Search

U monografiji je znanstveno obrađena tema dolaska i djelovanja sestara milosrdnica Družbe sv. Vinka Paulskoga u Župi sv. Mihovila Arkanđela u Žminju od 1972. do 2022. godine. Autor je temi pristupio historiografski strukturiravši ju kroz pet cjelina: Povijest, Sestre, Kronika, Tablice, Sjećanja. Publikacija predstavlja rezultate istraživanja utemeljene na raščlambi arhivskog, novinskog, memoarskog gradiva, kazivanja suvremenika, historiografske literature, literature iz povijesti Crkve te duhovnosti redovništva.

Cilj je ovoga rada, metodologijom uobičajenom u povijesnoj znanosti, opisati pripreme za otvaranje filijale (podružnice) kao i sam doček sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga Provincije Majke Dobrog Savjeta – Rijeka u Župu sv. Mihovila arkanđela u Žminju 15. prosinca 1972. godine, gdje one pastoralno djeluju sve do danas. Predstavljeni su rezultati arhivskih istraživanja, usmenih svjedočanstava te je korištena relevantna historiografska literatura. Riječ je o prvom radu koji znanstveno obrađuje jednu žensku redovničku zajednicu na području Porečke i Pulske biskupije u drugoj polovici 20. stoljeća., The earliest reference to the Parish of St. Michael the Archangel in Žminj is from the 12th century. During its history, it was also the seat of the collegial chapter and produced a number of priestly and religious vocations. This paper describes how the Sisters of Charity of St. Vincent de Paul were invited to and arrived at the Žminj parish in 1972. The paper is structured as follows: Introduction, A look at the history of the parish of St. Michael the Archangel in Žminj until 1972, Preliminary work for the arrival of the Sisters, Negotiations crowned with success, The house of Bianka Peteh, Communication of the provincial and the board of the Society in Zagreb, The solemn ceremony for the Sisters’ arrival and closing remarks. Negotiations for their arrival officially began on the initiative of the Žminj parish priest, Marcel Krebel, in March 1968, and were concluded on December 15, 1972 with their arrival. The methodology for this article is based on an analysis of archival sources (primarily chronicles written by the sisters, parish chronicles and other documents), oral testimonies and relevant historiographical literature. This is the first paper which deals scientifically with the arrival of a female religious community in the Poreč and Pula diocese in the second half of the 20th century, and it was written on the occasion of the 50th anniversary of the sisters’ arrival and their continuous work in the Žminj parish for the last half century.

Ovim radom ukratko se predstavlja djelovanje sestara milosrdnica u župi Žminj (Poreča i Pulska biskupija) od 1972. do 2021. godine.

Rad se bavi kasnobaroknim dvorcem Lužnica u Zaprešiću koji je dala podići plemićka obitelj Rauch u trećoj četvrtini 18. stoljeća. Cilj mu je predstaviti dvorac u kontekstu uspješne prenamjene, revitalizacije i konzervacije jednog takvog kulturnog spomenika. Na početku rada je pregledom povijesti grada Zaprešića i okolnih mjesta predstavljen kontekst u kojem je nastalo cjelokupno imanje, dvorac i perivoj Lužnica. Potom su kronološki istaknuti svi vlasnici imanja i dvorca kroz povijest, među kojima su, uz obitelj Rauch, svakako najpoznatije sestre milosrdnice koje dvorac posjeduju već gotovo stotinu godina i koje su u njemu otvorile duhovno-obrazovni centar. Naredna poglavlja uključuju povijest gradnje dvorca i perivoja, arhitektonsku analizu njihovog postojećeg stanja te valorizaciju, kao i opis provedenih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja i zahvata na dvorcu. Posljednje se poglavlje detaljnije bavi revitalizacijom i prenamjenom dvorca osnivanjem "Duhovno-obrazovnog centra Marijin dvor" i svim sadržajima koje su sestre milosrdnice u njega implementirale te tako stvorile uspješan model povezivanja iznimno vrijedne kulturne baštine, duhovnosti, edukacije i suvremenog turizma. The thesis deals with the late Baroque castle Lužnica in Zaprešić, which was built by the noble Rauch family in the third quarter of the 18th century. Its aim is to present the castle as an example of successful conservation, conversion and revitalization of such a cultural property. The first chapter gives an overview of the history of the town of Zaprešić and its surrounding area as an introduction to the context in which the entire estate, castle and park Lužnica were created. In the following chapter all the owners of the estate and the castle are listed chronologically throughout history. Among them, along with the Rauch family, the most famous ones are certainly Sisters of Charity who own the castle since 1925 and who opened a spiritual and educational center there. The following chapters include architectural history, analysis of the existing condition and valorization of the castle and park, as well as a description of the conservation and restoration research and interventions on the castle. The last chapter in more detail describes the revitalization and conversion of the castle into the Spiritual and Educational Center “Mary’s Court” and all the amenities that the Sisters of Charity implemented in it and thus created a successful model of combining extremely valuable cultural heritage, spirituality, education and modern tourism.

