utvrđene su samo u povjerenju u ljude (kao aspektu vjere u vrstu) te u ciljevima djelovanja (kao mjeri jednog aspekta generativne potrebe). Mlađi odrasli imali su značajno manje povjerenje u ljude u odnosu na skupine srednje i starije odrasle dobi. Mlađim odraslima su ciljevi djelovanja bili značajno važniji nego dvjema starijim dobnim skupinama. Rezultati ovoga istraživanja potvrdili su pretpostavku da spolne razlike u većini komponenti generativnosti ne bi trebale biti značajne. Utvrđene značajne razlike odnosile su se na ciljeve moći, koji su muškarcima bili značajno važniji, kao i na ciljeve intimnosti i altruizma, koje su žene procjenjivale značajno važnijima. Žene su također postigle značajno više rezultate na mjeri generativnog djelovanja. Sukladno očekivanjima, rezultati korelacijskih analiza pokazali su da su gotovo sve komponente generativnosti bile značajno pozitivno povezane sa životnim zadovoljstvom, samopoštovanjem i integritetom. Rezultati regresijskih analiza pokazali su da nemaju sve ispitane komponente generativnosti značajan doprinos objašnjenju varijance ovih varijabli psihološke dobrobiti. Najbolji prediktori životnog zadovoljstva sudionika ovoga istraživanja bili su generativna briga, nada u bolju budućnost za buduće generacije i generativno djelovanje. Najbolji prediktori samopoštovanja bili su generativna briga i nada, a integriteta ciljevi zajedništva, generativna briga, nada i generativno djelovanje. Uspoređeni su obrasci komponenti generativnosti značajnih prediktora ispitanih varijabli dobrobiti u muškom i ženskom poduzorku, kao i u podskupinama mlađe, srednje i starije odrasle dobi. Utvrđene su velike sličnosti u tim obrascima među muškarcima i ženama, te određene razlike među različitim dobnim podskupinama odraslih. Dobiveni rezultati interpretirani su sukladno teorijskim pristupima generativnosti, primarno Eriksonovom te McAdamsovom i de St. Aubinovom, kao i u kontekstu teorija razvoja u odrasloj dobi.

U različitim kulturama empirijske su studije konzistentno utvrdile da su osobe u braku kao i one u izvanbračnoj zajednici manje usamljene od samaca, razvedenih i udovaca (de Jong Gierveld, 1987, Jones i Hebb, 2003). Weiss u svom interakcionističkom modelu usamljenosti naglašava da emocionalna i socijalna usamljenost nastaju kad socijalne interakcije ne osiguravaju osobi socijalne zalihe kao što su privrženost, socijalna integracija, potvrda vlastite vrijednosti, pouzdani oslonac, briga za druge. Zato je razumno pretpostaviti da razina, pa i tip usamljenosti, ne ovise samo o bračnom statusu nego i o kvaliteti bračnog odnosa, koji omogućuje ili ne postizanje navedenih zaliha. Empirijska evidencija u prilog ove pretpostavke prikupljena je uglavnom u kliničkom radu s depresivnim pacijenticama, pretežito ženskog spola. U takvom je radu D. Jack (1991) identificirala samostišavanje kao konstrukt koji označava kognitivne sheme kreiranja i održavanja bliskog odnosa na način da žena bude pasivna, da zatomljuje svoje osjećaje i misli. Taj bi konstrukt mogao imati značajnu ulogu u relaciji kvalitete bračnog odnosa i usamljenosti. Kod odraslih udatih žena provedeno je istraživanje s ciljem utvrđivanja prirode povezanosti dimenzija percipirane kvalitete bračnog odnosa (seksualna intimnost, konflikti, prisnost, komunikacija i pravednost) s emocionalnom i sa socijalnom usamljenosti. Također se ispitivalo kakva je uloga samostišavanja u relaciji pojedinih dimenzija kvalitete bračnog odnosa i usamljenosti. Utvrdilo se da je emocionalna usamljenost najviše negativno povezana sa seksualnom intimnosti, te prisnosti u braku. Socijalna je usamljenost također negativno povezana s intimnim odnosima, a pozitivno s konfliktima u braku. Samostišavanje je pozitivno povezano s konfliktima u braku, a najveću negativnu povezanost ostvaruje s komunikacijom. Što je samostišavanje veće, veća je i emocionalna i socijalna usamljenost.

