Search

Sa sigurnošću se može reći da je stres neodvojivi dio suvremenog života, no činjenica da je ovaj konstrukt postao uobičajenom pojavom ne umanjuje važnost istraživanja njegovih efekata na različite segmente ljudskog života, kao ni njegovu ozbiljnost, stoga ga ne treba trivijalizirati (Deater-Deckard, 1998). Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi na koji način percipirani stres roditelja, kao i specifični izvori stresa, objašnjavaju kvalitetu roditeljstva. Budući da je kvaliteta roditeljstva jako širok pojam, u ovom se istraživanju ona definirala kao kvaliteta subjektivnog doživljaja roditeljstva promatrana kroz roditeljsku samoefikasnost i roditeljsko zadovoljstvo. Provedeno je istraživanje u kojem je sudjelovalo 345 roditelja djece u dobi od 0 do 10 godina, a korišteni su Upitnik općih podataka, Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS-21), Upitnik izvora i intenziteta roditeljskog stresa i Upitnik roditeljskog doživljaja kompetencije. Rezultati su pokazali da roditelji generalno doživljavaju blagi stres. Najintenzivnijim izvorima stresa roditelji su procijenili ograničenja roditeljske uloge, odnos sa supružnikom i vezanost za dijete, a najmanje intenzivnim pokazala su se neispunjena očekivanja. Rezultati također sugeriraju da su roditeljsko zadovoljstvo i roditeljska efikasnost umjereno negativno povezani. Svi su izvori roditeljskog stresa, osim zdravlja, umjereno negativno povezani s roditeljskim zadovoljstvom. Ukupan rezultat roditeljskog stresa umjereno je negativno povezan s roditeljskim zadovoljstvom, a viša dob roditelja povezana je s višim roditeljskim zadovoljstvom. Rezultati upućuju i na to da su svi izvori roditeljskog stresa, osim zdravlja i nekompetencije, nisko pozitivno povezani s roditeljskom efikasnosti. Istraživanjem se pokazalo i da niže razine stresa i discipliniranja te više razine komuniciranja s djetetom doprinose višim razinama roditeljskog zadovoljstva, a višim razinama roditeljske efikasnosti doprinose više razine discipliniranja i niže razine komunikacije s djetetom., It is safe to say that stress is an integral part of contemporary life, but the fact that this construct has become commonplace does not diminish the relevance of studying its effects on different segments of human life, nor its severity, which is why it should not be trivialized (DeaterDeckard, 1998). The aim of this research was to identify how perceived parental stress, as well as specific stress sources, explain parental quality. Since parental quality is a very broad term, in this research it was defined as the quality of subjective parental experience and it was observed through parental self-efficacy and satisfaction. The research was carried out on 345 parents of the children from 0 to 10 years of age, while the following instruments were used: The General Data Questionnaire, The Depression, Anxiety and Stress Scale (DASS-21), Questionnaire for Measuring Stressors and Intensity of Parental Stress and The Parenting Sense of Competence Scale. The results showed that the parents generally experience mild stress. The most intensive stress sources were the limits of parental role, the relationships with spouses and attachment to the child, while the least intensive stress source was associated with the unfulfilled expectations. The results also indicate a slight negative association between parental satisfaction and efficacy. All of the parental stress sources, except for health, are moderately negatively associated with parental satisfaction, while the higher parental age is associated with higher parental satisfaction. The results also suggest that there is a weak positive correlation between all sources of parental stress, except for health and incompetence, and parental efficacy. This research also showed that lower levels of stress and discipline and higher levels of communication with a child contribute to higher levels of parental satisfaction, while higher levels of discipline and lower levels of communication with a child contribute to higher levels of parental efficacy.

