Search

U ovom je radu na temelju literature i znanja iz opće, moderne i kvantne fizike te znanstvenih radova i članaka, opisan način rada, dijelovi i vrste lasera te konačno karakteristike i primjena laserskog zračenja, s posebnim naglaskom na primjenu u medicini. Laser je izvor visokokoherentne monokromatske usmjerene svjetlosti velikoga intenziteta. Ubrzo nakon njegovog izuma, laser je zbog specifičnih svojstava pronašao primjenu u raznim područjima života. Najraznovrsniju primjenu lasersko zračenje ima u području medicine. Primjerice s laserom se može susresti prilikom provođenja znanstvenih istraživanja, u dijagnostici, terapiji i kirurgiji. Zbog iznimne snage koju lasersko zračenje može imati, prilikom rukovanja njime potrebno je koristiti zaštitnu opremu. This thesis is based on literature and knowledge from general, modern and quantum physics as well as scientific works and papers. The method of operation, parts, types of lasers and finally the characteristics and medical applications of laser radiation are described through thesis. A laser is a source of highly coherent monochromatic directional light of high intensity. Shortly after the invention of the laser, due to its specific properties, it found application in various areas of life. The most diverse application of laser radiation is found in the field of medicine. For example, lasers can be used in conducting scientific research, diagnostics, therapy, surgery, etc. Due to the extreme danger that laser radiation can have it is necessary to use appropriate protective equipment when handling it.

The dose absorbed by sensitive breast glandular tissue in abdominal computed tomography examinations, even when the breasts are outside the primary imaging beam, is still significant. Several studies have explored using breast shielding with a protective lead sheet or a bra. Since the source of radiation in computed tomography rotates by 360° around the patient, we made a custom-tailored shielding device that wraps around the entire thorax. The hypothesis is that such a custom-tailored breast shielding device provides significantly better dose reduction. Study participants were female patients with no anatomic anomalies. Entrance surface doses were measured using thermoluminescence dosimeters placed on the skin of the breast in the control group without shielding and on the surface and below the shielding device in the group with anterior shielding and the group with the new device. As expected, according to literature data, doses measured at breast level were above the threshold that epidemiological studies determine as an increased risk of breast cancer development although they were not in the primary imaging plane. Preliminary results of our study showed that average dose reduction was 42% with conventional anterior shielding and 57% with wrapped shielding compared to the doses measured with no shielding., Doza koju apsorbira osjetljivo žljezdano tkivo dojke prilikom pregleda abdomena kompjutoriziranom tomografijom značajna je čak i kad su dojke izvan primarnog polja snimanja. Brojne studije istraživale su primjenu olovne plahte ili „grudnjaka“ za zaštitu dojki. S obzirom na to da se izvor zračenja prilikom kompjutorizirane tomografije rotira 360° oko bolesnika izradili smo vlastitu zaštitnu pregaču koja se omata oko cijelog opsega prsišta. Naša hipoteza je da tako skrojena pregača pruža značajno bolju zaštitu. U istraživanje su bile uključene bolesnice bez anatomskih anomalija. Ulazne doze na površini kože mjerene su putem termoluminiscentnih dozimetara koji su postavljeni na kožu dojke u kontrolnoj skupini bez zaštite, na površinu i ispod površine pregače u skupini s prednjom zaštitom i u skupini s novom pregačom. Prema očekivanjima i u skladu s literaturnim podacima, izmjerene doze na razini dojke su bile iznad granice koju epidemiološke studije označuju kao povišeni rizik za razvoj karcinoma dojke, iako su bile izvan primarnog snopa snimanja. Preliminarni rezultati naše studije pokazuju prosječno smanjenje doze uz konvencionalnu prednju zaštitu za 42% te uz obuhvatnu novu pregaču za 57% u usporedbi s dozama izmjerenima bez zaštite.

