Search

Sustav Plitvičkih jezera predstavlja izrazito važno ihtiološko područje s obzirom na činjenicu da se njegova ihtiocenoza podosta razlikuje od ihtiocenoza okolnih slatkovodnih sustava. Vrste koje se nalaze u samom sustavu nisu brojne, ali njihova raznolikost predstavlja bogatstvo hrvatske bioraznolikosti. Slatkovodni sustavi često su podležni različitim ljudskim utjecajima, a najveći negativni utjecaj imaju širenje i unošenje stranih vrsta. Upravo na Plitvička jezera unesena je i crvenperka. Cilj je utvrditi na koji način populacija crvenperke utječe na autohtone vrste, procijeniti invazivnost te proučiti populacijsku strukturu crvenperke u Prošćanskom jezeru. Za istraživanje sam koristio crvenperke ulovljene mrežama s pet lokaliteta na Prošćanskom jezeru, izmjerene su im standardna i ukupna duljina te masa. Na temelju dobivenih podataka proveo samstatističke analize. Poulacija crvenperke,koja ima eksponencijalnu stopu razmnožavanja, uspješno vrši kompeticijski i predatorski pritisak na nativne vrste, najviše na populacije dunavske pastrve koje su osjetljive na bilo kakve promjene unutar ekosustava u kojem obitavaju. Također, crvenperke iz Prošćanskog jezera jasno pokazuju preferenciju prema određenom tipu mikrostaništa ovisno o veličinsko-starosnoj kategoriji kojoj pripadaju The Plitvice Lakes system is an extremely important ichthyological area due to the fact that its ichthyocenosis is quite different from the ichthyocenoses of the surrounding freshwater systems. The species found in the system itself are not numerous, but their diversity represents the richness of Croatian biodiversity. Freshwater systems are often subject to various human influences, with the introduction of alien species having the greatest negative impact. Rudd was also introduced to Plitvice Lakes. The aim is to determine how the rudd population affects native species, to assess invasiveness and to study the population structure of the rudd in Prošćansko Lake. Rudd caught with nets from five localities on Prošćansko Lake were used for the research, with their standard and total length and mass measured. A statistical analysis was made from the obtained data. Such population that has an exponential reproduction rate successfully exerts competitive and predatory pressure on native species, most notably Black Sea salmon populations that are sensitive to any changes within the ecosystem which they inhabit. Also, rudd from Prošćansko Lake clearly shows a preference for a certain type of microhabitat depending on the size and age category to which they belong.

U posljednjih nekoliko desetljeća uočeno je zabrinjavajuće smanjenje populacije endemskog ujedno i najvećeg školjkaša Mediterana, plemenite periske. Pinna nobilis sukcesivni je hermafrodit s asinkronom gametogenezom kojom sprječava samooplodnju. Jedinka postaje spolno zrela između 1 i 2 godine života nakon čega je jednom godišnje sa početkom porasta temperature mora u kasno proljeće i s vrhuncem u ljetnim mjesecima vidljiva sezona mrijesta. Oplodnja je vanjska. Nakon ličinačke faze koja približno traje do deset dana, slijedi smještanje i učvršćivanje za sediment. Juvenilne jedinke su krhke i osjetljive radi čega se suočavaju s raznim prijetnjama kao što su predatorski organizmi, loša opskrba hranom ili zakopavanje. Jedinka se smatra adultnom kada dosegne veličinu od deset centimetara. Rastom i starenjem postaje sve otpornija na vanjske stresore. Plemenita periska dugoživući je školjkaš sa životnim vijekom i 45-50 godina. Cilj ovog rada je sumirati dosadašnja saznanja o stadijima životnog ciklusa i razvojne biologije kao i ukazati na važnost poznavanja istih u svrhu pravilne brige, zaštite i potencijalno repopulacije ove kritično ugrožene, a biološki i ekološki važne vrste. In the last few decades there has been a noticeable decrease in the population of the Mediterranean's endemic and largest bivalve, the noble pen shell. Pinna nobilis is a successive hermaphrodite with asynchronous gametogenesis that prevents self-fertilization. The individual becomes sexually mature between 1 and 2 years, after which the spawning season is visible once a year with rising of the sea temperature in late spring and with peaking during the summer months. The fertilisation is external. After the larval phase, which lasts approximately ten days, the individual is situated at the sea bottom. Juveniles are fragile and sensitive and that's why they are facing a diverse collection of threats, such as predators, poor food supply or being covered by the sediment. The individual is considered as an adult when it reaches the size of 10 centimeters. With growth and aging it becomes more and more resistant to external threats. The noble pen shell is a long-living bivalve with a lifespan of up to 45-50 years. The aim of this thesis is to sum up so far known information about stages of life cycle and developmental biology. Furthermore it may be used to point out the importance of correct care, protection and potential restocking of the critically endangered and biologically as well as ecologically important species.

A study was carried out in two parks, Perivoj kralja Tomislava and Perivoj kralja Petra Krešimira IV, in the period from June to August 2017. In all, 26 saproxylic beetle species listed in 14 families were identified. From these, three species are listed in the European Red List of Saproxylic beetles, two species as least concern and one as near threatened according to the IUCN. The family Nitidulidae was the most abundant followed by Curculionidae, Elateridae, Carabidae and Tenebrionidae. According to the Sørensen index, a similarity between these two locations was established depending on the beetle fauna present. This research showed the presence of E. ferrugineus in urban parks., Istraživanje je provedeno na području dvaju parkova, Perivoja kralja Tomislava i Perivoja kralja Petra Krešimira IV u razdoblju od lipnja do kolovoza 2017. godine. Ukupno je uzorkovano 26 vrsta saproksilnih kornjaša svrstanih unutar 14 porodica. Tri vrste se nalaze na Europskoj crvenoj listi saproksilnih kornjaša, dvije od njih su označene kao najmanje zabrinjavajuće dok je jedna na temelju kategorija ugroženosti, gotovo ugrožena. Najbrojnija je bila porodica Nitidulidae, potom Curculionidae, Elateridae, Carabidae i Tenebrionidae. Na temelju Sørensenovog indeksa utvrđena je sličnost između dvije istraživane lokacije obzirom na utvrđenu faunu kornjaša. Istraživanjem je utvrđena prisutnost vrste E. ferrugineus u gradskim parkovima.

Podmorje istočnog Jadrana obiluje arheološkim nalazištima i olupinama iz svih povijesnih razdoblja, počevši od prapovijesti pa do novog vijeka. Međutim, bez obzira na postojanje zakona i pravilnika koji jasno definiraju tko i pod kojim uvjetima smije pristupiti podvodnoj kulturnoj baštini, kao i na propisane prekršajne odredbe za nedozvoljene radnje, brojna su podvodna arheološka nalazišta devastirana, a s njih je ilegalno odnesen vrijedan arheološki materijal. Kako su se postojeći pravilnici pokazali nedostatnom metodom zaštite, pristupilo se fizičkoj zaštiti in situ, koja se i prema UNESCO-voj Konvenciji o zaštiti podvodne kulturne baštine ističe kao prvi izbor. Metalni se kavezi u hrvatskom podmorju u ovu svrhu primjenjuju od 1990. godine, a do danas je na ovaj način zaštićeno osam arheoloških nalazišta: Za Planiku i Saplun u arhipelagu Lastovskog otočja, Koromašno na otoku Žirju, otok Supetar ispred Cavtata, Klačine na otoku Mljetu, Vlaška Mala na otoku Pagu, Sorinj na otoku Rabu i Buje u blizini Umaga. U radu će se dati pregled spomenutih nalazišta i metoda izrade samih kaveza koje su se tijekom godina značajno unaprijedile. Naglasak će biti na definiranju prednosti i nedostataka ovog načina zaštite, imajući na umu razinu ugroženosti pojedinih nalazišta s obzirom na njihovu lokaciju, problem održavanja kaveza te njihovu primjenu u turističke i promidžbene svrhe., The seabed of the eastern Adriatic is full of archaeological sites and shipwrecks from various periods, from prehistory to modern history. But even though there are laws and regulations that clearly define who may, and under what conditions, access underwater cultural heritage, as well as prescribed provisions for illegal activities, many underwater archaeological sites have been devastated, and valuable archaeological material has been stolen. In situ physical protection, the primary choice according to the UNESCO Convention on the Protection of Underwater Cultural Heritage, is now being used, since existing regulations have proved to be an insufficient method of protection. In Croatia, metal cages were first used in 1990, and so far eight archaeological sites have been protected: Za Planiku and Saplun in the Lastovo archipelago, Koromašno off the island of Žirje, the island of Supetar near Cavtat, Klačine off the island of Mljet, Vlaška Mala off the island of Pag, Sorinj off the island of Rab, and Buje near Umag. The earliest cages were solely intended to prevent access to archaeological finds, and were made out of construction nets that were attached to the seabed with concrete blocks. Despite the use of this type of protection, the Za Planiku site was again ravaged. Afterwards, the construction of cages was changed so that the load-bearing structure was constructed first, and it was then lined with specially-made nets of appropriate size. The paper will provide an overview of archaeological sites where protection cages have been used so far. The advantages and disadvantages of this method will be defined, bearing in mind the issue of cage maintenance, the threat to individual sites with regard to their location, and their use for tourism and promotional purposes. The reasons why cages will not be used for some newly-discovered ancient shipwrecks will also be explained.