Uspješno starenje je višedimenzionalan konstrukt, ali konsenzus u pogledu njegovih komponenti i operacionalne definicije još nije postignut. U ranijim su istraživanjima ispitane njegove brojne determinante i korelati, ali istraživanja roditeljstva i generativnosti ili brige za dobrobit mlađih generacija u kontekstu uspješnog starenja zasada su vrlo rijetka. Stoga je provedeno istraživanje s ciljem ispitivanja povezanosti i doprinosa roditeljskog zadovoljstva i generativnosti starijih osoba njihovu uspješnom starenju. U istraživanju su sudjelovala 444 starija roditelja u dobi od 60 do 95 godina iz različitih dijelova Hrvatske. Tri dimenzije roditeljskog zadovoljstva (zadovoljstvo sobom kao roditeljem, svojom djecom i odnosima s njima) ispitane su po jednim pitanjem za svaku. Generativnost je ispitana adaptiranom Loyola skalom generativnosti, a uspješno starenje Skalom samoprocjene uspješnog starenja. Rezultati su pokazali da sudionici daju visoke procjene na sve tri dimenzije roditeljskog zadovoljstva. Rezultati na skali uspješnog starenja bili su značajno povezani s ispitanim dimenzijama roditeljskog zadovoljstva i s generativnošću. Nadalje, pokazalo se da, nakon kontrole sociodemografskih varijabli, generativnost, zadovoljstvo sobom kao roditeljem i odnosima s vlastitom odraslom djecom značajno doprinose uspješnom starenju sudionika istraživanja. Rezultati ovoga istraživanja upućuju na važnost brige za mlađe generacije i vlastite doprinose društvu te roditeljskog zadovoljstva i u starijoj dobi za uspješno nošenje s promjenama povezanima sa starenjem., Successful aging is a multidimensional construct, but there is no consensus regarding its components and operationalization. In previous research, many determinants and correlates of successful aging were examined, but research on the role of parenting and generativity or a concern for the welfare of the next generation, in the context of successful aging was rather scarce so far. Therefore, we conducted a study with the purpose of examining the relationship and contribution of parental satisfaction and generativity to successful aging of older parents. The subjects in the study were 444 older parents, 60 to 95 years old, from various parts of Croatia. Three dimensions of participants’ parental satisfaction were measured using one question for each. Generativity was examined by an adapted version of the Loyola Generativity Scale and successful aging by the Self-Rated Successful Aging Scale. Results have shown that subjects scored high on all three dimensions of parental satisfaction. Results on the successful aging scale correlated significantly with the examined dimensions of parental satisfaction and with generativity. Furthermore, results have shown that after controlling for sociodemographic variables, participants’ generativity and satisfaction with themselves as parents and with the relations they have with their adult children significantly contribute to successful aging. The findings of the study indicate the importance of generative concern for the next generation and one’s lasting contribution to society, as well as the importance of parental satisfaction of older parents for their successful adaptation to age related changes.

Uspješno starenje je višedimenzionalan konstrukt, ali konsenzus u pogledu njegovih komponenti i operacionalne definicije još nije postignut. U ranijim su istraživanjima ispitane njegove brojne determinante i korelati, ali istraživanja roditeljstva i generativnosti ili brige za dobrobit mlađih generacija u kontekstu uspješnog starenja zasada su vrlo rijetka. Stoga je provedeno istraživanje s ciljem ispitivanja povezanosti i doprinosa roditeljskog zadovoljstva i generativnosti starijih osoba njihovu uspješnom starenju. U istraživanju su sudjelovala 444 starija roditelja u dobi od 60 do 95 godina iz različitih dijelova Hrvatske. Tri dimenzije roditeljskog zadovoljstva (zadovoljstvo sobom kao roditeljem, svojom djecom i odnosima s njima) ispitane su po jednim pitanjem za svaku. Generativnost je ispitana adaptiranom Loyola skalom generativnosti, a uspješno starenje Skalom samoprocjene uspješnog starenja. Rezultati su pokazali da sudionici daju visoke procjene na sve tri dimenzije roditeljskog zadovoljstva. Rezultati na skali uspješnog starenja bili su značajno povezani s ispitanim dimenzijama roditeljskog zadovoljstva i s generativnošću. Nadalje, pokazalo se da, nakon kontrole sociodemografskih varijabli, generativnost, zadovoljstvo sobom kao roditeljem i odnosima s vlastitom odraslom djecom značajno doprinose uspješnom starenju sudionika istraživanja. Rezultati ovoga istraživanja upućuju na važnost brige za mlađe generacije i vlastite doprinose društvu te roditeljskog zadovoljstva i u starijoj dobi za uspješno nošenje s promjenama povezanima sa starenjem. Ključne riječi: roditeljsko zadovoljstvo, generativnost, uspješno starenje

U radu se govori o važnosti uspostave kvalitetnih odnosa roditelja i škole, načinima njihove izgradnje i unapređivanja. Cilj istraživanja je bio utvrditi nedostatke i probleme izgradnje kvalitetnih odnosa roditelja i škole te ih međusobno usporediti. Analizom dobivenih rezultata vidljivo je kako roditelji smatraju da bi ih učitelji trebali više uključivati u rješavanje disciplinskih problema, u organizaciju natjecanja i priredbi, izleta, predavanja i općenito u rad škole, dok s druge strane učitelji misle da su roditelje dovoljno uključili u rješavanje disciplinskih, u organizaciju natjecanja i priredbi, izleta, predavanja i općenito u rad škole. I roditelji i učitelji svjesni su činjenice da samo kvalitetni međusobni odnosi i suradnja mogu doprinijeti uspjehu učenika.

