Search

Cilj istraživanja: Ispitati učestalost patoloških lezija oralne sluznice, suspektnih potencijalno malignih oralnih lezija te lezija suspektnih na oralni karcinom u osoba koje su se odazvale pregledu u svrhu ranog otkrivanja oralnog karcinoma prilikom obilježavanja Svjetskog tjedna svjesnosti o karcinomu usne šupljine, glave i vrata u travnju 2022. i 2023. godine u ambulanti za oralnu medicinu KBC-a Split. Materijali i metode: U istraživanju je dobrovoljno sudjelovalo 440 ispitanika koji su se odazvali na preventivni pregled u svrhu ranog otkrivanja oralnog karcinoma u sklopu organiziranog Dana otvorenih vrata. Raspon dobi ispitanika je od 18 do 93 godine. Svim ispitanicima uzeta je detaljna anamneza. Prilikom neinvazivnog kliničkog pregleda usne šupljine zabilježeni su podatci o stanju oralne sluznice te o vrsti lezije koja je pronađena. Pacijenti kojima su pronađene patološke promjene u usnoj šupljini upućeni su na daljnju specijalističku obradu. Oni ispitanici kod kojih je pronađena lezija suspektna na karcinom upućeni su na maksilofacijalnu kirurgiju kako bi se napravila biopsija i patohistološka analiza lezije. Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 208 (47,3 %) muškaraca i 232 (52,7 %) žene. Srednja vrijednost dobi iznosila je 62,8 dok je medijan bio 66 godina. Pronađenih prekanceroza bilo je ukupno 32 (7,3%). Od toga su 23 (5,2 %) klinička nalaza imponirala erozivnim formama oralnoga lihen planusa. Sedam (1,6 %) patoloških promjena bilo je suspektno na karcinom. Na pitanje o svakodnevnoj konzumaciji alkohola 112 (25,5 %) ih je odgovorilo potvrdno, dok se 104 (23,6 %) izjasnilo kao pušači. Zaključci: Patološka promjena koja je suspektna na karcinom pronađena je u sedam ispitanika od pregledanih 440. U ovome istraživanju pronađeno je ukupno 117 patoloških promjena sluznice, od čega su 32 okarakterizirane kao potencijalno maligna lezija. Najčešće pronađena potencijalno maligna lezija bio je erozivni oblik oralnog lihen planusa. Ukupno su 104 ispitanika zahtijevala dodatni specijalistički pregled, što je za većinu bio pregled specijalista oralne medicine. Od sedmero ispitanika kod kojih je pronađena lezija suspektna na karcinom njih četvero negira konzumaciju alkohola i duhanskih proizvoda., Objectives: To examine the frequency of pathological lesions of the oral mucosa, suspected potentially malignant oral lesions and lesions suspicious for oral cancer in persons who responded to the examination for early detection of oral cancer during the promoting of the Oral, Head and Neck Cancer Awareness Week in April 2022 and 2023. in the clinic for oral medicine of the University Hospital of Split. Materials and methods: 440 subjects, who responded to a preventive examination for early detection of oral cancer as part of the organized Open Day, voluntarily participated in the research. The age range of the respondents is from 18 to 93 years. A detailed medical history was taken from all subjects. During the non-invasive clinical examination of the oral cavity, data on the condition of the oral mucosa and the type of lesion that was found were recorded. Patients who were found to have a pathological lesion of the oral cavity were referred for further specialist treatment. Subjects who were found to have a lesion suspicious of cancer were referred to the clinic for maxillofacial surgery in order to perform a biopsy and pathohistological analysis of the lesion. Results: 208 (47.3%) men and 232 (52.7%) women participated in the research. The mean age was 62.8, while the median was 66 years. A total of 32 (7.3%) precancerous lesions were found. Of these, 23 (5.2%) had clinical findings of erosive forms of oral lichen planus. Seven (1.6%) pathological changes were associated with oral cancer. When asked about daily alcohol consumption, 112 (25.5%) answered yes, while 104 (23.6%) declared themselves as smokers. Conclusion: A pathological change suspicious of cancer was found in seven subjects out of 440 examined. In this study, a total of 117 pathological changes of the mucous membrane were found, of which 32 were characterized as potentially malignant lesions. The most frequently found potentially malignant lesion was the erosive form of oral lichen planus. A total of 104 respondents required an additional specialist examination, which for the majority was an examination by an oral medicine specialist. Of the seven subjects in whom a lesion suspicious of cancer was found, four of them denied the consumption of alcohol and tobacco products.

Cilj: Glavni cilj istraživanja je bio usporediti aktivnost SAA-e u bolesnika s OLP-om u odnosu na zdrave kontrolne ispitanike. Ostali ciljevi bili su odrediti najčešće lokalizacije OLP-a, razinu depresije, anksioznosti, stresa te kvalitetu života kod svih ispitanika. Dodatni ciljevi su bili odrediti duljinu trajanja bolesti i intenzitet simptoma (bol/pečenje) u oboljelih, te usporediti sve navedene parametre između ispitne i kontrolne skupine te unutar samih skupina. Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo ukupno 50 ispitanika podijeljenih u dvije skupine. Ispitnu skupinu (N=30) su činili bolesnici s potvrđenom dijagnozom OLP-a. Kontrolna skupina se sastojala od 20 ispitanika. Bolesnicima s OLP-om je zabilježen oblik bolesti (neerozivni, erozivni), duljina trajanja bolesti (mjeseci), intenzitet simptoma (VAS ljestvica). Svim ispitanicima je izmjerena aktivnost SAA-e (kinetičkom kolorimetrijskom metodom), određen psihološki profil (DASS-21) i kvaliteta života (OHIP-CRO14). Rezultati: Nije uočena statistički značajna razlika aktivnosti SAA-e u bolesnika s OLP-om u odnosu na zdrave kontrolne ispitanike (P = 0,314). Najčešće lokalizacije OLP-a su bile sluznica obraza desno (SZO19) i sluznica obraza lijevo (SZO20). Pokazana je dobra pozitivna statistički značajna korelacija kvalitete života (ukupno) s intenzitetom simptoma (r = 0,584, P < 0,001) i depresijom (r = 0,651, P < 0,001), anksioznosti (r = 0,653, P < 0,001), stresom (r = 0,578, P < 0,001). Pokazana je statistički značajna razlika subsklale OHIPCRO14 fizička bol između bolesnika s erozivnim oblikom OLP-a u odnosu na neerozivni (2,7±2,3 naspram 0,8±1,3, P = 0,012). Zaključak: Bolesnici s OLP-om pokazuju znatno više vrijednosti depresije, anksioznosti, stresa u odnosu na kontrolne ispitanike. Naše istraživanje je pokazalo snažnu povezanost psihičkih poremećaja i kvalitete života u bolesnika s OLP-om. Možemo zaključiti da je interdisciplinarni psihoneuroimunološki pristup nužan u bolesnika s OLP-om neovisno jesu li psihički poremećaji dio etiološkog mehanizma bolesti ili su njegova posljedica., Objectives: The main objective of the study was to compare the activity of SAA in patients with OLP compared with control subjects. Other objectives were to determine the most common topography of OLP, the level of depression, anxiety, stress, and quality of life in all subjects. Specific objectives were to determine the disease duration and the intensity of symptoms (pain/burning) in patients with OLP and to compare all the above parameters between the test and control groups and within the groups themselves. Materials and Methods: A total of 50 subjects, divided into two groups, participated in the cross-sectional study. The test group (N=30) consisted of patients diagnosed with OLP. The control group consisted of 20 subjects. In the patients with OLP, the form of the disease (nonerosive, erosive), the disease duration (months), the intensity of the symptoms (VAS scale) were recorded. In all subjects, SAA activity (using the kinetic colorimetric method), psychological profile (DASS-21) and quality of life (OHIP-CRO14) were determined. Results: There was no statistically significant difference in SAA activity in patients with OLP compared to control subjects (P = 0.314). The most frequent topography of OLP were the mucosa of the right cheek (SZO19) and the mucosa of the left cheek (SZO20). There was a good positive statistically significant correlation of quality of life (total) with symptom intensity (r = 0.584, P < 0.001) and depression (r = 0.651, P < 0.001), anxiety (r = 0.653, P < 0.001), stress (r = 0.578, P < 0.001). There was a statistically significant difference in the OHIP-CRO14 physical pain subscale between patients with an erosive form of OLP compared to a non-erosive form (2.7±2.3 vs. 0.8±1.3, P = 0.012). Conclusion: Patients with OLP had significantly higher scores for depression, anxiety, and stress compared with control subjects. Our cross-sectional study showed a strong association between mental disorders and quality of life in patients with OLP. We can conclude that an interdisciplinary psychoneuroimmunological approach is necessary in patients with OLP, regardless of whether mental disorders are part of the etiological mechanism of the disease or its consequence.

