Search

Iako većina dugotrajnih posljedica bolesti COVID-19 pripada skupini simptoma izravno povezanih s oštećenjem ciljnih organa u akutnoj fazi, u ovom prikazu slučaja riječ je o evaluaciji i liječenju bolesnice s ostatnim simptomima nakon blagog oblika SARS-CoV2 infekcije, bez jasnih dokaza o ozljedi plućnog parenhima. Perzistentni kardiorespiratorni simptomi nakon blagog COVID-19, iako većinom benigni, ne smiju biti zanemareni obzirom na negativan utjecaj na kvalitetu života i sposobnost obavljanja aktivnosti svakodnevnog života. Bolesnica stara 36 godina upućena je u PostCOVID dnevnu bolnicu zbog dispneje i paroksizmalne tahikardije pet mjeseci nakon akutne faze blagog COVID-19. Komorbiditeti uključuju arterijsku hipertenziju, inzulinsku rezistenciju, pretilost i pušenje. Nalazi plućne funkcije pokazuju spirometrijski uredne vrijednosti, dok je difuzijski kapacitet blago snižen. RTG srca i pluća nije pokazao ostatne postupalne promjene. Bolesnica je evaluirana zbog sumnje na disfunkcionalni obrazac disanja. Nijmegen Questionnaire i Self Evaluation of Breathing Questionnaire (SEBQ) potvrdili su valjanost sumnje, a Manual Assessment of Respiratory Motion (MARM), palpatorna metoda kvantificiranja obrasca disanja, potvrdila je nefunkcionalan uzorak disanja. U procjeni kardiorespiratornog kapaciteta šestominutnim testom hoda (6-MWT), bolesnica je prohodala 387 metara, s minimalnim SpO2 od 96%. Započet je individualizirani ambulantni rehabilitacijski program s komponentama kardiorespiratornog rekondicioniranja, retreninga disanja, vježbi snage i izdržljivosti te vježbi ravnoteže. U terapiju su uključeni anksiolitik i betablokator. Po završetku rehabilitacijskog programa subjektivno se osjeća bolje, dispneja je u regresiji, a kontrola pulsa i krvnog tlaka je, uz terapiju, adekvatna. Kontrolni nalazi spirometrije i difuzije su u poboljšanju. Reevaluacijom, 6-MWT i funkcionalna mjerenja su uredni i više ne ukazuju na disfunkcionalni obrazac disanja. Multidisciplinarnim i holističkim pristupom bolesniku, uz tim koji čine specijalist fizikalne i rehabilitacijske medicine, pulmolog, kardiolog, obiteljski liječnik, fizioterapeuti i medicinske sestre, provedena je uspješna rehabilitacija i adekvatan oporavak što daje motiv za procjenu i liječenje ove podskupine bolesnika, koji će se sve češće javljati u kliničkoj praksi.

Plućna rehabilitacija je multidisciplinarna i sveobuhvatna intervencija utemeljena na dokazima za bolesnike s kroničnim bolestima dišnog sustava koji unatoč standardnom liječenju i dalje imaju izražene simptome zaduhe, zamora i kroničnog kašlja te često ograničene aktivnosti svakodnevnog života. Pogoršanja i pridružene bolesti, među kojima se često nalazi i dijabetes, pridonose ukupnoj težini bolesti u pojedinog bolesnika. Glavne komponente plućne rehabilitacije su edukacija, psihosocijalna i prehrambena potpora, promjena ponašanja s osobitim naglaskom na prestanak pušenja, specifične terapijske vježbe i različite vrste tjelesnog treninga koji su osnova rehabilitacijskog programa. Program plućne rehabilitacije se individualno prilagođava svakom bolesniku čime se postiže značajno kliničko poboljšanje, smanjuju respiratorni i psihički simptomi, poboljšava tjelesna izdržljivost te održava neovisnost u aktivnostima svakodnevnog života. Time se poboljšava kvaliteta života i smanjuje potreba za bolničkim liječenjem. Američko udruženje za kardiovaskularnu i plućnu rehabilitaciju objavilo je smjernice utemeljene na dokazima za kontrolu glikemije tijekom vježbanja. U njima se opisuju najvažniji postupci u procesu procjene, intervencije i očekivanih ishoda u zbrinjavanju oboljelih od dijabetesa u svakoj od ključnih komponenti plućne rehabilitacije. Terapija se treba provoditi uz stalni nadzor i u suradnji s dijabetologom i nutricionistom.