U prvim poglavljima diplomskog rada opisani su osnovni pojmovi iz područja ionizirajućeg zračenja. Navedena je, opisana i objašnjena podjela, izvori ionizirajućeg zračenja te međudjelovanje zračenja s materijom. Zatim je opisano djelovanje ionizirajućeg zračenja na čovjeka te načini zaštite od zračenja s naglaskom na zaštitu uz uporabu štitova. U eksperimentalnom dijelu rada provedena su mjerenja koja prikazuju učinkovitost materijala olova, bakra i polimetilmetakrilata (tzv. akril ili pleksiglas) u funkciji zaštite od gama- zračenja. Objašnjene su metode mjerenja te su opisani mjerni instrumenti, izvori zračenja i korišteni štitovi. Nadalje, dani su rezultati mjerenja koji prikazuju ovisnost brzine ambijentalnog doznog ekvivalenta odnosno brzine doze o kvadratu udaljenosti te o debljini zaštitnog materijala. Mjerenja su provedena tijekom rujna 2020. godine na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu u Jedinici za zaštitu od zračenja. U diplomskom se radu opisuje isključivo ionizirajuće zračenje te se u daljnjem tekstu zbog jednostavnosti često upotrebljava samo naziv zračenje.

Medicinsko radiološko snimanje dokazano je bitna sastavnica moderne medicinske dijagnoze i liječenja. Ukoliko se provodi na odgovarajući način, pruža medicinsku korist koja nadmašuje rizike povezane s izloženosti zračenju. Kako bi korist nadmašila rizike nužno je koristiti načela opravdanosti i optimizacije, koja su u cijelosti primjenjiva na medicinsko izlaganje i za zaštitu pacijenata. Opravdanost, u modernoj medicini, ima sve veći značaj. Uobičajen je pristup u kliničkoj praksi odraditi svaku zaprimljenu uputnicu bilo prema zahtjevu liječnika obiteljske medicine ili specijalista drugih kliničkih struka. Razlozi su tomu brojni: prakticiranje defenzivne medicine, pritisci pacijenata, mediko-legalni i drugi. Nije zanemariv i trend sve većeg obima posla i pritiska na liječnike čiji se posao mjeri brojem učinjenih pretraga i odrađenih pacijenata, a skraćuje se vrijeme potrebno za razgovor s pacijentom. U većini slučajeva to se nadoknađuje propisivanjem velikog broja dodatnih pretraga. Specijalisti koji pretrage propisuju nisu educirani o mogućim štetnim posljedicama uporabe ionizirajućeg zračenja. Važno je stoga podići opću razinu svijesti o važnosti primjene načela opravdanosti, kao skoro najvažnije mjere u zaštiti od zračenja u nacionalnim zdravstvenim strategijama. Potrebno je i ojačati edukaciju liječnika obiteljske medicine i ostalih specijalističkih kliničkih grana u upotrebi dijagnostičkih smjernica kako bi načelo opravdanosti bilo uopće primjenjivo u kliničkoj praksi.

Some challenges in radiation protection from the point of view of a small radiation protection society are presented, although some of them are not specific for the small societies. Future cooperation among regional radiation protection societies should be improved by organizing a joint conference. Participation in IRPA activities improves the visibility of small societies, but is associated with high financial costs. Challenges in radiation protection in medicine, in radioecology, as well as in method and instrumentation development are also discussed. Special focus is put on young generation in the field of radiation protection and radiation science. The challenges discussed here are certainly far from forming a complete list, however, they indicate that the radiation protection is a vivid area where young generation can find its professional accomplishment.

Zbornik radova Dvanaestog simpozija Hrvatskog društva za zaštitu od zračenja (12HDZZ) sadrži 64 rada predstavljena na 12. simpoziju u Varaždinu, 10. - 12. travnja 2019. Radovi su podijeljeni u sekcije: Opće teme u zaštiti od zračenja, Izazovi u zaštiti od zračenja (ujedno glavna tema simpozija), Dozimetrija zračenja, Biološki učinci zračenja, Izloženost stanovništva zračenju, Zaštita od zračenja u medicini, Radioekologija, Radon, Instrumentacija i mjerne tehnike, Neionizirajuća zračenja.