Ciljevi: Ciljevi ovog istraživanja bili su ispitati karakteristike oralnog lichen planusa u pacijenata liječenih u ambulanti za oralnu medicinu KBC-a Split u vremenu od otvaranja ambulante te učestalost maligne alteracije s obzirom na klinički oblik OLP-a. Također, cilj je bio ispitati učestalost pojedinog kliničkog oblika OLP-a, učestalost navike pušenja među oboljelima te spolnu i dobnu strukturu ispitanika. Materijali i metode: U ovom ispitivanju je sudjelovao 51 ispitanik za kojeg su retrospektivno uzeti anamnestički podatci o spolu, dobi te navikama s naglaskom na svakodnevno pušenje cigareta. Također su uzeti podatci iz zapisa o kliničkom pregledu od kojih su važni bili klinički oblik i lokalizacija OLP-a na sluznici. Posebno su se skupljali podatci o pacijentima s patohistološki potvrđenom displazijom oralnog epitela te dijagnozom oralnog karcinoma. Podatci su uneseni u proračunske tablice te je napravljena deskriptivna statistika. Rezultati: U ambulanti za oralnu medicinu KBC-a Split, OLP se pronašao najviše kod žena (78,4 %) srednje i starije životne dobi (medijan 58 godina). Najčešća lokalizacija OLP-a bile su obrazna sluznica i gingiva. Najveći dio ispitanika bili su nepušači (92,2 %). Češće od neerozivnog javljao se erozivni oblik OLP-a (82,4 %). Deskvamativni gingivitis je pronađen kod žena (100 %) mlađe i srednje životne dobi (medijan 39 godina). Za većinu oboljelih (94,1 %) dostatna je bila lokalna terapija. Oralni karcinom je pronađen u 11,7 % oboljelih od OLP-a, od kojih su svi bili nepušači (100 %) te su svi imali erozivni oblik OLP-a (100 %). Zaključci: Temeljem dobivenih rezultata mogu se potvrditi dosadašnja saznanja da je OLP kronična mukokutana autoimuna bolest koja najčešće pogađa žene srednje i starije životne dobi. Lezije se najčešće javljaju bilateralno simetrično, i to na obraznoj sluznici. Pojavnost OLP-a nije ovisna o pušenju kao ni maligna alteracija. Najčešći oblik OLP-a je erozivni te on najčešće maligno alterira. Deskvamativni gingivitis je klinička forma češće vidljiva u žena mlađe i srednje životne dobi., Objectives: The aims of this study were investigating carachteristics of oral lichen planus at Oral Medicine Clinic of University Hospital of Split since opening and malignant alteration frequency considering clinical appearance, as well as investigating clinical forms of OLP according to sex and age of patients and the number of smokers among them. Materials and methods: This study included 51 patients. Patientsˈ medical data were examined retrospectively. Data of interest were sex, age, habit of cigarette smoking, clinical form and localisation of OLP. Patient data of patohistologicaly confirmed oral epithelial dysplasia or oral cancer were collected separately. All of the collected data were imported into spreadsheets and descriptive statistic analysis was made. Results: At Oral Medicine Clinict of University Hospital of Split, OLP was mosty found amongst middle aged and older (median age of 58 years old) women (78,4 %). Most common localisations were buccal mucosa and gingiva. Patients were mostly non-smokers (92,2 %). Erosive form of OLP was more common than non-erosive form (82,4 %). Desquamative gingivitis was found amongst younger and middle aged (median age of 39 years old) women (100 %). Local therapy was adequate for most patients (94,1 %). Oral carcinoma was found in 11,7 % patients with OLP, all of which were non-smokers (100 %) with erosive form of OLP (100 %). Conclusions: Based on provided results it can be confirmed that OLP is chronic mucocutaneus autoimmune condition that affects mostly middle aged and older women. Lesions occur mainly bilaterally and simmetrically, especially on buccal mucosa. Occurances of OLP or malignant alteration are not dependent on habit of smoking. Erosive form of OLP is most common and with the highest risk of malignant alteration. Desquamative gingivitis is a condition that affects mostly younger and middle aged women.

Ciljevi: Ciljevi ovog istraživanja bili su ispitati postoji li razlika u vrijednostima serumske koncentracije vitamina D između ispitanika oboljelih od OLP-a i ispitanika bez patoloških promjena na sluznici usne šupljine te ispitati postoje li razlike u pacijenata s različitim kliničkim formama OLP-a. Materijali i metode: Anamnestički su od svakog ispitanika (n = 68) uzeti podatci o dobi, spolu i navici svakodnevnog pušenja cigareta. Uzorci krvi izvađeni su svakom od ispitanika kako bi se odredile vrijednosti vitamina D u krvi. Ispitnu skupinu činila su 34 ispitanika s dijagnozom OLP-a (od čega 28 s erozivnim i 6 s ne erozivnim oblikom), a kontrolnu skupinu činila su 34 ispitanika bez patoloških promjena na oralnoj sluznici. Rezultati: Rezultati su potvrdili statistički značajnu razliku u razini serumskog vitamina D između zdravih ispitanika i onih s dijagnosticiranim erozivnim oblikom OLP (p=0,045). Nije nađena statistički značajna razlika između koncentracija vitamina D u serumu ispitanika s erozivnim u odnosu na ne erozivni oblik kao ni između zdravih ispitanika i onih s ne erozivnim oblikom OLP. Vrijednosti vitamina D u serumu su pokazali statistički značajnu razliku između razine vitamina D u OLP populaciji koja je razvila karcinom u odnosu na OLP populaciju bez karcinoma (p=0,013) te između OLP populacije koja je razvila karcinom i zdrave populacije (p=0,0004). Zaključci: Temeljem dobivenih rezultata može se zaključiti kako postoji značajna razlika u razini vitamina D između zdrave kontrolne skupine i one kod koje je dijagnosticiran OLP. Točan mehanizam povezanosti vitamina D i OLP-a i dalje ostaje nepoznanica. Potrebna su buduća istraživanja na većem uzorku kako bi se utvrdila njihova povezanost. Buduća istraživanja o koncentraciji vitamina D u serumu oboljelih od OLP-a također su potrebna kako bi se potvrdili rezultati ovog istraživanja., Objectives: The aim of this study was to examine whether there is a difference in the values of serum vitamin D concentration between subjects with OLP and subjects without pathological changes in the oral mucosa. Materials and Methods: Patient medical data (OLP and control group) included age, gender, and smoking status were taken from each respondent (n = 68). Blood samples were taken from each of the subjects to determine the levels of vitamin D in the blood. The study group consisted of 34 subjects diagnosed with OLP (of which 28 with erosive and 6 those with non-erosive form), and the control group consisted of 34 subjects without pathological changes in the oral mucosa. Results: The results confirmed a statistically significant difference in serum vitamin D levels between healthy subjects and those diagnosed with the erosive form of OLP (p = 0.045). No statistically significant difference was found between the serum concentrations of vitamin D in subjects with erosive versus non-erosive form as well as between healthy subjects and those with non-erosive form of OLP. Serum vitamin D values showed a statistically significant difference between the level of vitamin D in the OLP population that developed cancer compared to the OLP population without cancer (p = 0.013) and between the OLP population that developed cancer and healthy population (p = 0, 0004). Conclusions: Based on the obtained results, it can be concluded that there is a significant difference in the level of vitamin D between the healthy control group and the one diagnosed with OLP. The exact mechanism of binding of vitamin D and OLP remains unknown. Future research on a larger sample is needed to determine their association. Future studies on the serum vitamin D concentration of OLP patients are also needed to confirm the results of this study.

Veliki broj slučajeva raka usne šupljine nastaje iz neprepoznatih PMOP. Zato je studentima važno steći znanje o PMOP tijekom diplomske i poslijediplomske nastave, te provoditi kontinuiranu edukaciju doktora dentalne medicine i doktora medicine/specijalista kroz tečajeve trajne edukacije. Sluznica usne šupljine je lako dostupna pregledu, stoga bi svaki doktor dentalne medicine trebao prije ili nakon pružanja stomatološkog liječenja obaviti rutinski pregled svih regija sluznice.

Oral lichen planus (OLP) is a disease with unclear etiology or pathogenesis, categorized by the World Health Organization as oral lichenoid lesions (OLL; interface mucositis or lichenoid mucositis) into a group of potentially malignant disorders. The diagnosis of OLP is challenging because the clinical and histopathologic features are frequently seen in OLP, OLL and/or other mucosal diseases with lichenoid characteristics. Furthermore, OLP has a dynamic nature. Finally, an early and precise diagnosis can play a decisive role, allowing timely treatment and thus improving the patient quality of life. This article summarizes the state-of-the-art regarding OLP and OLL and discusses the challenges faced on making an accurate diagnosis, aiming to provide a practical guideline for the postgraduates and oral physicians in reaching the diagnosis of these lesions., Oralni lihen planus (OLP) je bolest nejasne etiologije ili patogeneze. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji kategorizira se kao oralne lihenoidne lezije (OLL; prijelazni mukozitis ili lihenoidni mukozitis) u skupinu potencijalno zloćudnih bolesti. Dijagnosticiranje OLP-a je zahtjevno, jer se klinička i histopatološka obilježja često vide u OLP-u, OLL-u i/ili drugim bolestima sluznice s lihenoidnim značajkama. Nadalje, OLP ima dinamičnu narav. Konačno, rana i precizna dijagnoza može imati odlučnu ulogu i omogućiti pravodobno liječenje te time poboljšati bolesnikovu kvalitetu života. Ovaj pregled sažima današnja saznanja o OLP-u i OLL-u te raspravlja o izazovima kod postavljanja dijagnoze, a cilj je pružiti praktične smjernice za dijagnostiku ovih promjena za postdiplomante i liječnike oralne medicine.