U odnosu na neke ranije periode razvoja, u odrasloj dobi odnos među braćom i sestrama je više ili manje dobrovoljan. Sukladno tome, u dosadašnjim istraživanjima čestina kontakata među braćom i sestrama korištena je i kao pokazatelj kvalitete njihovog odnosa. Jedan od ciljeva provedenog istraživanja bio je ispitati u kakvom su odnosu različite vrste kontakata s percipiranom kvalitetom odnosa kao i s nekim pokazateljima psihološke dobrobiti. Naime, prethodna su istraživanja pokazala da je kvaliteta ovog odnosa u odrasloj dobi povezana i s različitim pokazateljima psihološkog funkcioniranja pojedinca, poput zadovoljstva životom i samopoštovanja. Pretpostavka je bila da će, općenito, češći kontakti biti povezani s pozitivnijom percepcijom kvalitete samog odnosa kao i s pokazateljima kvalitetnijeg psihološkog funkcioniranja pojedinca. Istraživanje je provedeno u dobno heterogenoj skupini odraslih muškaraca i žena (N=229) koji su, uz niz čestica koje su se odnosile na različite vrste kontakata s bratom ili sestrom, popunili i skale namijenjene ispitivanju pozitivnih i negativnih dimenzija tog odnosa, zatim vlastitog zadovoljstva životom, depresivnosti, usamljenosti i samopoštovanja. Utvrđeno je da je čestina kontakata općenito povezana prvenstveno s dimenzijom topline odnosa s bratom ili sestrom, dok su preostale dvije dimenzije (konflikti i rivalstvo) povezane sa specifičnim vrstama kontakata. K tome, čestina različitih vrsta kontakata može objasniti značajnu proporciju varijance pokazatelja psihološke dobrobiti (prvenstveno zadovoljstva životom i depresivnosti), pri čemu je razmjerno najznačajniji prediktor čestina sudjelovanja u zajedničkim aktivnostima. Konačno, pokazalo se da i čestina pojedinih vrsta kontakata kao i njihove relacije s pokazateljima dobrobiti ovise donekle i o spolnom sastavu dijade, što je u skladu s nekim ranijim spoznajama o efektima spolnog sastava dijade na kvalitetu ovog odnosa i njegove implikacije po dobrobit pojedinca.

Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati komponente ličnosti, proizašle iz prvih sedam stadija razvoja prema Eriksonovoj teoriji, i njihove međuodnose u dvije skupine odraslih. Također se pokušalo utvrditi odnos ovih sedam komponenti (povjerenje, nezavisnost, inicijativa, produktivnost, identitet, intimnost i generativnost) i nekih aspekata psihološke dobrobiti sudionika (tj. njihovog životnog zadovoljstva i percepcije osobne (ne)kompetentnosti). U istraživanju je sudjelovalo 108 osoba srednje odrasle dobi (37-50 godina) i 86 starijih odraslih (60-70 godina). Ispitivane varijable mjerene su Erikson skalom (Ochse i Plug, 1986), Skalom životnog zadovoljstva (Cantril, 1965) i Skalom nekompetentnosti (Bezinović, 1988). Rezultati korelacijskih analiza dali su djelomičnu potvrdu Eriksonovim komponentama ličnosti i njihovim pretpostavljenim međuodnosima. Suprotno očekivanjima, nisu utvrđeni značajni efekti spola i dobi na ispitivane komponente (osim na povjerenje). Rezultati regresijskih analiza išli su u smjeru potvrde Eriksonovih sugestija o utjecaju povoljnih ishoda psihosocijalnih kriza na psihološku dobrobit. Od svih Eriksonovih komponenti ličnosti najboljim prediktorima životnog zadovoljstva i percepcije osobne (ne)kompetentnosti pokazale su se intimnost i produktivnost.

Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati povezanost nekih bazičnih vjerovanja o ljudskoj prirodi (cinizam ili kritički odnos prema ljudskoj prirodi i vjerovanje u ljudsku dobrotu) s usamljenošću i samoćom u odrasloj dobi. Pritom se usamljenost opisuje kao neugodno emocionalno i motivacijsko stanje koje je uzrokovano nemogućnošću zadovoljenja potrebe za intimnošću, ljubavi i pripadanjem, dok se samoća definira kao želja osobe da bude sama pri čemu ne doživljava neugodne nego ugodne emocije. Sukladno Wrightsmanovom (1992) određenju, spomenuta bazična vjerovanja ne bi trebala imati neposrednih implikacija po osjećaj samoće, dok bi se mogla očekivati njihova povezanost s usamljenošću. Budući su istraživanja bazičnih vjerovanja o ljudskoj prirodi u odrasloj dobi rijetka, ovo je istraživanje provedeno na dobno heterogenom uzorku odraslih (N=300). Relevantni konstrukti mjereni su: Skalom cinizma i povjerenja (Ćubela Adorić i Tucak, 2006), adaptiranom kratkom verzijom UCLA skale usamljenosti (Lacković-Grgin, Penezić i Nekić, 2002) i Adaptiranom skalom preferirane samoće (Lacković-Grgin i Nekić, 2002). Suprotno rezultatima nekih ranijih studija na hrvatskim uzorcima koji sugeriraju da su cinizam i vjerovanje u ljudsku dobrotu dvije međusobno nezavisne dimenzije (Ćubela Adorić i Tucak, 2006), korelacijske analize rezultata ovoga istraživanja pokazale su da su ova dva bazična vjerovanja o ljudskoj prirodi značajno, iako skromno, negativno povezana. Pokazalo se da vjerovanje u ljudsku dobrotu ne korelira značajno niti s usamljenošću, niti sa samoćom. S druge strane, cinična vjerovanja o ljudima značajno su pozitivno korelirala s usamljenošću, dok sa samoćom nisu bila značajno povezana. U radu se također razmatra utjecaj nekih sociodemografskih varijabli na ispitane konstrukte.

Prikazano je istraživanje u kojem su po prvi put u Hrvatskoj ispitani različiti, pozitivni i negativni, aspekti odnosa među braćom i sestrama u dobno heterogenoj skupini odraslih. Analizirani su efekti dobnog i spolnog sastava dijade na pojedine aspekte ovog odnosa, kao i povezanost između kvalitete odnosa s različitim pokazateljima subjektivne dobrobiti.

