Search

Diplomski rad pod nazivom Urbana topografija i transformacije antičke Siscije kroz nekoliko elemenata nastoji prikazati sličnosti i razlike između antičkog grada i današnjeg modernog grada Sisak. Usporedba antičko-moderno u radu se temelji na povijesnim događajima, povijesti urbanizma ovoga grada, topografiji i nekoliko odabranih lokacija. Kroz stvaranje rada i proučavanje literature dolazi se do zaključka o većoj sličnosti između antičkog grada i grada s prijelaza osamnaestog na devetnaesto stoljeće. Vrijeme rimske Siscije, kao i kasniji trgovački i industrijski grad Sisak, dijele zajedničku ambiciju za rastom, razvojem i postizanjem visokog mjesta na ljestvici perspektivnih sredina za rad i život. Bili su to periodi u kojima su pojedinci znali kako iskoristiti prirodne resurse s kojima su bili okruženi. Doduše, u osamnaestom i devetnaestom stoljeću razvoj grada i društva događao se na štetu antičke baštine, stavljene u zaborav i smještene u temelje modernog grada. This thesis, entitled as Urban topography and transformations of ancient Siscia, tries to show the similarities and differences between the ancient city and today's modern city of Sisak through several elements. The ancient-modern comparison in the paper is based on historical events, the history of urban planning of this city, topography and several selected locations. During the creation of this work and through the study of literature, a conclusion was reached about a greater similarity between the ancient city and the city from the turn of the eighteenth to the nineteenth century. The Roman Siscia era, as well as the later commercial and industrial city of Sisak, share a common ambition for growth, development and achievement of a high place on the scale of promising environments for work and life. These were periods in which individuals knew how to use natural resources with which they were surrounded. Admittedly, in the eighteenth and nineteenth centuries, the development of the city and society took place at the expense of the ancient heritage, which was forgotten and placed in the foundations of the modern city.

Turizam je od velikog značaja za razvitak gospodarstva Republike Hrvatske. Najosnovnije obilježje hrvatskog turizma je sezonalnost, odnosno turistička sezona postoji samo u vrijeme ljeta i ljetnih mjeseci, i to isključivo u priobalnom području Republike Hrvatske, te takva pojava predstavlja neravnotežu turizma. U širem okružju Republike Hrvatske javljaju se novi turistički trendovi i sve brži rast turizma te takva situacija potiče na istraživanja poznatih problema, ali i specifičnosti razvoja turizma. Kako je turizam od iznimnog značaja za razvoj Međimurske županije, ali i za cjelokupno gospodarstvo Republike Hrvatske, od iznimne je važnosti, uslijed velikih promjena u stilu života, starenja populacije i sve izražajnijeg stresnog i ubrzanog načina življenja, turistima pružiti dovoljno pažnje da bi se zadovoljile sve njihove potrebe i želje. Kako bi turist bio zadovoljan i kako bi se ispunila sva njegova očekivanja, želje i potrebe, potrebno je stvoriti specifično turističko okruženje te naglasiti specifične oblike turizma za pojedinu regiju. Međimurska županija obiluje prirodnim ljepotama, termalnom vodom, tradicijom, ali i suvremenim festivalima, koncertima i smještajima. Razvoj turizma u Međimurju temelji se upravo na iskorištavanju prirodnih i društvenih resursa te na stavljanju u fokus specifičnih oblika turizma, odnosno raznih tematskih izleta, ali i na aktivnom odmoru i promicanju zdravlja. U ovom radu naglasak je stavljen na analizu turističkih resursa i specifičnih oblika turizma u Međimurskoj županiji. Tourism is of great importance for the development of the economy of the Republic of Croatia. The most fundamental feature of Croatian tourism is seasonality, that is, the tourist season exists only during the summer and summer months, and only in the coastal area of the Republic of Croatia, and such a phenomenon represents an imbalance in tourism. In the wider area of the Republic of Croatia, new tourism trends and increasingly rapid growth of tourism are emerging, such a situation encourages research into known problems as well as the specifics of tourism development. As tourism is of exceptional importance for the development of Međimurje County and the entire economy of the Republic of Croatia, it is of utmost importance due to major changes in lifestyle, population aging, and an increasingly expressive stressful and fast-paced way of life, to provide tourists with enough attention to satisfy all their needs and wishes. For the tourist to be satisfied and to fulfill all his expectations, wishes and needs, it is necessary to create a specific tourist environment and to emphasize the specific forms of tourism for each region. Međimurje County abounds in natural beauty, thermal water, tradition, but also contemporary festivals, concerts and accommodation. The development of tourism in Međimurje is based precisely on the exploitation of natural and social resources and on focusing on specific forms of tourism, respectively various thematic excursions, but also active rest and health promotion. In this paper, the emphasis is on the analysis of tourist resources and specific forms of tourism in Međimurje County.

Diplomski rad govori o primjeni koncepta društveno odgovornog poslovanja i društvenoj odgovornosti poduzetnika koji mora osigurati i ekonomski uspjeh poduzeća. Društveno odgovorno ponašanje promatrano je kroz pet dimenzija: ekonomsku, društvenu, etičku, ekološku i upravljačku. Stoga je zadaća društveno odgovornih tvrtki poticanje razvoja društvene zajednice, očuvanje okoliša i promicanje kvalitete života. Društveno odgovorno poduzeće mora prepoznati prednosti primjene društveno odgovornog poslovanja. Ovaj diplomski rad daje detaljnu analizu i usporedbu dvaju hotelskih poduzeća, temeljenu na promatranju osam glavnih područja primjene koncepta društveno odgovornog poslovanja: odnosi s kupcima, partnerima i dobavljačima, upravljanje ljudskim resursima, odnosi s lokalnom zajednicom, zaštita okoliša. upravljanje i utjecaj prirodnih resursa, etički konzumerizam, nefinancijsko izvještavanje, društveno odgovorno ulaganje i marketing za dobar cilj. Valamar Riviera predstavljena je kao primjer hrvatske tvrtke koja primjenjuje koncept DOP-a, a InterContinental Hotel Group kao primjer globalne razine. Obje tvrtke imaju vodeću ulogu na hrvatskom i svjetskom tržištu te imaju značajan utjecaj na društvo u cjelini. Društveno odgovorno poslovanje stvara bolju sliku tvrtke u javnosti i pomaže u postizanju tržišne konkurentnosti. The thesis deals with the application of the concept of socially responsible business and the social responsibility of entrepreneurs, which must ensure the economic success of the company. Socially responsible behavior is observed through five dimensions: economic, social, ethical, environmental and managerial. Therefore, the task of socially responsible companies is to encourage the development of the social community, protect the environment and promote the quality of life. A socially responsible company is obliged to recognize the advantages of implementing socially responsible business. This thesis provided a detailed analysis and comparison of two hotel companies that were observed based on eight main areas of application of the concept of corporate social responsibility: customer, partner and supplier, human resource management, community, environmental and natural resource management, ethical consumerism, social reporting, socially responsible investing and marketing for a good cause. Valamar Riviera is presented as an example of a Croatian company applying the CSR concept and InterContinental Hotel Group as an example of the global level. Both companies play a leading role in the market both on the Croatian market and globally and have a great impact on society as a whole. Corporate social responsibility creates a better image of the company in the public and is in the function of achieving competitiveness in the market.