Uvod: Post COVID simptomi razvijaju se tijekom ili poslije COVID-19 infekcije, nastavljaju se nakon 12 tjedana od početka bolesti. Bolesnici imaju smanjene funkcionalne sposobnosti, slabije podnošenje tjelesnog napora, otežano izvođenje aktivnosti svakodnevnog života i lošiju kvalitetu života. Stoga će se veliki broj bolesnika nakon bolesti COVID -19 trebati uključiti u program plućne rehabilitacije. Cilj: Cilj rada je utvrditi učinkovitost postupaka plućne rehabilitacije u bolesnika nakon preboljele bolesti COVID-19. Metode: Istraživanje je provedeno u Poliklinici za bolesti dišnog sustava u Zagrebu u razdoblju od siječnja do lipnja 2021. godine na prigodnom uzorku ispitanika nakon preboljele bolesti COVID -19. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 55 ispitanika. Kao mjera uspješnosti terapije ispitana je plućna funkcija, snaga i izdržljivost udisajnih mišića, proveden je Šest minutni test hoda i ispunjena PCFS skala. Rezultati: Utvrđena je značajna razlika u varijablama plućne funkcije IC, FVC, DLCOSB (p

Kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) je bolest okarakterizirana sporo progresivnom i ireverzibilnom bronhoopstrukcijom koja nastaje uslijed kronične upale dišnih puteva i plućnog parenhima, a dovodi do suženja dišnih puteva i ograničenog protoka zraka. Rizici za nastanak bolesti su pušenje te boravak ili rad u okolišu onečišćenim kemijskim tvarima. Glavni simptom je nedostatak zraka pri fizičkom naporu, a javljaju se još kašalj i smanjena fizička aktivnost. Neki bolesnici u ranoj fazi bolesti nemaju simptome ili ih ne prepoznaju, stoga se bolest najčešće dijagnosticira u kasnijem stadiju bolesti. Dijagnoza KOPB- a se postavlja na temelju anamneze, fizikalnog pregleda i testova, a dijagnostička pretraga koja potvrđuje KOPB je spirometrija. Od velike je važnosti liječenje KOPB-a u ranim stadijima bolesti zbog ublažavanja simptoma i smanjenja rizika za egzacerbaciju. Liječenje može biti farmakološko i nefarmakološko, ali svakako je najvažniji dio liječenja prestanak pušenja. Uz liječenje veliku važnost ima i plućna rehabilitacija u kojoj je fizioterapeut neizostavni član tima. Uloga fizioterapeuta je primjena različitih fizioterapijskih postupaka i vježbi te edukacija bolesnika s ciljem poboljšanja fizičkog i psihičkog stanja bolesnika. Rehabilitacija sadrži postupke za smanjenje broja simptoma bolesti, sprječavanje komplikacija, poboljšanje kvalitete života i funkcije pluća te promjenu životnih navika. U fizioterapijskom procesu provode se vježbe dijafragmalnog disanja, vježbe ekspirija pomoću usne prepreke, položajna drenaža, manualna perkusija, vibracije, inspiratorni mišićni trening te različite fizioterapijske vježbe. Pacijenta treba educirati o nastavku vježbanja nakon rehabilitacije i promjeni životnih navika radi poboljšanja kvalitete života.