O povijesti Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga - Zagreb pisale su sestre milosrdnice Berislava Vračić i Alfonza Kovačić, u do sada najopsežnijem objavljenom dvodijelnom izdanju povijesti Družbe Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga s Kućom Maticom u Zagrebu, 1996. godine. Pored arhivske građe, osnova za to djelo bila je Kratka povijest Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu, objavljena 1935. godine. O pojedinim razdobljima i osobama pisale su s. Margareta Anka Babić, s. Veronika Mila Popić i s. Marija Izabela Đaković. Nakana ovoga rada nije bila ponoviti napisano, nego upotpuniti, sažeti i interdisciplinarno prikazati život i rad sestara milosrdnica na bosansko-hercegovačkom tlu u, do sada, još uvijek nedovoljno istraženom povijesnom razdoblju.

U prvom dijelu opisuje se doprinos kršćanstva razvoju zdravstvene skrbi u srednjem vijeku. Tada su se samostani brinuli o bolesnicima, hodočasnicima i putnicima. U drugom dijelu navode se o neki podaci iz crkvene povijesti Rijeke vezani uz postojanje zdravstvenih ustanova. Zdravstvene prilike potiču otvaranje hospitala u Ulici sv. Sebastijana. Pored župne crkve Uznesenja Mariujina (Assunte) djeluje sklonište Duha Svetoga, čije je ime riječka bolnica zadržala do 1945. godine. Zapaženu ulogu imaju riječke bratovštine sv. Marije, sv. Mihovila, sv. Vida i sv. Ivana. Njihovi članovi pomažu se međusobno, a brinu se i o nemoćnim i bolesnim građanima. Riječki lazareti u Mandraću i Martinšćici imaju kapele i organiziranu vjersku skrb. Prvi riječki biskup Isidoro Sain uspostavio je 1. siječnja 1928. bolnički vikarijat Svetoga Josipa u gradskoj bolnici. Riječko je zdravstvo posebno vezano uz sestre milosrdnice. U Rijeku su stigle 1858. i djeluju u raznim zdravstvenim ustanovama do današnjih dana, The first part of the article looks into the contribution of Christianity to health care in the Middle Ages. In those times, monasteries used to take care of the sick, pilgrims, and travellers. The second part brings interesting information about health care institutions from the church history of Rijeka. Local circumstances favoured setting up an infirmary in St Sebastian’s street. Adjacent to the Church of the Assumption was the asylum of the Holy Spirit; the name had remained with the town hospital of Rijeka until 1945. Four fraternities played a major role in local health care: St Mary’s, St Michael’s, St Vitus’, and St John’s. Their members helped each other and took care of the weak and the sick. The lazarets of Rijeka, one in Mandrać and the other in Martinšćica, had their own chapels and organised pastoral care. The first bishop of Rijeka, Isidoro Sain, established the Vicariate of St Joseph in the town hospital on 1 January 1928. Health care in Rijeka had strong ties with the Sisters of Mercy, who arrived in the town in 1858 and have been working in a variety of healthcare institutions to this day.

Dr. Andrija Jagatić bio je svećenik Zagrebačke i Vrhbosanske nadbiskupije, rođen 11. studenog 1850. godine u Luki Desnoj pokraj Martinske Vesi, čiji je život u potpunosti bio vezan za razvoj duhovnosti i prosvjete među hrvatskim katoličkim pukom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u drugoj polovici 19. stoljeća. Nižu pučku školu završio je u Martinskoj Vesi, a svećeničku izobrazbu i formaciju postigao u Zagrebu, zarana se odlikovavši oštroumnošću te željom za stručnim napredovanjem i duhovnim usavršavanjem. Svojom agilnošću i revnošću na svim poljima duhovnog života mjesne zagrebačke i sarajevske Crkve, stekao je veliko povjerenje i karizmu u onodobnim crkvenim, ali i svjetovnim krugovima, što mu je omogućilo znatne društvene inicijative u specifičnim socio-ekonomskim prilikama krajem 19. i početkom 20. stoljeća., Canon Dr Andrija Jagatić was a priest of the Archdioceses of Zagreb and Vrhbosna who devoted his life to the advancement of the spiritual life and education of the Croatian catholic populace in Croatia and Bosnia and Herzegovina in the second half of the nineteenth century. His endeavors in enlightening the populace such as opening schools, writing numerous spiritual handbooks and conscientiously tending to his demanding ministerial duties, which entailed editorial responsibilities at the Zagreb-based catholic journal Katolički list and the position of the canon of the cathedral chapter of Vrhbosna, earned him the trust of the then-influential clerical and non-clerical circles of the Church in Zagreb and Sarajevo and contributed to his charisma. That enabled him to implement significant social initiatives in specific socio-economic conditions of his time.