Na globalnoj razini, jedna od najugroženijih skupina životinja su vodozemci, a jedan od uzroka je i prekomjerno korištenje pesticida. Upotreba pesticida, uključujući alfa cipermetrin i difenkonazol, na oranicama u blizini vodenih površina predstavlja veliku opasnost za punoglavce zbog njihovog ispiranja oborinama ili tijekom poplava. Stoga, ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi kakav utjecaj imaju pesticidi alfa cipermetrin i difenkonazol na oksidativni stres punoglavaca zelene krastače (Bufotes viridis L.) analizom tri molekularna biomarkera stresa (aktivnost katalaze, sadržaj proteinskih karbonila te aktivnost transportnog sustava elektrona (ETS) na tri različite temperature (20°C, 24°C i 28°C)), utvrditi utjecaj pesticida na mortalitet i masu punoglavaca te koji je pesticid štetniji. Rezultati su pokazali povećanu aktivnost katalaze i karbonilnih skupina pri nekoliko koncentracija pesticida u odnosu na kontrolu. Mjerenja aktivnosti ETS-a pokazala su da nema razlike u aktivnosti na različitim temperaturama, ali da je aktivnost ETS-a veća kod difenkonazola. Mortalitet je utvrđen samo kod punoglavaca tretiranih difenkonazolom, dok je smanjenje mase utvrđeno kod oba pesticida. Iz rezultata možemo zaključiti da ovi pesticidi imaju negativne učinke na punoglavce povećavajući oksidativni stres i smrtnost te smanjujući masu punoglavca. Utvrđeno je da je difenkonazol štetniji pesticid zbog povećane smrtnosti, veće aktivnosti ETS-a te povećane prisutnosti karbonilnih skupina.

Zagrebački vodonosnik tijelo je definirano strateškim dokumentima Hrvatskih voda, nalazi se u sjeverozapadnoj hrvatskoj na području Grada Zagreba, omeđen Medvednicom na sjeveru te Vukomeričkim Goricama na jugu. Proteže se od Podsuseda na zapadu do Rugvice na jugoistoku grada. Vodne zalihe ovog tijela počele su se ispitivati sedamdesetih godina prošlog stoljeća, međutim uvid u iste je moguć od šezdesetih godina zbog postojanja karata stanja podzemnih voda. Vodonosnik je jedini izvor pitke vode za Grad Zagreb, Zagrebačku županiju te okolicu, stoga je iznimno važno njegovo očuvanje. Prirodni pritisci i ugroženost vodonosnika izraženi su zbog njegove blizine odnosno njegovog položaja ispod najvećeg gradskog područja u Republici Hrvatskoj. Zaštita vodonosnika, odnosno podzemnih i površinskih voda područja vodonosnika je od velike važnosti zbog očuvanja kvalitete vode i izvornosti ekosustava. The Zagreb Aquifer is a body defined by the strategic documents of Hrvatske vode, located in northwestern Croatia in the area of the City of Zagreb, bordered by Medvednica in the north and Vukomeričke Gorice in the south. It stretches from Podsused in the west to Rugvica in the southeast of the city. The water supplies of this body began to be examined in the 1970s, but insight into them has been possible since the 1960s due to the existence of groundwater status maps. The aquifer is the only source of drinking water for the City of Zagreb, Zagreb County and its surroundings, so its preservation is extremely important. Natural pressures and endangerment of aquifer are expressed due to its proximity and its position below the largest urban area in the Republic of Croatia. The protection of aquifer, ie groundwater and surface water of the aquifer area is of great importance due to the preservation of water quality and ecosystem originality.

Crveni koralj Corallium rubrum (Linneaus, 1758) je karakterističan za koraligensku biocenozu istočnog dijela Jadranskog mora i istovremeno je vrlo osjetljiv na promjene temperature mora, te negativne antropogene utjecaje. Istraživanja u drugoj polovici 2019. godine, te početkom 2020. godine obuhvatila su deset postaja, sedam unutar zaštićenih područja (NP Kornati, NP Mljet, PP Telašćica i PP Lastovo), te tri postaje izvan zaštićenih područja, Rutnjak kod otoka Iža, otočić Blitvenica i Rt Prtuša na otoku Šipanu. Dobiveni preliminarni podaci o populacijama crvenog koralja s istraživanih postaja pokazuju znatne razlike između geografski udaljenih lokacija, kao i između dubine i staništa. Sve populacije su vrlo fragmentirane, s relativno niskom prosječnom gustoćom kolonija po kvadratnom metru. Samo 4 lokacije (Mali Obručan, Vela Panitula, Glavat i Rt Prtuša) nisu pod utjecajem vađenja koralja, dok je kod ostalih lokacija utvrđeno intenzivno vađenje. Najviše su ugrožene populacije na lokaciji Rutnjak, te na dvije lokacije unutar zaštićenih područja, Korizmeni Rat u NP Mljet i Veli Garmenjak u PP Telašćica. Gustoća crvenog koralja na istraživanom području varira od 257 kolonija po kvadratnom metru (Glavat) do 36 kolonija po kvadratnom metru (Blitvenica). Naviše kolonije izmjerene su na lokacijama Korizmeni Rat i Glavat, a najmanje kolonija na postajama Rutnjak i Vranji Škoj. The red coral Corallium rubrum (Linneaus, 1758) is characteristic of the coralligenous biocenosis of the eastern part of the Adriatic Sea and is very sensitive to changes in sea temperature and negative anthropogenic influences. Research in the second half of 2019, and the beginning of 2020, included ten stations, seven internal protected areas (NP Kornati, NP Mljet, PP Telašćica and PP Lastovo), and three existed outside of the protected areas: (Rutnjak near the island of Iž, island of Blitvenica and Cape Prtuša on the island of Šipan. The obtained preliminary data on red coral populations with explored stations show significant differences between geographically remote locations as well as between depths and habitats. All populations are very fragmented, with a relatively low average colony density per square meter. Only 4 locations (Mali Obručan, Vela Panitula, Glavat and Rt Prtuša) are not affected by coral, while in other places intensive extraction was found. The most endangered populations are at the Rutnjak site, at two locations within protected areas, the Korizmeni Rat in the Mljet National Park and Veli Garmenjak in the Telašćica Nature Park. The density of red coral in the study area varies from 257 colonies per square meter (Glavat) to 36 colonies per square meter (Blitvenica). Upper colonies measured at the location Korizmeni Rat and Glavat, least colonies at the station Rutnjak and Vranji Škoj.

Svako dijete koje je rođeno prije prirodnog završetka trudnoće, odnosno prije 37.-og tjedna trudnoće, smatra se nedonoščetom. Nedonoščad se po porodu razlikuje od djece koja su rođena u terminu i to po vanjskim karakteristikama, fiziološkim osobitostima i razvijenosti motorike. Većina komplikacija povezana je s poremećenom funkcijom nezrelih organskih sustava kao što su: kardiovaskularni sustav, respiratorni, probavni, središnji živčani sustav, termoregulacija, te metabolički problemi. Zahvaljujući današnjoj tehnologiji i opremi, te uz stručno i educirano medicinsko osoblje, životno ugrožena novorođenčad i nedonoščad zbrinjava se u Jedinicama intenzivnog liječenja neonatologije gdje im se pruža adekvatna zdravstvena njega. Nakon rođenja djeteta u prvoj i petoj minuti provodi se Apgar test. Navedenim testom ocjenjuje se vitalnost novorođenčeta, te parametri koji uključuju disanje, frekvenciju srca, tonus mišića i refleksnu podražljivost. Svaki se parametar ocjenjuje s dva, jedan ili nula bodova. Ovisno o stupnju asfiksije, kod nedonošenog djeteta primjenjuju se određeni postupci oživljavanja, te pritom treba slijediti načela osnove održavanja života. Nedonošče se, ukoliko je to potrebno zbog liječenja, transportira iz jedne zdravstvene ustanove u drugu. Tom prilikom za potrebe transporta važna je dobra organizacija, komunikacija, oprema, osoblje, te transportno vozilo. Tijekom izrade rada provedeno je istraživanje čiji je cilj bio uvidjeti u kojoj je gestacijskoj dobi nedonoščad najčešće rođena, te je od 308 sudionica njih 126 (40,91%) rodilo između 31.og i 34.og tjedna gestacije. Najviše je rođeno muške djece 179 (52,94%). Broj životno ugrožene djece iznosio je 151 (42,30%) dok 206 (57,70%) djece nije bilo životno ugroženo i pritom nije zahtijevalo postupak reanimacije. U drugu zdravstvenu ustanovu bilo je transportirano 72 (20,17%) prijevremeno rođene djece. Zanimljiv, ali istovremeno i zabrinjavajući je podatak koji prikazuje da 282 (91,56%) sudionice nije dobilo psihološku pomoć prilikom liječenja njihove djece.