Pulmonary rehabilitation is the key component in treating patients with chronic respiratory diseases. In lung transplantation program it plays an important role as an individualized program for every patient before and after surgery. In these patients reduced ability to exercise is an important predictor of outcome and survival after surgery so feature of pulmonary rehabilitation is immenesely important. The intensity of exercise and training regimen depend on the underlying disease. Pretransplant rehabilitation helps optimize and maintain patient’s functional status and supplies important interdisciplinary information about the following surgery. It also includes psychosocial support to patients and their caregivers with the goal to reduce stress and improve adjustment while waiting for operation. Posttransplantation rehabilitation starts in the first 24-48 hours after surgery and it is oriented to optimal lung expansion, airway hygene, efficient breathing, extremity activation and walking. Educational component of the posttransplantation rehabilitation includes teaching recipients about desired health behaviors, risks, adequate medical regimen and healthy diet. Psychosocial support after transplantation involves: helping recipients to recover lost social and family roles, counseling, adapting to new organ and ongoing medical necessities, long-term moderation of their expectations and careing about their psychological wellbeing., Plućna rehabilitacija ključna je komponenta u liječenju osoba s kroničnim bolestima dišnog sustava, a u programu transplantacije pluća igra važnu ulogu u smislu individulanog programa za svakog bolesnika prije i nakon transplantacije. Kod ovih je pacijenata nemogućnost vježbanja snažan predskazatelj ishoda operacije i preživljenja, stoga je baš ovo obilježje plućne rehabilitacije od iznimne važnosti. Intenzitet i režim vježbanja određen je karakteristikama bolesti od koje je pacijent bolovao prije transplantacije. Pretransplantacijska plućna rehabilitacija bolesnicima pomaže u optimiziranju i održavanju funkcionalnog statusa prije operacije uz pružanje interdisciplinarnih informacija važnih za predstojeću operaciju i oporavak. Također uključuje psihosocijalnu potporu za pacijenta i članove obitelji radi umanjivanja stresa i povećanja prilagodbe u periodu čekanja transplantacije. Posttransplantacijska rehabilitacija započinje u prvih 24-48 sati nakon operacije i usmjerena je na optimalno širenje pluća i toaletu dišnih putova, učinkovito disanje, aktivaciju ekstremiteta i hod. Edukacijska komponenta posttransplantacijske rehabilitacije uključuje poučavanje o željenom zdravstvenom ponašanju, rizicima, adekvatnom režimu uzimanja lijekova i zdravoj prehrani. Psihosocijalna potpora odnosi se na pomoć u ponovnom preuzimanju izgubljenih socijalnih i obiteljskih životnih uloga, savjetovanje, prilagodbu na novi organ i daljnje medicinske potrebe, dugoročno moderiranje očekivanja te brigu o psihičkoj dobrobiti pacijenta.