Uvod: Oralni lihen planus (OLP) kronična je imunosna upalna bolest sluznice usne šupljine još nerazjašnjene etiologije. Materijali i metode: U istraživanju su sudjelovala 63 ispitanika s dijagnozom oralnoga lihena planusa i 63 bez patoloških promjena na oralnoj sluznici – oni su svrstani u kontrolnu skupinu. Svim ispitanicima uzeti su anamnestički podatci o prisutnosti druge autoimune bolesti te im je izvađen uzorak venske krvi za određivanje brzine sedimentacije (SE-a), broja leukocita (L-a) i koncentracije C-reaktivnog proteina u serumu (CRP-a). Statistička analiza: U statističkoj obradi korištene su metode deskriptivne statistike, χ2-test , Fisherov egzaktni test te Studentov t-test. Rezultati su interpretirani na razini značajnosti P < 0,05. Rezultati: Za sva tri mjerena upalna markera nije bilo statistički značajne razlike u broju ispitanika s povišenim vrijednostima između ispitne i kontrolne skupine (P = 0,364 za SE; P = 1,000 za CRP i P = 0,219 za L). Promatrajući druge autoimune bolesti, statistički je značajno bila veća učestalost u ispitnoj skupini, a najčešće su to bili kožni lihen kod devet ispitanika (14,29 %) i celijakija kod sedam (11,11%). Zaključci: Rezultati su pokazali da nema značajne razlike u prosječnim vrijednostima ispitivanih upalnih markera u krvi između oboljelih od OLP-a i ispitanika u kontrolnoj skupini te je dokazana značajno veća učestalost drugih autoimunih bolesti kod oboljelih od OLP-a, najčešće kožni lihen i celijakija., Introduction: Oral lichen planus (OLP) is a chronic immune, inflammatory disease of the oral cavity of a still unknown etiology. Materials and methods: The study involved 63 subjects diagnosed with oral lichen planus and 63 subjects without pathologic changes in the oral mucosa who were classified as controls. All subjects were given a detailed medical history at first screening. The medical history of the presence of other autoimmune disease in all subjects was supported by medical records. A sample of venous blood was taken from each subject in order to determine sedimentation rate (SE) and leukocyte count (L) using standard laboratory procedures, and serum C-reactive protein (CRP) concentration values were determined as well. Statistical analysis: The methods of descriptive statistics, χ2-test, the Fisher’s exact test, and the Student’s t-test were used in the statistical processing of the results. The results were interpreted at a significance level of P

Oralni lihen planus (OLP) je kronična upalna bolest sluznice usne šupljine nepoznate etiologije. Najčešće je zahvaćena obrazna sluznica obostrano, i nešto rjeđe jezik, gingiva, nepce, usnice i dno usne šupljine. Promjene OLP-a variraju u kliničkoj slici od retikularnog oblika koji je u najvećem broju slučajeva asimptomatski, do atrofično-erozivnog oblika kojeg prate simptomi pečenja i boli te otežano uzimanje hrane. S obzirom na činjenicu da je OLP bolest nepoznate etiologije, liječenje je simptomatsko i podrazumijeva suzbijanje znakova i simptoma bolesti te se u tu svrhu koriste razni topikalni i sustavni lijekovi. Kao prva linija terapije u liječenju simptomatskog OLP-a koriste se topikalni kortikosteroidi, dok se za liječenje tvrdokornih lezija koje ne odgovaraju na lokalno liječenje koriste sistemski kortikosteroidi. Međutim, nedostatak uvjerljivih dokaza o učinkovitosti dosadašnjih terapija, uključujući i topikalne kortikosteroide, i brojne nuspojave koje se javljaju, u posljednjih nekoliko godina, rezultiralo je pojavljivanjem i razvojem novih terapija. Samo neke od spomenutih terapija su takrolimus, efalizumab, dapson, interferon, retinoična kiselina, fotokemoterapija psoralenom i ultraljubičastim A zrakama (PUVA), aloe vera, antimalarici, antibiotici i mnogi drugi. Navedene terapije samo dijelom zadovoljavaju svojstva djelotvornosti i sigurnosti primjene, što opravdava kontinuirano traženje i ispitivanje novih metoda liječenja. Oral lichen planus (OLP) is a chronic inflammatory disease of the mucose membrane of the mouth of an unknown etiology. The most commonly affected part is buccal mucosa bilaterally, less commonly tongue, gingiva, palate, lips and the bottom of oral cavity. Changes in OLPs vary in clinical features from reticular form that is in most cases asymptomatic, to atrophic-erosive one, accompanied by symptoms of burns and pain followed by difficulties in food intake. Given the fact that the OLP is a disease of unknown etiology, the treatment is symptomatic and involves suppression of signs and symptoms of the disease using various topical and systemic drugs for that purpose. The first line of therapy for the treatment of symptomatic OLPs are topical corticosteroids, while systemic corticosteroids are used for the treatment of persisting lesions that do not respond to local treatment. However, lack of convincing evidence of the efficacy of previous therapies, including topical corticosteroids, and numerous side effects that have occurred over recent years have resulted in the emergence and development of new therapies. Only some of the therapies mentioned are tacrolimus, efalizumab, dapson, interferon, retinoic acid, photochemotherapy with psoralen and ultraviolet A rays (PUVA), aloe vera, antimalarials, antibiotics and many others. These therapies only partially meet the properties of efficacy and safety of use, justifying the continuous search and testing of new treatment methods.

Ciljevi: Ciljevi ovog istraživanja bili su ispitati postoji li razlika u vrijednostima jetrenih enzima i ukupnog bilirubina, lipidnog profila te izračunatog kardiovaskularnog rizika između ispitanika s OLP-om i ispitanika bez patoloških promjena na sluznici usne šupljine. Materijal i metode: Anamnestički su od svakog ispitanika (n = 126) uzeti podatci o dobi, spolu, navici svakodnevnog pušenja cigareta i konzumiranja alkohola, prisutnosti bolesti jetre i šećerne bolesti. Izmjerene su im tjelesna težina i visina za izračun indeksa tjelesne mase te im je izmjeren krvni tlak. Uzorci krvi izvađeni su svakom od ispitanika kako bi se odredile vrijednosti ukupnog kolesterola, HDL – kolesterola, LDL – kolesterola i triglicerida kao dijela lipidnog profila te vrijednosti jetrenih enzima (AST, ALT i GGT) i ukupnog bilirubina. Kardiovaskularni rizik ispitanika određen je prema SCORE tablici koju preporučuje Europsko kardiološko društvo, a obuhvaća šest čimbenika rizika: dob, spol, pušenje, vrijednosti sistoličkog krvnog tlaka (mmHg), ukupnog kolesterola (mmol/L) i HDL - kolesterola (mmol/L). Ispitnu skupinu činila su 63 ispitanika s dijagnozom OLP-a, a kontrolnu skupinu činila su 63 ispitanika bez patoloških promjena na oralnoj sluznici. Rezultati: Prosječna vrijednost ukupnog bilirubina bila je statistički značajno veća (P = 0,04) u oboljelih od OLP-a, kao i učestalost bolesti jetre (P = 0,04). Svi parametri lipidnog profila bili su povišeni u većem broju ispitanika s OLP-om nego ispitanika kontrolne skupine, ali razlika nije bila statistički značajna. Prosječne vrijednosti izračunatog kardiovaskularnog rizika bile su slične u obje ispitivane skupine. Zaključci: Bolesti jetre spominju se kao mogući etiološki čimbenik u razvoju OLP-a, ali točan mehanizam povezanosti ove dvije bolesti i dalje ostaje nepoznanica. Svakako su potrebna buduća istraživanja na većem uzorku kako bi se utvrdila njihova povezanost. Buduća istraživanja o lipidnom profilu i kardiovaskularnom riziku u oboljelih od OLP-a također su potrebna kako bi se potvrdili rezultati ovog istraživanja., Objectives: The aims of this study were to investigate the liver enzymes, bilirubin serum levels, lipid profile, and cardiovascular risk in patients with oral lichen planus (OLP) compared to control subjects. Materials and Methods: Patient medical data (OLP and control group) included age, gender, smoking status, alcohol consumption, the existence of liver diseases, and diabetes mellitus. Height and weight were measured using a stadiometer and a balance beam scale to calculated body mass index. Also blood pressure measurements were performed for each patient. Fasting blood samples were obtained for each study participant (n = 126) to determine total cholesterol, high-density lipoprotein cholesterol (HDL-c), low-density lipoprotein cholesterol (LDL-c), and triglycerides serum levels as part of routine lipid profile, as well as levels aspartate aminotransferase, alanine aminotransferase, γ-glutamyl transpeptidase and total bilirubin. Cardiovascular risk was calculated for each patient according to the European society of cardiology low cardiovascular risk chart based on gender, age, smoking status, systolic blood pressure, total cholesterol, and HDL-c. The subjects for the control group (n = 63) were recruited from a pool of healthy subjects whose clinical examinations showed no signs of any oral lesions. Results: We found significantly higher total bilirubin levels (P=0.04) and a higher incidence of liver disease (P=0.04) in OLP patients compared to the control subjects. All tested lipid profile parameters were elevated in more OLP patients than control subjects but without statistically significant differences. The mean values of calculated cardiovascular risk were similar in the experimental and control groups. Conclusions: The exact mechanism that exists between the association of chronic liver disease and OLP still remains unclear, and further studies involving a larger number of patients are required to validate this association. Further research on lipid levels and cardiovascular risk in OLP are also required to establish the findings of this study.