This paper deals with the issues of terminology and content of rules of the Constitution of the Russian Federation and the constitutions of several republics of the former USSR regulating relations in the field of nature management and environmental protection from the perspective of Hans Kelsen’s normativism methodology, namely the Pure Theory of Law. The authors substantiate their conclusion that the constitutional rules in the countries of the post-Soviet space have a number of defects consisting of duplications or inadequate reflections of the legal reality. This leads to the suggestion for the need to conduct a search for options of enshrining rules on environmental protection and use of natural resources corresponding to realia of the 21st century in the future Constitution of Russia, which will allow creating an appropriate system of guarantees for everyone’s rights to a favorable environment, the rights of citizens and legal entities to natural resources, as well as specifying their environmental and natural resources duties., Rad analizira pojmovlje i sadržaj Ustava Ruske Federacije te ustava nekoliko republika bivšeg SSSR-a kojima se regulira područje upravljanja prirodom i zaštitom okoliša, oslanjajući se na perspektivu normativističke metodologije Hansa Kelsena, posebice čistu teoriju prava. Autori argumentiraju da ustavna pravila zemalja postsovjetskog prostora imaju niz nedostataka poput ponavljanja ili neadekvatne refleksije pravne stvarnosti. Na temelju toga zaključuju da je potrebno pronaći načine na koje bi se u ruskom Ustavu oblikovala pravila o zaštiti okoliša i korištenju prirodnih resursa a koja bi odgovarala realiji 21. stoljeća. To bi omogućilo stvaranje adekvatnog sustava koji bi svima garantirao pravo na zdrav okoliš, te koji bi građanima i pravnim osobama osigurao pravo na prirodne resurse, ali i propisao njihove obveze prema okolišu i prirodnim resursima., Die Arbeit analysiert die Termini und den Inhalt der Verfassung der Russischen Föderation sowie die Verfassungen einiger Republiken der ehemaligen GUS, die den Bereich der Naturverwaltung und des Umweltschutzes regeln, in Anlehnung an die Perspektive der normativistischen Methodologie von Hans Kelsen, insbesondere an die reine Rechtstheorie. Die Autoren argumentieren, dass die Verfassungsregeln der Länder im postsowjetischen Raum eine Reihe von Mängeln aufweisen, wie z. B. Wiederholungen und/oder eine inadäquate Widerspiegelung der Rechtswirklichkeit. Auf Grund dessen schließen sie, dass es nötig ist, Art und Weisen zu finden, wie in der russischen Verfassung die Regeln zum Umweltschutz und zur Nutzung von Naturressourcen formuliert werden sollten, die der Realität des 21. Jahrhunderts gerecht wären. Das würde die Schaffung eines adäquaten Systems ermöglichen, das allen ein Recht auf eine gesunde Umwelt gewähren würde, das Bürgern und Rechtspersonen ein Recht auf Naturressourcen sichern, aber zugleich ihre Pflichten der Umwelt und den Naturressourcen gegenüber vorschreiben würde.

Valorizacijom prirodnih resursa Hrvatske obuhvaćeni su osnovni i najvažniji prirodni resursi i prirodni uvjeti koji obilježavaju nacionalno bogatstvo Republike Hrvatske, kako bi se došlo do saznanja i zaključka kolikim količinama resursa zemlja raspolaže, koliki resursni kapacitet je neiskorišten. Na početku prvog i drugog poglavalja definiran je pojam osnovnih resursa, te su dalje u nastavku drugog i trećeg poglavlja na temelju statističkih podataka ovlaštenih institucija za praćenje i utvrđivanje stvarnog ili valoriziranog stanja prirodnih resursa navedeni konkretni podaci i analize tablica, grafova i slika. Četvrtim poglavljem definirana je važnost odabranih osnovnih gospodarskih sektora u Hrvatskoj. Poljoprivreda kao primarna djelatnost od strateške važnosti objašnjava i ukazuje na probleme i zapostavljenost napretka ovog sektora unatoč obilatim prirodnim izvorima. Uz posebno pridavanje važnosti sektoru turizma koji je najviše iskoristio prirodne resurse za ostvarivanje profita, neizostavna je činjenica da se razvojem turizma razvijaju i drugi ne manje važni gospodarski sektori građevinski i promet. Petim poglavljem uvodno se upoznaje sa pojmom i ciljevima održivog razvoja Republike Hrvatske, njenim strateškim planovima koji su putokaz za smjer kojim se Hrvatska želi kretati u skladu sa zahtjevima i propisima Europske unije. Ocjenjuju se prednosti i nedostatci strateških ciljeva, daju prijedlozi poboljšanja postojećeg stanja u nacionalnom gospodarstvu. Na posljetku se zaključuje da Hrvatska ima dug put i široku lepezu mogućnosti da koristeći prirodne resurse i postojeće izvore spoji, te osnovne sektore orijentira izvozu i poboljša domaću potrošnju kako bi stvorila brend na inozemnom tržištu i osnažila konkurentsku poziciju. The valorization of Croatia's natural resources includes the basic and most important natural resources and natural conditions that characterize the national wealth of the Republic of Croatia, in order to find out and conclude how much resources the country has, how much resource capacity is unused. At the beginning of the first and second chapters, the concept of basic resources is defined, and then in the continuation of the second and third chapters, based on statistical data of authorized institutions for monitoring and determining the actual or valorized state of natural resources, specific data and analyzes of tables, graphs and figures are given. The fourth chapter defines the importance of selected basic economic sectors in Croatia. Agriculture as a primary activity of strategic importance explains and points to the problems and neglect of the progress of this sector despite the abundant natural resources. With special emphasis on the tourism sector, which has made the most of natural resources for profit, it is an indispensable fact that the development of tourism is developing other no less important economic sectors, construction and transport. The fifth chapter introduces the concept and goals of sustainable development of the Republic of Croatia, its strategic plans which are a signpost for the direction in which Croatia wants to move in accordance with the requirements and regulations of the European Union. The advantages and disadvantages of strategic goals are assessed, and suggestions for improving the current situation in the national economy are made. In the end, it is concluded that Croatia has a long way to go and a wide range of opportunities to use natural resources and existing resources to connect these basic sectors to export and improve domestic consumption to create a brand in foreign markets and strengthen its competitive position.

