Search

Spušteno stopalo je jedna od najčešćih deformacija stopala koja je u mnogo slučajeva zanemarena, iako može uzrokovati razna bolna stanja. Normalan anatomski položaj svoda stopala je narušen te ga je potrebno korigirati. Kod male djece vrlo je lako zamijeniti masne naslage na tabanima s deformacijom, stoga je važno utvrditi je li uistinu riječ o spuštenom stopalu. Kod procjene položaj stopala koriste se razne metode i postupci kojima se utvrđuje iskrivljenje, uglavnom plantografija ili pedobarografija. Svako odstupanje mora biti zabilježeno kako bi se lakše odredila terapija. Prije fizioterapijske intervencije potrebno je napraviti detaljnu procjenu koja obuhvaća subjektivni i objektivni pregled, inspekciju i palpaciju stopala, te procjenu hoda kojom se analizira stav i obrazac hoda. Zatim slijede mjerenja koja uključuju mjerenja opsega pokreta u zglobovima i manualni mišićni test. Nakon procjene, potrebno je provoditi vježbe jačanja, istezanja te koordinacije i balansa. Vježbe jačanja služe za jačanje mišića i ligamenata te je za njih karakteristično svladavanje otpora vlastitog tijela ili vanjskog opterećenja. Vježbe istezanja pomažu uspostavljanju, održavanju i poboljšanju pokretljivosti zglobova i skraćenih mišića. Vježbe koordinacije i balansa sudjeluju u realizaciji kretnje svake strukture. Koristi se i kinesio taping koji služi smanjuju boli, poboljšanju cirkulacije te stabilizacije zglobova i poboljšanju funkcije mišića. S obzirom da je deformacija spuštenih stopala sve češća kod djece koriste se preventivne mjere u ranom djetinjstvu poput ortopedskih cipela ili uložaka. Flat feet is one of the most common deformities of the foot, which is neglected in many cases, although it can cause various painful conditions. The normal anatomical position of the foot arch is disturbed and needs to be corrected. In young children it is very easy to mistake fatty deposits on the soles with deformities, so it is important to determine whether it is really a flat feet. There are various methods and procedures which are used to assess the position of the feet and to determine the distortion: mainly plantography or pedobarography. Any discrepancy must be noted to help recommend therapy. Prior to the physiotherapy intervention, a detailed assessment should be made which includes subjective and objective examination, inspection and palpation of the feet, and gait assessment to analyze posture and gait pattern. This is followed by measurements that include measurements of range of motion in the joints and a manual muscle test. After the assessment, it is necessary to perform exercises of strengthening, stretching and coordination and balance. Strengthening exercises serve to strengthen muscles and ligaments and are characterized by overcoming the resistance of your own body or external load. Stretching exercises help establish, maintain and improve the mobility of joints and shortened muscles. Coordination and balance exercises participate in the realization of the movement of each structure. Kinesio taping which reduces pain, improves circulation and stabilizes joints and improves muscle function is also used. As deformity of flat feet is becoming more common in children, preventive measures are used in early childhood such as orthopedic shoes or insoles.