Ovim radom sumirani su i obrađeni rezultati analiza imunofenotipizacije leukocita periferne krvi ljudi odrasle dobi koji su od 1993. do 2007. godine urađeni na Zavodu za fiziologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci. Dobivene rezultate smo razvrstali obzirom na uputnu dijagnozu bolesti na kojoj je analiza rađena te prikazivali prosječnu zastupljenost biljega limfocita T, limfocita B i NK stanica u odnosu na normalnu vrijednost. Imunofenotipizacijom periferne krvi napravljeno je 109 analiza koje smo razvrstali po uputnim dijagnozama. Analizirani su postotci CD3+, CD4+, CD8+, CD19+, CD16+CD56+, CD22+ stanica i odnos CD4/CD8 stanica. Sniženi postotci CD3+ stanica nađeni su u slijedećim uputnim dijagnozama: hipogamaglobulnemija, kolagenoza, Morbus Waldenstrom, Morbus Behcet, stanje poslije paraidektomije i folikulitis, dok su povišene vrijednosti nađene u multiple sklerozi, bolest mačjeg ogreba i vasculitisu, te kod leukopenije (lypmhadenopathia) i bicitopenije na gornjoj granici normale. Sniženi postotci CD4+ stanica nađeni su u slijedećim uputnim dijagnozama: multipla skleroza, hipogamaglobulinemija, Waldenstromova bolesti, phlegmona multiplex, stanje poslije paraidektomije i folikulitis, te kod kolagenoze na donjoj granici normale. Povišenih vrijednosti nema. Sniženi postotci CD8+ stanica su nađeni u lichen ruber planus, te status febrilis na donjoj granici normale ; a povišene vrijednosti u multiple sklerozi. Sniženi omjer CD4/CD8 je nađen u slijedećim uputnim dijagnozama: multipla skleroza, Morbus Waldenstrom, phlegmona multiplex, stanje poslije paraidektomije i folikulitis ; a povišene vrijednosti u lichen ruber planusu. Sniženi postotci CD19+ stanica nađeni su u slijedećim uputnim dijagnozama: vaskulitis, Waldenstromova bolest, gingivo-stomatitis, leukopenija (limfadenopatija), phlegmona multiplex, stanje nakon paratireoidektomije, bicitopenija i alopecija ; a povišene kod trombocitopenije. Sniženi postotci CD16+CD56+ stanica nađeni su kod recidivirajućeg herpesa, te kod trombocitopenije na donjoj granici normale ; a povišene vrijednosti kod stanja poslije paraidektomije. Sniženi postotci CD22+ stanica nađeni su u multiple sklerozi, bolest mačjeg ogreba, imunodeficijenciji, status febrilis, alopeciji, vaskulitisu i leukopeniji (limfadenopatija). Povišene vrijednosti nisu nađene. Vrijednost ovog rada očituje se u činjenici da nam obrada velikog broja podataka koji se odnose na zastupljenost pojedinih diferencijacijskih biljega na staničnim podvrstama leukocita periferne krvi daje fenotipsku, diferencijalnu sliku leukocitnih podvrsta u analiziranim bolestima, a time i mogućnost povezivanja zastupljenosti određene stanične podvrste sa etiopatogenezom te bolesti.

Zadovoljstvo životom i njemu srodni pojmovi kao što su subjektivna dobrobit, sreća i kvaliteta života noviji su konstrukti tzv. pozitivne psihologije koji se nastoje međusobno razlučiti, ispitivati i teorijski pojasniti. Zadovoljstvo životom odnosi se na globalnu evaluaciju osobnog života i smatra se kognitivnom komponentom subjektivne dobrobiti koju još čini emocionalna komponenta - raspoloženja ili emocije. Većina dosadašnjih istraživanja rezultirala je i nesuglasnim nalazima o odnosu životne dobi i zadovoljstva životom pa jedan od ciljeva ovog istraživanja bio i pokušaj utvrđivanja razlika u zadovoljstvu životom između različitih dobnih skupina. U ispitivanju su sudjelovala 483 ispitanika u dobi od 15 do 71 godine, a primijenjen je veći broj različitih upitnika kojima su se zahvatile varijable od interesa za ovo istraživanje. Rezultati su pokazali da između skupina ispitanika različite dobi ne postoje razlike u općem zadovoljstvu životom, ali da dobne razlike postoje u procjenama temporalnog zadovoljstva životom i to kada se procjene odnose na prošlo i očekivanja budućeg zadovoljstva. Procjene prošlog zadovoljstva bile su najniže kod osoba srednje životne dobi, dok je očekivano zadovoljstvo budućim životom bilo najveće kod mlađih adolescenata. Razlike su postojale i u procjenama prošlog, ali i sadašnjeg samopoštovanja, te su bile u smjeru najnižeg samopoštovanja kod osoba mlađe adolescentne dobi. Opće zadovoljstvo životom pokazalo je najveću pozitivnu povezanost s varijablama temporalnog zadovoljstva i temporalnog samopoštovanja. Sukladno i nekim prijašnjim nalazima, kod svih skupina sociodemografske varijable su se pokazale kao dobri prediktori zadovoljstva životom.