Ciljevi: Ciljevi ovog istraživanja bili su ispitati postoji li razlika u prosječnoj razini glukoze u krvi i u učestalosti šećerne bolesti između ispitanika s OLP-om i ispitanika bez patoloških promjena na sluznici usne šupljine. Materijal i metode: Anamnestički su od svakog ispitanika (n = 126) uzeti podatci o dobi, spolu, navici svakodnevnog pušenja cigareta i konzumiranja alkohola te prisutnosti šećerne bolesti. Izmjerene su im tjelesna težina i visina za izračun indeksa tjelesne mase te im je izmjeren krvni tlak. Uzorci krvi izvađeni su svakom od ispitanika kako bi se odredile vrijednosti glukoze u krvi. Ispitnu skupinu činila su 63 ispitanika s dijagnozom OLP-a, a kontrolnu skupinu činila su 63 ispitanika bez patoloških promjena na oralnoj sluznici. Rezultati: Prosječna vrijednost glukoze u krvi u ispitanika oboljelih od OLP-a iznosila je 5,45, dok je prosječna vrijednost u ispitanika kontrolne skupine bila 5,32. Vrijednosti su bile slične u obje ispitivane skupine i razlika među njima se nije pokazala statistički značajnom (P = 0,497). Povišenu razinu GUK (> 6,4 mmol/L) imalo je četvero ispitanika (6,3 %) u ispitnoj te troje u kontrolnoj skupini (4,8 %). Razlika među skupinama u učestalosti šećerne bolesti također nije bila statistički značajna (P = 0,198). Zaključci: Šećerna bolest spominje se kao mogući etiološki čimbenik u razvoju OLP-a, ali točan mehanizam povezanosti ove dvije bolesti i dalje ostaje nepoznanica. Svakako su potrebna buduća istraživanja na većem uzorku kako bi se utvrdila njihova povezanost., Objective: The main aim of this study was to examine whether there was a difference in average glucose level in blood and frequency of diabetes mellitus between patients with oral lichen planus (OLP) and those without pathological changes on the oral mucosa. Materials and methods: Anamnestic data from every subject (n=126) included age, gender, habits of daily smoking and alcohol consumption and presence of diabetes mellitus. Body weight and height are determined for calculation of body mass index (BMI) along with also blood pressure. Blood samples were obtained from each study participant to determine the values of glucose. Study group contained 63 subjects with diagnose of OLP and controled group also contained 63 subjects without pathological changes of oral mucosa. Results: Average amount of glucose in blood in subjects with OLP was 5,45 , while average amount in control group was 5,32. Average amounts were similar in both groups and there was not significant difference ( P = 0,497 ). Increased level of glucose in blood (>6,4 mmol/L) had four subjects ( 6,3 % ) in study and three in controled group (4,8 %). Difference between groups in frequency of diabetes mellitus also was not significant (P = 0,198). Conclusions: Diabetes mellitus is mentioned as possible etiological factor in development of OLP, but exact mechanism between these two disease still remains unknown. Further research on more subjects are required to establish the findings of this study.

Cilj: Glavni cilj ovog istraživanje bio je ustanoviti pojavljuje li se sideropenična anemija (SA) češće u osoba oboljelih od oralnoga lihen planusa (OLP). Materijali i metode: U istraživanje je bilo uključeno 58 pacijenata koji su zadovoljavali kliničke kriterije za dijagnozu OLP-a. Kontrolna skupina se sastojala od 58 ispitanika bez vidljivih patoloških promjena u usnoj šupljini. Obje skupine su napravile krvne pretrage iz kojih smo ekstrahirali vrijednosti (serumsko željezo, hemoglobin, hematokrit, broj eritrocita, MCV, MCH, MCHC, RDW, UIBC, TIBC) bitne za dijagnostiku SA. Temeljem srednjih vrijednosti svih navedenih parametara napravila se usporedba među skupinama. Osim toga, usporedili smo broj ispitanika iz obje skupine čije su vrijednosti bile ispod odnosno iznad referentnog intervala te se prema kriterijima SZO ispitala eventualna prisutnost SA. Anamnestički smo uzeli podatke o dobi (u godinama), spolu (muško/žensko) i navikama svakodnevnog konzumiranja cigareta i alkohola (da/ne). Rezultati: Nije se pokazala statistički značajna razlika između srednjih vrijednosti ispitivanih parametara (željezo, hemoglobin, hematokrit, broj eritrocita, MCV, MCH, MCHC, RDW) ispitne i kontrolne skupina. Broj ispitanika koji su imali navedene vrijednosti van referentnog intervala nije se značajno razlikovao između ispitivanih skupina. Prema kriterijima SZO samo jedan pacijent u ispitnoj skupini odnosno dva u kontrolnoj boluju od SA. Zaključak: Prema podatcima iz literature, postoji pretpostavka da bi SA mogla imati etiološku ulogu u pojedinaca oboljelih od OLP-a. Međutim, naše istraživanje nije dokazalo da se SA učestalije javlja u oboljelih od OLP-a nego u ispitanika zdrave kontrolne skupine. Svakako su potrebna daljnja istraživanja, uz dulje praćenje laboratorijskih promjena, da bi se potvrdili naši rezultati., Objective: The aim of this study is to evaluate the prevalence of iron deficiency anemia (IDA) in patients with oral lichen planus (OLP) compared to healthy control subjects. Materials and methods: The research included 58 participants with changes in oral mucosa that met criteria for clinical diagnosis of the OLP. The control group consisted of 58 individuals without visible pathological changes in the oral cavity. Fasting blood samples were obtained from the antecubital vein for each study participant to determineiron (Fe), hemoglobin (Hb), hematocrit (Htc), red blood cell count (RBC), mean corpuscular volume (MCV), mean corpuscular hemoglobin (MCH), mean corpuscular hemoglobin concentration (MCHC), red blood cell distribution width (RDW), total iron binding capacity (TIBC), unsaturated iron binding capacity (UIBC) . Results: There was no statistically significant difference between the experimental and control group in the mean values of aforementioned blood factors. The number of individuals who had specified values outside the reference range was not significant different between the two groups. According to WHO (World Health Organization) criteria, only one person (1.7 %) in experimental group, and two (3.4 %) in control group, had IDA. Conclusion: It is assumed that SA could have an etiologic role in individuals suffering from OLP. Regardless of that fact, this study discovered that the difference in prevalence of IDA between patients with OLP and healthy individuals in control group is not statistically significant. Nevertheless, further research is required to establish findings of this study.

Cilj: Glavni cilj istraživanja bio je ispitati postoji li razlika u vrijednostima upalnih markera (SE, CRP-a i L) te u učestalosti drugih autoimunih bolesti između oboljelih od oralnog lihen planusa (OLP) i osoba bez patoloških promjena na oralnoj sluznici. Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo ukupno 126 ispitanika, i to 63 ispitanika s dijagnozom OLP-a (ispitna skupina) i 63 ispitanika bez patoloških promjena na oralnoj sluznici (kontrolna skupina). Anamnestički su dobiveni podatci o spolu, dobi, navikama svakodnevnog pušenja i konzumiranja alkoholnih pića te o učestalosti druge autoimune bolesti. Svim ispitanicima izvađena je krv u svrhu određivanja vrijednosti upalnih markera (SE, CRP-a i L). Rezultati: Rezultati ovog istraživanja pokazali su kako nije bilo značajne razlike u prosječnoj vrijednosti SE (12,17 mm/h vs. 12,36 mm/h; P = 0,902), CRP-a (3,56 mg/L vs. 2,45 mg/L; P = 0,270) ni L (5,84 x 109/L vs. 6,01 x 109/L; P = 0,575) između ispitivanih skupina. Što se tiče učestalosti druge autoimune bolesti, ona je bila značajno veća u oboljelih od OLP-a (39,68 % vs. 6,35 %; P < 0,001). Najčešća druga autoimuna bolest u oboljelih od OLP-a bio je kožni lihen u 9 ispitanika (14,29 %), a zatim celijakija u njih 7 (11,11 %). Među ispitivanim skupinama nije bilo značajne razlike u navikama svakodnevnog pušenja i konzumacije alkoholnih pića (P = 0,308). Zaključak: Temeljem dobivenih rezultata može se zaključiti kako nema značajne razlike u ispitivanim vrijednostima upalnih markera, kao ni u navikama između ispitanika oboljelih od OLP-a i ispitanika bez patoloških promjena na oralnoj sluznici, za razliku od učestalosti drugih autoimunih bolesti koja je bila značajno veća u oboljelih od OLP-a., Objective: The main aim of this study was to examine whether there was a difference in inflammatory markers (SE, CRP and L) serum levels and the incidence of other autoimmune diseases between patients with oral lichen planus (OLP) and those without pathological changes on the oral mucosa. Materials and methods: A total of 126 subjects participated in this study, of which 63 were diagnosed with OLP (study group) and 63 were without pathological changes on the oral mucosa (control group). Anamnestic data included gender, age, habits of daily smoking and alcohol consumption and the frequency of other autoimmune diseases. Blood samples were obtained from each study participant to determine the values of inflammatory markers (SE, CRP, and L). Results: The study results have shown that there was no significant difference in average value of SE (12.17 mm/h vs. 12.36 mm/h; P = 0.902), CRP (3.56 mg/L vs. 2.45 mg/L; P = 0.270) nor L (5.84 x 109/L vs. 6.01 x 109/L; P = 0.575) among tested groups. Regarding frequency of other autoimune disease, it was significally higher at patients with OLP (39.68 % vs, 6.35 %, P < 0.001). The most common other autoimune disease inpatients with OLP was cutaneous lichen (skin lichen) in 9 test respondents (14.29 %) andthe celiac disease in 7 respondents (11.11 %). Among tested groups there was no significant difference in daliy smoking habits and alcohol consumption (P = 0.308). Conclusion: Based on provided results it can be concluded that there was no significant difference in tested values of inflammatory markers, as well as in habits, between patients with OLP and subjects without pathological changes on the oral mucosa, in contrast to the frequency of other autoimmune disease that was significantly higher in patients with OLP.