The current literature on the Libyan context indicates that Libya has adopted two main approaches to agricultural policy: the medium- the text: term approach, which was in place from 1983 to 1995 and from 1996 to 2010; and the annual approach, effective from 1996 to 2010. However, no study has yet aimed to address the impact of thesevarying approaches on the agricultural sector in Libya, and the reason behind the change of approach to policy. In addition, no research has yet been conducted to identify and outline the mechanism of decision-making in the Libyan agricultural sector. In addition, a considerable and controversial debate about the resource curse, or ‘Dutch Disease’ as it is sometimes called, has concluded that despite the fact that the discovery of oil has brought many benefits to the economy, it has at the same time also presented many challenges to other sectors, including the agricultural sector. It has been noted that agriculture is no longer central to the economies of many Middle Eastern countries. This is due to the discovery of oil, and the fact that many Middle Eastern countries now rely heavily on oil as a source of their GDP. The critical assessment and analysis of literature, conducted using the tri-angulation process. Libya is one of the most basic oil-creating worldwide areas on the planet; the expansion of its horticultural territory is vigorously needy oil income (Ham, 2002). In the nineteen-eighties and the nineteen-nineties, the Libyan specialists looked to create techniques to advance farming through a fixed of plans (for example Three-years Plan (1983-1985), Five-years Plan (1986-1990) and Five-years Plan (1991-1996) (GPC, 1999). Notwithstanding, toward the beginning of the nineteen-nineties, there has been an exchange from key medium-term projects and plans to an arrangement of yearly guidelines. Notwithstanding this change in agrarian inclusion spans, past investigations have to a great extent didn't enlist the impact that this change in method had at the exhibition of the rustic zone. This exploration became to fill this gap in writing. This absolute last chapter of the examination plans to pull in ends and propose proposals for the improvement of rural arrangement definition and execution in Libya. It additionally makes proposition for additional examination into how agrarian improvement is influenced by horticultural standards. The fundamental point of this take a gander at, as set out become to explore the effect of changing ways to deal with farming inclusion on Libyan agrarian generally speaking execution. This final chapter of the research aims to draw conclusions and suggest recommendations for the development of agricultural policy formulation and implementation in Libya. It also makes proposals for further research into how agricultural development is affected by agricultural policies. The main aim of this study, as set out was to investigate the impact of changing approaches to agricultural policy on Libyan agricultural Razvoj upravljanja poljoprivrednim menadžmentom Libije, odrednica, ključne Ekonomika voda, Prirodni resursi, Državne farme reči: Izvod (apstrakt ili Trenutna literatura o libijskom kontekstu ukazuje da je Libija rezime) na jeziku prihvatila dva glavna pristupa poljoprivrednoj politici: srednjoročni završnog rada: pristup koji je postojao od 1983. do 1995. i od 1996. do 2010 .; i godišnji pristup, na snazi od 1996. do 2010. godine. Međutim, nijedna studija još uvek nije imala za cilj da se pozabavi uticajem ovih različitih pristupa na poljoprivredni sektor u Libiji i razlogom promene pristupa pristupu politici. Pored toga, još nije sprovedeno istraživanje koje bi identifikovalo i zacrtalo mehanizam odlučivanja u libijskom poljoprivrednom sektoru. Pored toga, značajna i kontroverzna rasprava oko prokletstva resursa, ili „holandske bolesti“, kako se ponekad naziva, zaključila je da, uprkos činjenici da je otkriće nafte donelo mnogo koristi ekonomiji, istovremeno predstavilja brojne izazove drugim sektorima, uključujući poljoprivredni sektor. Primećeno je da poljoprivreda više nije centralna u ekonomiji mnogih zemalja Bliskog Istoka. To je zbog otkrića nafte i činjenice da se mnoge zemlje Bliskog Istoka danas u velikoj meri oslanjaju na naftu kao izvor svog BDP-a. Kritička procena i analiza literature, sprovedena korišćenjem procesa trijuliranja. Libija je jedno od najosnovnijih područja na svetu koje stvara naftu; širenje hortikulturne teritorije snažno je potrebno od nafte (Ham, 2002). U 1980im i 1990im godinama, libijski specijalci su želeli da stvore tehnike za unapređivanje poljoprivrede pomoću fiksnih planova (na primer Trogodišnji plan (1983-1985), Petogodišnji plan (1986-1990) i Petogodišnji plan (1991-1996.) (GPC, 1999.) Bez obzira na početak devedesetih godina, došlo je do razmene ključnih srednjoročnih projekata i planova i dogovora o godišnjim smernicama, bez obzira na promene u agrarnoj politici i obuhvatanje proteklih istraga, u velikoj meri, nije uticalo na uticaj ove promene u metodi na izložbi rustične zone. Ovo istraživanje treba da popuni ovaj jaz u pisanom obliku. Poslednje poglavlje ispitivanja planira da predlaži predloge za poboljšanje definisanja i izvršenja ruralnog aranžmana u Libiji.Takođe, predlaže dodatno ispitivanje kako na poboljšanje u agraru utiču hortikulturni standardi. U vezi s tim, potrebno je razmotriti pitanje, kako je postavljeno, da se istraži uticaj promene načina na koji se može uključiti u poljoprivredu na libijskom agrarnom području. Ovo poslednje poglavlje istraživanja ima za cilj da izvuče zaključke i predloži preporuke za razvoj formulacije i primene poljoprivredne politike u Libiji. Takođe daje predloge za dalja istraživanja o tome kako na poljoprivredni razvoj utiče poljoprivredna politika. Glavni cilj ove studije, kako je postavljeno, bio je istražiti uticaj promenljivih pristupa poljoprivrednoj politici na libijske performanse u poljoprivredi. Ova studija je procenila performanse poljoprivrednog sektora u periodu kada su primenjena dva pristupa. Studija je razmatrala neke prethodne studije koje su se bavile problemom razvoja poljoprivrede uopšte. Kako su se razvile posebne poljoprivredne politike i kako su rešena ograničenja proizašla iz politike. Istraživač je razgovarao o iskustvima zemalja koje proizvode naftu, posebno arapskih naftnih zemalja, koje se oslanjaju na naftne prihode za razvojne projekte, kao što je slučaj u Libiji, i dotaknuo se fenomena holandske bolesti i njenih efekata, posebno na razvoj poljoprivrede.

Tekst iz časopisa "Čovjek i prostor", Zagreb, 1982. (Godina XXIX, broj 352-353, 7-8): Prirodni resurs temeljni je element turističke atraktivnosti nekog prostora, odnosno prirodni resurs uvjetuje i determinira turistički razvoj nekog područja. Takve ili slične formulacije nalaze se u svim turističkim udžbenicima svijeta, to je maksima koja bi trebala određivati i naš odnos prema prirodnom resurusu, ali i naš odnos prema turizmu. Otuda ne samo važnost već i nužnost istraživanja ovog odnosa.