Dobri dupin (Tursiops truncatus) je jedna od najbolje istraženih vrsta kitova u Jadranskom moru. Za istraživanje dobrih dupina koriste se mnogobrojne metode. Neke od metoda su metoda fotoidentifikacije, istraživanje iz zraka, genetska istraživanja, metoda bio-akustike i metoda satelitskog praćenja. Navedena istraživanja se koriste u svrhu sakupljanja podataka o njihovoj rasprostranjenosti, brojnosti, ugroženosti i zaštiti. Najveći utjecaj na ugroženost kitova u Jadranskom moru ima ljudska aktivnost, dakle antropogeni čimbenici. Ljudi utječu na populacije dupina na način da fragmentiraju staništa ili direktno djeluju na njihov životne navike. Osim otpada (plastika, itd.), zvučno onečišćenje i slučajni ulov (by-catch) su antropogeni utjecaji na populacije i stanište. Utjecaj čovjeka se pokušava smanjiti zakonima i regulativama. Planovi akcija o zaštiti kitova se provode kroz mnogobrojne konvencije, sporazume i edukacijske programe. Cilj akcijskih planova je obnoviti populacije kitova i uspostavljanje kvalitetnijih temelja za daljnja istraživanja. The common bottlenose dolphin (Tursiops truncatus) is one of the most researched species of cetaceans in the Adriatic Sea. Numerous methods are used in bottlenose dolphin research. Some of those are the photo-identification method, aerial survey, genetic survey, bio-acoustics and satellite monitoring. The listed methods are used in the data collection of distribution, abundance, threats and conservation of bottlenose dolphin populations. The biggest threat to cetaceans in the Adriatic Sea are human activities (anthropogenic factors). The human activity considering bottlenose dolphins can be observed in a manner of habitat fragmentation or direct impact on the dolphin lifestyle. Other than organic and inorganic threats (plastic, xenobiotics, etc.), big threats to populations are noise pollution and by-catch. The human impact on cetaceans is regulated through laws and legislations. The course of action of marine life conservation are conducted through many conventions, agreements and education programs. The main goal of those action programs is to renew the populations of cetaceans and establish foundations for future exploration of higher quality.

Vodozemci su razred unutar potkoljena kralješnjaka. Oni su prva skupina koja postupno prelazi s vodenog načina života na kopneni. Zbog svojih fizioloških i morfoloških osobina jedna su od najrasprostranjenijih, ali i najugroženijih skupina kralješnjaka. U ekosustavima imaju važnu ulogu te je stoga poželjno smanjiti postojeći trend opadanja brojnosti populacija prisutan kod većine vrsta. U ovom radu ukratko su opisane vrste ugroženih vodozemaca u Republici Hrvatskoj prema stupnju njihove ugroženosti definiranim od strane IUCN-a. Naglašeni su razlozi i čimbenici njihove ugroženosti, a kao glavni razlozi ističu se antropološka aktivnost i nemogućnost prilagodbe ove skupine na tako brze promjene u okolišu. Navedene su postojeće mjere zaštite u Republici Hrvatskoj te su uz kratku kritiku predložene mogućnosti poboljšanja situacije. Amphibians are a class within the Vertebrate subphylum. They are the first group that gradually transitions from an aquatic to a terrestrial way of life. Due to their physiological and morphological characteristics, they are known as one of the most widespread, although the most endangered group of vertebrates. They take an important part within various ecosystems, and for this reason it is important to lessen the existing trend of population decline present with most species. This paper provides a short overview of the endangered amphibian species found in Croatia, and it does so according to the degree of their endangerment, as defined by the IUCN. Various factors and reasons for their endagerment will be emphasized, while the anthropological activity and the inability of adaption to imminent changes in the environment are pointed out as the main issues. Finally, the paper includes a list of active protection measures in Croatia, which is followed by a short critique as well as a number of suggestions on potential improvement.

Ugroženost morskih staništa i bioraznolikosti mora globalni je problem velikim dijelom uzrokovan djelovanjem čovjeka. Pretjerani izlov komercijalnih morskih organizama, degradacija morskih staništa, onečišćenje mora, invazivne vrste, te globalne klimatske promjene glavne su prijetnje morskom okolišu. Tema diplomskog rada je utvrditi ugroženost morskih staništa na 20 postaja unutar zaštićenih (Nacionalni park Brijuni, Javna ustanova Kamenjak) i nezaštićenih područja Istarske županije. Ukupno je utvrđeno 376 vrsta morske flore i faune unutar 10 biocenoza. Postaje u NP Brijuni su najmanje pogođene antropogenim utjecajem, te je u tom području utvrđeno najveće bogatstvo ribljim vrstama. Najveća ugroza na svim istraživanim postajama je suvišak organske tvari u stupcu mora, što uzrokuje stalno cvjetanje alga koje se kasnije talože kao mukus na morsko dno. Duž svih istraživanih postaja primijećen je odbačeni kruti otpad s usidrenih brodova. Primjećen je i velik broj ribolovnih alata. Sidrenje brodova je također veliki problem za morska staništa na svim istraživanim postajama. Invazivna vrsta rebraša Mnemiopsis leidyi Agassiz, 1865 utvrđena je na svim istraživanim postajama zapadne i jugozapadne Istre. Dobiveni podaci iz ovog rada koristit će se za daljnji monitoring morskih staništa (zaštićenih i nezaštićenih), te procjenu daljnjih mogućih negativnih antropogenih utjecaja. Threats to the marine habitats and sea biodiversity is a global issue caused mainly by human influence. Overfishing of commercial sea organisms, degradation of marine habitats, sea pollution, invasive species and global climate changes are main threats to the sea environment. In order to successfully manage the Adriatic Sea and plan for the protection of selected marine habitats and species it is necessary to list, chart and specify their level of endangerment. Main subject of this thesis is to list habitats and pertaining flora and fauna at 20 stations inside protected (National park Brijuni, Nature park Kamenjak) and unprotected areas in Istria. A total of 376 species were recorded within 10 biocenosis. Stations inside of NP Brijuni are least affected by anthropogenic influences, and the largest wealth of fish species is found in this area. The greatest threat to all the investigated stations is the excess of organic matter in the water column causing the constant algae blooms that are later depleted as a mucus on the seabed. Along with all the investigated stations, discarded solid waste from the anchored boats was observed. There were also many fishing gears found. Boat anchoring is also a major problem for marine habitats at all research stations. The invasive ctenophore Mnemiopsis leidyi Agassiz, 1865 were found on all investigated stations of western and southwestern Istria. Gathered data from this thesis will be used for further monitoring of marine habitats, sea management strategy and evaluation of possible negative anthropogenic influences.

Ljekovito bilje je skupina biljnih vrsta ili njihovih biljnih dijelova koji su cijenjeni zbog medicinskih i aromatičnih svojstava. Kroz povijest je ljekovito bilje imalo veliki značaj u životu ljudi, taj trend se nastavlja i danas, a u posljednjih nekoliko desetljeća potražnja je sve veća. S povećanom potražnjom raste i prekomjerno iskorištavanje prirodnih populacija ljekovitog bilja, što smanjuje njihovu brojnost na prirodnim staništima. Procijenjeno je da se u Europi koristi oko 1300 ljekovitih biljnih vrsta, od kojih se oko njih 90 % prikuplja u prirodi. Procjenom ugroženosti i očuvanjem živog svijeta na globalnoj razini bavi se International Union for Conservation of Nature (IUCN). U Hrvatskoj su zbog prikupljanja u ljekovite svrhe ugrožene sirištara (Gentiana lutea L. ssp. symphyandra), arnika (Arnica montana L.), medvjetka (Arctostaphylos uva-ursi /L.(Spreng), mandragora (Mandragora officinarum L.) i jesenski gorocvijet (Adonis annua L. Emend. Huds). U ovom diplomskom radu detaljno su opisana biološka i ljekovita svojstva navedenih biljnih vrsta, tehnologija proizvodnje i prerade, uzroci ugroženost i upotreba. Medicinal plants are a group of plant species or plant parts that are valued for their medical and aromatic properties. Throughout history they had great significance in people's lives. This trend continues today and in recent decades the demand for medicinal plants is increasing. Consequently, with growing demand for the plant material, the over-exploitation of natural populations of medicinal plants is increasing, which reduces their number on their natural habitats. It is estimated that around 1300 medicinal plant species is used in Europe, of which about 90% are harvested from the nature. The assessment of threat to the living world and its conservation on a global level is carried out by the International Union for Conservation of Nature (IUCN). In Croatia, species that are endangered due to harvesting for medicinal purposes are the following: gentian (Gentiana lutea L. ssp. symphyandra), arnica (Arnica montana L.), bearberry (Arctostaphylos uva-ursi L. (Spreng), mandrake (Mandragora officinarum L.) and blooddrops (Adonis annua L. Emend. Huds). This master thesis provides the information on biological and medicinal properties of the aforementioned plant species, the technology of their production and processing, as well as the level of endangerment and their use.