Oralni lihen ruber je kronična mukokutana autoimuna bolest nerazjašnjene etiologije. Smatra se da alteracija keratinocita stimulira početak imunoreakcije ili imunoreakcija dovodi do preobrazbe keratinocita. Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi stanje humoralne imunosti kod oboljelih od OLR-a. U ispitivanju je sudjelovalo 30 osoba oboljelih od OLR-a i 30 zdravih osoba kao kontrolna skupina. Humoralna imunost određena je utvrđivanjem vrijednosti IgG, IgM i IgA u serumu. Rezultati su pokazali značajno povišenje razine IgA i IgM u pacijenata s OLR-om, te neznačajno povišene razine IgG. To govori o sistemnoj imunoreakciji kod oboljelih i moglo bi pomoći u razumijevanju patogeneze ove bolesti., Oral lichen ruber (OLR) is a chronic mucocutaneous autoimmune disease with unknown etiology. Either alteration of keratinocytes stimulates the beginning of the immunological reaction or keratinicyte changes are result of a immunological reaction. The aim of this study was to investigate humoral immunity of patients with OLR. The study sample consisted of 30 patients with OLR and 30 healthy participants who were serving as control group. Humoral immunity was determined with concentration of immunoglobulins IgG, IgA and IgM in serum. Results showed significantly elevated values of IgA and IgM in serum of patients with OLR and unsignificantly elevated value of IgG. Results showed that sistemic immunoreactin was present in patients with OLR and it could help understanding pathogenesis of this disease.

Background: Oral lichen planus (OLP) is a precancerous lesion which might progress into oral squamous cell cancer (OSCC) in 0-1.2 % of the affected patients. Albeit there are many published studies upon this topic, there are no universally accepted clinical and histopathological criteria which would suggest which patients will develop OSCC. Therefore, the aim of this study was to compare epithelial and sub epithelial FHIT and Bcl-2 expression between patients with OLP, OSCC and healthy oral mucosa.Materials and Methods: Fifty patients with OLP, 20 with OSCC who had histologically confi rmed diagnoses and 20 healthy controls were included in this study. Immuno-histochemical analysis was performed on primary monoclonal antibodies Bcl-2 (Dako, Finland) and FHIT (Zymed Laboratories Inc., USA) were used. Statistical analysis included Kolmogorov-Smirnoff test, χ2 test and Spearman’s correlation. All p values lower than p, Uvod: Oralni lihen planus (OLP) je prekancerozna lezija koji u 0-1,2 % oboljelih može progredirati u oralni karcinom pločastih stanica (OKPS). Premda su objavljeni brojni radovi na ovu temu, ne postoje opće prihvaćeni klinički i patohistološki kriteriji koji bi upućivali na to u kojih će se bolesnika razviti OKPS. Dakle, cilj je ovog istraživanja bio usporediti ekspresiju FHIT i Bcl-2 u epitelu i subepitelu pacijenata s OLP, OKPS te osoba sa zdravom oralnom sluznicom. Materijal i metode: U istraživanje je bilo uključeno pedeset pacijenata s histološki potvrđenom dijagnozom OLP, 20 pacijenata s histološki potvrđenom dijagnozom OKPS te 20 zdravih pacijenata kao kontrolna skupina. Korištene su imunohistokemijske analize na primarnim monoklonim protutijelima Bcl (Dako, Finska) i FHIT (Zymed Laboratories Inc., SAD). U statističkoj analizi korišteni su Kolmogorov-Smirnovljev test, hi kvadrat test i Spearmanov koefi cijent korelacije. P vrijednosti manje od 0.05 su smatrane značajnima. Rezultati: Ekspresija FHIT u epitelu zahvaćenom s OLP i OKPS je značajno smanjena u usporedbi sa zdravom oralnom sluznicom. Međutim, nije nađena značajna razlika u FHIT ekspresiji kod OLP i OKPS. Pacijenti oboljeli od OLP i OKPS imaju značajno pojačanu ekspresiju Bcl-2 u usporedbi s zdravim sudionicima. Nadalje, Bcl-2 ekspresija je značajno veća u pacijenata s OLP, nego u pacijenata s OKPS. Subepitelni infi ltrat u pacijenata s OLP i OKPS pokazuje značajno povećanje Bcl-2 ekspresije u odnosu na zdrave osobe iz kontrolne skupine. Međutim, Bcl-2 ekspresija u upalnom infiltratu je značajno viša u OKPS pacijenata nego li u OLP pacijenata. Zaključak: Gubitak FHIT ekspresije u epitelu sam po sebi nije dovoljan za zloćudnu transformaciju kod pacijenata koji boluju od OLP. Čini se da su za progresiju OLP u OKPS potrebne i druge molekularne promjene. Ekspresija Bcl-2 u upalnom infi ltrate je znakovito visa u bolesnika s OPKS u odnosu na bolesnicke s OLP i zdrave kontrole, ipak, ekspresija bcl-2 u epitelu ne korelira s prekanceroznim (OLP) odnosno lezijama OPKS.

Cilj: Cilj istraživanja bio je ispitati učestalost određenih patohistoloških promjena karakterističnih za OLP u ispitanika s različitim kliničkim oblicima OLP-a te utvrditi postoji li razlika u učestalosti određenih patohistoloških promjena između ispitanika s različitim kliničkim oblicima OLP-a. Materijal i metode: U istraživanje su uključena 42 pacijenata s kliničkom dijagnozom OLP-a. Ispitanicima je nakon anamneze i kliničkog pregleda uzet biopsijski uzorak patološki promijenjene oralne sluznice. Sve bioptate pregledao je specijalist patologije te izdao pisani patohistološki nalaz u kojem su opisane pojedine patohistološke promjene karakteristične za OLP . Rezultati: Rezultati ovog istraživanja pokazali su kako je u ukupno 42 ispitanika s kliničkom dijagnozom OLP-a najzastupljeniji bio retikularni oblik, utvrđen u njih 19 (45,24 %), odnosno kombinacija retikularnog s drugim kliničkim oblicima u njih također 19 (45,24 %). Prema patohistološkom nalazu hipekeratoza je nađena u 26 (61,91 %), odebljanje granularnog sloja u 1 (2,38 %), akantoza u spinoznom sloju u 11 (26,19 %), limfociti u spinoznom sloju u 10 (23,81 %), koloidna tjelešca u 10 (23,81 %), vakuolarna degeneracija bazalnog sloja u 1 (2,38 %), stanični infiltrat u bazalnom sloju u 8 (19,05 %), zupci pile u 12 (28,57 %), vrpčaste nakupine limfocita u lamini propriji u 41 (97,62 %) i plazma stanični infiltrat u lamini propriji u 2 (4,76 %) ispitanika. Zaključci: Temeljem dobivenih rezultata može se zaključiti kako nema značajne razlike u učestalosti određenih patohistoloških promjena između ispitanika s različitim kliničkim oblicima OLP-a, osim u slučaju hiperkeratoze koja se opisuje u 63,2 % uzoraka retikularnog oblika, a u nijednom (0 %) uzorku erozivnog OLP-a., Objective: The aim of this study was to evaluate the incidence of certain OLP characteristic pathohistological changes in patients with different clinical forms of OLP and to determine whether there is a difference in the incidence of certain pathohistological changes between patients with different clinical forms of OLP. Material and methods: The study included 42 patients with a clinical diagnosis of OLP. After anamnesis and clinical examination, a biopsy sample of pathologically changed oral mucosa was taken. All biopsies were reviewed by a specialist of pathology and released a written pathohistological result that describes some pathohistological changes characteristic of OLP. Results: The results of this study show that among a total of 42 patients with clinical diagnosis of OLP, the most common was the recitural form that was determined in 19 (45,24 %), or the combination of the reticular and other clinical forms also in 19 (45,24 %) subjects. According to the pathohistological findings, hyperkeratosis was found in 26 (61,91 %), thickening of the granular layer in 1 (2,38 %), acanthosis in stratum spinosum 11 (26,19 %), lymphocytes in stratum spinosum in 10 (23,81 %), colloid bodies in 10 (23,81 %) , vacuolar degeneration of basal cells in 1 (2,38 %), cell infiltrate in basal layer in 8 (19,05 %) , papillomatosis in 12 (28,57 %), lymphocyte infiltration in lamina propria in 41(97,62 %) and plasma cell infiltrate in lamina propria in 2 (4,76 %) patients. Conclusion: Based on the results, it can be concluded that there is no significant difference in the frequency of certain pathohistological changes between patients with different clinical forms of OLP, except in the case of hyperkeratosis described in 63.2% specimens of reticular form, and none (0%) of erosive OLP.

