Search

U radu se proučava cenzura kao pojava koja podrazumijeva sve postupke koje vlasti poduzimaju protiv medija čiji rad iz određenih razloga smatraju opasnim i nepoželjnim za vlast i društvo kroz povijest pa sve do danas. U prošlosti su vlasti uvijek nastojale utjecati na sadržaje koji su mogli utjecati na javno mnijenje, a time i na podršku postupcima i načinu vladanja te upravljanja društvom. Svrha cenzure uvijek je bila sprječavanje širenja politički nepovoljnih ideja, odnosno onih ideja koje bi za posljedicu mogle imati stvaranje društva koje će se protiviti odlukama vlasti i izroditi ideje novih društvenih i političkih uređenja na čelu s novim vlastima. Dakle, može se zaključiti da je osnovni cilj korištenja cenzure kroz povijest pa sve do danas održavanje moći i podrške postojećoj vlasti. U radu će biti prikazano i kako se cenzura kroz povijest mijenjala te kakav utjecaj ona ima danas na novinarstvo, tisak i medije u Hrvatskoj i svijetu. Prikazat će se i novi trendovi preuzimanja medija od strane velikih stranih medijskih grupa, koje, umjesto lokalnih političkih benefita, fokus stavljaju na ostvarivanje profita. The paper examines censorship as a phenomena that includes all actions taken by the authorities against the media, whose work they consider dangerous and undesirable for the government and society throughout history up to the present day. In the past, the authorities always tried to keep control over the content that could influence public opinion, and thus support the procedures and way of ruling and managing society. The purpose of censorship has always been to prevent the spread of politically unfavorable ideas, that is, those ideas that could result in the creation of a society that will oppose the decisions of the authorities and back up the ideas of new social and political arrangements led by some new authorities. So it can be concluded that the main goal of using censorship throughout history and up to today is to maintain the power and support of the existing government. The paper will also show how censorship has changed throughout history and what influence it has on journalism, the press and the media in Croatia and the world nowadays. New trends in media; takeover by large foreign media groups, who, instead of local political benefits, focus on making a profit, will also be presented.

Rad se bavi problematikom političke cenzure i zabrane knjiga kroz povijest. Na početku se navodi kratka definicija cenzure, načini njezina provođenja, razlozi njezina postojanja, a ukratko se spominju i različiti tipovi cenzure, od kojih se u fokusu interesa ovoga rada nalazi politička cenzura. Kako bi se ilustrirala politička cenzura na djelu, navodi se nekoliko primjera političke cenzure kroz povijest, od drevne Kine preko nacističke Njemačke i fašističke Italije pa do demokratskog SAD-a. Kroz izabrane se primjere nastoji ukazati na kontinuitet postojanja fenomena cenzure sve do danas i pokazati da ona može negativno, ali i pozitivno utjecati na razvoj ljudskog društva.

Rad se bavi problematikom političke cenzure te političkih razloga zabrane i cenzure knjiga. Cenzura podrazumijeva sve postupke koje vlasti poduzimaju protiv knjiga i druge građe koju se iz određenih razloga smatra opasnom. Tijekom političkih režima, poput onog fašističkog, vlast je pod svaku cijenu držala kontrolu nad sadržajima koji su mogli utjecati na javno mnijenje. Svrha cenzure u prošlosti bila je spriječiti širenje politički nepovoljnih ideja, odnosno onih ideja koje bi za posljedicu mogle imati stvaranje društva koje će se protiviti odlukama vlasti. Tako je glavni cilj korištenja cenzure bio održavanje moći postojeće vlasti. Za vrijeme nacističke Njemačke čak je i Biblija zamijenjena prikladnijom inačicom. Ovakvi oblici cenzure i zabrana provođeni su tijekom cijele povijesti. Cenzurirale su se politički, religijski ili pak društveno neadekvatne knjige. Ponekad su se provodili postupci preventivne cenzure, a ponekad se rukopise zapljenjivalo ili pak pročišćavalo. Brojne svjetski poznate knjige prošle su kroz neki oblik cenzure, kao primjerice roman Gulliverova putovanja Jonathana Swifta koji je cenzuriran zbog svojih satiričnih i politički osjetljivih aluzija na englesko i francusko društvo. Iako se uvijek vodila borba protiv knjiga koje su smatrane opasnima za društvo, one su ipak uspjele prenijeti svoju poruku i pronaći publiku. John Milton, kao jedan od boraca za slobodu tiska, u 17. je stoljeću Engleskom parlamentu uputio otvoreno pismo naslovljeno Areopagitica, s kojim se zalaže za pisca i diskreditira Zakon o kontroli tiska Engleskog parlamenta. U radu se opisuju politički razlozi zabrane knjiga na primjerima Mein kampfa Adolfa Hitlera te Spycatchera Petera Wrighta.