U poslednjih nekoliko decenija čitava životna sredina doline Temštice postala je ugrožena kako od negativnih prirodnih, tako i antropogenih uticaja. Cilj rada predstavlja ocena kvaliteta životne sredine u dolini Temštici na osnovu ocene lokalnog stanovništva i istraživača ovog prostora. Rezultati koji su predstavljeni dobijeni su na osnovu statističke analize u kojoj je primenjeno dva tipa analize: deskriptivna statistička analiza i T-test za nezavisne uzorke. Uzorak je obuhvatio 42 studenta - istraživača sa dva departmana Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu. Dobijeni rezultati istraživanja o dominantnim uticajima na ugrožavanje životne sredine u dolini Temštice, ukazuju na postojanje razlika u stavovima ispitanika različitog obrazovnog profila tj. studijskog programa. Rezultati istraživanja pokazali su da je najviše ugrožen rečni tok Temštice, a da je faktor koji najviše utiče na ugroženost negativan uticaj stanovništva. Razlike u stavovima ispitanika su minimalne, ali se uočava da studenti biologije smatraju da ekosisteme u većoj meri degradiraju industrija i saobraćaj, dok studenti geografije smatraju da je to uticaj stanovništva i erozija zemljišta. Dobijeni rezultati istraživanja pružaju mogućnost utvrđenja određenih smernica koje mogu uticati na smanjenje ugroženosti u dolini Temštice.

Crnka (Umbra krameri, Walbaum 1792) je jedina predstavnica roda Umbra u hrvatskoj ihtiofani. Crnka naseljava vode dunavskog slijeva od Beča do ušća Dunava, te donje tokove Pruta i Dnjestra. Endem je dunavskog slijeva, a vjerojatno i glacijalni relikt. Jedna je od najotpornijih vrsta riba koja podnosi niske koncentracije kisika (

Ocuvanje i revitalizacija izvornih sorti vinove loze, aktualna je tema u vinogradarskoj praksi.Publikacija sadrži pregled 125 izvornih i udomaćenih sorata vinove loze, njihove fotografije, opise, rasprostranjenost i klasifikaciju ugroženosti. Izradila ju je grupa autora, među kojima su vodeći domaći stručnjaci za problematiku izvornih i udomaćenih sorti vinove loze. Po prvi puta je za jednu skupinu udomaćenih vrsta izrađena klasifikacija ugroženosti prema modelu za divlje vrste. Također, publikacija daje sveobuhvatan prikaz porijekla, domestikacije i tradicijskog vinogradarstva u Hrvatskoj, kao i pregled regionalizacije vinogradarske proizvodnje i nadležne legislative te utjecaj vinogradarstva na očuvanje bioraznolikosti.

Promjene dinamičkih parametara građevine tijekom potresa mogu ukazivati na nelinearno vibriranje ili, ako su promjene trajne, na strukturno oštećenje. U ovom su radu praćene vremenske promjene dinamičkih parametara zgraade FER-a u Zagrebu.

Zbog opće zabrinutosti javnosti zbog stanja okoliša u posljednjih 50 godina došlo je do rasta zanimanja za očuvanjem okoliša te ekološkom proizvodnjom hrane. Ideja da planet prolazi kroz ekološku krizu koja može ugroziti i samo postojanje života kakav poznajemo vrlo je raširena. U rješavanju tog problema od na određeni način može pomoći i međimurski konj. Međimurski konj je radni konj, najviše rabljen za obavljanje poljoprivrednih radova i transport roba. S prestankom potrebe za radnim konjima, pasmina izumire i održavaju je tek rijetki uzgajivači iz čiste ljubavi spram konja. Manjim dijelom rabe se za potrebe turističkih zaprega, terapijskog jahanja, za rad na polju i u šumi. Brz razvoj željeznice i pojava motornih transportnih sredstava u prvoj polovici 20. stoljeća smanjuje potražnju za radnim konjima, što dovodi do drastičnog smanjenja populacije međimurskog konja. Obzirom da ova pasmina ima svoju genetsku, kulturološku i određenu minornu gospodarsku vrijednost, u ovom radu istraženi su trendovi u okruženju, te mogućnost uključivanja međimurskog konja u ekološku poljoprivredu, ruralni turizam, terapijsko jahanje, te proizvodnju kobiljeg mlijeka. Ovaj rad prikazuje kratku povijest pasmine, njene karakteristike, brojno stanje, probleme te daljine uzgojne i uporabne mogućnosti.

Temeljem IUCN kriterija za procjenu ugroženosti vrsta, analizirana je baza s više od 20.000 nalaza za 59 vrsta herpetofaune na području Hrvatske. Dane su karte rasprostranjenosti vrsta i trendovi populacija. Definirani uzroci ugroženosti i postojeće mjere očuvanja korištene su za prijedlog novih mjera.

Istraživanja faune vretenaca otoka Krka, obavljana su od travnja do rujna 2013 godine na 45 lokaliteta. Korištene su slijedeće metode: prikupljanje entomološkim mrežicama, obilaženje i promatranje (metoda linijskog transekta). Kartiranje i digitalna obrada podataka načinjeni su pomoću GIS tehnologije upotrebom ArcView 9.0 programa. Razlika u kvalitativnom i kvantitativnom sastavu podataka odabranih parametara (brojnost jedinki, vrsta, lokaliteta) izvršena je pomoću klaster analize te ordinacijske metode multidimenzionalnog skaliranja pomoću programa PRIMER 5.0. Korištena je matrica sličnosti dobivena izračunavanjem Bray-Curtis indeksa sličnosti. Za klaster analizu korištena je metoda povezivanja po prosjeku grupa, a ordinacijska MDS metoda provedena je ponavljanjem 100 puta. Ukupno je obrađeno 1043 podataka (jedinki) različitih životnih stadija (ličinke, odrasle jedinke i svlakovi) te je utvrđeno 40 vrsta, 21 rod, 8 porodica i 2 podreda reda Odonata. Prvi puta je utvrđeno ukupno 2 nova nalaza ugroženih i 1 nalaz rizičnih vrsta za faunu istraživanog područja. Podaci o rasprostranjenosti pojedinih vrsta vretenaca i promjenama veličina njihovih populacija, kao i rezultati ekoloških istraživanja potvrđuju da su one vrlo osjetljive, te da je opstanak stabilnih populacija izravno ovisan o čovjekovom djelovanju. Utvrđeni kvalitativni sastav faune vretenaca na području otoka Krka predstavlja 55 % ukupne faune vretenaca u Republici Hrvatskoj, što dokazuje značaj ovog područja u zaštiti biološke raznolikosti faune vretenaca.

Rijeka Cetina je jedan od najznačajnijih vodotoka u obalnom području Hrvatske, a karakterizira je vrlo osebujna ihtiofauna, koju čini veći broj endemičnih vrsta riba. Zbog značajnog hidroenergetskog potencijala antropogeni utjecaj na rijeci Cetini doveo je do velikih promjena u izgledu i ekološkim značajkama staništa. Podaci o prisutnosti i rasprostranjenosti pojedinih vrsta riba na istraživanom području prikupljeni su terenskim istraživanjem u trajanju od četiri godine. Glavni cilj ovog rada bio je pomoću indeksa bioraznolikosti opisati ihtiocenoze Cetine i utvrditi postojanje eventualnih prostornih i/ili vremenskih razlika te jesu li uvjetovane ekološkim svojstvima postaja ili su posljedica antropogenog djelovanja. Utvrđene su razlike u raznolikosti i sastavu ihtiofaune po postajama i godinama istraživanja uslijed pregradnje rijeke, nastanka akumulacijskih jezera, unosa alohtonih vrsta, ali i specifičnih ekoloških uvjeta određenih postaja. The river Cetina is one of the most significant water courses in the coastal region of Croatia. It is characterized by a distinctive ichthyofauna, which is consisted of a large number of endemic fish species. Due to its considerable hydropower potential, anthropogenic impact on the river Cetina has led to major changes in appearance and environmental characteristics of the habitat. Data on the presence and distribution of individual species in the area was collected during the four - year field research. The main purpose of this thesis was to describe ichthyocenosis of the river Cetina, using the indices of biodiversity, and determine the existence of any spatial and/or temporal differences and whether they were caused by the environmental attributes of the stations or were they a result of anthropogenic activities. Due to the remodeling of the river, the occurrence of accumulation lakes, introduction of alien species and specific environmental conditions of certain stations, differences in the diversity and composition of the ichthyofauna have been determined on the certain stations during the years of research.

