Search

UVOD Sindrom pečenja usta (SPU) je kronični bolni poremećaj karakteriziran intenzivnim osjetom pečenja zdrave oralne sluznice bez jasnog lokalnog ili sustavnog uzroka. Stanje obično zahvaća žene u srednjoj i starijoj životnoj dobi (žene u perimenopauzi ili postmenopauzi). Simptomi SPU se manifestiraju primarno na jeziku (najčešće vršak i lateralni rubovi jezika), usnicama te tvrdom i mekom nepcu. Osim simptoma pečenja, svrbeži, utrnutosti i neugodnosti, stanje može biti praćeno i smanjenoj salivacijom (kserostomija) i promjenom osjeta okusa (disgeuzija). CILJ Cilj istraživanja bio je procijeniti prevalenciju i pridružene simptome sindroma pečenja usta u Centru za orofacijalnu bol, Kliničkog bolničkog centra u Rijeci. MATERIJALNI I METODE Od 2018. godine u Centru za orofacijalnu bol, KBC- a Rijeka dijagnosticirana su 32 nova slučaja SPU- a. Klinička dijagnoza se temeljila na analizi podataka dobivenih anamnezom, kliničkim pregledom i laboratorijskom dijagnostikom. Simptomi pečenja/boli koji su prisutni najmanje 4 mjeseca na netaknutoj, zdravoj sluznici smatrani su SPU- om. REZULTATI U istraživanju je sudjelovalo 32 novo dijagnosticirana slučaja SPU-a od kojih je 29 (91%) žena i 3 (9%) muškaraca, s prosječnom dobi od 58, 9 (medijan 62 ; raspon 34-81). Sudionici su bili uglavnom umirovljenici (58, 2%) sa srednjom stručnom spremom (62%). Osjećaj pečenja bio je prisutan na više mjesta u ustima (87, 5%), a lokacijom dominira jezik (vršak jezika - 59, 3%, lateralni rubovi - 37, 5%, dorzalna površina - 21, 87%, cijeli jezik - 18, 75%), nakon čega slijede usne (21, 87%) i nepce (18, 75%). Osim lokacije pečenja, promatran je i intenzitet pečenja koji je procijenjen vizualnom analognom skalom (VAS). Prosječni intenzitet simptoma iznosio je 58 (medijana 50 ; raspon 15-100) što je i odgovaralo subjektivnoj procjeni simptoma u kojoj je većina ispitanika riječima pečenje opisalo kao bol umjereno jakog intenziteta (59, 3%). Prosječno trajanje simptoma pečenja bilo je 11, 65 ± 22, 29, a značajni dio ispitanika navodi simptome suhoće usta (67, 7%). Promijenjen osjet okusa nije bio značajno zastupljen, samo je 28, 2% ispitanika navodi prisustvo disgeuzije. ZAKLJUČAK Na temelju ovog istraživanja možemo zaključiti da je prevalencija SPU-a veća kod srednje životne dobi, osobito žena sa srednjoškolskim obrazovanjem. Intezitet simptoma se najčešće opisuje kao bol umjereno jakog inteziteta koja najčešće zahvaća jezik. Iako simptomi pečenja mogu biti jedini simptom sindroma, puno češće se uz simptome pečenja javljaju i simptomi suhoće usne šupljine.

