Search

Uzroci varijabilnosti laboratorijskih rezultata pa tako i rezultata određivanja koncentracije elektrolita u serumu mogu biti brojni ali većini je izvor predanalitička faza laboratorijskog procesa. Ovim istraživanjem ispitivalo se mijenjaju li se koncentracije elektrolita u serumu s obzirom na vrijeme stajanja uzorka i uvjete pohrane u spremnicima s i bez separacijskog gela. U istraživanju je korišteno 40 uzoraka krvi izvađenih u Zavodu za medicinsko laboratorijsku dijagnostiku KBC-a Split. Dvadeset uzoraka izvađeno je u spremnike bez separacijskog gela a ostalih dvadeset u spremnike sa separacijskim gelom. Uzorci su centrifugirani nakon procesa koagulacije i svim uzorcima su izmjerene koncentracije elektrolita natrija, kalija i klorida metodom indirektne potenciometrije sa ion selektivnim elektrodama za natrij, kalij i kloride. Sljedeća mjerenja obavljena su nakon dva i četiri sata pohrane na sobnoj temperaturi. Ostala mjerenja rađena su nakon 24 i 48 sati pohrane na +4 ˚C. Uspoređeni su rezultati početnog mjerenja sa rezultatima ostalih mjerenja za svaki elektrolit u spremnicima bez separacijskog gela i za svaki elektrolit u spremnicima sa separacijskim gelom. Cilj istraživanja bio je ispitati mijenjaju li se se koncentracije elektrolita s vremenom i promjenom uvjeta pohrane u spremnicima s i bez separacijskog gela. Koncentracije natrija u spremnicima sa separacijskim gelom promijenile su se u odnosu na početnu u svim vremenskim točkama pokazujući blagi porast. Koncentracije natrija u spremnicima bez separacijskog gela pokazuju blagi porast nakon 4 i 48h od početnog mjerenja u odnosu na početno izmjerenu koncentraciju dok su koncentracije izmjerene 2 i 24h nakon početnog mjerenja nepromijenjene u odnosu na početnu. Koncentracija kalija u spremnicima sa separacijskim gelom pokazuje blagi porast u odnosu na početno izmjerenu koncentraciju nakon 48h dok su koncentracije nakon 2,4 i24h nepromijenjene u odnosu na početnu. Koncentracija kalija u spremnicima bez separacijskog gela nepromijenjena je u odnosu na početnu nakon 2 i 4 h a blagi porast pokazuje nakon 24 i 48h. Koncentracija klorida u spremnicima sa separacijskim gelom nepromijenjena je u odnosu na početnu koncentraciju nakon 2h dok koncentracije nakon 4,24 i 48h pokazuju blagi porast u odnosu na početnu. Koncentracije klorida u spremnicima bez separacijskog gela ne pokazuju promjenu koncentracije u svim točkama mjerenja u odnosu na početnu. Ovom malom studijom se ispitivalo samo mijenjaju li se koncentracije pojedinih elektrolita u laboratorijskim uvjetima rada koji podrazumijevaju stajanje otvorenih uzoraka u okolišnim uvjetima (varijabilan sobna temperatura) i pohranu zatvorenih uzoraka u uvjete hlađenja tek završetkom dnevnog rada. Studija ima brojna ograničenja koja se prvenstveno odnose na malen broj uzoraka odnosno mjerenja i ne testira analitički koeficijent varijacije koji također može imati učinak na varijabilnost izmjerenih koncentracija. Stoga bi opažene rezultate svakako trebalo ispitati opsežnijom studijom koja bi moguće obuhvatila i ispitivanje stabilnosti elektrolita u pojedinoj vrsti spremnika kako bi se dobili precizniji podatci prema kojima bi bilo moguće korigirati uvriježene laboratorijske postupke s uzorkom nakon provedenih pravovremenih analiza u slučaju potrebe za provođenjem naknadnih. The causes of variable laboratory results as well as the variable electrolyte's serum concentration may be numerous but the most are preanalytical. This research investigated whether the serum electrolyte's concentrations change with time and different storage conditions in tubes with and without the separation gel. In this study it was used 40 blood samples taken in the clinical laboratory of University Hospital Center Split . Twenty samples were taken in the tubes without separation gel and the remaining twenty in a tubes with separation gel. The samples were centrifuged after coagulation process and the concentrations of electrolytes sodium, potassium and chloride were measured in all samples immediately using indirect potentiometry with ion selective electrodes for sodium, potassium and chlorides. The subsequent measurements were performed after two and four hours in samples stored at room temperature. The following two measurements are made after 24 and 48 hours of storage at + 4 ˚ C. The results of all four delayed measurements were compared with the results of initial measurments in order to observe if there is a change in concentration. The aim of the study was to observe whether the electrolyte concentrations change with a time delay and different storage conditions in tubes with and without the separation gel. The concentrations of sodium in the tubes with separation gel have changed in relation to the initial measurments in all time points, showing a slight increase. The concentrations of sodium in the tubes without separation gel show a slight increase after 4 and 48 hours after the initial measurement in relation to the measured initial concentration, while the concentration measured 2h and 24 h after the initial measurement were unaffected. The concentration of potassium after 48h in the tubes with separation gel shows a slight increase in relation to the initial concentration while the concentrations after the 2,4 and 24h were unchanged in relation to the initial. The concentrations of potassium measured 2 and 4 hours after initial measurment in the tubes without separation gel were unchanged compared to the initial while the results measured after 24 and 48 hours show a slight increase. The concentration of chloride measured 2 hours after initial measurment in the tubes with separation gel was unchanged in relation to the initial concentration, while the concentrations measured after 4,24 and48 h show a slight increase in relation to the initial. Concentrations of chloride in the tubes without the separation gel were unchanged compared to initial in all time points. This small study examined if there is a change of electrolyte's concentrations measured in laboratory conditions which relates to the open samples in environmental conditions (variable room temperature) and the storage of closed samples in cooling conditions at the end of daily work. The study has a number of limitations that are primarily related to the small number of samples and measurements The coeficients of analytical variation were not tested despite the fact that analitical variation could affect the measured results. Therefore, the observed results should certainly be examined by the the extended study which would examine the stability of electrolyte in a particular type of sampling tubes in order to get more precise data which would help to correct the common laboratory procedures.