Merenje koncentracija radona u zatvorenom prostoru metodom ugljenih filtera se sprovodi duže od 30 godina. Postoji više varijanti ove metode, a varijanta koja se zasniva na otvorenim kanisterima i gama-spektrometrijskim merenjima (EPA metoda) ima relativno nizak prag detekcije i koristi se za kraća merenja, ali je osetljiva na promenu uslova tokom izlaganja kanistera. U ovoj tezi su metoda i njena primena detaljno opisane i izvršen pregled dostupne literature, a posebna pažnja je posvećena određivanju krivih kalibracionog faktora i faktora podešavanja i diskutovani su alternativni načini kalibracije. U dostupnoj literaturi postoji vrlo malo podataka o određivanju merne nesigurnosti EPA metode. Na osnovu merenja u školama i stanovima, određen je jednostavan model merne nesigurnosti, koji je primenjiv za najveći broj izlaganja kanistera. Takođe su određena optimalna podešavanja za gama-spektrometrijska merenja, uzevši u obzir mernu nesigurnost, jednostavnost merenja i potrebno vreme. U laboratorijskoj zgradi u INN “Vinča” je sprovedena dugotrajna kampanja merenja koncentracije radona i pokazano je kako se ova metoda može koristiti za određivanje srednjih mesečnih i godišnjih koncentracija i sezonskih korekcionih faktora. Tokom izlaganja kanistera, kontinuirano su praćeni temperatura i relativna vlažnost vazduha, što je omogućilo da se proveri uticaj ovih parametara na masu adsorbovane vode u recikliranim kanisterima i uporedi sa rezultatima ostvarenim sa novim kanisterima tokom kalibracije. Pošto su primećene značajne razlike u ponašanju kanistera, predložena je korekcija. Poređenje rezultata ostvarenih EPA metodom sa drugim metodama, kao i sa drugim laboratorijama koje takođe koriste EPA metodu, pokazalo je da je podudaranje rezultata u većini okolnosti zadovoljavajuće, ali da to nije uvek slučaj. Takvi nalazi su zahtevali da se ponovo preispita budžet merne nesigurnosti, kao i zahtevi za način postavljanja kanistera. Dodatnim merenjima i detaljnom analizom postojećih rezultata, kao i analizom dostupnih literaturnih podataka, identifikovan je niz doprinosa mernoj nesigurnosti koji nisu razmatrani u literaturi niti u prethodnim merenjima u INN Vinča. Ovi doprinosi su kvantifikovani i određene su preporuke za postavljanje kanistera u cilju smanjenja merne nesigurnosti i optimizacije metode... Indoor radon concentrations have been measured by means of charcoal canisters for over 30 years. There are several variations of this method. Variant of the method with open-faced canisters and gamma spectrometric measurements (EPA method) is relatively sensitive and is used for short time measurements, but is susceptible to change in conditions during canister exposure. The method and its application are described in detail in this thesis and an overview of available literature is presented. Special attention is given to determination of calibration factors and adjustment factors. Alternative calibration procedures are also discussed. In the available literature, there is very little information about measurement uncertainty of EPA method. A simple measurement uncertainty budget is presented, based on the measurements performed in schools and dwellings. This budget is applicable for most of the canister exposures and is easy for application. Optimum settings of the range of interest in gamma spectrum are determined, having in mind measurement uncertainty, ease of application and needed time. Long term measurement campaign was conducted in a laboratory building in Vinča Institute. The results were used to show how EPA method can be used for determination of mean monthly and yearly concentrations and for calculation of seasonal correction factors. During the canister exposures, ambient temperature and relative air humidity were continuously monitored, which allowed the investigation of the influence of these parameters on the mass of adsorbed water in recycled canisters and comparison with the results for new canisters used for calibration. Significant differences were observed, and a correction was proposed. Comparison of results obtained by EPA method with other methods, as well as with other laboratories using the same method, has shown that there are no significant differences for most exposure conditions. However, in some cases, significant differences were observed. Such observations prompted reevaluation of uncertainty budget and the requirements for canister exposure. Additional measurements were conducted, the existing measurements analyzed and a detailed overview of available literature was conducted, which allowed to identify contributions to measurement uncertainty that are not discussed in available literature and not taken into account in previous measurements. These contributions were quantified and new recommendations for canister exposure are proposed, in order to optimize the method...