Privrženost u odrasloj dobi, definirana kao afektivna veza koju karakterizira tendencija da se traži i održi bliskost s drugom osobom, naročito kad je osoba pod stresom (Bowlby, 1969) zanimljiva je i razvojnim i socijalnim psiholozima. Iako je teorija privrženosti nastala kako bi se objasnila emocionalna veza između djeteta i majke, već je Bowlby smatrao da privrženo ponašanje postaje organizirano unutar ličnosti pojedinca i određuje emocionalne veze tijekom njegova života - jednom uspostavljen tip privrženosti u djetinjstvu djeluje i strukturira kvalitetu odnosa u adolescenciji i zreloj dobi. Stoga teorija privrženosti nudi obećavajući teorijski okvir za razumijevanje obiteljskih, prijateljskih i ljubavnih odnosa. Polazeći od ovih pretpostavki, 80-ih godina prošlog stoljeća nekoliko autora preuzima i nastavlja istraživanja na području privrženosti odraslih. Hazanova i Shaver (1987), pioniri u ovom području, smatraju da se ista tri tipa privrženosti koja postoje u djetinjstvu mogu razlikovati i u odrasloj dobi, a to su sigurni, izbjegavajući i anksiozni tip privrženosti. Kim Bartholomew (1990) je, međutim, pošla od Bowlbyjeve koncepcije o unutarnjim radnim modelima te smatra da će osoba, ovisno o tome ima li pozitivan ili negativan model o sebi i o drugim ljudima, razviti jedan od četiri tipa privrženosti: sigurni, zaokupljeni, odbijajući ili plašljivi. Istovremeno s razvojem teorijskih spoznaja, razvijane su metode i tehnike istraživanja, kao i instrumenti za mjerenje privrženosti u odrasloj dobi. Ranija istraživanja u području pretežno su se usmjerila na tip privrženosti pojedinca, dok se u posljednje vrijeme istraživanja provode s parovima kao jedinicom analize. Većina dosadašnjih istraživanja privrženosti u odrasloj dobi bavila se isključivo privrženošću u ljubavnim odnosima, a tek se u novije vrijeme ispituje i privrženost prema prijateljima, članovima obitelji i drugim bliskim osobama. Privrženost se pokazala važnom varijablom za objašnjenje mnogih doživljaja i ponašanja koji ukazuju na više ili manje funkcionalnu prilagodbu pojedinca različitim životnim događajima. Sigurna privrženost povezana je s razvojem zdrave ličnosti, uspješnim psihološkim funkcioniranjem i dobrom socijalnom prilagodbom. Interes za istraživanje privrženosti nije zaobišao ni ove naše prostore, te su i kod nas provedena mnoga istraživanja iz razvojne i socijalne psihologije koja su pridonijela spoznaji o ulozi i značaju ove varijable. Kroz prikaz područja i pregled naših istraživanja razmotrit će se opravdanost shvaćanja o stabilnom stilu privrženosti pojedinca i determinističkog gledanja na uvjetovanost privrženosti u odrasloj dobi tipom privrženosti formiranim u djetinjstvu.

Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati zadovoljstvo zdravljem osoba mlade, srednje i starije odrasle dobi. Takoder smo ispitivali odnos zadovoljstva zdravljem s razlicitim sociodemografskim varijablama (npr. spol, godine školovanja, status zaposlenosti i dr.), procjenama važnosti zaposlenosti, bracnog statusa i roditeljstva, te s procjenama zadovoljstva roditeljskom ulogom i socijalnim odnosima u uzorku ispitanika odrasle dobi. U istraživanju je sudjelovalo 200 osoba oba spola u dobi od 25 do 75 godina iz razlicitih podrucja Hrvatske. Rezultati analiza na ukupnom uzorku pokazali su da se muškarci i žene ne razlikuju znacajno s obzirom na zadovoljstvo zdravljem. Ispitanici mlade odrasle dobi (u dobi od 25 do 40 godina, N = 72) i ispitanici srednje odrasle dobi (od 41 do 60 godina, N = 90) bili su znacajno zadovoljniji svojim zdravljem u odnosu na ispitanike starije odrasle dobi (stariji od 60 godina, N = 38). Zaposleni su bili zadovoljniji svojim zdravljem u odnosu na nezaposlene i umirovljenike. Rezultati regresijske analize pokazali su da su se važnost zaposlenosti i zadovoljstvo socijalnim odnosima pokazali znacajnim prediktorima zadovoljstva zdravljem u ovom uzorku odraslih osoba., The aim of this research was to examine health satisfaction among younger, middle-aged and older adults. We also examined the relations of health satisfaction with different sociodemographic variables (e.g. sex, years of education, employment status), importance of employment assessment, marital status and parenthood, and satisfaction assessment with parental role and social relations in the sample of adult persons. 200 adults, men and women, 25 to 75 years of age, from different parts of Croatia participated in the research. The results of the analyses in all the examples showed that men and women didn't differ significantly regarding to health satisfaction. Younger adults (from 25 to 40 years, N = 72) and middle-aged adults (from 41 to 60 years, N = 90) were significantly more satisfied with their health compared to older adults (older than 60, N = 38). The employed were more satisfied with their health than the unemployed and retired. The results of regression analyses showed that the importance of being employed and satisfaction with social relations were significant predictors of health satisfaction in this sample of adults.