Hijaluronska kiselina linearni je polisaharid koji se nalazi u gotovo svim organima kralježnjaka. Najviša razina prisutna je u mekom vezivnom tkivu (pupkovina, sinovijalna tekućina, koža), a najniža u krvnom serumu. Prisutna je također i u tkivima oralne sluznice, osobito u nemineraliziranim tkivima kao što su gingiva i parodontni ligament. U mineraliziranim tkivima, kao što su cement i alveolarna kost, prisutne su niske količine. Većina stanica u tijelu ima sposobnost sinteze hijaluronske kiseline. Biokompatibilna je i neimunogena. Njeno djelovanje je protuupalno, bakteriostatsko i potiče cijeljenje. Primjena hijaluronske kiseline u terapijske svrhe u dentalnoj medicini počela je početkom 21. stoljeća. U terapiji parodontitisa primjenjuje se lokalno u kombinaciji s nekirurškom i kirurškom parodontnom terapijom te dovodi do značajnog kliničkog poboljšanja. Lokalnom primjenom gela hijaluronske kiseline uočen je pozitivan učinak i kod pacijenata s gingivitisom. Inhibira patološki učinak dentalnog plaka na periimplantno tkivo i poboljšava cijeljenje mekog tkiva. Injekcije gela hijaluronske kiseline dovode do smanjenja „crnih trokuta“ čak i nakon jednokratne primjene, a bolji i dugotrajniji rezultati postižu se višestrukim injekcijama hijaluronske kiseline u područje interdentalne papile. U terapiji temporomandibularnih poremećaja dovodi do poboljšanja funkcije temporomandibularnog zgloba i ublažavanja boli, ali potrebna su daljnja istraživanja kako bi se dodatno istražila njezina primjena. Kod pacijenta s rekurentnim aftoznim ulceracijama dobra je alternativa kortikosteroidima jer dovodi do bržeg cijeljenja, ublažava bol te je sigurna za primjenu kod dojenčadi i trudnica. Kod pacijenata sa sindromom pekućih usta uočeno je ublažavanje simptoma. Hyaluronic acid is a linear polysaccharide found in almost all vertebrate organs. The highest concentrations are found in soft connective tissues (umbilical cord, synovial fluid, skin) and the lowest in blood serum. Hyaluronic acid has been identified in all periodontal tissues, being particularly prominent in the non-mineralized tissues such as gingiva and periodontal ligament. Low quantities are to be found in mineralized tissues such as cementum and alveolar bone. Most of the cells have the ability to synthesize hyaluronic acid. Hyaluronic acid is biocompatible and non-immunogenic. It has an anti-inflammatory and bacteriostatic properties, and promotes healing. It has been in use in dental medicine since the beginning of the 21st century. In the treatment of periodontitis, it is applied topically in combination with non-surgical and surgical periodontal therapy and leads to significant clinical improvement. Topical application of hyaluronic acid gel has been observed to have a positive effect in patients with gingivitis. It inhibits the pathological effect of dental plaque on peri-implant tissue and improves soft tissue healing. Hyaluronic acid gel injections lead to a reduction of ‘black triangles’ even after a single application, but better and longer-lasting results are achieved by multiple injections of hyaluronic acid into the area of the interdental papilla. In the treatment of temporomandibular disorders, it leads to improved temporomandibular joint function and pain relief, but more research is needed to further investigate its application. In patients with recurrent aphthous ulcers, it is a good alternative to corticosteroids because it leads to faster healing, relieves pain and is safe for use in infants and pregnant women. Relief of symptoms has been observed in patients with burning mouth syndrome.

Sindrom pečenja usta je kronična orofacijalna bol koja je karakterizirana osjećajem pečenja na klinički zdravoj oralnoj sluznici. Etiološki gledano, SPU se dijeli na primarni (nepoznati uzrok) i sekundarni (lokalni, sistemski, neurološki, psihološki etiološki čimbenici). Psihološki čimbenici kao što su anksioznost i depresija mogu imati vaţnu ulogu u simptomatologiji i etiologiji SPU-a. Cilj ovog rada bio je procijeniti psihološki status pacijenata sa SPU-a i procijeniti postoji li povezanost psiholoških čimbenika sa pojavom pečenja. U istraţivanju je sudjelovalo petna est pacijenta s dijagnozom SPU-a i 15 pacijenata u kontrolnoj skupini. Dijagnoza SPU-a postavljenja je kod pacijenata sa simptomima pečenja i normalnim nalazom oralne sluznice, dok kontrolnu skupinu čine pacijenti bez oralnih smetnji. Psihološki status pacijenata procijenjen je pomoću sljedećih upitnika: GAD-7,PHQ-9, i PCS. Na temelju provedenog istraţivanja dokazano je da za svaku pojedinačnu skalu ne postoji statistički značajna razlika izmeĎu SPU skupine i kontrolne skupine (p˃ 0,05), a pozitivna umjereno linearna koleracija potvrĎena je izmeĎu intenziteta pečenja i razine katastrofiziranja koja je vrlo često prisutna kod pacijenata koji pate od depresije i/ili ankzionosti. Na temelju toga moţemo zaključiti da ipak postoji uzročno posljedična povezanost SPU-a i psihološkog statusa. Burning mouth syndrome (BMS) is a chronic orofacial pain disorder characterized by burning sensation in the clinically healthy oral mucosa. Based on etiology, BMS can be divided into primary (unknown cause) and secondary (local, systemic,neurological, psychological factors). Psychological factors such as somatoform pain disorder, anxiety, and depression can play a important role in symptomatology and etiology. The aim of the study was to assess the psychological status of BMS patients as well as whether psychologic factors are related to pain reports. Fifthteen patients with BMS along with 15 healthy patients as controls were included in this study. Inclusion criteria for BMS patients were burning sensation in the mouth and normal oral mucosa while the control group was without any oral complaints. The patient's psychological status was assesed using the following queries: GAD-7, PHQ-9, PCS. Based on the conducted research, it was proved that for each scale there is no statistically significant difference between the SPU group and the control group (p˃ 0.05). Positive moderately linear correlation is a confirmation between the intensity of burning and the level of catastrophism that is very often present in patients that suffer from depression and/or anxiety. Based on this, we can conclude that there is nevertheless a consequential connection between SPU and psychological status