Neolitsko naselje u Vinči pored Beograda bilo je naseljeno duže od jednog milenijuma (između 5600 i 4500 cal BC); oko 5200 cal BC naseljavanje povezano sa regionalnim fenomenom poznatim kao Vinčanska kultura je bilo neprekinuto. Nakon prvobitnog postepenog horizontalnog širenja, naselje Vinčanske kulture počelo je da raste u visinu. Više uzastopnih nivoa naseljavanja koji su se sastojali od velikih i gustih aglomeracija građevina formiralo je veštačko brdo veće od 10 hektara. Dug i kontinuiran život na fiksnoj lokaciji je najverovatnije bio olakšan povoljnim prirodnim okolnostima koje su nudile širok dijapazon strategija i puteva opstanka. U radu su predstavljena prošla i sadašnja arheološka i paleokolišna (geološka, hidrološka, paleobotanička i funalna) saznanja na osnovu kojih je pokušana identifikacija prirodnih resursa dostupnih u neprosrednoj okolini naselja, ali i onih koji su dobavljani iz udaljenijih krajeva. The Neolithic settlement in Vinča near Belgrade, Serbia, was occupied for more than a millennium (c. 5600–4500 cal BC); from about 5200 cal BC the occupation, associated with the regional Vinča culture phenomenon, was uninterrupted. After gradual horizontal expansion in the beginning, the Vinča culture settlement grew vertically. A number of successive occupation levels composed of large, dense agglomerations of buildings formed an artificial mound of more than 10 ha in extent. The long and continuous life in a fixed location was likely facilitated by favourable natural environment offering a range of subsistence options and pathways. This paper reviews previous, and presents more recent, archaeological (i.e. artefactual) and palaeoenvironmental (geological, hydrological, palaeobotanical, faunal) evidence for the Vinča site and uses it to identify natural resources available in the settlement’s surroundings as well as those found in more distant areas. Using the on-and off-site data, it indirectly evaluates economic potential of the different environmental zones around Neolithic Vinča. The impression is that the resources available locally were remarkably diverse, offered a wide spectrum of food and raw materials, and were exploitable throughout the duration of the settlement. In addition to the apparently marked profusion and variety of opportunities in the vicinity of the site, the subsistence behaviour and the nature of landscape use were likely such that they did not have a great impact on the natural environment.

Kaspijsko jezero najveća je vodom ispunjena depresija na svijetu. Prije raspada SSSR-a dijelile su ga samo dvije države, a nakon 1991. na njegovim obalama nalazi se pet država. Ovaj rad pokazuje da postoji uzročno-posljedični odnos između sukobljenih interesa država regije i svjetskih sila te regionalne nestabilnosti. Sukobljeni interesi prouzročili su nemogućnost postizanja dogovora o pravnom statusu jezera, doveli do militarizacije jezera te izazvali sukob oko iskorištavanja i transporta nafte i plina. Rješavanje dijela tih problema u najnovije vrijeme povećalo je stabilnost regije, ali je i izvedeno na takav način da je povećalo međunarodni utjecaj Rusije i spriječilo ulazak izvanjskih sila u regiju., Caspian Sea is the largest water filled depression in the world. Before the dissolution of the Soviet Union it was shared by only two countries, but, since 1991, it has been shared by five states. This essay shows that there is a causal relation between regional instability, and the conflicting interests of countries of the region and world powers. These conflicting interests have caused the inability to reach an agreement on the legal status of the body of water, led to its militarization; and caused the conflict over the exploitation and transportation of oil and gas. Solving part of these problems in recent times has increased the stability of the region, but was also carried out in such a way that it increased the international influence of Russia, and prevented the entry of external forces into the region.

Održivi razvoj koncept je koji se danas spominje u svim društvenim sferama, pa tako i u turizmu. Turizam kao masovna globalna pojava današnjice bilježi kontinuirani rast na svjetskoj razini, a sukladno tome rastu i njegove pozitivne, ali i negativne posljedice u društvenom, kulturnom, ekološkom i ekonomskom smislu. Zeleni turizam predstavlja se kao novi koncept razvoja turizma, koji bi omogućio turistički razvoj u skladu s potrebama i mogućnostima područja na kojem se turizam razvija, dajući naglasak na očuvanje prirodnih resursa i njihovo održivo korištenje. Tema ovog rada upravo je „Zeleni turizam“. U ovom radu, zeleni turizam predstavlja se kao skup standarda i uvjeta koji se primjenjuju u industriji turizma, s ciljem smanjenja pritisaka turizma na okoliš. Cilj rada je objasniti pojam zelenog turizma i istaknuti njegove osnovne elemente, dok je svrha rada ukazati na potrebu implementacije koncepta zelenog turizma u svim segmentima i na svim razinama turističkog razvoja. Rad se sastoji od ukupno šest poglavlja, od kojih je prvo poglavlje uvod. U drugom poglavlju rada govori se o međuovisnosti turizma i okoliša. Najprije se iznose obilježja suvremenog turizma, a zatim se prikazuje njegov utjecaj na okoliš. Održivi razvoj turizma obrađuje se u zasebnom dijelu drugog poglavlja, a na njega se nadovezuje sljedeće poglavlje, koje govori o Agendi 21 za turizam i industriju putovanja. Treće poglavlje rada govori o zelenom turizmu. Polazi se od samog definiranja pojma zelenog turizma, a zatim se analizira postojeća potražnja za zelenim turizmom. Nadalje, govori se o zelenom turizmu u svijetu te se ističe primjer dobre prakse u razvoju zelenog turizma u svijetu. U četvrtom poglavlju rada govori se o zelenom turizmu u Hrvatskoj. Prvo se prikazuju temeljna obilježja turizma u Hrvatskoj, a zatim se navode razvojni problemi i ograničenja hrvatskog turizma, kao i ciljevi razvoja hrvatskog turizma prema postojećoj strategiji. Identificirani su i trendovi razvoja zelenog turizma u Hrvatskoj te je prikazan plan razvoja zelenog turizma u Hrvatskoj i njegove glavne značajke. Peto poglavlje rada donosi kratak kritički osvrt autorice rada vezano uz budućnost zelenog turizma u svijetu i u Hrvatskoj. U zaključku rada iznose se temeljne spoznaje do kojih se došlo istraživanjem literature potrebne za nastanak rada i njegovom izradom. Zeleni turizam nije novi oblik turizma, već je pojam koji se odnosi na razvoj turizma koji u obzir uzima ekološku odgovornost, kako nositelja turističkog razvoja, tako i turista. Krajnji cilj zelenog turizma je smanjenje negativnih utjecaja turizma na okoliš, stoga se može smatrati dijelom koncepta održivog razvoja. Temelji se na zaštiti, očuvanju i poboljšanju prirodnog i fizičkog okruženja, radi dugoročnog očuvanja zdravog i održivog okoliša. Međutim, pojam zelenog turizma ne može se usmjeriti samo na okoliš, već i na podršku i održivost lokalnih zajednica, kulturne baštine i nacionalnog gospodarstva. U razvoj zelenog turizma kao takvog moraju biti uključeni svi dionici turističkog razvoja, od nacionalne do lokalne zajednice, kako bi se omogućilo pružanje iskustvenog bogatsva turistima i smanjenje otisaka turističkog djelovanja u okolišu.