Merenje koncentracija radona u zatvorenom prostoru metodom ugljenih filtera se sprovodi duže od 30 godina. Postoji više varijanti ove metode, a varijanta koja se zasniva na otvorenim kanisterima i gama-spektrometrijskim merenjima (EPA metoda) ima relativno nizak prag detekcije i koristi se za kraća merenja, ali je osetljiva na promenu uslova tokom izlaganja kanistera. U ovoj tezi su metoda i njena primena detaljno opisane i izvršen pregled dostupne literature, a posebna pažnja je posvećena određivanju krivih kalibracionog faktora i faktora podešavanja i diskutovani su alternativni načini kalibracije. U dostupnoj literaturi postoji vrlo malo podataka o određivanju merne nesigurnosti EPA metode.Na osnovu merenja u školama i stanovima, određen je jednostavan model merne nesigurnosti, koji je primenjiv za najveći broj izlaganja kanistera. Takođe su određena optimalna podešavanja za gama-spektrometrijska merenja, uzevši u obzir mernu nesigurnost, jednostavnost merenja i potrebno vreme.U laboratorijskoj zgradi u INN “Vinča” je sprovedena dugotrajna kampanja merenja koncentracije radona i pokazano je kako se ova metoda može koristiti za određivanje srednjih mesečnih i godišnjih koncentracija i sezonskih korekcionih faktora. Tokom izlaganja kanistera, kontinuirano su praćeni temperatura i relativna vlažnost vazduha, što je omogućilo da se proveri uticaj ovih parametara na masu adsorbovane vode u recikliranim kanisterima i uporedi sa rezultatima ostvarenim sa novim kanisterima tokom kalibracije. Pošto su primećene značajne razlike u ponašanju kanistera, predložena je korekcija.Poređenje rezultata ostvarenih EPA metodom sa drugim metodama, kao i sa drugim laboratorijama koje takođe koriste EPA metodu, pokazalo je da je podudaranje rezultata u većini okolnosti zadovoljavajuće, ali da to nije uvek slučaj. Takvi nalazi su zahtevali da se ponovo preispita budžet merne nesigurnosti, kao i zahtevi za način postavljanja kanistera. Dodatnim merenjima i detaljnom analizom postojećih rezultata, kao i analizom dostupnih literaturnih podataka, identifikovan je niz doprinosa mernoj nesigurnosti koji nisu razmatrani u literaturi niti u prethodnim merenjima u INN Vinča.Ovi doprinosi su kvantifikovani i određene su preporuke za postavljanje kanistera u cilju smanjenja merne nesigurnosti i optimizacije metode... Indoor radon concentrations have been measured by means of charcoal canisters for over 30 years. There are several variations of this method. Variant of the method with open-faced canisters and gamma spectrometric measurements (EPA method) is relatively sensitive and is used for short time measurements, but is susceptible to change in conditions during canister exposure. The method and its application are described in detail in this thesis and an overview of available literature is presented. Special attention is given to determination of calibration factors and adjustment factors. Alternative calibration procedures are also discussed. In the available literature, there is very little information about measurement uncertainty of EPA method.A simple measurement uncertainty budget is presented, based on the measurements performed in schools and dwellings. This budget is applicable for most of the canister exposures and is easy for application. Optimum settings of the range of interest in gamma spectrum are determined, having in mind measurement uncertainty, ease of application and needed time.Long term measurement campaign was conducted in a laboratory building in Vinča Institute. The results were used to show how EPA method can be used for determination of mean monthly and yearly concentrations and for calculation of seasonal correction factors. During the canister exposures, ambient temperature and relative air humidity were continuously monitored, which allowed the investigation of the influence of these parameters on the mass of adsorbed water in recycled canisters and comparison with the results for new canisters used for calibration. Significant differences were observed, and a correction was proposed.Comparison of results obtained by EPA method with other methods, as well as with other laboratories using the same method, has shown that there are no significant differences for most exposure conditions. However, in some cases, significant differences were observed. Such observations prompted reevaluation of uncertainty budget and the requirements for canister exposure. Additional measurements wereconducted, the existing measurements analyzed and a detailed overview of available literature was conducted, which allowed to identify contributions to measurement uncertainty that are not discussed in available literature and not taken into account in previous measurements. These contributions were quantified and new recommendations for canister exposure are proposed, in order to optimize the method...