Cilj: Cilj istraživanja je ispitati postoji li razlika u učestalosti oralne kandidijaze u ispitanika s erozivnim oblikom oralnoga lihena (OLE) u odnosu na ispitanike sa sindromom pekućih usta (SPU), i to na temelju kliničkog nalaza i mikološkog brisa oralne sluznice. Drugi cilj ovog istraživanja je ispitati postoji li razlika u količini izlučene nestimulirane (Qs) i stimulirane (Qss) sline između ispitivanih skupina. Materijal i metode: U istraživanje je uključeno 20 ispitanika s OLE-om koji čine ispitnu te 20 ispitanika sa SPU u kontrolnu skupinu. Svim ispitanicima je nakon kliničkog pregleda usne šupljine uzet mikološki bris oralne sluznice te im je metodom sijalometrije određena količina izlučene nestimulirane (Qs), a zatim i stimulirane (Qss) sline. Rezultati: Ukupno 18 (90%) ispitanika s OLE i 17 (85%) ispitanika sa SPU imalo je negativan nalaz mikološkog brisa usne šupljine, dok njih 19 (95%) s OLE i 18 (90%) sa SPU nije imalo klinički nalaz koji bi ukazivao na kandidijazu. Razlika u učestalosti kandidijaze između ispitivanih skupina nije se pokazala statistički značajnom (p=0,500). Trinaest ispitanika (65%) s OLE i 12 ispitanika (60%) sa SPU imalo je smanjenu količinu izlučene nestimulirane sline (Qs ≤ 2,0ml/5min), a razlika među ispitivanim skupinama također nije bila statistički značajna (p=0,675). Zaključak: Temeljem dobivenih rezultata može se zaključiti kako nema značajne razlike među ispitivanim skupinama s obzirom na učestalost oralne kandidijaze. Iako je uočljiva veća učestalost suhoće usne šupljine temeljem nalaza sijalometrije u obje ispitivane skupine, statistički značajna razlika među skupinama nije potvrđena., Aim: The aim of this research is to investigate whether there is a difference in the incidence of oral candidiasis in participants suffering from erosive oral lichen planus (OLP) in comparison to participants with burning mouth syndrome (BMS) pursuant to clinical findings and mycological swabs of oral mucosa. The second aim of this research is to determine whether there is a difference in the amount of unstimulated (Qs) and stimulated (Qss) saliva secretion between the two sample groups. Materials and methods: The research includes 20 participants with OLP that form a test group and 20 participants with BMS that form a control group. After the clinical examination of the oral cavity, all participants were subjected to a mycological swab of oral mucosa, and the amount of unstimulated (Qs), and then stimulated (Qss) saliva was determined by the method of sialometry. Results: A total of 18 (90%) participants with OLP and 17 (85%) participants with BMS tested negative to the mycological swab of the oral cavity, whereas 19 (95%) participants with OLP and 18 (90%) with BMS had regular clinical findings with no pathological changes in the oral cavity which would indicate candidiasis. The difference in the incidence of candidiasis between the two sample groups did not appear to be statistically significant (p=0,500). 13 participants (65%) with OLP and 12 participants (60%) with BMS had a reduced amount of unstimulated saliva (Qs ≤ 2,0 ml/5min) secretion, and the difference between the sample groups was also not statistically significant (p=0.675). Conclusion: According to the obtained results, we can conclude that there is no significant difference between the two sample groups regarding the incidence of the oral candidiasis. Although an increase in the incidence of dryness of the oral cavity was noticed in both groups following the results of sialometry, a statistically significant difference between the groups has not been confirmed.

Cilj Cilj istraživanja je bio ispitati učestalost celijakije u oboljelih od oralnoga lihen planusa (OLP) u odnosu na osobe sa zdravom sluznicom usne šupljine. Materijal i metode U serumima 89 pacijenata s OLP-om i 89 osoba sa zdravom sluznicom usne šupljine određena je razina protutijela na tkivnu transglutaminazu (anti-tTG) i na glijadin (AGA). Kod svih pacijenata učinjena je i HLA-tipizacija. U pacijenata s pozitivnim protutijelima učinjena je biopsija dvanaesnika kako bi se patohistološkim nalazom potvrdila dijagnoza celijakije. Rezultati Celijakija je dijagnosticirana u 12 pacijenata (13,48%) s oralnim lihen planusom. Statistički značajna razlika između dva različita oblika OLP-a, retikularnog i erozivnog, pokazala se za IgA tTG (P=0,008). Učestalost HLA DQ2 i DQ8 bila je veća u oboljelih od OLP-a nego u kontrolnoj skupini. Zaključak Učestalost celijakije veća je u oboljelih od OLP-a u odnosu na osobe sa zdravom sluznicom usne šupljine te u odnosu na opću populaciju. IgA tTG bi mogao biti vrijedan dijagnostički marker u probiru na celijakiju u oboljelih od OLP-a., Objective The aim of this study was to investigate the prevalence of celiac disease (CD) in patients with oral lichen planus (OLP) compared to healthy controls. Materials and methods Tissue transglutaminase antibodies (anti-tTG) and antibodies against gliadin (AGA) were measured in the sera from 89 OLP patients and 89 healthy controls, who also underwent human leukocyte antigen (HLA) typing. The duodenal biopsy was performed in patients with positive serology to confirm the diagnosis of CD. Results CD was diagnosed in 12 OLP patients (13,48%). A statistically significant difference among the forms of oral lichen was observed for the IgA tTG (P=0,008). Higher frequencies of HLA DQ2 and DQ8 were found in OLP patients compared to the control group. Conclusion The prevalence of CD was higher in patients with OLP than in the control group and in the general population. IgA tTG is a valuable diagnostic tool that can be used for screening CD in patients with OLP.

Uvod. Oral lihen planus (OLP) predstavlja hroničnu inflamatornu bolest oralne mukoze sa nepotpuno rasvetljenom etiologijom. Bolest pogađa oko 2-4% svetske populacije i češće se javlja kod žena. Faktori koji su asocirani sa nastankom OLP-a su: stres, dentalni materijali, dijabetes, autoimunske bolesti, prisustvo Candida albicans, Helicobacter pylori, Hepatitis C virus itd. Prethodne studije sprovedene unutar porodice su ukazale na postojanje genetičke predispozicije za razvoj OLP-a. Dodatno, OLP se često smatra i premalignom oralnom lezijom, iako je asocijacija sa nastankom oralnog karcinoma kontroverzna prema literaturnim podacima. Receptori slični Toll-u (Engl. Toll-Like Receptors - TLRs) predstavljaju veliku klasu receptora koji su uključeni u urođeni i adaptivni imuni odgovor. TLRs vezuju brojne egzogene i endogene antigene prepoznavanjem konzervisanih molekularnih obrazaca patogena (Engl. Pathogen Associated Molecular Patterns - PAMPs. Nakon aktivacije TLR, pokreću se nishodni molekulli u signalnom putu, što dovodi do ekspresije pro-inflamatornih gena. Prethodne studije su ukazale na značajnu ulogu koju TLR receptori imaju u patogenezi infekcije, inflamacije, oštećenja tkiva i nastanka kancera. U TLR genima je identifikovan veliki broj polimorfizama nukleotidne sekvence (Engl. Single Nucleotide Polymorphism – SNP). Moglo bi se pretpostaviti da polimorfizmi mogu uticati na funkcionalnost TLR receptora i povišavati/snižavati rizik za nastanak hronične infekcije. Kako je oralna mukoza direktno izložena mikroorganizmima koji mogu biti prepoznati od strane TLRova, prisustvo SNP-ova u TLR genima bi moglo imati važnu ulogu u patogenezi oralnog lihen planusa. Cilj. Cilj ove doktorske disertacije je bilo utvrđivanje postojanja asocijacije između polimorfizama TLR2 (rs3804099), TLR3 (rs3775291, rs5743312), TLR4 (rs4986791, rs4986790) i CD14 (rs2569190) gena sa rizikom za razvoj i kliničkim formama oralnog lihen planusa, kao i etiološkim faktorima. Dodatno, cilj je bila i identifikacija haplotipskih blokova u studijskoj grupi i asocijacije između registrovanih haplotipova sa rizikom za nastanak oralnog lihen planusa...

Cilj: Izmjeriti razliku električnog potencijala i pH u usnoj šupljini pacijenata s erozivnim i neerozivnim oralnim lihen planusom (OLP) koji istovremeno u ustima imaju više različitih dentalnih legura. Metode: U studiji je sudjelovalo 10 pacijenata s erozivnim OLP-om, 22 pacijenta s neerozivnim OLP-om i 29 kontrolnih ispitanika bez OLP-a. Svi ispitanici u usnoj šupljini trebali su imati najmanje 2 različite legure – minimalno jedan amalgamski ispun i neku drugu dentalnu leguru. Razlika električnog potencijala mjerena je uporabom kompjutorski kontroliranog milivoltmetra, a pH sline uporabom pH indikatorskih papirića. Rezultati: Razlika električnog potencijala u pacijenata s erozivnim OLP-om iznosila je 120 (45 – 275) mV, u pacijenata s neerozivnim OLP-om 153 (45 – 230) mV, a u kontrolnih ispitanika 140 (45 – 265) mV. Kruskal-Wallisovim testom nije utvrđena statistički značajna razlika između skupina u razlici električnog potencijala (P = 0,689). Između skupina nije utvrđena značajna razlika u pH sline (P = 0,322). Rasprava i zaključak: Vrijednosti razlike električnog potencijala i pH sline u pacijenata s erozivnim i neerozivnim oblikom OLP-a ne razlikuju se od pacijenata koji ne boluju od OLP-a, što sugerira da kod OLP-a nije potrebna zamjena amalgama., Aim: To measure the electric potential difference and the salivary pH level in patients with erosive and non-erosive oral lichen planus (OLP) who had two or more different dental alloys in the mouth. Methods: The study included 10 patients with erosive OLP, 22 patients with non-erosive OLP and 29 control participants without OLP. All participants needed to have at least two different dental alloys in their mouths, one of which had to be amalgam. The electric potential difference was measured using PC controlled milivoltmeter, while the salivary pH was measured using pH indicator strips. Results: The median of electrical potential difference in the group of patients with erosive OLP was 120 (45-275) mV, in patients with non-erosive OLP 153 (45-230) mV, and in control participants 140 (45-265) mV. Kruskal- Wallis test showed that there were no statistically significant differences in the electrical potential between the all tested groups (P = 0,689). Also, there was no difference in the salivary pH between the all tested groups (P = 0,322). Discussion and conclusion: The values of electric potential difference and salivary pH in the patients with erosive and non-erosive OLP are not significantly different in comparison to the values in the patients without OLP, suggesting that amalgam fillings in OLP patients should not be replaced.