Cilj ovoga rada jest upoznati odrednice roditeljskoga zadovoljstva školstvom, kao i odrednice njihova općeg stava o potrebnim promjenama u školstvu. Rad se temelji na podacima 3558 majki i 989 očeva djece iz 49 osnovnih škola u Republici Hrvatskoj, uključenih u projekt "Vrednovanje eksperimentalne provedbe Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (HNOS-a)" kao kontrolnih škola. Roditelji u prosjeku iskazuju blago opće zadovoljstvo školstvom te zapažaju relativno veliku potrebu za promjenama. Opće zadovoljstvo školom u najvećoj se mjeri može predvidjeti na temelju stavova o postojećem školskom sustavu, potom nekih sociodemografskih značajki obitelji te najmanje na temelju aspekata roditeljskih ulaganja u obrazovanje njihove djece. Opći stav prema potrebnim promjenama u najvećoj se mjeri može predvidjeti na temelju očekivanih promjena, potom stavova o postojećem školskom sustavu, raznih oblika roditeljskih ulaganja te najmanje na temelju sociodemografskih značajki obitelji. Nalazi upućuju na potrebu da se dublje upoznaju razlozi roditeljskoga (ne)zadovoljstva i stava o potrebnim promjenama te da se više poštuju roditeljski stavovi, kako bi se uz njihovu suradnju uspješnije provele potrebne promjene., Parental satisfaction with school influences the parents' involvement in children's schooling, and also the message they are sending to their children concerning their schooling and education in general. Therefore, the aim of this article is to explore some determinants of parental satisfaction with school and attitudes toward the necessity of changes in school. Data were analyzed on a sample of 3558 mothers and 989 fathers of elementary school children from 49 elementary schools included in the project "Evaluation of experimental implementation of Croatian national educational standard (HNOS)" as control schools. Parents mostly express mild satisfaction with school in general and observe a relatively big necessity for changes. Satisfaction with school is mostly predictable based on attitudes toward different aspects of school, some sociodemografic characteristics and least based on some aspects of parental investment in children's education. The general attitude toward the necessity of changes is mostly predictable based on expectations of upcoming changes, followed by attitudes toward different aspects of school, different aspects of parents' investment and least by sociodemographic characteristics. The results indicate the need for further investigation of reasons for parental (di)satisfaction, for their attitude of necessity of changes. They invite for a greater respect of parental attitudes, which could enable better parents-school cooperation during the application of changes., Es hängt größtenteils von der Zufriedenheit der Eltern mit dem Schulbesuch ihrer Kinder ab, ob und inwiefern sie sich bei der schulischen Ausbildung der Kinder engagieren bzw. welche Wertvorstellung sie den Kindern bezüglich Schule und Ausbildung allgemein vermitteln. Diese Arbeit möchte daher ermitteln, worin die Zufriedenheit der Eltern besteht und welche Veränderungen im Schulwesen von ihnen allgemein gefordert werden. An der Untersuchung nahmen 3558 Mütter und 989 Väter schulpflichtiger Kinder teil. Im Durchschnitt ist es so, dass die Eltern mit dem Schulwesen im Großen und Ganzen eher zufrieden sind, dennoch ein relativ starkes Bedürfnis nach Veränderungen zum Ausdruck bringen. Die allgemeine Zufriedenheit ist vorwiegend an der Einstellung der Eltern zum bestehenden Schulsystem abzulesen, ferner an bestimmten soziodemografischen Merkmalen der Familien, am wenigsten jedoch an verschiedenen Formen elterlichen Einsatzes bei der schulischen Ausbildung ihrer Kinder. Die Forderung nach Veränderungen im Schulwesen sind größtenteils mit dementsprechenden erwünschten Ergebnissen verbunden, ferner mit der Einstellung zum bestehenden Schulsystem sowie mit verschiedenen Formen elterlichen Einsatzes, am wenigsten jedoch mit den soziodemografischen Merkmalen der einzelnen Familie. Die Unterschungsergebnisse legen das Bedürfnis nahe, die Gründe für elterliche (Un-)Zufriedenheit und die Forderung nach Veränderungen besser zu hinterfragen. Fernerhin wird es notwendig sein, die Einstellung der Eltern verstärkt zu berücksichtigen und diese in die erforderlichen Veränderungen miteinzubeziehen, um so den gewünschten Neuerungen Erfolg zu sichern.