Etika je filozofska disciplina koja se bavi istraživanjem vrijednosti dobro, tj. onim što je dobro ili loše, što je moralna dužnost i obaveza, koja traga za ispravnom odlukom i za ispravnim djelovanjem, a ispravna odluka je odluka koja se može opravdati i iza koje odgovorno stojimo. To je skup ili sustav moralnih vrijednosti i načela koja određuju ponašanje pojedinca ili grupe. Često se govori o profesionalnoj etici, liječničkoj etici ili znanstvenoj etici. U ovom radu prikazat ćemo etičke osnove sustava zaštite od zračenja koje su razvijene u suradnji međunarodnih organizacija IRPA (International Radiation Protection Association) i ICRP (International Commission on Radiological Protection). Ovaj se zasniva na dokumentu ICRP-a o etičkim temeljima sustava zaštite od zračenja. IRPA i ICRP sve češće organiziraju posebne skupove ili radionice posvećene etičkim vrijednostima u sustavu zaštite od zračenja. Na posljednjem kongresu IRPA-e, koji je održan 2016. godine u Cape Townu, održana je posebna sekcija Policy, Standards and Culture koja je uključivala izlaganja i plenarnu sekciju o etici, sigurnosnim aspektima, obrazovanju i kulturi zaštite od zračenja. Međutim, i kroz sve druge sekcije i panel diskusije kongresa provlačila se tema etike i kulture zaštite od zračenja. Nove tehnologije zasnovane na radijaciji omogućavaju različite nove mogućnosti primjene, ali predstavljaju i velik izazov svima koji ih koriste. Nužna je dobra i široka edukacija i stalno usavršavanje i razmjena znanja i iskustava. Bolje razumijevanje etičkih načela i principa zaštite od zračenja može pomoći pojedincima i društvu da uspješno rješavaju probleme ili konflikte u procesu odlučivanja. Etika može pomoći u usklađivanju dobrobiti pojedinca, održivog razvoja društva i zaštite okoliša. Kultura i etika zaštite od zračenja moraju biti integralni dio svih sustava upravljanja zaštitom od zračenja.

Početak radiologije smatra se otkrićem X zraka koje je otkrio Wilhelm Conrad Roentgen 1895.godine. Te zrake su bile nepoznate, nevidljive zrake koje su prolazile kroz materiju te su zbog toga dobile naziv X zrake. To otkriće dogodilo se 8.11.1895.godine u gradu Wirzburgu i od tada do danas rtg zračenje se kontinuirano koristi u medicinske svrhe. Svojstva rendgenskih zraka određena su: valnom duljinom i frekvencijom, te se po njima rendgenske zrake razlikuju od ostalih vrsta zračenja. Najznačajnija svojstva rendgenskih zraka su: rasap, apsorpcija, prodornost, fotografski učinak, fluorescentni učinak, ionizacija i biološki učinak. Imaju svojstvo da u sudaru s materijom izazivaju ionizaciju tj.pojavu koja nastaje nakon apsorpcije energije zračenja, pri čemu električni neutralni atomi i molekule postaju pozitivni i negativni ioni. Izlaganje stanica zračenju dovodi do unosa energije u stanice, što uzrokuje niz različitih promjena kemijskih i bioloških strukturnih elemenata ovisno o količini i vrsti energije zračenja. Na zračenje su osjetljivije mlađe osobe (naročito plod u maternici i mala djeca), te muškarci u odnosu na žene. Osobito su osjetljive spolne stanice, a među njima najosjetljivije su spermatogonije čime nastaju genetska oštećenja potomstva. Zaštita od zračenja podrazumijeva skup svih mjera i postupaka kojima se izlaganje zračenju pojedinaca i pučanstva svodi na najmanju moguću mjeru uz ostvariv poželjan dijagnostički učinak. Mjere prevencije i zaštite profesionalaca uključuju dobru stručnu izobrazbu prije početka rada, primjenu propisanih zaštitnih sredstava te nošenje osobnih dozimetara za kontrolu doza izloženosti zračenju, a pacijenata poštivanje algoritama pretraga i zaštita onih dijelova tijela koja nisu u fokusu zračenja. . Vrlo bitno je poznavati granice dozvoljenog izlaganja stanovništva ionizirajućem zračenju. Ozračenje osoba koje rade s izvorima ionizirajućih zračenja tijekom rada ne smije biti iznad 100 mSv u razdoblju pet uzastopnih godina, odnosno 20 mSv prosječno u svakoj godini, uz uvjet da ni u jednoj godini petogodišnjeg razdoblja ozračenje ne smije biti iznad 50 mSv. The beginning of radiology is considered to be the discovery of X rays discovered by Wilhelm Conrad Roentgen in 1895. These rays were unknown, invisible rays that have passed through matter and are therefore given the name of X-rays. This discovery occurred at 8.11.1895. in Wirzburg and since then until today x-rays are continuously used in medical purposes. Properties of X-rays are determined by: wavelength and frequency, and by it X-rays are different from other types of radiation. The most important properties of X-rays are: scattering, absorption, penetration, photographic effect, fluorescent effect, ionization and biological effect. Their common feature is that the impact of the matter cause the ionization ie. appearance that occurs after absorption of radiation energy, where electrical neutral atoms and molecules become positive and negative ions. Exposing cells to radiation results in the input power into the cells, causing