Uvod: NAVS Nearomatski visokosteranski naftalan prirodno je mineralno ulje dobiveno složenim nizom postupaka separacije i rafinacije čime je očuvana steranska struktura NAVS-a kojoj se pripisuju ljekovita svojstva. Svrha istraživanja bila je ispitati učinkovitost NAVS-a u liječenju oralnog lihena planusa (OLP) i rekurentnih aftoznih ulceracija (RAU) te potvrditi sigurnost njegove primjene. Materijali i metode: Istraživanje je provedeno kao randomizirana dvostruko-slijepa studija na pedeset i sedam ispitanika (30 OLP, 27 RAU). Primjena NAVS-a 3x dnevno tijekom 28 dana provedena je u ispitnoj skupini, a 0,05% betametazon dipropionata u kontrolnoj skupini. Klinički intenzitet bolesti (REU) bilježen je u ispitanika s OLP-om. Broj i promjer lezija u bolesnika s RAU bilježen je na 0., 3. i 5. dan. Intenzitet boli i nelagode procjenjivan je korištenjem vizualne analogne skale (VAS) i upitnikom OHIP-14, prije i nakon liječenja. Rezultati: Veće smanjenje REU zabilježeno je u NAVS skupini (NAVS 67,21%, betametazon 66,30%), iako ne statistički značajno (p=0,4421). Nije bilo statistički značajne razlike u smanjenju OHIP-14 između NAVS (74,38%) i betametazon skupine (67,55%) (p=0,8191). Smanjenje VAS-a za NAVS iznosilo je 96,29%, a za betametazon 93,66% (p=0,3722). Nije bilo statistički značajne razlike između skupina u smanjenju broja (3. dan p=0,48; 5. dan p=0,75) i veličine lezija (3. dan p=0,40; 5. dan p=0,83) u ispitanika s RAU. Zabilježeno je smanjenje VAS-a i OHIP-14 u obje skupine ispitanika 8. dana po završenoj terapiji, međutim razlika nije bila statistički značajna (VAS p=0,59; OHIP-14 p=0,69). Zaključak: NAVS je uspješno smanjio kliničke znakove i simptome OLP-a, te broj, veličinu lezija i simptome u bolesnika s RAU. Introduction: "Non-aromatic Very rich in Steranes" (NAVS) naphtalan is a natural mineral oil, produced by various methods of separation, with a preserved sterane structure which has healing properties. The purpose of this study was to evaluate the effectiveness of NAVS in the treatment of oral lichen planus (OLP) and recurrent aphthous stomatitis (RAS). Material and Methods: A randomized, double-blind trial was designed. Fifty seven patients (30 OLP, 27 RAS) were randomized into two groups to receive NAVS or 0,05%-betamethasone dipropionate in adhesive paste 3x daily for 28 days. The severity of the OLP lesions (REU) was objectively scored. The number and the diameter of RAS lesions were assessed on days 0, 3 and 5. The intensity of the pain/discomfort was determined using a visual analogue scale (VAS) and OHIP-14-questionnaire before and after the therapy. Results: Greater REU reduction was observed in NAVS group (NAVS 67,21%, betamethasone 66,30%), although it was not statistically significant (p=0,4421). No statistically significant differences in the reduction of the OHIP-14 between NAVS (74,38%) and betamethasone group (67,55%) were observed (p=0,8191). VAS reduction for NAVS was 96,29% and for betamethasone 93,66% (p=0,3722). There were no statistically significant differences between the two groups in reduction of number (day 3. p=0,48; day 5. p=0,75) and lesion diameter (day 3. p=0,40; day 5. p=0,83) in RAS patients. VAS and OHIP-14 reduction was observed in both groups 8 days after the completion of therapy, but the difference was not statistically significant (RAS p=00,59; OHIP-14 p=0,69). Conclusion: NAVS has successfully reduced the clinical signs and symptoms of OLP. It has reduced the number, diameter and symptoms in patients with RAS.

Oralni lihen je kronična, autoimuna, mukokutana bolest. Etiološki i patogenetski mehanizmi bolesti još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni. Jedan od mogućih etioloških čimbenika navodi se galvanski potencijal između različitih dentalnih materijala. Galvanski potencijal javlja se kada su dva različita metalna materijala uronjena u elektrolitnu otopinu, u slučaju usne šupljine, slinu. Svrha ovog rada bila je procijeniti da li galvanski potencijal uzrokuje pojavu oralnog lihena u usnoj šupljini. U ispitivanju su sudjelovala 30 pacijenata s oralnim lihenom i 28 kontrolnih pacijenata. Postupak obrade ispitanika sastojao se od anamnestičkog upitnika, kliničkog pregleda usne šupljine i dijagnostičkih postupaka među kojima je mjerenje galvanskog potencijala. Rezultati istraživanja pokazuju da je srednja vrijednost galvanskog potencijala kod pacijenata s erozivnim oblikom oralnog lihena 130.18±51.91 mV. Kod pacijenata s planusnim oblikom oralnog lihena srednja vrijednost galvanskog potencijala je 129.00±70.81, a u kontrolnoj skupini 143.18±86.21. Uočena je prisutnost galvanskog potencijala između različitih dentalnih materijala u usnoj šupljini i kod pacijenata koji boluju od oralnog lihena i kod kontrolne skupine. Iz rezultata se može zaključiti da galvanski potencijal u usnoj šupljini nema utjecaja na pojavu oralnog lihena. Oral Lichen is a chronic, autoimmune, mucocutaneous disease. Etiology and pathogenesis of disease are still not fully understood. One of the possible etiologic factors stated galvanic potential between the different dental materials. Galvanic potential occurs when two different metal materials immersed in the electrolyte solution, in the case of the oral cavity, saliva . The purpose of this study was to assess whether the galvanic potential causes of oral lichen in the oral cavity. The study randomized 30 patients with oral lesions and 28 control patients. The process of working respondents consisted of anamnesis questionnaire, clinical examination of the oral cavity and diagnostic procedures, including the measurement of galvanic potential. The results show that the mean value of galvanic potential in patients with erosive form of oral lichen 130.18 ± 51.91 mV. In patients with a form of oral lichen planusnim mean galvanic potential was 129.00 ± 70.81 in the control group 143.18 ± 86.21. There was the presence of galvanic isolation between the different dental materials in the oral cavity in patients suffering from oral lichen and in the control group. From the results it can be concluded that the galvanic potential in the oral cavity has no effect on the occurrence of oral lichen.

Oral lichen planus (OLP) is a T-cell mediated disease directed to a still unknown antigen, which may affect oral mucosa. The aim of this study was to determine whether differences in anxiety, depression and stress could be seen in patients with OLP in acute stage and in remission, as well as in comparison with healthy control subjects. The study included 50 OLP patients aged 22-79 (mean age 61.04) years and 50 control subjects who had healthy oral mucosa aged 38-80 (mean age 58.70) years. Patients with OLP filled out the State-Trait Anxiety Inventory for Adults and Beck Depression Inventory II test in acute stage and in remission. Control subjects also filled out the same tests. On detailed medical history, study subjects were asked about the possible stressors, which might have happened in the previous year. Statistical analysis was performed by use of descriptive statistics and t-test. There were no differences in the level of anxiety, depression and stress between the two stages of OLP disease (acute vs. remission period). Patients with OLP were significantly more anxious, depressed and stressed in both OLP stages as compared with healthy controls. It might be that psychological disturbances precede OLP development rather than worsening the disease process itself., Oralni lihen planus (OLP) je bolest posredovana T-limfocitima na još uvijek nepoznati antigen, koja može zahvatiti oralne sluznice. Cilj ovoga istraživanja bio je ustanoviti postoje li razlike u anksioznosti, depresiji i stresu između bolesnika s akutnim OLP-om u odnosu na fazu remisije OLP-a i u usporedbi s kontrolnom skupinom. U ispitivanje je bilo uključeno 50 bolesnika s OLP-om (starosti 22-79 godine, prosječne dobi 61,04 godine) i 50 kontrolnih ispitanika (starosti 38-80 godina, prosječne dobi 58,70 godina). Svaki pacijent s OLP-om je ispunio STAI i Beck Depression Inventory II. test za vrijeme akutne faze i za vrijeme remisije. Za vrijeme uzimanja anamneze je svaki ispitanik upitan o mogućim stresnim događajima koji su se dogodili unatrag godine dana. Statistička analiza je napravljena uz upotrebu deskriptivne statistike i t-testa. Nije bilo razlika u razini anksioznosti, depresije i stresa u bolesnika s OLP-om između dvije faze bolesti (akutna faza u odnosu na remisiju). Bolesnici s OLP-om su bili značajno više anksiozni, deprimirani i u stresu u obje faze bolesti u odnosu na zdrave kontrolne osobe. Moguće je da psihološki poremećaji prethode nastanku OLP-a prije nego što pogoršavaju tijek OLP-a.

Oralni lihen je kronična, autoimuna, mukokutana bolest. Etiološki i patogenetski mehanizmi bolesti još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni. Jedan od mogućih etioloških čimbenika navodi se galvanski potencijal između različitih dentalnih materijala. Galvanski potencijal javlja se kada su dva različita metalna materijala uronjena u elektrolitnu otopinu, u slučaju usne šupljine, slinu. Svrha ovog rada bila je procijeniti da li galvanski potencijal uzrokuje pojavu oralnog lihena u usnoj šupljini. U ispitivanju su sudjelovala 30 pacijenata s oralnim lihenom i 28 kontrolnih pacijenata. Postupak obrade ispitanika sastojao se od anamnestičkog upitnika, kliničkog pregleda usne šupljine i dijagnostičkih postupaka među kojima je mjerenje galvanskog potencijala. Rezultati istraživanja pokazuju da je srednja vrijednost galvanskog potencijala kod pacijenata s erozivnim oblikom oralnog lihena 130.18±51.91 mV. Kod pacijenata s planusnim oblikom oralnog lihena srednja vrijednost galvanskog potencijala je 129.00±70.81, a u kontrolnoj skupini 143.18±86.21. Uočena je prisutnost galvanskog potencijala između različitih dentalnih materijala u usnoj šupljini i kod pacijenata koji boluju od oralnog lihena i kod kontrolne skupine. Iz rezultata se može zaključiti da galvanski potencijal u usnoj šupljini nema utjecaja na pojavu oralnog lihena.