Radovi sa 17. foruma za javnu upravu održanog 28.11.2018.

Održivi turizam je, prema ustaljenoj definiciji, pomno planirana akcija s jasnim, konkretnim i dugoročnim ciljevima, koja ne uzrokuje devastaciju okoliša, a uvažava ekonomske, društvene, ekološke i kulturne vrijednosti prostora na kojem se odvija. Stoga je cilj rada prikaz turističkog sadržaja u odredištu Linden Tree Retreat & Ranch, njegova nastanka i razvoja. Ovo odredište zadovoljava obje ranije navedene zadaće i uvažava ukupne sociokulturne i ekološke vrijednosti sela, odnosno tradicionalne hrvatske regije u kojoj se nalazi, Like, koju su modernizacijski procesi tijekom 19. i 20. stoljeća češće mimoilazili negoli mijenjali. Pozitivna posljedica takvih okolnosti očuvanost je njezinih prirodnih resursa. Ti resursi u novije se vrijeme pokušavaju koristiti na održiv način, jednako u Lici i ostatku Hrvatske. Međutim, imanje u Velikoj Plani jedinstven je primjer održivog turizma zbog sinergije s okolišem i lokalnom zajednicom, odnosno zbog originalnosti same ideje koja se dijelom ostvarila kao lokalnom kontekstu prilagođena preslika sjevernoameričkih domorodačkih praksi. Kako bismo što jasnije sagledali koncept održivog ruralnog turizma, ova studija slučaja najprije se temelji na analizi sekundarne literature. Potom se, uz pomoć kvalitativnog uvida (promatranje i polustrukturirani intervju) oslikava osviješteno, održivo djelovanje pod nazivom CIDER – eng. community (zajednica), integrity (integritet), development (razvoj), evolution (evolucija) i responsibility (odgovornost). Ovdje se radi o svojevrsnoj pomirbi ekoloških s ekonomskim interesima slijedom čega je postupno oblikovana prilika za daljnji razvoj i suradnju s ostalim akterima u poljoprivredi i turizmu o čemu je riječ u zaključnim razmatranjima.

Ekolozi teže kriviti Marxa i njegovo teorijsko i političko nasljeđe za staljinizam i težnju k ekonomskom rastu koja je vrijednost prirode i ljudskog života. No ignoriraju ekološku kritiku kapitalizma u Marxovim tekstovima kao i utjecaj tih kritika na Kautskog, Lenjina i Bukarina (Gimenez, 2000:293). John Bellamy Foster, najpoznatiji zagovornik marksističke ekologije, tvrdi da današnja ekologija filozofski prečesto teži pseudoznanstvenom holizmu, spajajući znanost s različitim esencijalizmima i spiritualnošću, te nudi Marxa kao materijalista koji jasno tvrdi da su ljudi, njihov rad (preoblikovanje prirode u društveno korisnu robu) i razmjena roba pod utjecajem odnosa moći koji su se razvijali kroz povijest. Marx vrši demitologizaciju kapitalizma, otkrivajući njegovu dogmatsku i historijsku podlogu. Ovaj će esej ponuditi argumente i odgovoriti na dva pitanja: Je li Marx u svojim ekonomskim tekstovima razmatrao ograničenost prirodnih resursa i što novo marksizam donosi ekologiji kao znanosti?

Priroda nam pruža brojna dobra i usluge koje čine život na Zemlji mogućim. Dobra i usluge iz okoliša najčešće nemaju tržišnu cijenu i smatramo ih besplatnima. Međutim, oni zapravo vrijede milijarde dolara i pružaju važan doprinos gospodarstvu i ljudskom blagostanju. Postojeći ekonomski sustavi i politika ne vrednuju okoliš i prirodne resurse adekvatno. Vrednovanje dobara i usluga iz okoliša jedno je od glavnih područja kojim se bavi ekonomika okoliša. Ono omogućuje procjenu tržišnih i netržišnih ekonomskih vrijednosti dobara i usluga iz okoliša. Glavni cilj vrednovanja dobara i usluga iz okoliša je učiniti njihove koristi vidljivima i time istaknuti njihovu važnost te omogućiti njihovo uzimanje u obzir u procesima donošenja odluka. Ovaj članak pruža uvid u vrste ekonomskih vrijednosti dobara i usluga iz okoliša, postupak vrednovanja i raspoložive metode koje se koriste za vrednovanje, s primjerima vrednovanja dobara i usluga iz okoliša iz Hrvatske.

Priroda nam pruža brojna dobra i usluge koje čine život na Zemlji mogućim. Dobra i usluge iz okoliša najčešće nemaju tržišnu cijenu i smatramo ih besplatnima. Međutim, oni zapravo vrijede milijarde dolara i pružaju važan doprinos gospodarstvu i ljudskom blagostanju. Postojeći ekonomski sustavi i politika ne vrednuju okoliš i prirodne resurse adekvatno. Vrednovanje dobara i usluga iz okoliša jedno je od glavnih područja kojim se bavi ekonomika okoliša. Ono omogućuje procjenu tržišnih i netržišnih ekonomskih vrijednosti dobara i usluga iz okoliša. Glavni cilj vrednovanja dobara i usluga iz okoliša je učiniti njihove koristi vidljivima i time istaknuti njihovu važnost te omogućiti njihovo uzimanje u obzir u procesima donošenja odluka. Ovaj članak pruža uvid u vrste ekonomskih vrijednosti dobara i usluga iz okoliša, postupak vrednovanja i raspoložive metode koje se koriste za vrednovanje, s primjerima vrednovanja dobara i usluga iz okoliša iz Hrvatske., Nature is the source of numerous goods and services that make the life on Earth possible. Ecosystem goods and services usually do not have a price and are considered free of charge. Nevertheless, they are actually billions of dollars and make a significant contribution to the economy and human wellbeing. The contemporary economic systems and policies do not value the environment and natural resources adequately. Valuation of ecosystem goods and services is one of the main areas of interest of environmental economics. It enables the estimation of market and non market economic values of ecosystem goods and services. The main purpose of the valuation of ecosystem goods and services is to make their benefits visible thus pointing out their importance and enable their consideration in decision-making processes. This paper provides an insight into the types of economic values of ecosystem goods and services, the valuation process and available methods, including examples of the valuation of ecosystem goods and services in Croatia.