Tokom poslednjih 10 godina, funkcionalna procena prehirurškog lečenja karcinoma pluća značajno se izmenila. Ne samo da su se izmenile granične vrednosti parametara ventilacije u pogledu bezbedne resekcije, već su i visoko sofisticirani metodi predvidjanja postoperativne plućne funkcije i procena operativnog rizika postali rutinski postupak Osim toga, samo životno doba više ne predstavlja kontraindikaciju za hirurško lečenje, pa je sve više starijih osoba koje nakon prePR imaju mogućnost hiruškog lečenja. Uticaj fizikalne terapije na ishod resekcije pluća je još uvek kontroverzan. Kako se fizikalna terapija danas rutinski koristi kod većine kandidata za hirurško lečenje, bez obzira na njihovu spremnost za hirurško lečenje, teško je posebno analizirati specifičan doprinos ovog tretmana ishodu hirurškog lečenja. Cilj Cilj ovog ispitivanja je procena doprinosa fizikalne terapije postoperativnoj plućnoj funkciji i podnošenju napora kod pacijenata sa HOBP podvrgnutih hirurškom lečenju karcinoma pluća, a na osnovu poredjenja preoperativnog testiranja respiratorne funkcije i podnošenja napora pre i posle fizikalne terapije pomoću istih testova sprovedenih postoperativno, kao i uporedjivanje ovih pacijenata sa grupom pacijenata sa HOBP bez preoperativne fizikalne terapije. Materijal i metod Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 180 konsekutivnih bolesnika koji su ispitivani, lečeni i operisani od strane istog lekarskog tima i prema istim protokolima. Svi bolesnici su imali primarni karcinom pluća. Ove bolesnike smo podelili u dve grupe: jednu grupu su činili bolesnici sa HOBP,( n=130), a dugu grupu bolesnici koji nisu imali HOBP, (n=50). Grupu bolesnika koji su imali HOBP podelili smo na dve podgrupe, na osnovu toga da li su imali preoperativnu plućnu rehabilitaciju(PPR) ili nisu imali PPR. Jedna podgrupa bolesnika, ( n=83), imali su u preoperativnim periodu doziranu i kontrolisanu preoperaivnu plućnu rehabilitaciju (PPR) i druga podgrupa bolesnika, (n=47), nisu imali PPR. Drugu grupu bolesnika koji nisu imali HOBP, takodje smo podelili u dve podgrupe, jednu podgrupu koja je imala PPR, (n=30), i drugu podgrupu ( n=20), koja nije imala PPR. Rezultati Kod pacijenata sa karcinomom pluća gde je bilo potrebno načiniti lobektomiju, posle preoperativne fizikalne terapije, registrovano je visoko signifikantno povećanje FEV1, VC, FEF50 i FEF25 prema početnim vrednostima. Posle fizikalne terapije ostvareno je signifikantno poboljšanje u odnosu na pređeno rastojanje u toku 6MWD. Nakon resekcije pluća, došlo je do značajnog smanjenja FEV1 i VC uz značajno pogoršanje funkcije malih disajnih puteva, podnošenja napora i postojeće simptomatologije. Nakon hirurškog zahvata, postojala je jasna tendencija manjem smanjenju FEV1 kod pacijenata sa umerenim do teškim oštećenjem plućne funkcije u poredjenju sa pacijentima sa blagim početnim oštećenjem. Veće poboljšanje FEV1 bilo je udruženo sa značajnijim smanjenjem FEV1 Zaključak Dobijni rezultati potvrdjuju da plućna rehabilitacija predstavlja važan deo preoperativnog i postoperativnog lečenja kod bolesnika sa HOBP koji su podvrgnuti resekciji pluća zbog karcinoma pluća. Over the past 10 years, functional assessment before surgical treatment of lung cancer has changed significantly. Not only have they changed the limits for ventilation parameters in terms of safe resection, but also a highly sophisticated method of prediction of postoperative lung function and operational risk assessments have become routine Furthermore, only age is no longer a contraindication for surgery, and more older people who have the ability obstacle after surgical treatment. The impact of physical therapy on the outcome of lung resection is still controversial. How can physical therapy now used routinely by most candidates for surgery, regardless of their readiness for surgery is particularly difficult to analyze the specific contribution of the treatment outcome of surgical treatment. Goal The aim of this study was to assess the contribution of physical therapy postoperative pulmonary function and exercise tolerance in patients with COPD who underwent surgical treatment of lung cancer, based on comparisons of preoperative respiratory function tests and exercise tolerance before and after physical therapy using the same tests conducted after the surgery, as well as comparison of these patients with a group of patients without preoperative saHOBP physical therapy. Materials and Methods The study included a total of 180 consecutive patients who were tested, treated and operated on by the same medical team and the same protocols. All patients had primary lung cancer. These patients were divided into two groups: one group consisted of patients with COPD, n = 130, a long group patients who did not have COPD, n = 50 Group of patients who had COPD were divided into two subgroups on the basis of whether they had preoperative pulmonary rehabilitation (PPR) or had no PPR. One subgroup of patients, n = 83, had been in the preoperative period dosed and controlled preoperaivnu pulmonary rehabilitation (PPR) and other groups of patients, n = 47, had no PPR. The second group of patients who did not have COPD, also were divided into two subgroups, one subgroup that had a PPR, n = 30, and the other subgroup n = 20, which had no PPR. Results In patients with tumors where it was necessary to make a lobectomy after preoperative physical therapy, registered a highly significant increase in FEV1, VC, FEF50 and FEF25 the initial values. After physical therapy achieved a significant improvement compared to the distance covered during the 6MWD. After lung resection, there was a significant reduction in FEV1 and VC with a significant worsening of the small airways function, exercise tolerance and current symptomatology. After surgery, there was a clear tendency for a smaller reduction of FEV1 in patients with moderate to severe impairment of lung function compared with patients with mild initial impairment. Higher increase in FEV1 was associated with a significant reduction in FEV1 Conclusion Our result confirms that pulmonary rehabilitation is an important part of the preoperative and postoperative treatment in patients with COPD who underwent lung resection for lung cancer.