Od mnogo mišićno – koštanih deformiteta, spušteno stopalo (pes planovalgus) ubraja se u najčešće deformitete stopala. Uzroci nastanka spuštenog stopala mogu biti prirođeni, što nazivamo urođeno ravno stopalo, i stečeni, što nazivamo stečenim ravnim stopalom. Novija istraživanja spušteno stopalo podijelila su na fleksibilno spušteno stopalo i rigidno spušteno stopalo. Razvoj spuštenog stopala možemo podijeliti na nekoliko stupnjeva. Ovisno o kriteriju i metodologiji, imamo 3 stupnja spuštenog stopala: pes valgus, pes planovalgus i pes planus. Stopalo ima statičku i dinamičku ulogu. Dinamička uloga je ublažiti udarce o podlogu prilikom hodanja, te omogućavanje stajanja i kretanja. Statička uloga stopala je nošenje tjelesne težine čovjeka. Plan terapija određuje fizioterapeut, na temelju prikupljenih subjektivnih i objektivnih informacija od pacijenta. One služe za planiranje i praćenje fizioterapijskog procesa, te se provode različita testiranja i mjerenja na pacijentu, u svrhu boljeg uvida u pacijentovo funkcionalno stanje. Konzervativnim liječenjem deformitet se manualno, dinamično i postupno ispravlja. Prilikom postupnog ispravljanja deformiteta, treba pripaziti da se ne poremeti normalan rast stopala. U radu su primjeri za vježbe jačanja, istezanja i koordinacije donjih ekstremiteta, važnost ortopedskih uložaka te primjena kinesio taping-a kod spuštenog stopala. Vježbe jačanja koriste se za jačanje mišića i sveza. Cilj vježbi istezanja je održavanje, uspostavljanje i poboljšavanje prirodne pokretljivosti zglobova i skraćenih mišića. Koordinacijske vježbe trebaju predstavljati izazov pacijentu, i biti nešto neočekivano. Svrha primjene ortopedskog uloška je održavanje postignute korekcije i formacije svoda stopala. Kinesio traka dizajnirana je tako da oponaša ljudsku kožu i pokazala se učinkovitom u jačanju snage mišića tijekom napora, smanjujući upale u mišićima nakon vježbanja, smanjujući bol i utječući na temperaturu kože. Of the many musculoskeletal deformities, a lowered foot (pes planovalgus) is one of the most common deformities of the foot. The causes of a lowered foot can be congenital, which we call congenital flat foot, and acquired, which we call acquired flat foot. Recent research has divided the lowered foot into a flexible lowered foot and a rigidly lowered foot. The development of a lowered foot can be divided into several stages. Depending on the criteria and methodology, we have 3 degrees of lowered foot: pes valgus, pes planovalgus and pes planus. The foot has a static and dynamic role. The dynamic role is to cushion the impact on the ground when walking, and to allow standing and moving. The static role of the foot is to carry a person’s body weight. The treatment plan is determined by the physiotherapist, based on the collected subjective and objective information from the patient. They are used to plan and monitor the physiotherapy process, and various tests and measurements are performed on the patient, for the purpose of better insight into the patient's functional state. Conservative treatment corrects the deformity manually, dynamically and gradually. When gradually correcting the deformity, care should be taken not to disturb the normal growth of the foot. The paper presents examples of exercises for strengthening, stretching and coordination of the lower extremities, the importance of orthopedic insoles and the application of kinesio taping with a lowered foot. Strengthening exercises are used to strengthen muscles and ligaments. The goal of stretching exercises is to maintain, establish, and improve the natural mobility of joints and shortened muscles. Coordination exercises should present a challenge to the patient, and be something unexpected. The purpose of the orthopedic insole is to maintain the achieved correction and formation of the arch of the foot. Kinesio tape is designed to mimic human skin and has been shown to be effective in boosting muscle strength during exertion, reducing muscle inflammation after exercise, reducing pain and affecting skin temperature.

Problem ovog diplomskog rada se očituje u činjenici da je spušteno stopalo sve češća pojava kod čovjeka. Učestala pojava spuštenosti stopala najvjerojatnije je posljedica hipokinezije te nošenja krute obuće koja ne omogućava adekvatne kontrakcije mišića potkoljenice i stopala.Vježbe u atletici, a pogotovo vježbe škole trčanja podrazumijevaju učestale i fiziološke kontrakcije mišića stopala i potkoljenice te mogu doprinijeti boljem razvoju svodova stopala. Glavni cilj ovog rada je opisati pojavu spuštenosti stopala kod čovjeka kao jednu od adaptacija na suvremeni način života te predložiti moguću preventivnu i terapijsku mjeru kroz vježbe iz područja atletike. Također je u interesu ovog rada opisati mogući program vježbanja za prevenciju ili terapiju spuštenog stopala koji se bazira na vježbama iz atletike. The problem of this graduate work is manifested in the fact that flatfoot is a more frequent oc-curance in humans. This kind of foot deformation is most likely a repercussion due to hypokinesis and wearing rigid footwear which does not allow adequate contraction of the lower leg and foot muscles. Exercises in athletics, especially running school exercises, involve frequent and physio-logical contractions of the feet and lower leg muscles, and can contribute to a better development of the foot arch. The main aim of this work is to describe the appearance of flatfoot in humans as one of many adaptations to modern lifestyle and to propose a possible preventive and therapeutic measures through athletic exercises. It is also in the interest of this work to describe a possible exercise program for prevention or a treatment of flatfoot that is based on athletic exercises.