Nagle promjene ekoloških čimbenika, prvenstveno temperature mora, glavni su razlog masovnih uginuća bentoskih organizama koja su zabilježena u posljednjih desetak godina. Istraživanje i sustavno praćenje takvih zajednica glavni je način kako bi se dobio što bolji uvid u stanje koraligenske biocenoze i promjene koje se događaju u toj biocenozi pod utjecajem globalnih klimatskih promjena. Terenski dio istraživanja proveden je na pet različitih postaja unutar Nacionalnog parka Kornati. Glavni cilj bio je (i) odrediti i zabilježiti vrste koralja koje su najosjetljivije na povećane temperature mora, (ii) odrediti vrste indikatore temperaturnih promjena te procijeniti zastupljenost ugroženih i zakonom zaštićenih koralja unutar koraligenske zajednice i (iii) utvrditi uvjete koji vladaju u biocenozama, a samim time i njihovu moguću ugroženost. Zabilježeno je devet različitih biocenoza sa 57 vrsta koralja. Najveći broj koralja, ukupno 41 vrsta, zabilježen je na postaji Mali Obručan, dok je najmanji broj, 34 vrste, utvrđen na postaji Velika Panitula. Najučestalije vrste u koraligenskoj biocenozi su: Caryophyllia inornata, Eunicella cavolini, Leptopsammia pruvoti i Parazoanthus axinellae. Na svim postajama utvrđeno je djelomično smanjivanje populacija (od 10 do 20 % uginulih jedinki) i vidljiv je negativan utjecaj povišene temperature mora. Dobiveni podaci koristit će se kao podloga za daljnja istraživanja i monitoring biocenoza i koralja na strmcima unutar NP Kornati. Sudden changes in environmental factors, primarily temperature, are the main reason for the mass mortalities of benthic organisms that have been recorded in the last ten years. Research and systematic observation of such communities is the main way to obtain a better insight into the state of coralligenous biocenosis and the changes that are happening in the biocenosis under the influence of global climate change. The field research was conducted at five different stations within the Kornati National Park. The main objective was to (i) determine and record the types of corals that are most endangered to increased sea temperatures, (ii) determine the types of indicators of temperature changes and to assess the presence of endangered and legally protected coral within coralligenous community and (iii) determine the conditions prevailing in communities, and thus their possible vulnerability. We found nine different biocenosis with 57 species of coral. The largest number of coral, a total of 41 species, was recorded at the station Mali Obručan, while the lowest number, 34 species, found in the Velika Panitula station. The most common coral species in coralligenous biocenosis are: Caryophyllia inornata, Eunicella cavolini, Leptopsammia pruvoti and Parazoanthus axinellae. At all stations showed a partial reduction of the population (10 to 20% of dead individuals) and visible adverse effect of elevated temperature. The result will be used as a basis for further research and monitoring of biocenosis and corals on the cliffs within the Kornati National Park.

Cobitis levantina is distributed only in the uppermost Litani and Orontes River basins in Syria and Turkey. Its populations are under threat due to several factors such as desiccation, climate change and pollution. The species is assessed as Endangered (EN) in the IUCN Red List of Threatened Species., Cobitis levantina je rasprostranjena u području najgornjeg dijela riječnih slivova rijeka Litani i Orontes u Siriji i Turskoj. Njezina populacija je ugrožena radi nekoliko čimbenika kao što su isušivanje, klimatske promjene i zagađenje. Vrsta se procjenjuje kao ugrožena (EN) prema IUCN Crvenom popisu ugroženih vrsta.

U članku je ukratko prezentirana vijest o prvom vođenju kašmirskog mošusnog jelena nakon 60 godina, opisana je biologija vrtse te dani razlozi njezine ugroženosti.

Samonikle voćne vrste važna su komponenta bioraznolikosti hrvatske flore i kao takvima ih treba očuvati od mikoza uzrokovanih fitopatogenim gljivama. One uzrokuju velike štete i smanjenje prinosa, te povećavaju stupanj ugroženosti samoniklih voćnih vrsta. Samim time što za neke vrste još uvijek nema registriranih fungicida, problem postaje još većim. U ovom radu detaljnije su prikazane najznačajnije fitopatogene gljive na samoniklim voćnim vrstama kao što su: divlji kesten, šumska jagoda, malina, kupina, borovnica, oskoruša te divlja trešnja. Opisana je morfologija, biologija te simptomi koje gljive uzrokuju. Cilj ovog završnog rada je pojasniti najznačajnije mikoze i simptome fitopatogenih gljiva na najzastupljenijim vrstama samoniklog voća u Hrvatskoj.

Rezultati istraživanja popisa godišnjeg ulova u športskom ribolovu iz 2012. godine i Ribolovno – gospodarske osnove – lov na agregat iz godine 2008. na istraživanim lokalitetima ŠRD „Čikov“ Žabnik i ŠRD „Som“ Kotoriba ukazuju na variranje vrsta riba. Takvo stanje je rezultat antropogenog utjecaja na slatkovodne ekosustave. Ribe su pokazatelji kakvoće voda i stanja vodenih ekosustava. Rezultati upućuju na potrebu daljnjeg monitoringa.

Nagle promjene ekoloških čimbenika, prvenstveno temperature mora, glavni su razlog masovnih uginuća bentoskih organizama koja su zabilježena u posljednjih desetak godina. Istraživanje i sustavno praćenje takvih zajednica glavni je način kako bi se dobio što bolji uvid u stanje koraligenske biocenoze i promjene koje se događaju u toj biocenozi pod utjecajem globalnih klimatskih promjena. Terenski dio istraživanja proveden je na pet različitih postaja unutar Nacionalnog parka Kornati. Glavni cilj bio je (i) odrediti i zabilježiti vrste koralja koje su najosjetljivije na povećane temperature mora, (ii) odrediti vrste indikatore temperaturnih promjena te procijeniti zastupljenost ugroženih i zakonom zaštićenih koralja unutar koraligenske zajednice i (iii) utvrditi uvjete koji vladaju u biocenozama, a samim time i njihovu moguću ugroženost. Zabilježeno je devet različitih biocenoza sa 57 vrsta koralja. Najveći broj koralja, ukupno 41 vrsta, zabilježen je na postaji Mali Obručan, dok je najmanji broj, 34 vrste, utvrđen na postaji Velika Panitula. Najučestalije vrste u koraligenskoj biocenozi su: Caryophyllia inornata, Eunicella cavolini, Leptopsammia pruvoti i Parazoanthus axinellae. Na svim postajama utvrđeno je djelomično smanjivanje populacija (od 10 do 20 % uginulih jedinki) i vidljiv je negativan utjecaj povišene temperature mora. Dobiveni podaci koristit će se kao podloga za daljnja istraživanja i monitoring biocenoza i koralja na strmcima unutar NP Kornati.

Crnka (Umbra krameri Walbaum, 1792) je jedina autohtona i reliktna vrsta iz roda Umbra prisutna u Evropi, endemična za basene Dunava i Dnjestra. U okviru današnjeg diskontinuiranog areala, usled isušivanja i zagađivanja staništa, populacije crnke značajno su smanjene poslednjih decenija XX veka. Iz navedenih razloga crnka se nalazi na IUCN Crvenoj listi ugroženih vrsta i ima status ranjive vrste (VU). Na nacionalnom nivou ima status kritično ugrožene vrste (CR) i nalazi se u neposrednoj opasnosti od iščezavanja. U ovoj disertaciji su uz distribuciju vrste u Srbiji i Bosni i Hercegovini, sa novozabeleženom populacijom u Srbiji (lokalitet Lugomir), prikazani i rezultati analize ekoloških karakteristika i morfološko-genetičke diferencijacije istraživanih populacija, a dat je i status ugroženosti vrste na nacionalnom nivou sa ugrožavajućim faktorima i merama zaštite i očuvanja. Za potrebe rada uzorkovano je ukupno 76 jedinki iz tri populacije, dve iz Srbije (23 jedinke sa lokaliteta Lugomir i 21 jedinka sa lokaliteta Bakreni Batar) i jedna iz Bosne i Hercegovine (32 jedinke sa lokaliteta Gromiželj). Za svaki istraživani lokalitet određeni su osnovni geografski parametri (geografska dužina, širina i nadmorska visina) i fizičko-hemijske karakteristike staništa (širina vodenog basena, dubina vode i mulja, temperatura vode i vazduha, pH vrednost, elektroprovodljivost, koncentracija kiseonika, saturacija kiseonikom, koncentracije amonijaka, nitrita i fosfata). Sve jedinke u uzorku su prvo fotografisane za potrebe analiza geometrijske morfometrije, a nakon toga su im merene totalna (TL) i standardna (SL) dužina tela i težina tela za potrebe analize strukture populacija. Takođe, jedinkama su uzete gonade za utvrđivanje pola, uzorci digestivnog trakta za analizu ishrane, uzorci krljušti za određivanje starosti i uzorci tkiva za analizu genetičke varijabilnosti. Na svim istraživanim lokalitetima utvrđen je kvalitativni sastav biljaka i riba, a izvršeno je i uzorkovanje beskičmenjaka iz mulja i submerzne vegetacije u cilju utvrđivanja njihovog kvalitativnog i kvantitativnog sastava i analize ishrane crnke. Sva tri istraživana lokaliteta prema analiziranim fizičko hemijskim parametrima i sastavom zajednice biljaka i riba predstavljaju tipična staništa crnke... European mudminnow (Umbra krameri Walbaum, 1792) is the only autochthonous and relic species of the genus Umbra present in Europe, and it is endemic for the Danube and Dniester river basins. In scope of its present discontinuous range, due to habitat desiccation and pollution, the populations of European mudminnow significantly decreased during the last decades of the 20th century. For this reason it is listed on the IUCN Red List of Threatened Species as Vulnerable (VU). At the national level, it is listed as Critically Endangered (CR), with a serious threat to be soon extinct. The range of the species in Serbia and in Bosnia and Herzegovina is presented in this dissertation, including a newly recorded population in Serbia (locality Lugomir), along with the results of ecological and morphological-genetic differentiation of the analysed populations, and the threat status at the national level with threat factors and conservation measures. A total of 76 individuals from three populations, two from Serbia (23 individuals from Lugomir and 21 individuals from Bakreni Batar) and one from Bosnia and Herzegovina (32 individuals from Gromiželj), were sampled. Basic geographical parameters (longitude, latitude, altitude) were determined for each locality, along with physical and chemical habitat parameters (width of the water basin, water and silt depth, water and air temperature, pH, electroconductivity, oxygen concentration, oxygen saturation, ammonia, nitrites, phosphates). All sampled individuals were photographed for the purpose of geometric morphometrics analyses, and their total (TL) and standard (SL) body length and body weight were measured for population stucture analyses. Furthermore, gonads were taken for sex determination, digestive tract for diet analysis, scales for age determination, and tissue samples for genetic variability analysis. Species composition of aquatic plants and fishes was determined at all localities, and invertebrates from mud and submersed vegetation were sampled with the aim to determine their diversity and to analyse the diet of European mudminnow. For their physical-chemical parameters and aquatic plant and fish species composition all three studied localities represent typical habitats of European mudminnow...