a variety of changes of chemical and biological structural elements depending on the amount and type of radiation energy. On the radiation sensitive are young people (especially fetus and young children), and men compared to women. Particularly sensitive are gametes, among them the most sensitive are spermatogonia which causes genetic defects to progeny. Protection from radiation means the set of all measures and procedures by which exposure of individuals and the population is reduced to a minimum with achievable desirable diagnostic effect. Measures of prevention and protection of all these professionals include good professional training before starting work, the application of prescribed protective equipment and wearing personal dosimeters to control the dose of radiation exposure. It also includes patient obeying algorithms of diagnostic and protection of parts of body which are not in the focus of radiation. It is very important to know the limits of permissible exposure to ionizing radiation. Irradiation of persons working with sources of ionizing radiation during work shall not exceed 100 mSv in the period of five consecutive years, or an average of 20 mSv in any year, provided that in any year of the five-year period of irradiation should not exceed 50 mSv. is considered to be the discovery of X rays discovered by Wilhelm Conrad Roentgen in 1895. These rays were unknown, invisible rays that have passed through matter and are therefore given the name of X-rays. This discovery occurred at 8.11.1895. in Wirzburg and since then until today x-rays are continuously used in medical purposes. Properties of X-rays are determined by: wavelength and frequency, and by it X-rays are different from other types of radiation. The most important properties of X-rays are: scattering, absorption, penetration, photographic effect, fluorescent effect, ionization and biological effect. Their common feature is that the impact of the matter cause the ionization ie. appearance that occurs after absorption of radiation energy, where electrical neutral atoms and molecules become positive and negative ions. Exposing cells to radiation results in the input power into the cells, causing a variety of changes of chemical and biological structural elements depending on the amount and type of radiation energy. On the radiation sensitive are young people (especially fetus and young children), and men compared to women. Particularly sensitive are gametes, among them the most sensitive are spermatogonia which causes genetic defects to progeny. Protection from radiation means the set of all measures and procedures by which exposure of individuals and the population is reduced to a minimum with achievable desirable diagnostic effect. Measures of prevention and protection of all these professionals include good professional training before starting work, the application of prescribed protective equipment and wearing personal dosimeters to control the dose of radiation exposure. It also includes patient obeying algorithms of diagnostic and protection of parts of body which are not in the focus of radiation. It is very important to know the limits of permissible exposure to ionizing radiation. Irradiation of persons working with sources of ionizing radiation during work shall not exceed 100 mSv in the period of five consecutive years, or an average of 20 mSv in any year, provided that in any year of the five-year period of irradiation should not exceed 50 mSv.

Kompjuterizovana tomografija (CT) je jedan od najznačajnijh dijagnostičkih modaliteta, čija upotreba raste iz decenije u deceniju. U ukupnom broju radioloških pregleda CT je zastupljena sa 5-10%, ali je njen doprinos ukupnoj dozi za populaciju veći od 50%. Osnovni pokazatelji kvaliteta slike i doza, kao i prateći radijacioni rizik zavise od primenjene radiografske tehnike odnosno CT pregleda. U smislu dobre radiološke prakse i u skladu sa osnovnim principima zaštite od zračenja, poželjna je primena najniže moguće doze za pacijenta uz održavanje kvaliteta slike i dijagnostičke informacije. Cilj istraživanja jeste definisanje optimalnog protokola pregleda višeslojnom CT za dijagnozu pojedinih regija tela, kao i da se utvrde doze i radijacioni rizik za pacijente pre i nakon optimizacije protokola. Analizom je obuhvaćeno ukupno 437 pacijenata, koji su podeljeni u grupe prema regijama tela koje su snimane: I–nekontrastni CT glave, II-CT glave sa i.v. kontrastom, III-CT grudnog koša, IV-CT abdomena i karlice i V-CT angio (CT angiografija aortoilijačnog segmenta i donjih ekstremiteta). Studija je izvedena u 2 faze: u I fazi je korišćen standardni protokol za regiju tela koja se snimala, a u II fazi CT pregledi su izvedeni po modifikovanom protokolu (promenom parametra vrednosti mAs), uz minimalne zahteve u pogledu kvaliteta slike.Na osnovu dozimetrijskih pokazatelja procenjena je efektivna doza i radijacioni rizik za pacijente u obe faze. U studiji su