Pozadina istraživanja: Cink je esencijalni kofaktor niza enzima te ima značajnu ulogu u funkcionalnim aktivnostima folikula dlaka. Uz to, cink je moćan inhibitor regresije folikula dlaka te ujedno ubrzava oporavak oštećenih folikula dlaka. Recentna epidemiološka istraživanja pokazala su kako neki bolesnici oboljeli od alopecie areate imaju i deficijenciju cinka te kako kod njih oralna suplementacija cinkom može pridonijeti uspješnijem liječenju ove bolesti. Cilj istraživanja: Utvrditi serumske koncentracije cinka kod oboljelih od alopecie areate te ih usporediti s referentnim vrijednostima. Nacrt studije: Presječna studija. Ispitanici i metode: Pacijenti oboljeli od alopecie areate koji su došli u KBC Osijek radi određivanja serumske koncentracije cinka u razdoblju od siječnja do srpnja 2013. godine bili su zamoljeni za sudjelovanje u planiranom istraživanju. Za potrebe ovog istraživanja iskoristili su se demografski podatci ispitanika (spol, dob, mjesto stanovanja) te utvrđene vrijednosti serumskih koncentracija cinka (zbog čijeg su određivanja bolesnici i došli u bolnicu). Za provođenje predloženog istraživanja dobivena je privola Etičkog povjerenstva Medicinskog fakulteta u Osijeku. U istraživanje je ukupno bilo uključeno 50 ispitanika (11/50, 22.0% muškaraca i 39/50, 78.0% žena ; prosječne dobi 39.5 ± 17.8 godina). Za određivanje koncentracija cinka u serumu ispitanika korištena je spektrofotometrijska direktna kolorimetrijska metoda bez deproteinizacije. Uzorci su analizirani na analizatoru Olympus AU 680. Rezultati: Srednja vrijednost serumskih koncentracija cinka kod oboljelih iznosila je 10.50 ± 1.32 µmol/L, što je pri donjoj granici referentnih vrijednosti za cink (10.40 – 16.40 µmol/L). Istraživanje je pokazalo kako je deficijencija cinka češća kod žena oboljelih od alopecie areate nego kod muškaraca. Uz to, provedeno istraživanje utvrdilo je kako je deficijencija cinka bila najčešća među ispitanicima oboljelim od alopecie areate koji su pripadali dobnoj skupini 19 – 38 te 39 – 58 godina. Zaključak: Provedeno istraživanje ukazalo je na moguću povezanost deficijencije cinka te alopecie areate.

Literaturni podatci pokazuju kako je u raznim psihijatrijskim poremećajima snižena koncentracija Cu, a povišena koncentracija Zn i Mg. Cilj rada bio je utvrditi serumske koncentracije oligoelemenata (Cu, Zn, Fe i Mg) u bolesnika koji boluju od shizofrenije (n=35), ovisnika o alkoholu (n=38) i kontrolnoj skupini (n= 20) koju su činili zdravi ispitanici. U istraživanje su uključeni svi bolesnici s navedenim dijagnozama koji su se liječili na Klinici za psihijatriju KB Sestre milosrdnice. Dijagnoza shizofrenije ili ovisnosti o alkoholu postavljena je pomoću kriterija MKB 10 te potvrđena pomocu kriterija PANSS (za shizofreniju) i upitnika CAGE (za ovisnost o alkoholu). Koncentracije Cu i Zn određene su metodom atomske apsorpcije na atomskom apsorpcijskom spektrofotometru Zeeman 3030 (Perkin Elmer), dok su Fe i Mg određeni spektrofotometrijskom metodom na analizatoru Olympus AU 2700. Rezultati su pokazali slijedeće srednje vrijednosti (i SD) koncentracije u kontrolnoj skupini, skupini bolesnika sa shizofrenijom i skupini alkoholičara za Cu 19, 25± ; 2, 36, 16, 17± ; 2, 93 i 17, 44± ; 2, 32 μ mol/L ; Zn 16, 19± ; 1, 54, 15, 52± ; 1, 55 i 14, 85± ; 1, 54 μ mol/L ; Fe 16, 73± ; 5, 61, 16, 77± ; 6, 94 i 18, 29± ; 10, 09 μ mol/L ; i Mg 0, 91± ; 0, 027, 0, 86± ; 0, 055 i 0, 86± ; 0, 096 μ mol/L. Statistička obrada rezultata pokazala je da je distribucija normalna (Smirnoff test). Kako su sve distribucije bile normalne, primijenjen je parametrijski test, a s obzirom na više od dvije skupine ispitanika rabili smo test Anova. Anova je pokazala kako postoji statistički značajna razlika između testiranih skupina (p=0, 035), a Student-Newman-Keulsov test pokazuje da postoje statistički značajne međusobne razlike između skupina, p