Izvješće donosi pregled rada vicepostulature sestre Žarke Ivasić, članice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog - Zagreb. Naglasak je na poteškoći pri objektivnoj rekonstrukciji događaja koji je doveo do namještenog procesa i smrti sestre Žarke Ivasić (1908.-1946.) s obzirom na jednostranost dostupnih izvora i literature. Komunističkoj optužbi i smrti sestre Žarke posebice je pogodovao njezin redovnički (katolički), ali i bolničarski poziv.

Članak obrađuje okolnosti stradanja sestre Žarke Ivasić, članice Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog - Zagreb, u kontekstu komunističke represije prema Katoličkoj crkvi tijekom prvih poratnih godina (1945.-1946.). Naglašena je poteškoća objektivne rekonstrukcije događaja koji je doveo do namještenog procesa i smrti sestre Žarke Ivasić, a odnosi se na ustaški napad na Otočac i otočku bolnicu 13./14. rujna 1943. s obzirom na jednostranost dostupnih izvora i literature (komunističkog podrijetla) te informacija dobivenih o događaju u iskazima svjedoka njezine osude i smrti, koji su također trpjeli represiju vlasti. Optužbi i smrti sestre Žarke Ivasić posebice je pogodovao njezin redovnički (katolički), ali i bolničarski poziv. Također, u članku se želi pokazati da je vidljiv rast i oblikovanje njezine "krivnje" prema potrebi komunističkih vlasti u određenome trenutku, u dokumentaciji iz različitih godina, što je jedan od važnih pokazatelja izmanipuliranosti cijelog procesa kao i nevinosti sestre Žarke Ivasić., The article analyses the surroundings of the suffering of Sister Žarka Ivasić, a member of the Society of the Sisters of Charity of Saint Vincent de Paul – Zagreb, in the context of Communist repression towards the Catholic Church during the initial post-war years (1945- 1946). Highlighted is the difficulty of an objective reconstruction of the events which led to the staged process and the death of Sister Žarka Ivasić, and refers to the Ustasha attack on Otočac and the Otočac hospital 13th-14th September 1943 with regards to the one-sided available sources and literature (of Communist origin) and information obtained about the event in testimonies of witnesses of her conviction and death, who also suffered the repression of the authorities. The charges and death of Sister Žarka Ivasić notably served her monastic (Catholic), as well as nursing calling. In the article also wishing to be shown is that the growth and shaping of her "guilt" towards the needs of the Communist authorities in any given moment is visible, in the documentation from various years, which is one of the important indicators of the manipulation of the entire process as well as the innocence of Sister Žarka Ivasić.

Članak obrađuje okolnosti stradanja sestre Žarke Ivasić, članice Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog - Zagreb, u kontekstu komunističke represije prema Katoličkoj crkvi tijekom prvih poratnih godina (1945.-1946.). Naglašena je poteškoća objektivne rekonstrukcije događaja koji je doveo do namještenog procesa i smrti sestre Žarke Ivasić, a odnosi se na ustaški napad na Otočac i otočku bolnicu 13./14. rujna 1943. s obzirom na jednostranost dostupnih izvora i literature (komunističkog podrijetla) te informacija dobivenih o događaju u iskazima svjedoka njezine osude i smrti, koji su također trpjeli represiju vlasti. Optužbi i smrti sestre Žarke Ivasić posebice je pogodovao njezin redovnički (katolički), ali i bolničarski poziv. Također, u članku se želi pokazati da je vidljiv rast i oblikovanje njezine "krivnje" prema potrebi komunističkih vlasti u određenome trenutku, u dokumentaciji iz različitih godina, što je jedan od važnih pokazatelja izmanipuliranosti cijelog procesa kao i nevinosti sestre Žarke Ivasić.

Utemeljena na izvornoj arhivskoj građi te prikupljenim svjedočanstvima knjiga detaljno obrađuje život, djelovanje i okolnosti stradanja te tragove sjećanja na redovnicu Žarku Ivasić, članicu Družbe sestara milosrdnica sve. Vinka Paulskog - Zagreb. Temeljno poglavlje odnosi se na razdoblje Drugog svjetskog rata i poraća tijekom kojeg je (usljed osude komunističkih vlasti) smrtno stradala sestra Žarka Ivasić.

Aim of this study was to evaluate the effects of the first Croatian stroke unit (SU) by comparing the in-hospital mortality rate for stroke patients in the period before (1995-2000) and after (2001-2006) the implementation of SU.