We tested the validity of the traditional hypothesis of a causal effect between rainfall occurrence, groundwater discharging into the sea, and marine microbial contamination. For groundwater characterization, we used the \(^18 O\) isotope. This stable isotope, together with 2 H, proved to be a useful physical, naturally occurring tracer primarily due to its abundance variations at different stages of water cycle. Test locations include Bakar Bay and selected adjacent Rijeka city beaches (Croatia). To test for statistical associations, we used the Panel Data Pairwise Granger Causality test. At examined locations, we found statistically significant relationships between the amount of rainfall and the abundance of \(^18 O\) isotope in groundwater, as well as relationships between the abundance of \(^18 O\) isotope in groundwater and faecal bacteria concentrations. Accordingly, \(^18 O\) isotope, when used as an indicator for the functioning of karstic groundwater systems, may also be used as the predictor of faecal contamination of bathing waters in associated karst littoral areas. We believe this physical method could be a valuable addition to present methods of predicting microbiological contamination and economic allocation of stock and flow pollutants in scarce common pool resources as fresh water basins, springs and beaches., We tested the validity of the traditional hypothesis of a causal effect between rainfall occurrence, groundwater discharging into the sea, and marine microbial contamination. For groundwater characterization, we used the (^18 O) isotope. This stable isotope, together with 2 H, proved to be a useful physical, naturally occurring tracer primarily due to its abundance variations at different stages of water cycle. Test locations include Bakar Bay and selected adjacent Rijeka city beaches (Croatia). To test for statistical associations, we used the Panel Data Pairwise Granger Causality test. At examined locations, we found statistically significant relationships between the amount of rainfall and the abundance of (^18 O) isotope in groundwater, as well as relationships between the abundance of (^18 O) isotope in groundwater and faecal bacteria concentrations. Accordingly, (^18 O) isotope, when used as an indicator for the functioning of karstic groundwater systems, may also be used as the predictor of faecal contamination of bathing waters in associated karst littoral areas. We believe this physical method could be a valuable addition to present methods of predicting microbiological contamination and economic allocation of stock and flow pollutants in scarce common pool resources as fresh water basins, springs and beaches.

U ovom radu prikazan je način života i stvaralaštva mještana Crnog baštineći materijalnu i duhovnu kulturu i običaje kroz analizu prikupljenih podataka metodom intervjua te različitih sekundarnih oblika istraživanja. Diplomski rad je nastao analizom iskaza starijih mještana koji su bili voljni podijeliti svoja iskustva i sjećanja te nizom sekundarnih izvora koji su korišteni u radu. Opisivanjem običaja za određene blagdane, ali i rituala u svakodnevnom životu donosi se između ostaloga pregled tradicijske kulture mjesta koji je moguće postaviti u komparativni odnos s drugim mjestima ili dijelovima grada kako bi se uvidjele eventualne sličnosti ili razlike. Osim toga gledajući iz današnje perspektive moguće je vidjeti da su se do danas mnogi od ovih običaja promijenili ili potpunosti izgubili u relativno kratkom razdoblju od pedesetak godina. Osim povijesnog pregleda sastavljenoj na temelju pronađene literature u kojoj se spominje mjesto Crno, kroz druge cjeline moguće je dobiti uvid u već spomenutu kulturnu baštinu mjesta, aktivnosti mještana, ali i prirodne resurse mjesta za potencijalni gospodarski odnosno turistički razvoj. This paper deals with the way of living and creativity of Crno’s people, by inheriting the material and spiritual culture and customs through the analysis of the collected data by the interviews method and various secondary forms of research. Graduate thesis was based on an analysis of older villagers who were willing to share their experiences and memories and a series of secondary sources used in the work. Describing customs for particular holidays, as well as rituals in everyday life, introduces, among other things, an overview of the traditional culture of a place that can be placed in a comparative relationship with other places or parts of the city in order to see any similarities or differences. In addition, from today's perspective, it is possible to see that many of these customs have changed or completely lost in a relatively short period of fifty years. In addition to a historical review based on the literature found in Crno, other places can be seen in the already mentioned cultural heritage site, local activities, as well as natural resources of places for potential economic and tourist development.

Prirodni resursi predstavljaju sastavni dio čovjekove ţivotne okoline kao i bogatstvo odreĎenog teritorija. To su geomorfološke značajke, klima, voda, biljni i ţivotinjski svijet te zaštićena prirodna područja koja posjeduju rekreativna, estetska i ekološka svojstva koja ih čine atraktivnim za turiste. Kako bi ta atraktivna svojstva prirodnih resursa dobila trţišnu vrijednost potrebno ih je turistički valorizirati, ali na način da se uspostavi ravnoteţa izmeĎu ekonomskih, ekoloških i socijalnih učinaka. Posebna se paţnja, prilikom turističke valorizacije, pridaje zaštiti prirodnih resursa i razvijanju oblika turizma ( odrţivi turizam, ekoturizam) koji odgovorno pristupaju razvoju. U Splitsko-dalmatinskoj ţupaniji prirodni resursi čine primarnu turističku ponudu. Turizam se bazira na tradicionalnom „sunce i more“ obliku. No, Ţupanija je prostor izrazite prirodne i okolišne raznolikosti koja pruţa mogućnost za razvoj raznih oblika odrţivog turizma. Primjerice, zaštićeno prirodno područje Park prirode Biokovo iznimno je vrijedan lokalitet čiji se prirodni resursi iskorištavaju u svrhu turizma. U Parku su dozvoljene razne sportsko-rekreacijske aktivnosti te mogućnost edukacije putem poučnih staza i interpretacijskih ploča. MeĎutim, turisti nisu zadovoljni sa ponudom smještaja i gastronomijom. Stoga na području Parka postoji još neiskorištenih potencijala koji se adekvatnim planiranjem i upravljanjem mogu turistički valorizirati. Natural resources represent an integral part of human environment as well as wealth of a national territory. Those are geomorphological features, climate, water, biodiversity and protected natural areas that possess recreational, aestetic and ecological properties, which make them attractive for tourists. In order to transform those attractive properties of natural resources into market value, they need to be valued in tourism, but with emphasis on establishing balance between economic, ecological and social imacts. In the process of tourism valorization, special attention is given to protection of natural resources and growth of tourism forms ( sustainable tourism, ecotourism) which are responsibly approaching development. In Split-Dalmatia County, natural resources make the primary tourist offer. Tourism is still based on the traditional „sun and sea“ form. But, the Split-Dalmatian County is an area of distinct natural and environmental diversity that provides the opportunity to develop various forms of sustainable tourism. For example, the protected natural area of the Biokovo Natural Park is a worthy location with natural resources exploited for tourism purposes. Various recreational activities and educational opportunities are provided in the Park through educational paths and interpretation boards. However, tourist are not satisfied with the offer of accommodation and gastronomy. Therefore, there are still unused resources which can be valued in tourism through adequate planning and managing.

Rad ne sadrži sažetak.