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razlike između dvije skupine entiteta u nekim motoričkim sposobnostima na osnovu različite morfologije stopala. Istražile su se i utvrdile razlike između učenika sa normalnim stopalom (NST) i učenika sa spuštenim stopalom (SST) u eksplozivnoj jakosti donjih ekstremiteta, u unilateralnoj izvedbi (UIZ) i u bilateralnoj izvedbi (BIZ), kao i razlike u dinamičkoj ravnoteži u unilateralnoj izvedbi (UIZ) na osnovu njihovih antropoloških obilježja. U istraživanju je sudjelovalo 208 ispitanika, godišnjeg uzrasta 13 – 14 god. (+/- 6 mjeseci) odnosno dječaci sedmog i osmog razreda osnove škole na području grada Zagreba. Ispitanici su bili podijeljeni u dvije skupine: skupinu (1) činilo je 107 ispitanika s normalnim stopalom (NST) i skupinu (2) 101 ispitanik sa spuštenim stopalom (SST). U istraživanje su bili uključeni samo ispitanici s fiziološkom, odnosno fleksibilnom spuštenošću stopala, dok su iz istog bili isključeni ispitanici s fiksiranom, tj. rigidnom spuštenošću stopala, kao i ispitanici s izdignutim stopalom. Istraživana je isključivo medijalna spuštenost stopala. Svi rezultati, analize, rasprava i zaključci rada bazirani su na rezultatima odrazne (dominantne) noge i na rezultatima neodrazne (nedominantne) noge. Morfologija stopala odnosno medijalna spuštenost stopala bilateralno je procijenjena uz pomoć tehničkog pomagala (podoskopom s polariziranim svijetlom) te je evaluirana pomoću Clark-ove metode. Za procjenu motoričkih sposobnosti eksplozivne jakosti i dinamičke ravnoteže donjih ekstremiteta koristio se veći broj mjernih instrumenata. Za utvrđivanje eksplozivnih svojstava koristile su se varijable za procjenu brzinsko-snažnih svojstava mišića, koncentrično-ekscentrične kontrakcije mišića donjih ekstremiteta, u UIZ i u BIZ vertikalne i horizontalne skočnosti. Za procjenu komponente dinamičke ravnoteže koristio se zvjezdoliki test (engl. Star Excursion Balance Test - SEBT) u UIZ odrazne i neodrazne noge. U analizama rezultata dinamičke ravnoteže korištene su samo normalizirane vrijednosti rezultata zvjezdolikog testa - SEBT-a (udaljenost dosega / dužina noge x 100). U istraživanju je procijenjena razina tjelesne aktivnosti (RTA) ispitanika posebnim anketnim upitnikom (PAQ-C; The physical activity questionnaire for older children and adolescents) i indeksom tjelesne mase (engl. Body Mass Intex BMI = m / h²), ITM kg / cm2. Primarno je utvrđeno da između dviju grupa ispitanika ne postoje statistički značajne razlike u ITM kao i u RTA na nivou značajnosti (p > 0.05) i time je potvrđeno da ne postoji inicijalna razlika između grupa. Na osnovi postavljenih hipoteza i koeficijenta p–vrijednosti (p < 0,05) utvrdilo se da od ukupno 16 varijabli dinamičke ravnoteže koje se odnose na odrazne i neodrazne noge, u šest varijabli pronađene su statistički značajne razlike među grupama. Na temelju kružne mreže zvjezdolikog testa, od ukupno osam pravaca, varijable u kojima se statistički značajno razlikuju ispitanici sa stajnom odraznom i neodraznom nogom su medijalni (DRONM- DRNNM), posteriorni (DRONP – DRNNP) i lateralni (DRONL- DRNNL) pravac. Ispitanici sa normalnim stopalom NST pokazali su bolje rezultate u odnosu na ispitanike sa spuštenim stopalom SST. Naime ovaj prostor obuhvaća cijelu stražnju polovicu kružne mreže zvjezdolikog testa. U prednjoj polovici kružne mreže zvjezdolikog testa odnosno u varijablama anteriolateral (DRONAL-DRNNAL), anterior (DRONA-DRNNA), anteriomedial (DRONAM -DRNNAM), iako su ispitanici sa NST pokazali nešto bolje rezultate, nije utvrđena statistički značajna razlika između grupa. U eksplozivnoj jakosti tipa vertikalne i horizontalne skočnosti u UIZ ustanovilo se da od ukupno šest varijabli u pet ne postoji statistički