Zadovoljstvo životom i njemu srodni pojmovi, kao što su subjektivna dobrobit, sreća i kvaliteta života, noviji su konstrukti tzv. pozitivne psihologije koji se nastoje međusobno razlučiti, ispitivati i teorijski objasniti. Zadovoljstvo životom odnosi se na globalnu evaluaciju osobnoga života i smatra se kognitivnom komponentom subjektivne dobrobiti, koju još čini emocionalna komponenta - raspoloženja ili emocije. Većina dosadašnjih istraživanja rezultirala je i nesuglasnim nalazima o odnosu životne dobi i zadovoljstva životom, pa je jedan od ciljeva ovog istraživanja bio i pokušaj utvrđivanja razlika u zadovoljstvu životom između različitih dobnih skupina. Rezultati su pokazali da između skupina ispitanika različite dobi ne postoje razlike u općem zadovoljstvu životom, ali da dobne razlike postoje u procjenama temporalnoga zadovoljstva životom, i to kada se procjene odnose na prošlo zadovoljstvo i očekivanja budućega zadovoljstva. Procjene prošloga zadovoljstva bile su najniže kod osoba srednje životne dobi, dok je očekivano zadovoljstvo budućim životom bilo najveće kod mlađih adolescenata. Razlike su postojale i u procjenama prošlog, ali i sadašnjeg samopoštovanja, pa su bile u smjeru najnižega samopoštovanja kod osoba mlađe adolescentne dobi. Opće zadovoljstvo životom pokazalo je najveću pozitivnu povezanost s varijablama temporalnoga zadovoljstva i temporalnoga samopoštovanja. U skladu i s nekim prijašnjim nalazima, kod svih su se skupina sociodemografske varijable pokazale kao dobri prediktori zadovoljstva životom., Life satisfaction and related constructs such as well-being, happiness and quality of life are newer constructs of, so- -called, positive psychology. The intention of the scientist is to discriminate, investigate and theoretically explain these constructs. Life satisfaction is often conceptualized as one of three key aspects of psychological (or subjective) well-being, the others being positive and negative affect. It stands together with the affective elements to yield a relatively comprehensive picture of psychological well-being. Great numbers of previous researches have not found consistent results about the relation between life satisfaction and age, so one of the aims of this research was to investigate possible age differences. Results have shown that there were no significant differences in general satisfaction with life, but age differences were evident in the temporal satisfaction with life. Satisfaction with earlier life was the lowest in the group of middle-aged subjects, while the expectation of future satisfaction with life was the highest among the group of younger adolescents. Some differences have been observed in self-esteem, as well. Self-esteem was the lowest in the group of younger adolescents. General satisfaction with life has the highest correlation with temporal satisfaction with life and temporal self-esteem. According to some previous research, sociodemographic variables were good predictors of general life satisfaction., Zufriedenheit mit dem Leben und damit verwandte Begriffe wie subjektives Wohlergehen, Glück und Lebensqualität sind neuere Konstrukte der sog. positiven Psychologie, die man gegeneinander abzugrenzen, zu erforschen und auf theoretischer Grundlage abzuklären versucht. Die Zufriedenheit mit dem Leben bezieht sich auf eine allgemeine Beurteilung des eigenen Lebens und wird als kognitive Komponente des subjektiven Wohlergehens betrachtet – neben einer weiteren, emotionalen Komponente, d.h. Stimmungen oder Emotionen. Die meisten bisherigen Untersuchungen resultierten in teils auch voneinander abweichenden Befunden zum Verhältnis zwischen Lebensalter und Zufriedenheit mit dem Leben. Daher gehört es zu den Zielen der vorliegenden Arbeit, einen Versuch zur Ermittlung von Unterschieden zu unternehmen, die sich je nach Altersgruppe bezüglich der Zufriedenheit mit dem eigenen Leben ergeben. Die Ergebnisse zeigen, dass es hinsichtlich der allgemeinen Zufriedenheit mit dem eigenen Leben keine Unterschiede zwischen den verschiedenen Altersgruppen gibt, sehr wohl aber bei der Einschätzung der temporären Zufriedenheit mit dem Leben, wobei sich diese Einschätzung auf die Vergangenheit und die Zukunft bezieht. Personen mittleren Alters stuften ihre Zufriedenheit mit dem bisherigen Leben am niedrigsten ein, während sich die höchsten Einschätzungen auf die Zukunft bezogen, und das unter jüngeren Adoleszenten. Unterschiede gab es auch bei der Einschätzung des Selbstwertgefühls in der Vergangenheit, aber auch der Gegenwart; am geringsten war das Selbstwertgefühl bei jüngeren Adoleszenten. Es zeigte sich, dass die allgemeine Zufriedenheit mit dem eigenen Leben am stärksten verbunden war mit den Variablen temporärer Zufriedenheit und temporären Selbstwertgefühls. In Übereinstimmung mit den Ergebnissen einiger früherer Umfragen erwiesen sich bei allen Altersgruppen soziodemografische Variablen als gute Prädiktoren für eine Zufriedenheit mit dem eigenen Leben.