U ovom radu data je cjelovita analiza socio-ekonomske strukture i infrastrukturne opremljenosti Grada Omiša s posebnim osvrtom na prometnu infrastrukturu i zaštitu okoliša kao glavnih područja interesa diplomskog rada. Sve svoje funkcije i značenje Grad Omiš prilagodio je razvoju turizma; dok je u zaobalju primjetno smanjenje broja funkcija koje utječu negativno kako na demografski tako i posljedično na gospodarski razvoj čitavog prostora. Druga prostorna sastavnica - priobalni prostor, svoje mogućnosti razvoja pronalazi u jačanju turizma i trgovine koja je uglavnom u službi razvoja turizma, tako da je u socio-ekonomskom smislu ovo progresivan prostor. Cjeloviti i integrirani razvoj Grada Omiša moguće je postići povezivanjem ove dvije prostorne sastavnice koristeći prirodne resurse kao osnovu razvoja. Naravno, sve uz pretpostavku zaštite i očuvanja prirode i resursa za buduće generacije. Kako bi se postigao ravnomjeran prostorni razvoj potrebno je razvijati prometne sustave koji bi služili kao „motori“ razvoja gospodarstva, a naročito intermodalne prometne sustave čijom bi se integracijom u regionalne prometne sustave osigurala gospodarska konkurentnost i poboljšala kvaliteta života na području Grada Omiša. In this thesis an integral analysis of the social-economic structure and infrastructural development of the Town of Omiš is presented, with special reference to traffic infrastructure and environmental preservation as the main fields of interest. The Town of Omiš has adjusted all of it’s functions and directed itself totally toward the development of tourism; while there has been a noticeable decrease in the number of functions in it’s hinterland area, negatively affecting the demographic (and consequently also the economic development) of the entire area. The second spatial component – the littoral area, has found it’s development opportunities in strengthening tourism and trade, which mainly serves tourism development, so in a social-economic sense this is progressive area. Integrated development of the Town of Omiš can be achieved by linking these two spatial components using natural resources as the main development basis. Of course, this can only be achieved by protecting and preserving nature and resources for coming generations. In order to achieve balanced spatial development, it is necessary to develop transport systems that will serve as “motors” of economic development, and especially intermodal transport systems whose integration into regional transport systems would ensure economic competitiveness and improve the total quality of life in the Town of Omiš.

Rad se bavi prikazom razvoja turizma grada Nina od njegovih samih početaka pa sve do danas. Prije samog prikaza tog razvoja i današnjeg stanja, rad prikazuje burnu povijest grada koja započinje još u vrijeme Liburna, a nastavlja se preko rimskog i starohrvatskog razdoblja, turskih provala, mletačkih osvajanja pa sve do današnjeg vremena samostalne Hrvatske države. Također, prikazana su njegova prirodno – geografska obilježja, odnosno zanimljiv položaj samog centra grada na malenom otočiću koji mu je omogućio izolaciju od ratnih zbivanja, karakteristike njegove klime koja je izrazito mediteranska, te raznovrsnu floru i faunu u kojoj obitavaju mnogobrojne ptice močvarice i rijetke endemične biljke. Dalje se rad bavi kronologijom razvoja turizma ovog područja, od njegovih skromnih početaka sa kraja 19.st koji se vezuju uz ljekovito blato i pokušaje razvoja zdravstvenog turizma koji se nažalost nisu realizirali. Početkom pedesetih godina 20.st. dolazi do gospodarskog razvoja ninskog područja gradnjom Ciglane i Solane, što je utjecalo na početak ugostiteljske djelatnosti kada se otvara prva gostionica. Jedan od najznačajnijih događaja u razvoju turizma Nina, je izgradnja asfaltirane cestovne prometnice do Zadra 1969.g. nakon čega su izgrađeni i prvi objekti ambulantnog sadržaja za obavljanje liječenja ljekovitim blatom. Dodatan poticaj razvoju turističke djelatnosti ovog područja su dali izgradnja hotela „Pinija“ i turističkog naselja „Punta Skala“ u Petrčanima početkom sedamdesetih godina, a posebno izgradnja turističkog naselja „Zaton“ 1983.g. nakon čega je turistički promet bio gotovo stalno u uzlaznoj putanji sve do početka Domovinskog rata 1991.g. Prve godine nakon rata su bile godine slabog turističkog prometa i tek od 1998.g. se turizam u potpunosti vrača u Hrvatsku pa tako i u Nin. Danas Nin godišnje posjeti preko 125000 turista koji su 2015.g. ostvarili preko milijun noćenja. Poglavlje „Turistička ponuda grada Nina“ prikazuje turističke, smještajne i ugostiteljske, kapacitete ninskog područja te ostale turističke resurse poput bogate kulturno povijesne baštine, razne manifestacije, mogućnosti aktivnog turizma te lječilišni odnosno zdravstveni turizam ninskog ljekovitog blata. Posljednje poglavlje prikazuje mogućnosti dodatnog razvoja turizma koje se temelji na bogatim prirodnim resursima, lokalnim specifičnostima i dosadašnjem iskustvu u turističkom razvoju, te stalnom proširivanju ponude dodatnim sadržajima poput ronilačkog, ciklo i enoturizma. The thesis outlines the development of tourism in the town of Nin, from the very beginning up until the current day. Before it covers the history of that development and the current situation, the thesis highlights the turbulent history of the town, starting during the time of the Liburninans, and continues through to the Roman and early Croatian era, Turkish invasion and Venetian conquests up until the present time of the independent Republic of Croatia. It also shows its natural and geographical characteristics, including an interesting location of the town centre on the little island, which also made it isolated from the wars. The characteristics of its climate, which are distinctly Mediterranean and the variety of its flora and fauna, where you can find lot of swamp birds and rare endemic plant life. Furthermore, the thesis is showing chronological development of tourism from a modest start at the end of the 19th century, which was connected with medicinal mud and the attempts to develop health tourism which unfortunately was never realized. At the begining of the fifties in the 20th century, the economic development of Nin begun when Tilery and Saltern were built. This directly influenced the beginning of the hospitality industry when the first restaurant was opened. One of the most important steps in the touristic development of Nin was the construction of the asphalted road to Zadar in 1969, after which the first infirmary facilities for the treatment with the medicinal mud were built. The additional boost to the tourist industry was the opening of the hotel „Pinija“ and the holiday resort „Punta Skala“ in Petrčane at the start of the seventies, and especially the holiday resort „Zaton“ which was built in 1983, after which the touristic business was almost always in the upward path until the Homeland war in the 1991. In the first years after the war, the area had low touristic business and it's only after the season of 1998 that the tourism had returned in Croatia as well as in Nin. Today Nin has over 125,000 visitors a year that in 2015 spent there over a million nights. The chapter „Nin's touristic offer“ higlights touristic, accommodation and catering, facilities located in the Nin area and also other touristic resources such as a rich cultural and historical heritage, various events and possibilities of an active tourism and the health tourism of the medicinal mud. The last chapter shows the possibilities of additional developments which are based on the rich natural resources, local specifics and previous experience in the development of tourism. Along with the consistent expansion of the offer with additional contents such as diving, cyclo and enotourism.