značajna razlika, te da su ispitanici obje grupa skoro jednako efikasni. Ipak uočeno je da su ispitanici sa normalnim stopalom postigli statistički značajno bolje rezultate samo u jednoj varijabli horizontalne skočnosti. U eksplozivnoj jakosti bilateralne izvedbe tipa horizontalne skočnosti ustanovilo se da postoje statistički značajne razlike među grupama u jednoj varijabli u kojoj su ispitanici sa NST efikasnije izvodili zadatak od ispitanika sa SST. U eksplozivnoj jakosti bilateralne izvedbe tipa vertikalne skočnosti ustanovilo se da između grupe ispitanika ne postoji statistički značajna razlika. U eksplozivnoj jakosti bilateralne izvedbe tipa sprinta utvrdilo se da postoje statistički značajne razlike među grupama u jednoj varijabli u kojoj su ispitanici sa SST postigli bolje rezultate, odnosno trčali su brže od ispitanika sa NST. Rezultati rada eksplozivne jakosti pokazali su da se grupe ispitanika razlikuju u dvije od pet varijabli horizontalne skočnosti u kojim su ispitanici sa NST postigli znatno bolje rezultate. U svim varijablama vertikalne skočnosti obje grupe ispitanika postigli su iste rezultate i ne postoje statistički značajne razlike između grupa ispitanika. The aim of this study was to determine the differences between two entity groups in some motor skills based on different foot morphology. Differences were studied and determined between students with normal feet (NST), and students with flat feet (SST) in explosive strength of the lower extremities, in unilateral performance (UIZ) and bilateral performance (BIZ), as well as differences in dynamic balance in unilateral performance (UIZ) based on their anthropological features. The study involved 208 respondents, 13 to 14 years of age (+/- 6 months), i.e. the seventh and eighth grade elementary school boys from the city of Zagreb. The respondents were divided into two groups: the group (1) comprised 107 respondents with normal feet (NST) and the group (2) 101 respondents with flat feet (SST). The study included only subjects with physiological, i.e. flexible lowering of the arches, while those with fixed, i.e. rigid lower arches, as well as those with high arches, were excluded from it. Only the median lowering of the arch was studied. All the results, analyses, discussions and conclusions of the study are based on the results of the dominant leg and the results of the non-dominant leg. Foot morphology, i.e. median lowering of the arch, was assessed bilaterally with the help of technical aids (polarized light podoscope) and was evaluated using the Clark's method. A high number of measuring instruments were used to assess the motor skills of explosive strength and the dynamic balance of the lower extremities. Variables for assessing the velocity-strength muscle properties, concentric-eccentric lower extremity muscle contraction, in UIZ and in BIZ vertical and horizontal jump were used to determine the explosive properties. To evaluate the dynamic balance component, the Star Excursion Balance Test (SEBT) was used in UIZ of the dominant and the non-dominant leg. The analyses of the dynamic balance results only used the normalized values of the star test - SEBT (distance/leg length x 100). The study estimated the physical activity level (RTA) of the respondents with the use of the special questionnaire (PAQ-C; The physical activity questionnaire for older children and adolescents) and Body Mass Index (BMI = m/h²), ITM kg/cm2. Primarily, it was established that there were no statistically significant differences between ITM and RTA at the level of significance (p> 0.05) between the two groups of respondents, confirming that there was no initial difference between the groups. Based on the set hypothesis and p-value coefficient (p