Allergic reactions sometimes participate in the development of perioral and oral diseases, indicating the need for appropriate allergen assessment. This review discusses current knowledge on the potential allergic reactions to different dental materials in patients with oral and perioral diseases. Aside from allergies to various dental materials, similar non-allergic, non-immune contact reactions (irritant or toxic) can occur. Among dental materials, the most frequent allergens are alloys, followed by rubber materials, polymers and acrylates. Allergic reactions to dental alloys that contain nickel, cobalt and amalgam are especially frequent since dentists use them for prosthetic and other restorations. There is a broad spectrum of clinical presentations of oral and perioral diseases possibly related to allergies, such as lichenoid reactions, cheilitis, perioral dermatitis, burning sensations, etc. Despite some limitations, patch test is crucial in the diagnosis and recognition of causative allergens because it reveals contact allergies, and is still superior in differentiating allergic and irritant contact reactions. It is important to examine patient medical histories (e.g., occurrence of symptoms after dental therapy or food consumption), and in consultation with their dentist, carry out allergy tests to specific dental allergens which are used or planned to be used in subsequent treatment., Alergijske reakcije ponekad sudjeluju u razvoju perioralnih i oralnih bolesti, što ukazuje na potrebu određivanja potencijalnih alergena. Ovaj pregledni članak govori o trenutnim saznanjima o potencijalnim alergijskim reakcijama na različite dentalne materijale u bolesnika s oralnim i perioralnim bolestima. Uz alergije na razne dentalne materijale mogu se pojaviti slične nealergijske, neimunske kontaktne reakcije (nadražujuće ili toksične). Među zubnim materijalima zubne legure najčešći su alergeni, a slijede ih gumeni materijali, polimeri i akrilati. Alergijske reakcije na zubne legure koje sadrže nikal, kobalt i amalgam osobito su česte, jer ih stomatolozi koriste za protetičke i druge restauracije. Postoji širok spektar oralnih i perioralnih bolesti koje su vjerojatno povezane s alergijama, poput lihenoidnih reakcija, heilitisa, perioralnog dermatitisa, osjećaja pečenja itd. Unatoč određenim ograničenjima epikutani test je presudan u dijagnozi i prepoznavanju uzročnih alergena, jer otkriva kontaktne alergije i još je superiorniji u razlikovanju alergijskih i iritativnih kontaktnih reakcija. Važno je uzeti detaljnu anamenzu bolesnika (npr. pojavu simptoma nakon stomatološke terapije ili konzumiranja hrane) i uz savjetovanje sa stomatologom provesti alergološko testiranje na specifične stomatološke alergene koji se koriste ili se planiraju koristiti u sljedećem liječenju.

Psihofarmaci su lijekovi koji djeluju na psihičke funkcije, ponašanje i doživljavanje bolesnika. Nuspojava lijeka je svaka štetna pojava koja se javlja kod uporabe lijeka sukladno njegovim uputama za korištenje. One značajno utječu na kvalitetu života. Na temelju detaljne anamneze i kliničkog pregleda mogu se prepoznati manifestacije lijekova na sluznici usne šupljine. Psihofarmaci izazivaju promjene u vidu stomatitisa, poremećaja sekrecije sline – kserostomija i ptijalizam, poremećaja okusne osjetljivosti, sindroma pečenja usta, hiperplazije gingive te lihenoidne reakcije. Psychopharmaceuticals are drugs used in treatments of mental health disorders. They have an effect on psychological functions and behaviour of the patient. Side effect are any results of a drug or a theraphy that occurs in addition to the desired effect, regardless whether it is beneficial or undesirable. Their effect can be detrimental to the patients wellbeing. Detailed medical history and medical examination is necessary in recognising the effects of the given drug on the mucus membrane of the mouth. Psychopharmaceuticals cause alterations such as inflammation of the mouth (stomatitis), defects in secretion of saliva – xerostomia and hypersalivation, disorders of taste, burning mouth syndrome, gingival hyperplasia and lichenoid eruptions.