Knjiga se sastoji od 7 poglavlja: Psihologija životnog vijeka: Kratki osvrt na njezinu povijest i probleme ; Samoregulacija razvoja u odrasloj dobi ; Neki aspekti i implikacije negativnih vjerovanja o starenju i starim osobama ; Procesi prilagodbe u odrasloj dobi ; Zadovoljstvo životom odraslih osoba ; Prisni odnosi u odrasloj i starijoj dobi ; Privrženost u odrasloj dobi.

Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati zadovoljstvo zdravljem osoba mlađe, srednje i starije odrasle dobi. Također smo ispitivali odnos zadovoljstva zdravljem s različitim sociodemografskim varijablama (npr. spol, godine školovanja, status zaposlenosti i dr.), procjenama važnosti zaposlenosti, bračnog statusa i roditeljstva, te s procjenama zadovoljstva roditeljskom ulogom i socijalnim odnosima u uzorku ispitanika odrasle dobi. U istraživanju je sudjelovalo 200 osoba oba spola u dobi od 25 do 75 godina iz različitih područja Hrvatske. Rezultati analiza na ukupnom uzorku pokazali su da se muškarci i žene ne razlikuju značajno s obzirom na zadovoljstvo zdravljem. Ispitanici mlađe odrasle dobi (u dobi od 25 do 40 godina, N=72) i ispitanici srednje odrasle dobi (od 41-60 godina, N=90) bili su značajno zadovoljniji svojim zdravljem u odnosu na ispitanike starije odrasle dobi (stariji od 60 godina, N=38). Zaposleni su bili zadovoljniji svojim zdravljem u odnosu na nezaposlene i umirovljenike. Rezultati regresijske analize pokazali su da su se važnost zaposlenosti i zadovoljstvo socijalnim odnosima pokazali značajnim prediktorima zadovoljstva zdravljem u ovom uzorku odraslih osoba.