Oralni lihen ruber (OL) je jedna od najčešćih bolesti oralne sluznice. To je mukokutana kronična upalna bolest autoimunosnog podrijetla posredovana limfocitima T čija patogeneza još uvijek nije razjašnjena. Zbog mogućnosti transformacije lezija OL-a u oralni planocelularni karcinom (OPK) Svjetska zdravstvena organizacija OL ubraja u prekanceroze. OPK zbog brze progresije i metastaziranja ima lošu prognozu te je pozorno praćenje tijeka OL-a i rano prepoznavanje maligne transformacije od iznimne važnosti. Kroz vlastita ranija istraživanja utvrdili smo da oboljeli od OL-a imaju povišene salivarne koncentracije IL-6 i TNF-α, citokina koji inaktivacijom tumor- supresijskog gena p53 mogu djelovati kao promotori kancerogeneze. Ovakav nalaz je ustanovljen u bolesnika s erozivnim tipom OL-a (EOL), tipom koji je najpodložniji malignoj transformaciji. U ovih bolesnika ustanovljena je i viša razina salivarnog IL-8, citokina koji se povezuje s povećanim tumorskim rastom i metastaziranjem. Svrha ovog istraživanja bila je istovremenim određivanjem razina citokina IL-6, IL-8 i TNF-α u ukupnoj nestimuliranoj slini i serumu oboljelih od EOL- a, OPK-a i zdravih ispitanika utvrditi može li se uočiti lokalni i/ili sustavni poremećaj imunosti povezan s OL-om i OPK-om. Nadalje je svrha ovog istraživanja bila pokušati razjasniti na koji su način istraživani citokini uključeni u patogenezu i malignu transformaciju OL-a te mogu li ispitivani citokini biti korisni biomarkeri. Salivarne razine svih istraživanih citokina oboljelih od EOL-a, OPK-a i zdravih ispitanika bile su mnogostruko više od serumskih koncentracija istih citokina, a što je najprominentnije kod IL-8. Salivarne i serumske vrijednosti IL-8 bile su statistički značajno više u ispitanika s OPK u odnosu na ispitanike s EOL-om i kontrole. Salivarne razine IL-6 bile su statistički značajno više u skupini OPK u usporedbi s kontrolnim ispitanicima. Serumske koncentracije IL-6 bile su statistički značajno više u EOL skupini u usporedbi sa skupinom zdravih ispitanika. Salivarna razina TNF-α bila je statistički značajno viša u OPK grupi u odnosu na EOL grupu. Prema rezultatima ovog istraživanja ustanovljeno je da razine IL-6, IL-8 i TNF-α ukupnoj nestimuliranoj slini bolesnika s EOL-om i OPK-om nisu odraz njihovih serumskih vrijednosti. već su pokazatelj njihove involviranosti u lokalnoj imunoreakciji. Isti se citokini u oboljelih od OL- a ne čine adekvatnima za praćenje tijeka i eventualnog terapijskog odgovara. Rezultati upućuju na moguću važnu ulogu IL-8 u malignoj transformaciji OL-a. Analiza salivarnog IL-8 čini se obećavajućim biomarkerom za praćenje progresije EOL-a te za ranu detekciju maligne transformacije. Za utvrđivanje njegove korisnosti potrebno je provesti daljnja istraživanja.

Rad se bavi povezanošću kliničkog nalaza i psiholoških čimbenika (stresa, depresije i anksioznosti) u bolesnika s oralnim lihenom planusom.

Svrha rada bila je odrediti medicinski profil bolesnika s klinički i/ili histološki dijagnosticiranim oralnim lihenom planusom s posebnim naglaskom na sustavne i oralne bolesti, lijekove, kompletnu krvnu sliku, prisutnost antinuklearnih antitijela, vrstu i lokalizaciju promjena te odnos prema amalgamskim ispunima i usporediti ih s po dobi i spolu odgovarajućim kontrolnim ispitanicima

Oralni lihen planus (OLP) je kronična upalna bolest kojoj etiologija još nije identificirana, ali je karakterizirana s imunoreaktivnošću koj je usmjerena protiv bazalnih keratinocita i koja je posredovana s T-limfocitima. U zdravih osoba salivarna peroksidaza zajedno s drugim salivarnim antimikrobnim enzimima održava ekološku ravnotežu u usnoj šupljini. Svrha ovog istraživanja bila je odrediti vrijednosti salivarne peroksidaze u bolesnika s OLP-om. U 30 bolesnika s OLP-om određene su vrijednosti salivarne peroksidaze u ukupnoj nestimuliranoj slini, a tako i u 28 kontrolnih ispitanika. Svaki je ispitanik izbacivao skupljenu slinu u kalibrirane epruvete tijekom pet minuta u vremenu od 8-11 ujutro. Uzorci sline zatim su centrifugirani na 800 okretaja tijekom deset minuta i supernatanti su smrznuti na -70°C sve do početka raščlambe. Vrijednosti salivarne peroksidaze određene su po metodi Putter i Beckera. Statistička je raščalmba napravljena uz upotrebu Studentova t-testa i p-vrijednost manja od 0,05 smatrala se statistički znatnom. Nije bilo znatnih razlika između bolesnika s OLP-om i kontrolne skupine s obzirom na količinu izlučene sline i s obzirom na vrijednosti salivarne peroksidaze. Možemo zaključiti da vrijednosti salivarne peroksidaze u bolesnika s OLP-om nemaju utjecaj na promjene koje se vide u usnoj šupljini tih bolesnika., Oral lichen planus (OLP) is a chronic inflammatory disease whose etiology has not yet been identified. It is characterizied by immunoreactivity directed against basal keratinocytes and mediated by T-lymphocytes. In health, salivary peroxidase together with other salivary antimicrobial enzymes maintains the ecological balance in the oral cavity. The aim of this study was to evaluate salivary peroxidase levels in patients with OLP. In 30 patients with OLP, salivary peroxidase levels in whole unstimulated saliva were determined and compared to 28 healthy controls. Each participant collected saliva using the simple method of spitting while sitting unstimulated whole saliva into calibrated tubes during five minutes between 8-11 A.M. Salivary samples were then centrifuged on 800 turns during ten minutes and supernatans were frozen at -70°C until analysis. Salivary peroxidase levels were determined according to Putter and Becker. Statistical analysis was performed using Student t-tes and p-values below 0.05 were considered statistically significant. No significant differnces between patients with OLP and controls in salivary flow rate, as well as in salivary peroxidase levels were found. We can conclude that salivary peroxidase levels in patients with OLP did not have an impact on changes seen in the oral cavity of these patients.

Rizik maligne transformacije oralnoga lichena planusa predmetom je mnogih rasprava i oprečnih stajališta u literaturi. Kronicitet oralnih lezija lichena nosi manji rizik za nastanak oralnoga karcinoma, a rizik za njegov nastanak veći je na već upaljenim, atrofičnim i erozivnim površinama oralnoga lichena. procjenjuje se da OLP maligno alterira u 0,4 - 2,5% slučajeva, pretežito onih s već prije dokazanom lichenoidnom displazijom. Novije molekularno genetičke studije pokazuju minimalne genetičke promjene u lezijama oralnoga lichena, a veće su promjene zabilježene u epitelnoj displaziji i malignim lezijama. Ovim radom želimo prikazati dva dobro dokumentirana slučaja oralnoga karcinoma koji se je razvio na bukalnoj sluznici u osoba s dugotrajnim oralnim lichenom. Prikazani slučajevi dokumentiraju i upozoravaju na prirodnu sklonost oralnoga lichena planusa malignoj alternaciji i ističu nužnost redovitih biopsija: inicijalne biopsije kod prvoga pregleda radi postavljanja dijagnoze i češćih kontrolnih biopsija tijekom kliničkoga praćenja lezija kako bi se pravodobno otkrile promjene koje upozoravaju na displaziju. S obzirom na to da OLP predstavlja rizičnu leziju, potrebne su i genetičke raščlambe određenim markerima., The risk of malignant transformation of oral lichen planus remains a controversial issue in the literature. Chronicity of oral lesions has been shown to present low risk of oral cancer which has been identified as arising from areas of erythematous atrophic and erosive lichen planus. It is estimated that malignant transformation of OLP occurs in 0.4 - 2.5% of cases, mostly those with lichenoid dysplasia. Recent molecular genetic studies showed minimal genetic deviation in lesions of oral lichen planus, while the epithelial dysplasia and alignant lesions have shown increased genetic alterations. We report two well-documented cases of long-standing oral lichen planus in which squamous cell carcinoma of the buccal mucosa occurred. Presented cases document and warn of the propensity of oral lichen planus to undergo malignant transformation and stresses the importance of regular histilogical follow up; biopsy at the initial visit to confirm the diagnosis and more frequent control biopsies during clinical follow up to assess histological changes that may represent dysplasia. As a lesion at risk malignant transformation, OLP also needs to be confirmed by use of genetic markers.