Background: Burning mouth syndrome (BMS) is an idiopathic painful condition that manifests with burning sensations in the oral cavity in patients with clinically normal oral mucosa and without any local and/or systemic causative factor. Catastrophizing is defined as an exaggerated negative orientation toward pain stimuli and pain experience. The aim of this study was to examine the association between catastrophizing and clinical parameters of BMS, and to examine the association between catastrophizing and the quality of life in patients with BMS. Materials and methods: Anonymous questionnaire consisted of 3 parts (demographic and clinical data with 100 mm visual analogue scale (VAS), Croatian version of the Oral Health Impact Profile (OHIP-14) scale and Croatian version of the Pain Catastrophizing scale (PC), was distributed to 30 patients diagnosed with BMS. Results: A higher level of catastrophizing was clinically significant in 30% of the patients. Total catastrophizing score and all three subcomponents of catastrophizing significantly correlated with the intensity of symptoms, but did not correlate with the duration of symptoms. Gender and previous treatment did not affect the catastrophizing. Conclusion: Obtaining the information about catastrophizing could help a clinician to identify patients with negative behavioural patterns. Additional psychological intervention in these individuals could reduce/eliminate negative cognitive factors and improve coping with chronic painful condition such as BMS.

Sindrom pečenja usta ili stomatopiroza je skup neugodnih simptoma koji se manifestiraju pečenjem dijelova ili cijele oralne sluznice. Može biti uzrokovano različitim predisponirajućim čimbenicima kao što su loši protetski nadomjesci, loša oralna higijena, parafunkcijske navike, dijabetes, nutritivne deficijencije, hormonalne promjene, psihološka stanja itd., a ponekad može biti uzrokovano i bez nekog evidentnog uzroka. Najčešći mentalni poremećaj je depresija, kojeg smo opisali i uspoređivali sa SPU u našem istraživanju. Provedeno je istraživanje na 40 pacijenata sa simptomima sindroma pečenja, koristeći psihološki upitnik. Težina depresije pokazala se proporcionalna s dužinom trajanja SPU. Burning mouth syndrome or stomatopyrosis is a set of unpleasant symptoms that manifest themselves by burning parts or whole oral mucosa. It can be caused by different predisposing factors such as poor substitute prosthetic, poor oral hygiene, parafunctional habits, diabetes, nutritional deficiencies, hormonal changes, psychological states, ... And sometimes it can be caused without any obvious cause. The most common mental disorder is depression, we have described and compared with BMS in our study. Survey was conducted on 40 patients with symptoms of the burning syndrome, using a psychological questionnaire. Severity of depression shown to be proportional to the duration of BMS.

Sindrom pečenja usta ili stomatopiroza je skup neugodnih simptoma koji se manifestiraju pečenjem dijelova ili cijele oralne sluznice. Može biti uzrokovano različitim predisponirajućim čimbenicima kao što su loši protetski nadomjesci, loša oralna higijena, parafunkcijske navike, dijabetes, nutritivne deficijencije, hormonalne promjene, psihološka stanja itd., a ponekad može biti uzrokovano i bez nekog evidentnog uzroka. Najčešći mentalni poremećaj je depresija, kojeg smo opisali i uspoređivali sa SPU u našem istraživanju. Provedeno je istraživanje na 40 pacijenata sa simptomima sindroma pečenja, koristeći psihološki upitnik. Težina depresije pokazala se proporcionalna s dužinom trajanja SPU.