Fokus etnološke i kulturnoantropološke analize umjetničkog izražavanja jest sprega između umjetničke prakse i ljudske svakodnevice, kako na razini kulturnih politika, tako i na razini individualnih doživljaja i akcija. Istraživači se pritom usmjeravaju, s jedne strane, na one društvene odnose, vrijednosti i impulse koje umjetnici u svom radu odlučuju problematizirati. S druge nas strane zanimaju učinci koje njihove prakse imaju u društvu, društvena dinamika koja prati umjetnički čin, predodžbe, reakcije i načini djelovanja koje njihova kreacija pobuđuje ili potiče. Jedan od odgovora, upućen s pozicija moći, na umjetnička djela koja preispituju političke i religijske datosti jest cenzura. Cenzuru shvaćamo kao bilo koji vid nepripuštanja alternativnih naracija u javni prostor, smanjivanje njihove vidljivosti i dosega. U trenutku religijske ili političke cenzure estetika umjetničkog predmeta je u drugom planu. To osobito vrijedi za one umjetničke predmete ili događaje koji tematiziraju krize i lomove u društvu i mehanizme vlasti i moći – takva djela prizivaju na vrednovanje njihove društvene relevantnosti. Političko ili religijsko svojstvo umjetničkog djela pritom je upisano u njegovu performativnost, u sinergiji s političkom ili religijskom performativnošću promatrača. U svom se izlaganju zato nećemo usredotočiti na pitanje kako umjetnost osvjetljava recepciju određenih pojava i zbivanja u društvu, već polazimo od pitanja što umjetničko djelo u društvu čini te koji su mu planirani i nepredviđeni učinci kada to čini. U tom prostoru nastupa cenzura, zapravo oblik ikonoklazma, kao politički ili religijski zahtjev o tome što umjetnost treba biti. U središtu našeg zanimanja su značenja koja se upisuju u oblike umjetničkog izražavanja u procesima njihove demonizacije ili sakralizacije, u ime zamišljenih hegemonijskih vrijednosti zajednice i kulture. Pritom, uklanjanje ili uništenje umjetničkog djela vidimo kao čin religijskog i političkog nadziranja, samonikle kulturne cenzure i društvene penalizacije za propust samocenzuriranja. Naznačene smjernice i pitanja ćemo s jedne strane razmotriti na razmeđi između umjetničke slobode i religijskog (kršćanskog) senzibiliteta, gdje opće mjesto zauzima koncept tijela. U izlaganju ćemo otvoriti pitanje kada je tijelo "sveto", "uzvišeno" i "čisto", a kada predstavlja "svetogrđe", "sramotno" i "nečisto" i kao takvo podliježe tabuizaciji i cenzuri. S druge ćemo strane naznačene smjernice i pitanja razmotriti na razmeđi između umjetničke slobode i političkog senzibiliteta. Tu ćemo otvoriti temu procesa de/politizacije mjesta i spomenika kao oblika cenzure. Konačno, osvrćemo se i na život umjetničkog djela poslije njegova cenzuriranja, s obzirom na njegovu sposobnost da djeluje u javnom prostoru i nakon uklanjanja (ponekad i baš zbog uklanjanja). U tom smislu pratimo odjeke koje sama cenzura ima u društvu, izazivajući komentare, polemike, društvene podjele oko pojedinih prijepornih pitanja, a nerijetko i potičući nove oponirajuće kulturne prakse.

Obzirom da je ishodište vojne cenzure povezano s početkom Prvog svjetskog rata ovaj vojni, politički i pravni problema značajno je utjecao na ratno razdoblje. Štoviše, institucionaliziranje vojne cenzure s ciljem reguliranja društvenih i vojnih čimbenika rezultirala je činjenicom da je primjena cenzure u značajnoj mjeri utjecala na ratne ciljeve svih zaraćenih država. Stoga se znanstvenom analizom vojnopolitičke cenzure, osim funkcionalnosti vojnog aparata može spoznati i cjeloviti politički i društveni okvir kako Hrvatske tako i cjelovite Austro-Ugarske Monarhije.