Vrsta Proteus anguinus je endemski stigobiont Slovenije, područja Trsta u Italiji, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nastanjuje podzemne vode Dinarskog krša. Analizom literaturnih podataka i osobnom komunikacijom sa biospeleolozima ustanovilo se da na području Hrvatske trenutno postoji 68 nalazišta na kojima je barem jednom zabilježeno prisustvo čovječje ribice. Od spomenutih nalazišta 37 su sigurna, 10 su sigurna, nedostupna nalazišta, 14 su potencijalna i 7 su najvjerojatnije kriva nalazišta. Napravljen je popis prvih nalaza čovječje ribice za svaki lokalitet zasebno. U drugom dijelu rada provedena je analiza prikupljene literature iz koje je vidljivo da su se prvotna istraživanja odnosila na rasprostranjenost populacija, dok su kasnija istraživanja uključivala anatomiju, ponašanje i biologiju vrste. Najnovija istraživanja bave se genetikom. Posebno se želi istaknuti potreba za zaštitom ove ugrožene vrste. Čovječa ribica je ugrožena zbog ograničenog rasprostranjenja i male veličine populacije. Negativni učinci na opstanak vrste su degradacija podzemnih sustava, ekonomski razvoj, industrijsko zagađenje te nekontrolirano i nestručno sakupljanje jedinki. Proteus anguinus is endemic stygobiont found in Slovenia, sorounding area of Trieste in Italy, Croatia and Bosnia and Herzegovina. It lives in subterranean waters of the Dinaric karst. The analysis of literature data and personal communication with biospeleologists show that in Croatia here is 68 localities where olm presence was recorded at least once. Acording to recent data, there are 37 confirmed localities, 10 certain, but unavailable, 14 potential and 7 which are most likely to be incorect. In this part I listed data on first records for each of those localities and give comments. In the second part of this paper, there is an analysis of Proteus anguinus bibliography. It shows that first papers were more related to distribution, while the later studies include anatomy, behavior and biology of the species. The latest researches are dealing with genetics. Also, I want to emphasize the need for active protection of this globally, threatened species. The olm is threatened because of it's limited distribution and small population size. Negative effects of survival of this species are degradation of groundwater systems, infrastructure development, industrial pollution and illegal collection of specimens.

Entomologists have researched into the butterflies of Zagreb City with different levels of intensity since the beginning of the 20th century and recorded a great number of species. Many butterfly sites historically surveyed are now completely changed or have completely disappeared due to the expansion of the city and changes in habitat management. Our research was conducted between March 2009 and September 2010 in the Vugrovec area, located at the northeastern edge of the city. Vugrovec is still a rural area, but the city itself is fast approaching, and will probably be merged in the near future. So this area could be considered similar to the historically studied sites in the former rural areas nowadays urbanized. A total of 88 butterfly species were identified, which account for 45% of Croatian butterfly fauna. Ten recorded species are threatened and listed in the Red data list of Croatian Butterflies: Lycaena dispar (NT), Glaucopsyche alexis (NT), Pseudophilotes vicrama (NT), Scolitantides orion (NT), Phengaris arion (VU), Papilio machaon (NT), Pieris brassicae (DD), Polyommatus thersites (NT), Apatura ilia (NT) and Heteropterus morpheus (NT)., Entomolozi su još od početka 20. stoljeća više ili manje sustavno istraživali faunu danjih leptira Zagreba i zabilježili velik broj vrsta. Nažalost, veliki broj lokacija na kojima su leptiri tada sakupljani danas su vrlo izmijenjene ili čak i nestale zbog širenja grada te drugačijeg upravljanja gradskim parkovima i zelenim površinama. Između ožujka 2009. godine i rujna 2010. godine istraživani su danji leptiri na području Vugrovca, na sjeveroistočnoj granici grada. Vugrovec je trenutno ruralno područje, no grad mu se ubrzano približava i vjerojatno je da će u bližoj budućnosti postati sastavni dio grada Zagreba. S obzirom na to faunu danjih leptira Vugrovca možemo smatrati sličnom fauni povijesno istraživanih područja koja su danas urbanizirana i dio su grada Zagreba. Utvrđena je prisutnost 88 vrsta danjih leptira, odnosno 45% faune danjih leptira Hrvatske. Deset zabilježenih vrsta se smatra ugroženima te su navedene na Crvenom popisu danjih leptira Hrvatske: Lycaena dispar (NT), Glaucopsyche alexis (NT), Pseudophilotes vicrama (NT), Scolitantides orion (NT), Phengaris arion (VU), Papilio machaon (NT), Pieris brassicae (DD), Polyommatus thersites (NT), Apatura ilia (NT) i Heteropterus morpheus (NT).

Koprofilni člankonošci su ekološka skupina organizama načinom ţivota vezanih uz efemeran supstrat, balegu, te im je pojavnost kratkotrajna i uvjetovana prisutnošću autohtonih divljih ili domaćih ţivotinja na nekom području. U radu su objedinjeni literaturni podaci koprofilnih člankonoţaca Hrvatske te rezultati vlastitog istraţivanja ove skupine organizama na području planine Biokovo. Uzorkovana je balega domaćih ţivotinja na kojoj je ustanovljena prisutnost ukupno 62 vrste koprofilnih člankonoţaca rasporeĎenih unutar tri reda: kornjaša, grinja te dvokrilaca. Najviše zabiljeţenih koprofilnih člankonoţaca pripada kornjašima (7 porodica). Najveći broj zabiljeţenih svojti pripada porodici Scarabaeidae. Rezultati obraĎeni različitim analizama dali su uvid u ekologiju, pojavnost, rasprostranjenje te utjecaj smanjenja stope stočarstva na koprofile i travnjačka staništa unutar kojih čine vaţan element bioraznolikosti. Predstavljene su mjere očuvanja te potreba za zaštitom koprofilnih organizama. Coprophilous arthropods are an ecological group of organisms whose way of life is related to the ephemeral substrate, dung, so their appearance is fleeting and conditioned by the presence of indigenous wild or domestic animals in a given area. In this thesis, literature data on coprophilous arthropods of Croatia is complied with the results of my own research on this group of organisms on the mountain of Biokovo. Sampled is the dung of domestic animals, on which the presence of 62 species of coprophilous arthropods has been established, arranged in three orders: beetles, maggots and flies, while the majority of recorded coprophilous arthropods belong to the beetles order (7 families). Most of the recorded species belongs to the family Scarabaeidae. Various analyses of the results provided insight into the ecology, occurrence, distribution and the impact of declining cattle breeding on both coprophiles and grassland habitats, within which they constitute as an important element of biodiversity. Introduced are conservation measures and the need for protection of coprophilous organisms.