According to International Headache Society (IHS) classification, burning mouth syndrome (BMS) is intra oral burning sensation without obvious medical and dental cause. IHS diagnostic criteria of the disorder include the presence of burning oral sensation during the most period of day without obvious changes of oral mucosa. Local and systemic causes have to be excluded by appropriate diagnostic procedures. Subjective feeling of dry mouth, paraesthesia and taste changes could be associated symptoms. Estimated prevalence of BMS in general population varies between 1 and 15% and the disorder is seven times more common in females. This condition is probably of multifactor origin, oft en idiopathic, and its etiology and pathogenesis has not been elucidated completely yet. More recently, increasing attention has been given to the altered perception of sensory functions as well as to the changes in the psychological profile of many BMS patients. As a result, both disturbances should be included in the clinical spectrum of BMS. BMS represents a disorder with a poor prognosis in terms of quality of life and treatment possibilities. As a result, BMS subjects continue to be high consumers of healthcare resources. As in the other chronic pain conditions it has been reported that depression and anxiety are strongly associated with BMS and that they are significantly more frequent in BMS patients than in non-BMS subjects., Prema međunarodnoj klasifikaciji glavobolja Internacionalnog društva za glavobolje (International Headache Society-IHS), sindrom pečenja usta (burning mouth syndrome-BMS) predstavlja osećaj pečenja u usnoj duplji, a bez očiglednog medicinskog ili stomatološkog uzroka. IHS dijagnostički kriterijumi za ovaj poremećaj uključuju prisustvo senzacije pečenja u usnoj duplji za vreme najvećeg perioda dana, bez vidljivih promena sluznice usne duplje. Lokalni i sistemski uzroci moraju biti isključeni primenom odgovarajućih dijagnostičkih procedura. Subjektivni osećaj suvoće usta, parestezija i izmena osećaja ukusa mogu biti udruženi simptomi. Procenjena prevalenca BMS u opštoj populaciji varira između 1 i 15%, a poremećaj je sedam puta češći kod žena. Ovaj poremećaj je verovatno multifaktorijelnog porekla, često idiopatski, a njegova etiologija i patogeneza nisu u potpunosti razjašnjeni. U skorašnjim studijama, posebno se ističe značaj izmenjene percepcije senzornih funkcija i sistema kao i specifična promena psihološkog profi la mnogih pacijenata sa BMS. Zbog toga se preporučuje da oba navedena poremećaja budu uključena u klinički raznovrstan spektar BMS. BMS ima lošu prognozu u pogledu kvaliteta života obolelih i terapijskih mogućnosti, a kao rezultat ovaj poremećaj predstavlja veliki socio-ekonomski i medicinski problem. Kao i kod drugih hroničnih bolnih stanja, postoji značajna udruženost BMS sa depresijom i anksioznošću. Ovi ali i drugi psihijatrijski i psihološki poremećaji su značajno češći kod pacijenata sa BMS u odnosu na zdravu populaciju.

Sindrom pečenja usta (SPU) je stanje koje karakterizira osjet pečenja usne šupljine u odsutsvu fizičke nepravilnosti sluznice usne šupljine ili drugij zdravstvenih poremećaja. Uzrok pojave SPU nije razjašnjen, iako brojni lokalni, sistemski i psihološki čimbenici imaju ulogu u razvoju bolnog stanja. Različiti citokini imaju ulogu u razvoju SPU, ali niti jedan od njih se ne može odrediti kao glavni uzrok SPU: Tehnološkim napretkom proteklih desetljeća omogućen je razvoj te korisnost uporabe oralnih fluida, posebno sline u pri dijagnozi raznih bolesti, predviđanju tijeka bolesti. Svrha istraživanja bila je odrediti razine salivarnih IL-2 i IL-6 kod bolesnika s SPU i usporediti ih s razinama tih citokina kod zdravih osoba iste dobi. Razine salivarnih citokina značajno su povišene kod pacijenata s SPU u usportedbi s zdravim osobama. Povišene razine IL-2, IL-6 su u korelaciji sa stupnjem bolesti.

Sindrom pečenja usta predstavlja kronično orofacijalno bolno stanje bez vidljivih lezija oralne sluznice. Zahvaća 0, 71 - 3, 4% općeg pučanstva. Usprkos znanstvenim i kliničkim istraživačkim naporima, geneza i dalje ostaje nerazjašnjena. Povezuje se s brojnim oralnim i sistemskim stanjima. Liječenje, usprkos različitim pristupima i medikaciji, ima ograničen uspjeh. Iako se u nas najčešće takvi bolesnici liječe kod stomatologa specijalista oralne patologije, liječnici trebaju biti jače uključeni u dijagnostiku i tretman stanja. U članku su opisani etiološki čimbenici te dijagnostičke i terapijske mogućnosti kod sindroma pečenja usta.