The adult flexible flatfoot has a vast spectrum of deformity, which makes decision making for management quite challenging. Furthermore the patient’s activity levels also dictate the kind of surgical intervention which may need to be adopted. This article highlights the evolution in the classification and treatment rationale of this condition based on the author’s experiences. We also describe certain new techniques such as an allograft tendon reconstruction specifically the work up and surgical techniques which have formed part of our treatment algorithm., Fleksibilno spušteno stopalo u odraslih može biti uzrokovano velikim brojem čimbenika, što operacijsko liječenje čini zahtjevnim. Na vrstu operacijskog zahvata u liječenju tog deformiteta utječe i aktivnost pacijenta. U ovom radu naglasak je stavljen na evoluciju klasifikacije deformiteta te pristup liječenju temeljen na iskustvu autora. Opisane su i nove kirurške tehnike, kao što je primjena alogeničkog tetivnog presatka, razvijene kako bi postale sastavni dio postupka u liječenju tog deformiteta.

Subtalarna artroereza vrijedna je metoda u liječenju simptomatskog fleksibilno spuštenog stopala dječje dobi te vrijedna pomoćna metoda u liječenju simptomatskog fleksibilno spuštenog stopala odrasle dobi, kod kojih intenzivna konzervativna terapija nije polučila rezultate uklanjanja bola. U literaturi ima nedovoljno podataka o dugoročnom postoperativnom praćenju bolesnika i dugotrajnom učinku artroereze na oboljela stopala u dječjoj i odrasloj dobi te njenom utjecaju na ostatak muskuloskeletnog sustava., Subtalar arthroereisis is a valuable tool in the treatment of symptomatic flexible flat foot in childhood and valuable auxiliary method in the treatment of symptomatic flexible flat foot in adults where intensive conservative therapy has not relieved pain. In the literature, there are insufficient data on the long-term results in operated patients in childhood and adulthood, and its impact on the rest of the musculoskeletal system.

Subtalarna artroereza vrijedna je metoda u liječenju simptomatskog fleksibilno spuštenog stopala dječje dobi te vrijedna pomoćna metoda u liječenju simptomatskog fleksibilno spuštenog stopala odrasle dobi, kod kojih intenzivna konzervativna terapija nije polučila rezultate uklanjanja bola. U literaturi ima nedovoljno podataka o dugoročnom postoperativnom praćenju bolesnika i dugotrajnom učinku artroereze na oboljela stopala u dječjoj i odrasloj dobi te njenom utjecaju na ostatak muskuloskeletnog sustava., Subtalar arthroereisis is a valuable tool in the treatment of symptomatic flexible flat foot in childhood and valuable auxiliary method in the treatment of symptomatic flexible flat foot in adults where intensive conservative therapy has not relieved pain. In the literature, there are insufficient data on the long-term results in operated patients in childhood and adulthood, and its impact on the rest of the musculoskeletal system.

kod jednog dijela djece stalnim narušavanjem pravilnog držanja pojaviti će e funkcionalno- motoričke promjene dijelova koštano mišićnog aparata sustava za kretanje te će se morati poduzeti određene preventivne mjere. Jedan od sigurno najvažnijih dijelova lokomotornog aparata je stopalo. Cilj ovog teksta je prikazati kompleks vježbikoje su prvenstveno preventivne i čija je zadaća uspostavljenje statičko-dinamičke ravnoteželigamentnog i mišićnog aparata stopala. ovako predloženi kineziološki operatori omogućuju svakom voditelju jednostavnu primjenu i kreativnu nadgradnju.

Stopalo je u evolutivnom razvoju čovjeka doživjelo mnogo promjena. Svakodnevnim hodanjem po ravnom terenu mišići atrofiraju, iz čega proizlazi sve češća pojava spuštenog stopala. Spušteno stopalo spada u statičke bolesti stopala kao što su udubljeno stopalo, halux valgus, halus rigidus, digiti flexi, metatarsalgija i fasciitis plantaris te calcar calcanei. Cilj rada bio je opisati prednosti i nedostatke klasičnih i elektronskih metoda dijagnosticiranja ravnog stopala. U današnjoj se praksi sve više koriste elektronski dijagnostički postupci koji radi mogućnosti preciznije dijagnostike povećavaju preciznost korekcije deformacija stopala ortopedskim uloškom. Mogućnosti elektronske dijagnostike i izrade ortopedskih uložaka značajno su veće nego ranije, kada su se mjerenja vršila podoskopom ili ulošci izrađivali na temelju plantograma dobivenih pomoću indigo otisaka što bez sumnje osigurava kvalitetno izvođenje osnovnog oblika čovjekova kretanja i svladavanja prostora tj. hoda.

U ovom istraživanju pošlo se od preventivnog načela da masovno patologiju treba tretirati tamo gdje nastaje, a to je u ovom slučaju u školi. Cilj ovog rada bio je otkriti i prepoznati one relevantne čimbenike koji imaju značajnog utjecaja na patološke promjene stopala. Na uzorku od 240 ispitanika (120 dječaka i 120 djevojčica), učenika osnovnih škola u Splitu, dobi od 10 do 14 godina, primijenjen je skup od dvije antropometrijske mjere (tjelesna visina i težina), pet mjera specifičnog pedagoškog opterećenja (težina školske torbe, težina odjeće i obuće, broj knjiga u torbi, način nošenja torbe, udaljenost škole od kuće), te je procijenjen status stopala. Rezultati ukazuju da se dječaci i djevojčice u dobi od 14 godina razlikuju u statusu stopala (djevojčice imaju u prosjeku veći stupanj spuštenosti). Nadalje najznačajniji zaključak vezan je uz povezanost mjera tzv. školskog opterećenja s statusom stopala, gdje je u dječaka dobi od 14 godina dobivena značajna povezanost, te se svodi na povezivanje teške torbe s većim nepravilnim statusom stopala.