Few countries have such turbulent economic history in recent decades as it is Mexico. In the eighties of the twentieth century the country was the world's largest debtor, had problems with inflation, the exchange rate, a lost decade for development, the nineties was hit by a currency crisis, and since 2008 it suffers from the global economic crisis. However, just in this tumultuous period of ups and downs, Mexico has achieved remarkable results in terms of modernization of the economy and become the fifteenth world economy. Although geographically far apart and different in size and population, Serbia and Mexico have many similarities in terms of the problems that have been solved during the economic history. Serbia as a part of Yugoslavia also was heavily indebted, and in 1993 suffered a hyperinflation and convenient currency crisis, while the current global economic crisis could not be bypassed. The nineties of the twentieth century were a lost decade for economic development of Serbia, as well as the eighties of the twentieth century were for Mexico. However, problem solving methods were substantially different, but the biggest differences are related to the attitude towards foreign trade as a major factor of the economic recovery. Completely changed the concept of reliance on natural resources in the concept of relying on foreign trade cooperation is changing so theoretically, as well as pragmatic economic policies that are currently being studied on the example of Mexico. In that sense, this disertation would have to offer to Serbian economic science some solutions for the improvement of foreign trade as a lever of stable development, with the warning that the experience of Mexico liberalization of foreign trade has a significant positive impact on increasing exports, but does not always imply a positive correlation with economic growth and the development of the economy as a whole.

Savremenom čoveku je praktično nemoguće da izbegne uticaj na životnu sredinu, ali se taj uticaj može svesti na najmanju moguću meru uz pridržavanje određenih principa (načela) koji čine politiku održivog razvoja. Pridržavanje ovih principa omogućuje razvoj ljudskog društva uz očuvanje životne sredine. U te principe, pre svega, spadaju: integrisanost, predostrožnost, obnovljivost resursa i preventivno delovanje. Teritorija opštine Lučani prostire se između Ovčarsko-Kablarske klisure, planine Jelice i razvođa reke Bjelice prema Golijskoj Moravici. Problem istraživanja ovog rada usmeren je na sistematsko istraživanje prirodnih resursa opštine Lučani, geografskog položaja, geoloških, pedoloških, hipsometrijsko-hidrografskih, kao i vegetacijskih karakteristika u navedenoj opštini. Cilj rada je da ukaže na neophodnost zaštite prirodnih resursa na teritoriji opštine Lučani, kako bi se dati resursi ostavili u nasleđe budućim generacijama, što je saglasno sa principima održivog razvoja. Bogastvo vodnih resursa, mnogobrojni izvori, bujna vegetacija, raznovrsno zemljište, samo su neki od prirodnih resursa koje poseduje navedena opština.

Velika eksploatacija prirodnih resursa, velike količine otpada koje zauzimaju velike površine za odlaganje kao i nekontrolirano odbacivanje otpada u prirodu doveli su do velikog pritiska na okoliš. Europska Unija je prepoznala potrebu za prelazak na cirkularnu ekonomiju koja će očuvati okoliš, ali i povećati učinkovitost i vrijednost proizvoda. Vrlo važan segment u cirkularnoj ekonomiji je sektor gospodarenja otpadom, odnosno poimanje otpada kao sirovine. Grad Velika Gorica dugi niz godina razvija različite projekte iz područja gospodarenja otpada što je čini jednim od najproaktivnijih gradove Republike Hrvatske. Tradicionalno poslovanje i linearna ekonomija iz koje proizlazi ne briga za okoliš ostavljaju trajne posljedice, ali pojam cirkularne ekonomije još uvijek je u velikoj mjeri neprepoznat u Republici Hrvatskoj pa tako i u Gradu Velika Gorica. Rad donosi analizu postavljenih ciljeva u području gospodarenja otpadom grada Velike Gorice te prikaz projekata koje vodi grad Velika Gorica u području gospodarenja otpadom.

Geoekološko vrednovanje Kaluđerskih Bara na Tari obavljeno je metodom indeksa rekreacijskog potencijala i bonitacije. Temelji se na brojnim podacima (geomorfološkim, geološkim, hidrološkim, klimatskim, biogeografskim) prikupljenim višegodišnjim istraživanjima te na precizno definisanom načinu korišćenja. Problem istraživanja je usmeren na geoekološko vrednovanje Kaluđerskih Bara na Tari, kao i njihovo podvrgavanje sistemskoj analizi. Cilj vrednovanja je da se ustanovi u kojoj su meri Kaluđerske Bare na Tari, s obzirom na tip korisnika i aktivnosti, pogodne za turističko korišćenje. Vrednovane su na temelju fizičke pogodnosti, estetske, zdravstvene i edukativne vrednosti, podnošljivog kapaciteta prohodnosti i dostupnosti. Za svaki predeo, a posebno za onaj koji je od velike turističke privlačnosti, kao što su Kaluđerske Bare na Tari, posebno je važan kvalitetan i planirani menadžment. Svako planiranje korišćenja i upravljanja prirodnom sredinom (naročito u vezi sa turističkim i rekreacijskim aktivnostima), potrebno je planirati i usmeriti nameru i korišćenje tako da predeo bude maksimalno zaštićen i sačuvan za budućnost, a u isto vreme koristan čoveku. Planiranje i upravljanje određenim prostorom mora se zasnivati na dobrom poznavanju i prirodnih vrednosti i načina potencijalnog korišćenja.

U radu se analiziraju prirodni resursi prostora Općine Polača s naglaskom na njihovo vrednovanje nekad i danas te potencijalno u budućnosti. Uz analizu postojeće literature, važna metodološka pozadina rada je i korištenje suvremenih računalnih programa u procesu vizualizacije i analize prostornih podataka. Općina Polača pripada središnjem prostoru dinaridski izduženih Ravnih kotara. Prostor je to s naglašenim brežuljkastim obilježjima, gdje su udoline značajne zbog akumulacije oborinskih voda i razvoja tala pogodnih za jaku poljoprivrednu djelatnost. Uzvisine pak, koje su tijekom prošlosti imale različite funkcije, danas se slabije vrednuju. Sukladno općoj hidrologiji Ravnih kotara, i na prostoru Polače vlada površinska bezvodica, međutim u blizini je Vransko jezero – površinom najveće u Hrvatskoj. Ondje se prožimaju utjecaji Csa (sredozemna klima s vrućim ljetima) i Cfa (umjereno topla vlažna klima s vrućim ljetima) klimatskih tipova. Zbog izražene bezvodice i vrućina tijekom ljetnog dijela godine, intenzivna poljoprivredna proizvodnja nije moguća bez navodnjavanja. U tom svijetlu, iznimno je značajno korištenje obližnjih Vranskog jezera i Nadinskog blata kao važnih hidroloških čimbenika razvoja i održavanja tradicije agrarnih djelatnosti na širem polačkom području.