Nedavne studije izvješćuju o povezanosti između sindroma pečenja usta te količine i sastava sline. Svrha našeg ispitivanja bila je ustanoviti količinu salivarnog imunoglobulina A, lizozima i magnezija u nestimuliranoj i stimuliranoj ukupnoj slini bolesnika sa sindromom pečenja usta (SPU) i kserostomijom. Uzorci sline dobiveni su sijalometrijom. Salivarni IgA je određen radijalnom imunodifuzijom po Manziniju, količina lizozima po metodi Osserman i Lowlor, a magnezij je određen atomskom apsorpcijskom spektrofotometrijom. Količina sIgA i lizozima bila je znatno snižena u stimuliranoj ukupnoj slini bolesnika sa SPU i kserostomijom u usporedbi s nestimuliranom (p, Recent studies suggest a connection between burning mouth syndrome (BMS) and the quantitiy and quality of saliva. The aim of our study was to determine quantities of salivary immunoglobulin A (sIgA), lysozyme and magnesium in unstimulated and stimulated saliva of patients with burning mouth syndrome and xerostomia. Salivary samples were obtained by sialometry. Salivary immunoglobulin A was determined by radial immunodiffusion according to Manzini, lysozyme levels were obtained according to Osserman and Lowlor, and magnesium was determined using atomic absorbance spectrophotometry. Levels of sIgA were decreased in stimulated whole saliva of patients with BMS and xerostomia when compared to those in unstimulated saliva (p

Nedavne studije izvještavaju o povezanosti između sindroma pečenja usta i količine i sastava sline. Cilj našeg ispitivanja bio je ustanoviti količinu salivarnog imunoglobulina A, lizozima i magnezija u nestimuliranoj i stimuliranoj ukupnoj slini bolesnika s SPU i xerostomijom. Uzorci sline su dobiveni sijalometrijom. SigA je određen radijalnom imunodifuzijom po Manziniju, količina lizozima po metodi Osserman i Lowlor, dok je magnezij određen atomskom apsorpcijskom spektrofotometrijom. Količina sIgA i lizozima je bila značajno snižena u stimuliranoj ukupnoj slini bolesnika sa SPU i xerostomijom u usporedbi s nestimuliranom (p

Sindrom pečenja usta (SPU) je simptom multiuzročnog entiteta koji se može podijeliti u četiri osnovne kategorije: lokalni, sistemski, neurološki i psihološki čimbenici. Sindrom pečenja usta je karakteriziran klinički urednim nalazom usne šupljine oboljelih i takvo stanje najviše zbunjuje stomatologa-praktičara. S druge tsrane, bolesnici sa SPU imaju različit stupanj intenziteta smetnji koje katkad mogu ozbiljno interferirati sa svakodnevnim životom bolesnika. Sindrom pečenja usta zahvaća osobe starije od 55 godina koje anamnestički navode brojne i raznolike bolesti, te je pronalaženje uzročnih čimbenika kao i liječenje iznimno teško odrediti. Etiološka terapija je usmjerena na eliminaciju poznatih uzročnih čimbenika, ali u većine bolesnika je simptomatska i kao takva ne otklanja simptome već ih samo ublažava. Pečenje usta ostaje i dalje zagonetno stanje koje je rezultat međudjelovanja više uzročnih čimbenika. rezultati našeg istraživanja negiraju povezanost nedostatka željeza, vitamina B12, folne kiseline i sindroma pečenja usta, svezu koja je opisana u literaturi. Vrijednosti kalcija i magnezija u serumu oboljelih od SPU nisu pokazale abnormalnosti, te zaključujemo da ovi parametri nemaju važnost u SPU. Vrijednost magnezija u slini oboljelih od SPU je bila nepromjenjena s obzirom na stimulaciju sline. Količina protumikrobnih proteina, salivarnog imunoglobulina A, salivarne peroksidaze i lizozima je bila snižena u stimuliranoj ukupnoj slini oboljelih od SPU.