Sažetak Kronične plućne bolesti ne možemo izliječiti, ali ih kvalitetnim zbrinjavanjem i praćenjem možemo dobro kontrolirati. U skrb su najčešće uključeni oni koji boluju od astme i kronične opstruktivne plućne bolesti. Svrha plućne rehabilitacije je smanjiti simptome, poboljšati kvalitetu života i tjelesnu izdržljivost, te ublažiti zaduhu i druge respiratorne smetnje s namjerom smanjenja broja hospitalizacija i povećanja sposobnosti za obavljanje dnevnih aktivnosti. Bolesnici se na ovakav način bolje educiraju o svojoj bolesti, nauče pravilno koristiti dišnu muskulaturu, a i objektivno se vrijednosti plućne funkcije poboljšavaju. Samozbrinjavanje uključuje nekoliko postupaka koji su neobično važni za dugotrajnu i učinkovitu kontrolu kroničnog plućnog bolesnika: ispravno uzimanje lijekova, mjerenje vršnog protoka (PEF), razumijevanje načina djelovanja pojedinih lijekova i prepoznavanje i izbjegavanje uzroka bolesti uklanjanjem najčešćih alergena i iritansa iz bolesnikova okoliša. Ključne riječi: kronična plućna bolest, samozbrinjavanje i samokontrola, plućna rehabilitacija

Predavanje je sadržavalo opis respiratorne simptomatologije traheotomiranih i laringektomiranih bolesnika te opis pulmološke rekabilitacije nakon provedenog kirurškog i onkološkog liječenja.

Tema rada je utjecaj plućne rehabilitacije na oporavak pacijenata sa cističnom fibrozom. Radi se o nasljednoj bolesti djece i uloga fizioterapeuta, koja se proučava u ovom radu, je vrlo važna.

UVOD: Do razvitka moderne medicine priroda je bila jedini izvor elemenata za liječenje, održavanje zdravlja, njegovo unapređenje kao i oporavak nakon bolesti i rehabilitaciju. Niz istraživanja pokazuje kako danas destinacija i lijekovi nisu dovoljna kombinacija za izliječenje, nego je potrebno uvođenje i raznih rehabilitacijskih programa kao dio sustavnog pristupa ovoj problematici. Svaka destinacija mora imati usporedive parametre kako klimatske tako i rehabilitacijske jer bez mogućnosti komparacije rezultata nije moguće postaviti konkurentnost destinacije za zdravstveni turizam. Lošinjska povijest zdravstvenog turizma u domeni plućne rehabilitacije seže u daleku 1892. godinu. Djelovanje blage mediteranke klime, utjecaj aero soli kao i sama pozicija otoka uvijek su bili neosporan temelj zdravstvenog turizma ali u današnjem svijetu velike medijske eksponiranosti treba imati puno čvršće adute, a to su upravo znanstveni dokazi. CILJ RADA: Prikazati provedena istraživanja na otoku Lošinju, usporediti ih sa istraživanjima konkurentnih destinacija, osvrnuti se na istraživanja koja su u tijeku kao i ona koja se nameću kao nužna. RAZRADA: „Uspavana“ lošinjska plućna rehabilitacija revitalizira se upravo na znanstveno dokazivim temeljima. Provedenim istraživanjima i onima koja se planiraju provesti Lošinj već ima svoju poziciju konkurentnosti. Istraživanjem provedenim na zdravoj populaciji uočena je statistički značajna razlika između početnog (po dolasku) i završnog (po odlasku) mjerenja plućnih funkcija (FVC i FEV1), čiji su parametri bili znatno poboljšani nakon boravka na otoku, što se može tumačiti kao pozitivan utjecaj prirodnih ljekovitih činitelja toga kraja. Parametri drugog istraživanja, koje se bavilo prevalencijom astme kod odraslih stanovnika otoka Lošinja, pokazuju da je udio astme u lošinjskom kraju relativno nizak, što je optimističan pokazatelj za zdravstveni turizam. Treće istraživanje je vezano za program lošinjske plućne rehabilitacije koji je izrađen na osnovu svjetskih znanstvenih smjernica od strane fi zioterapeuta. Novije smjernice plućne rehabilitacije ukazuje na nužne promjene unutar iste. ZAKLJUČAK: Znanost je dokazala da nije dovoljno voditi pacijenta kroz rehabilitaciju već ga potpuno u nju uključiti.Iznjedrila je velika važnost aktivnog pokreta kod respiratornih bolesnika kao i potreba za većim brojem tehnika disanja. Fizioterapeut više nije samo izvršitelj propisane terapije već aktivan sudionik u izradi rehabilitacijskih programa i ravnopravan član istraživačkog tima.