Hutovo blato je malo plitko močvarno područje mediteranskog tipa, smješteno u donjem toku rijeke Neretve na oko 20 km uzvodno od Jadranskog mora u blizini granice sa Republikom Hrvatskom. Slijev rijeke Neretve ima posebnu vrijednost zbog izražene bioraznolikosti faune slatkovodnih vrsta riba, te visokog stupnja endemizma i jedno je od četiri takva područja u Mediteranu. Zbog svojih prirodnih osobitosti, među kojima posebno mjesto zauzimaju ribe, područje močvare Hutovo blato jedan je od najvažnijih dijelova rijeke Neretve i kao takvo je 1995. godine proglašeno Parkom prirode, a 2001. upisano u Ramsarsku konvenciju kao močvarno područje od međunarodnog značaja. Cilj ovog rada je prikazati podatke o fauni riba Parka prirode Hutovo blato koja do sada nije bila dovoljno poznata. Prilikom izrade popisa ribljih vrsta korišteni su rezultati istraživanja u razdoblju od 1999. – 2010. godine, raniji literaturni podaci, te podaci o ulovima rijetkih vrsta prikupljeni od strane čuvara i djelatnika Parka, profesionalnih i sportskih ribolovaca, kao i vlastiti neobjavljeni podaci. Tijekom istraživanja zabilježeno je 25 vrsta riba, a uključujući literaturne podatke broj raste na 43, raspoređenih u 36 rodova i 19 porodica. Autohtone vrste čine više od polovice zabilježenog broja (63%), među kojima je 15 endema vrlo uskog areala rasprostranjenosti, dok su 15 vrsta alohtone. Osobitost ihtiofaune Hutovog blata predstavlja i niz morskih vrsta riba koje ondje privremeno borave. Značajan broj vrsta s ovog popisa obuhvaćeno je nekom od kategorija ugroženosti prema IUCN kategorizaciji i uglavnom je riječ o endemskim vrstama. Tijekom posljednjih desetljeća trofički status Hutovog blata je promijenjen kao posljedica niza antropogenih aktivnosti što je dovelo do ozbiljnih negativnih promjena. Trenutačni status faune riba močvare Hutovo Blato i šireg područja može se označiti ugroženim. Učinkovita zaštita staništa, zajedno s poboljšanim upravljanjem vodama i mjere za sprečavanje širenja stranih vrsta posebno su važne kako bi se zaštitila visoka ihtiofaunistička vrijednost ove močvare.

Prva sustavna istraživanja faune vretenaca Regionalnog parka Mura-Drava, provedena su tijekom 2011 - 2012 godine na 55 lokaliteta. Korištene su slijedeće metode: prikupljanje entomološkim mrežicama, obilaženje i promatranje (metoda linijskog transekta), te fotografiranje. Kartiranje i digitalna obrada podataka načinjeni su pomoću GIS tehnologije upotrebom programa ArcView 9.0. Razlika u meñusobnom sastavu podataka odabranih parametara na istraživanim postajama izvršena je pomoću klaster analize te ordinacijske metode multidimenzionalnog skaliranja (MDS) pomoću programa PRIMER 5.0 uz korišten Bray-Curtis matrice sličnosti. Za klaster analizu korištena je metoda povezivanja po prosjeku grupa, a ordinacijska MDS metoda provedena je ponavljanjem 100 puta. Ukupno je obrañeno 1136 podataka (jedinki) različitih životnih stadija (ličinke, odrasle jedinke i svlakovi) te je utvrñeno 52 vrste, 24 roda, 8 porodica i 2 podreda reda Odonata. Utvrñeni kvalitativni sastav faune vretenaca na području Regionalnog parka Mura – Drava predstavlja 72.85 % ukupne faune vretenaca u Republici Hrvatskoj, što dokazuje značaj ovog područja u zaštiti biološke raznolikosti faune vretenaca. Podaci o rasprostranjenosti 4 kritično ugrožene vrste vretenaca i promjenama veličine njihovih populacija, kao irezultati ekoloških istraživanja potvrñuju njihovu osjetljivost, te ukazuju da je opstanak stabilnih populacija izravno ovisan o čovjekovom djelovanju.

Provedena su mnoga istraživanja na europskoj jegulji te su dobivene mnoge spoznaje o njihovoj biologiji i ekologiji, ali postoji još mnogo nepoznanica. Zahvaljujući prvim pomorskim ekspedicijama Danskog biologa Johannesa Schmidta tajanstvenost uzgojne lokacije jegulja je razjašnjeno. Schmidt temelji svoj zaključak u vezi mjesta mrijesta Europske jegulje u Sargaškom moru. Unatoč Schmidtovim intenzivnim istraživanjima o jeguljama (Schmidt J The breeding places and migration of the eel. Nature 111:51-54 (1923.), Schmidt J The breeding places of the eel. Annual Report of the Smithsonian Institution for 1924, pp 279-316 (1925), Schmidt J Danish eel investigations during 25 years. The carlsberg foundation's Oceanographical Expedition round the World 1928-1930 and previous dDanish Oceanographical Expeditions under the leadership of late Professor Johannes Schmidt (1935), postoje mnoge nejasnoće, a tu je još nedostatak znanja o mnogim aspektima životnog ciklusa Europske jegulje. U ovom radu će se predstaviti napredak u znanju i spoznajama o životnom ciklusu Europske jegulje (Anguilla anguilla). Noviji podaci temelje se na primjeni novih tehnika i metodologija poput boljih tehnika lova, nove molekularne DNK analize, telemetrijska-praćenja, istraživanja energetske bilance u velikim bazenima i ponašanja hormonima tretiranih životinja. Jegulja, Anguilla anguilla je katadromna vrsta koja naseljava priobalne vode Atlantika, od Skandinavije do Maroka i sve rijeke Sjevernog Atlantika, Baltika i Mediterana. To su ribe koje pripadaju rodu Anguilla, porodici Anguillidae (slatkovodne jegulje), redu Anguilliformes iz skupine mekoperki (Malacopterygii) u razredu zrakoperki (Actinopterygii). Tržišno je vrlo vrijedna vrsta, naseljava priobalne vode različitih slanosti, rijeke i jezera. Životni prostor i migracijski putevi za jegulju su značajno smanjeni i ograničeni te je današnji status jegulje na ovim prostorima nepoznat i neizvjestan, uzrok tome je pretjerani lov i izgradnja brana na rijekama bez ribljih staza. Danas europske populacije jegulja uvelike ovise o umjetnom uzgoju u morskim lagunama. Njihove populacije opadaju iz godine u godinu te se ulažu veliki napori za očuvanje ove vrste. Stoga je cilj ovog rada prikazati stanje populacija i razloge ugroženosti europske jegulje na globalnoj razini.

China is one of the major world powers. This fact often masked the problems that such a big country can have. One of them is the Islamic extremism Islamic extremism is related primarily to Turkic ethnic group called the Uyghur . But the religious connection exceed ethnic boundaries and other Muslims from China participate in this movement. China successfully fight this phenomenon but it is far from completely overcome it . Especially as Turkey's new policy is beginning to show interest for this question. All this jeopardize interests of China in the Islamic world, where China buy the oil. Kina je velika svetska sila. Ta činjenica često maskira probleme koje tako velika zemlja može da ima. Jedan od njih je islamski ekstremizam. Islamski ekstremizam vezan je pre svega za turkofonsku nacionalnu manjinu koja se naziva Ujgurima. Ali se religijska veza preliva preko etničkih granica pa i drugi muslimani Kine znaju da učestvuju u tom pokretu. Kina se za sada uspešno bori sa ovim fenomenom ali on ni izdaleka nije sasvim prevladan. Pogotovo što nova politika Turske počinje da pokazuje interes za to pitanje. A sve to ugrožava interese Kine u islamskom svetu, gde se ona snabdeva naftom.

Publikacija sadrži sljedeća poglavlja: Uvod, Značajke proljetnica (izgled (habitus), podzemni organi, list, cvijet, plod i sjemenke), Raspoznavanje proljetnica, Ugroženost proljetnica, Zakon i propisi, Staništa proljetnica, Upotreba proljetnica, Proljetnice u mitologiji i pričama, Proljetnice u Hrvatskoj, sve popraćeno fotodokumentacijom.

Floristički je istraženo područje Požeške kotline. Područje sam istraživala tijekom 2011. godine. Zabilježila sam 19 svojti rijetkih biljaka koje pripadaju u 8 porodica. Najbrojnija porodica je Liliaceae (53 %), Amaryllidaceae (11 %), Thymelaeaceae (11 %), Equisetaceae, Taxaceae, Aquifoliaceae, Ranunculaceae i Iridaceae (5 %). Analiza flornih elemenata pokazala je da su najzastupljenije biljke euroazijskog flornog elementa (20 %), dalje slijede biljke srednjoeuropskog i europskog flornog elementa (16 %). Analiza životnih oblika pokazala je da dominiraju geofiti (63 %), zatim slijede fanerofiti (21 %) i hamefiti (16 %). Analizom ugroženih svojti, prema IUCN-u utvrđeno je pet osjetljivih svojti (VU), četiri gotovo ugrožene (NT) i dvije najmanje zabrinjavajuće (LC). Analiza staništa pokazala je da su rijetke biljke najčešće u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba (subass. s cerom) i u šumi hrasta medunca i crnog jasena.