Sindrom pečenja usta (SPU) predstavlja bolni poremećaj bez vidljivih kliničkih znakova. Prevalencija SPU-a u Svijetu iznosi između 2,6 i 4,7%, te predstavlja ozbiljan problem pri dijagnostici i terapiji. Pacijenti su najčešće žene u postmenopauzi. Usprkos brojnim predloženim etiološkim čimbenicima, uzroci su još uvijek nejasni. Današnja terapijska doktrina samo se djelomično pokazala uspješnom. Svrha ovog istraživanja je ustanovljavanje standarda osjetljivosti oralne sluznice na električne podražaje. Testirana je hipoteza o mogućoj promijenjenoj reaktibilnosti pacijenata sa SPU-om. Ispitanici su podijeljeni na 3 skupine. Prvu skupinu čini 38 bolesnika sa SPU-om. U karton se bilježe anamnestički podaci i lokalizacija pečenja. Na vizualno analognoj skali ispitanici subjektivno označavaju intenzitet simptoma. U 1. kontrolnoj skupini nalazi se 31 ispitanik koji prvoj skupini odgovara po dobi, spolu i pušačkim navikama. U 2. kontrolnoj skupini je 41 student 5. godine Stomatološkog fakulteta. Mjerenje se vršilo na 15 regija po shemi Svjetske zdravstvene organizacije. Za provokaciju podražaja korišten je iontoforetski aparat Ionos7 (Nemectron). Mjerenje se ponavlja za svaku regiju 3 puta, i bilježi se jakost električne struje u mA pri kojoj je došlo do percepcije osjeta. Rezultati su obrađeni standardnim statističkim metodama (Studentov t-test, ANOVA), kao i analizom standardiziranih obilježja. Iontoforeza se pokazala kao odgovarajuća metoda mjerenja praga podražljivosti. Uočene su razlike s obzirom na regije oralne sluznice (najosjetljiviji je jezik, a najmanje osjetljiva bukalna sluznica), s obzirom na dob (kod starijih je prag povišen) i na nazočnost SPU-a (kod SPU-a je prag podražljivosti snižen u odnosu na zdravu kontrolnu skupinu iste dobi, spola i pušačkih navika).

Uvod: Sindrom pekućih usta (SPU) idiopatska je tegoba kod koje usna šupljina peče i boli pacijente s klinički normalnom oralnom sluznicom. Pritom su isključeni lokalni i opći uzroci. Katastrofiziranje se definira kao pretjerana negativna orijentacija prema osjećaju boli i bolnog iskustva. Svrha ovog rada bila je ispitati povezanost između katastrofiziranja i kliničkih parametara SPU-a te između katastrofiziranja i kvalitete života bolesnika s SPU-om. Materijali i metode: Anonimni trodijelni upitnik [opći parametri i vizualna analogna ljestvica (VAS) za procjenu intenziteta pečenja (od 0 do 100 mm), hrvatska inačica OHIP-ove ljestvice (OHIP 14) te hrvatska verzija ljestvice Pain Catastrophizing] ispunilo je 30 pacijenata s dijagnosticiranim SPU-om. Rezultati: Katastrofiziranje je bilo klinički značajno izraženo kod 30 posto bolesnika. Ukupno katastrofiziranje i sve tri potkomponente bile su u korelaciji s intenzitetom pečenja, ali ne i s trajanjem tegoba. Pacijenti sa snažnijim katastrofiziranjem imali su lošiju kvalitetu života. Spol nije utjecao na to stanje. Zaključak: Uvidom u katastrofiziranje moglo bi se identificirati pacijente s negativnim obrascima ponašanja kod kojih bi se dodatnom psihološkom intervencijom mogli smanjiti ili eliminirati negativni kognitivni čimbenici i poboljšati podnošenje kroničnoga bolnog stanja kao što je SPU., Background: Burning mouth syndrome (BMS) is an idiopathic painful condition which manifests with burning sensations in the oral cavity in patients with clinically normal oral mucosa and without any local and/or systemic causative factor. Catastrophizing is defined as an exaggerated negative orientation toward pain stimuli and pain experience. The aim of this study was to examine the association between catastrophizing and clinical parameters of BMS, and to examine the association between catastrophizing and the quality of life in patients with BMS. Materials and methods: Anonymous questionnaire consisting of 3 parts (demographic and clinical data with 100 mm visual analogue scale (VAS), Croatian version of the Oral Health Impact Profile (OHIP-14) scale and Croatian version of the Pain Catastrophizing scale (PC), was distributed to 30 patients diagnosed with BMS. Results: A higher level of catastrophizing was clinically significant in 30% of the patients. Total catastrophizing score and all three subcomponents of catastrophizing significantly correlated with the intensity of symptoms, but did not correlate with the duration of symptoms. Gender and previous treatment did not affect the catastrophizing. Conclusion: Obtaining the information about catastrophizing could help a clinician to identify patients with negative behavioural patterns. Additional psychological intervention in these individuals could reduce/eliminate negative cognitive factors and improve coping with chronic painful condition such as BMS.