U okviru šireg istraživanja procesa samoevaluacije i samoregulacije osobnog razvoja u adolescentnoj i odrasloj dobi u četiri dobne skupine (adolescenti, mlađi odrasli, odrasli srednje dobi i stariji odrasli) sa po 75 ispitanika oba spola prikupljene su procjene učestalosti i posljedica različitih tipova socijalnih i temporalnih usporedbi u tri domene: postignuća, socijalna efikasnost i zdravlje. U ovom radu željeli smo utvrditi kako na te procjene utječu dob ispitanika, te tip i domena uspoređivanja. Pritom smo krenuli od zapažanja da su neke općenito prihvaćene pretpostavke o razvojnim promjenama u socijalnom i temporalnom uspoređivanju (npr. Albert, 1977 ; Suls i Mullen, 1981) rijetko empirijski provjeravane i da su pritom ignorirani smjer i domena uspoređivanja. Dobiveni rezultati pokazuju da su u svim dobnim skupinama i domenama temporalne usporedbe općenito uobičajenije od socijalnih, što je u skladu s prethodnim nalazom Browna i Middendorfa (1996). Određenu potvrdu njihovu nalazu o stabilnosti socijalnih i porastu temporalnih usporedbi u funkciji dobi našli smo samo u domeni zdravlja. U ostalim domenama se i socijalne i temporalne usporedbe, bez obzira na smjer, s dobi zapravo smanjuju. S dobi se također mijenja i utjecaj domene uspoređivanja na korištenje pojedinih socijalnih standarda usporedbe. Mlađi ispitanici različite tipove socijalnih usporedbi koriste najčešće u domeni postignuća a najrjeđe u domeni zdravlja, dok je kod starijih efekt domene bio značajan (ali suprotnog smjera od onog kod mlađih) samo za silazne usporedbe. Ukupni obrazac rezultata sugerira da bi modeli razvojnih promjena u procesima uspoređivanja uz temeljnu distinkciju temporalnih i socijalnih usporedbi trebali uzeti u obzir i različite smjerove uspoređivanja (uključujući mogućnost njihova strateškog korištenja), kao i promjene u salijentnosti pojedinih domena usporedbe.

Knjiga "Psihologija odrasle dobi i starenja" je udžbenik Sveučilišta u Zagrebu i predstavlja dobar uvid u područje psihologije odrasle dobi i starenja. Kao i neka druga izdanja "Naklade Slap" ova knjiga predstavlja prvi sveučilišni udžbenik iz psihologije odrasle dobi i starenja čije objavljivanje je odobrio Senat Sveučilišta u Zagrebu i Splitu. Pri tome ovaj udžbenik osim što je namijenjen studentima psihologije, svakako može pomoći u obrazovanju studenata srodnih studija poput socijalnog rada, pedagogije, defektologije itd. Radi se o četvrtom nešto proširenom i izmijenjenom izdanju knjige koja se na znanstven način bavi životno važnim pitanjima kako brze društvene promijene djeluju na razvoj pojedinaca, karijeru, brak, obiteljski život i psihičko funkcioniranje u odrasloj i starijoj dobi. Na 553 strane teksta autori u petnaest odvojenih poglavlja kombinirajući kronološki i tematski pristup razmatraju psihologiju odrasle dobi i starenja s prikazom rezultata velikog broja istraživanja obrađivanih tema. Svako poglavlje završava sa kratkim sažetkom prethodno iznesenog te s predloženom literaturom za daljnje čitanje.

Prikazana je bolesnica s cističnom fibrozo u odrasloj dobi (22 godine). Ima recidivne pneumonije, hemoptize, 2x tenzioni pneumotoraks. Prisutna je biljarna ciroza, portalna hipertenzija, dijabetes, plućno srce.

Opisuje se 9 odraslih ženskih bolesnika s elektronskomikroskopski dokazanim strukturnim promjenama glomerularne bazalne membrane, karakterističnim za Alportov sindrom, a koje su zadovoljavale kliničke kriterije za tu bolest.Raspravlja se o mehanizmima nasljeđivanja.