An example of the possible use of selected forest-stand based indicators for evaluation of conservation status was shown in case of the Na­tura 2000 forest habitats of Slovenia, and the potential threats to habitat types were identified. Using the existing forest-management system, and two levels of ICP Forests monitoring as sources of data on the size of habitat, tree composi­tion, developmental phase and stand regeneration, growing stock and incre­ment, dead wood, and level of naturalness of habitat, an attempt of evaluation of the conservation status of the forest habitat types of EU community interest (Habitat Directive 1992, Natura 2000) is presented. In total, the Natura 2000 forest habitat types in Slovenia represent almost one third of all forest area, and the prevailing forest habitat types are Illyrian Fagus sylvaticaforests, Luzulo-Fagetumbeech forests and Illyrian oak-horn­beam forests. Considering the direct influences of human activities and poten­tial effects of climate change the floodplain and lowland forests of Alluvial forests with Alnus glutinosaandFraxinus excelsior, Riparian mixed forests of Quercus roburand other broadleaves, as well as Illyrian oak-hornbeam forest, are among the most threatened forest habitat types. Taking into account the small area of habitat type and the set of different threats, the priority habitat types of Tilio-Acerionforests of slopes, screes and ravines, (Sub-) Mediterra­nean pine forests and Bog woodland are also endangered. Despite the large number of factors threatening the Slovenian forests, the high level of studied parameters indicates the favourable conservation status of forest habitat types. However, the additional focus on the EU priority habitat types and on rare habitat types on the national level has been suggested to im­prove the existing forest management planning system, and additional forest-re­levant indicators specific to particular habitat types have to be incorporated in the system., NATURA 2000 je jedinstvena ekološka mreža, koja obuhvaća područja važna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske Unije. Određena je u skladu s EU Direktivom o staništima (Anonymous 1992b) te EU Direktivom o pticama (Anonymous 1979) s ciljem očuvanja bio­loške raznolikosti na europskom teritoriju. EU Direktiva o staništima (Anony­mous 1992b) preporučuje procjenu statusa zaštite tipova staništa unutar područja NATURA 2000. Za procjenu statusa zaštite potrebno je izabrati pri­mjeren skup pokazatelja, koji su već usklađeni unutar država EU. Međutim, zajednički standard za nadgledanje i kontrolu staništa nije još bio usklađen na EU razini (Cantarello i Newton 2008), tako da su pojedine države članice usvojile različite pristupe i pokazatelje (Anonymous 2004, Ellmauer 2005, Groom 2007). Sustav upravljanja šumama prepoznat je kao mogući način za nadgledanje i kontrolu staništa u širem smislu (Goldsmith 1991, Corona et al. 2004, Marc­hetti 2004a). Na temelju tih načela, način upravljanja šumama u Sloveniji može poslužiti kao dragocjeno oruđe za očuvanje šumskih ekosustava i stani­šnih tipova (Golob 2006, Kepic i Fučka 2006) na područjima ekološke mreže NATURA 2000 (Anonymous 1992b). Za većinu je indikatora, koji su relevan­tni za procjenu statusa zaštite stanišnih tipova, (Golob 2006) utvrđeno da su oduvijek bili sastavni dio tradicionalnog sustava upravljanja šumama, bez obzira na vlasništvo. Veći dio njih također je naveden u popisu MCPFE (Ano­nymous 2002, 2007c). Ciljeve istraživanja postavili smo uzevši u obzir dvije razine nadzora i kon­trole upravljanja šumama u Sloveniji (inventura šuma, dvije razine “ICP Fo­rests” monitoringa): a) ocijeniti skup pokazatelja staništa na području ekološke mreže NATURA 2000 te osigurati standarde budućeg upravljanja tih staništa, b) identificirati moguće prijetnje opstanka određenog tipa staništa c) na temelju pokazatelja i ugroženosti, ocijeniti stanje šumskih stanišnih ti­pova u skladu s Direktivom o staništima te predložiti moguće prilagodbe po­stojećeg sustava upravljanja šumama za područja stanišnih tipova ekološke mreže NATURA 2000. Upotrijebljeni su podaci o površini staništa, vrstama drveća, razvojnim stadijima sastojina i pomladku, drvnoj zalihi, prirastu, mrtvom drveću i stup­nju prirodnosti šuma. Šumski tipovi staništa NATURA 2000 u Sloveniji predstavljaju skoro trećinu cjelokupne površine šuma. Glavni šumski tipovi staništa su 91K0 Ilirske šume bukve (Fagus sylvatica), 9110 Šume bukve na staništu Luzulo-Fagetumte 91L0 Ilirske šume hrasta i bjelograbića. Udio manjih stanišnih tipova, na pri­mjer 9180* Tilio-Acerion šume velikih nagiba i klanaca, 91D0* Cretne šume na sfagnumskom cretu, i 9530* Sub-mediteranske šume crnog bora, ne prelazi 0,3 % ukupne površine svih stanišnih tipova. (Tablica 2). Prosječna drvna zaliha po tipovima staništa iznosi od 84 m3/ha (tip 4070*) do 331 m3m3/ha (tip 9410). Srednja vrijednost volumena mrtvog drveta iznosi 11,4 m3po hektaru, od 0,6% do 13,2 % od drvne zalihe po tipu staništa (Ta­blica 2). Na plohama ICP monitoringa utvrdili smo visok stupanj različitih vrsta drveća i grmlja: zajedno smo utvrdili 102 drvenastih biljaka, od toga 46 različitih vrsta drveća. Uzevši u obzir neposredan utjecaj ljudskih aktivnosti te potencijalni uči­nak klimatskih promjena, možemo reći da su poplavne i nizinske šume johe (Alnus glutinosa) i velikog jasena (Fraxinus excelsior), mješovite šume hrasta (Quercus robur) i ostale bjelogorice na riječnim obalama, kao i ilirske šume hrasta i bjelograbića, među najugroženijima unutar tipova staništa NATURA 2000. Uzevši u obzir malu površinu tipova staništa te različite uzroke ugrože­nosti, ocjenjujemo da su najugroženija i prioritetna staništa Tilio-Acerion šuma velikih nagiba i klanaca, Sub-mediteranskih šuma crnog bora i cretnih šuma (Tablica 4 i 5). Unatoč velikom broju različitih čimbenika koji ugrožavaju slovenske šume, velik je broj istraženih parametara pokazao povoljan status očuvanja šumskih tipova staništa. U Sloveniji je udio šuma (te njihova drvna zaliha) relativno velik, njihov rast traje već desetljećima (Perko 2004, Anonymous 2005, Lesnik and Matijašić 2006). Očuvane šume s niskim postotkom stranih vrsta drveća predstavljaju 74 % svih šuma na području ekološke mreže NATURA 2000, a udio takvih šuma još je veći kod dominantnog tipa 91K0 Ilirske bukove šume. Usporedba raznolikosti vrsta drveća na plohama Razine I i Razine II sa stanjem biološke raznolikosti drugih zemalja, koje također sudjeluju u pro­gramu intenzivnog nadzora/motrenja (Dobremez et al. 1997, de Vries et al. 2003b, Fabiánek 2004, Seidling 2005, Soriano et al. 2005) te koriste istu ICP Forests metodologiju (Anonymous 1985, de Vries et al. 2003a), pokazala je veliku raznolikost vrsta slovenskih šumskih staništa. Ipak, procjena parametara šumskih sastojina kod ocjene statusa sloven­skih šumskim staništa, otkrila je određene slabe točke. Uzevši u obzir odre­đene probleme kartiranja i klasifikacije (npr. upravljanje nekih staništa je neprimjereno, neki tipovi staništa nisu dobro definirani), procjene nekih para­metara mogu biti pristrane. Sa tog stajališta, predlažemo dodatna istraživanja tipova staništa, koji su na prioritetnoj listi EU (e.g. 9180*, 91D0*, 4070*) te onih koji su važni s na­cio nalnog stajališta (e.g. 9340, 91F0), sve u smislu poboljšanja sustava uprav ljanja šumama. Sustav upravljanja šumama je u Sloveniji usmjeren u očuvanje šumskih ti­pova staništa. Unatoč tomu, smatramo da ga je potrebno poboljšati na način da aktivno reagiramo na sve prijeteće negativne čimbenike u smislu očuvanja staništa. Zbog toga je potrebno definirati nove pokazatelje nadzora, posebno za svaki šumski tip staništa, te ih uključiti u sustav upravljanja šumama. Neki od tih pokazatelja (npr. ugroženost) moraju biti uključeni u inventuru šuma u Sloveniji.

U razdoblju od travnja do listopada 2006. izvršeno je istraživanje rijeke Česme kako bi se upotpunilo poznavanje faune slatkovodnih riba Bjelovarsko- bilogorske županije. Ustanovljena je prisutnost 25 vrsta riba iz osam porodica. Najbrojnije su porodice Cyprinidae sa 16 vrsta i Percidae sa tri, dok su preostalih šest porodica zastupljene samo sa po jednom vrstom. Prema udjelu u ukupnoj brojnosti najzastupljenije su vrste Gobio obtusirostris (13, 8%), Rutilus rutilus (12, 4%), Rhodeus amarus (11, 8%) i Carassius gibelio (11, 3%). U ukupnoj ihtiomasi daleko najveći udio ima vrsta Carassius gibelio (49, 5%), dok daleko manji imaju vrste Silurus glanis (6, 1%), Squalius cephalus (5, 4%), Ameiurus melas (4, 7%) i Leuciscus idus (4, 1%).Zbog nepostojanja starijih literaturnih nalaza sve su vrste po prvi put zabilježene za slijev rijeke Česme, dok su jez (Leuciscus idus) i pijor (Phoxinus phoxinus) novozabilježene vrste i za cijelo područje Bjelovarsko-bilogorske županije.