korišćene smernice iz Vodiča EUR 16262 EN, u kojima su definisani parametri za procenu kvaliteta slike da bi se analizirali različiti anatomski preseci određenih regija tela koji su se snimali. Kvalitet slike za svakog pacijenta je ocenjen pomoću trostepene skale vizualizacije za svaki parametar anatomske regije: 0-detalji su vidljivi, 1-detalji se prikazuju, 2-detalji se jasno prikazuju. Korišćena je subjektivna metoda gde su dva iskusna radiologa vršili interpretaciju slike. Konačna ocena kvaliteta slike svakog pregleda odgovara zbiru svih parametara procenjenih po trostepenoj skali vizualizacije. Zatim je za potrebe izračunavanja veličine FOM (figure of merit) izračunata vrednost indeksa ocene kvaliteta slike (zbir svih ocena parametra/brojem parametara). Vrednost FOM je izračunata kao količnik indeksa ocene kvaliteta slike i efektivne doza po pacijentu. Prosečna vrednost FOM za svaku grupu ispitanika nam je poslužila kao relativni pokazatelj za upoređivanje između neoptimizovane i optimizovane grupe ispitanika za isti tip pregleda. Poređenjem vrednosti efektivne doze u prvoj i drugoj fazi istraživanja kvantifikovano je smanjenje radijacionog opterećenja za pacijente nakon optimizacije protokola. Rezultati su pokazali da je optimalnim izborom protokola u smislu parametara ekspozicije (smanjenjem vrednosti mAs) moguće značajno smanjiti dozu zračenja kod pregleda glave za 7,5%, kod pregleda glave sa angiografijom za 7%, kod pregleda grudnog koša za 40%, kod pregleda abdomena i karlice za 25%. Grupa CT angio nije mogla da bude optimizovana, jer aparat nije prihvatao promenu kvaliteta slike kod zadatih parametara optimizacije. Primenom standardnih protokola postiže se kvalitet slike bolji nego što je neophodno, a samim tim i veća doza zračenja nego što je potrebno. Optimalnim izborom protokola u smislu parametara ekspozicije moguće je značajno smanjiti dozu zračenja, uz održavanje kvaliteta slike koji je dovoljan za adekvatnu radiološku interpretaciju slike., Computed tomography (CT) is one of the most significant diagnostic methods whose application has been increasing from decade to decade. Among the total number of radiological examinations CT accounts for 5-10%, however, its contribution in the whole dosage for the population is greater than 50%. Main indicator of the quality of images and dosages as well as the accompanying irradiation risk depend on applied radiographic technique that is CT examination. In the sense of good radiological practice and in accordance with basic principles of protection from irradiation, the application of the lowest possible dosage for a patient together with preserving the quality of image and diagnostic information are mostly welcomed. The goal of the research is to define the optimum examination protocol by multislice CT in diagnostics of certain body regions as well as to determine dosages and irradiation risk for patients both before and after protocol optimization. The analysis has included 437 patients divided into groups according to body regions which have been scanned: I-unenhanced head CT, II contrast enhanced head CT, III–chest CT, IV–abdomen and pelvis CT and V–angio CT (CT angiography of aortoiliac segment and lower extremities). The study has been conducted in 2 phases: in the first phase standard protocol for the scanned body region has been applied, and in the second phase CT examinations have been carried out according to the modified protocol (by change of parameters of values mAs) with minimum requirements regarding the image quality. On the basis of dosimetric indicators the efficient dosage and irradiation risk for the patients in both phases have been assessed. In the study the guidelines form the Guide EUR 16262 EN have been observed where parameters for the assessment of image quality have been defined in order to analyze different anatomic cross sections of certain body regions. Image quality for each patient was assessed by three-level visualization scale for each parameter of anatomic region: 0–details are visible, 1–details are presented, 2–details are clearly presented. A subjective method was applied where two experienced radiologists performed the image interpretation. Final assessment of image quality of every examination corresponds to the sum of all parameters according to three-level visualization scale. Further, for the need of calculation of the size of FOM (figure of merit) the value of the index of assessment of the image quality (sum of all assessments of parameters/number of parameters) has been calculated. The value of FOM has been calculated as a quotient of the image quality assessment index and effective dosage per patient. The average value of FOM for every group of patients has offered us a relative indicator for comparison of non-optimum and optimum group of patients for the same type of examinations. By comparison of values of effective dosage in the first and second phase of the research a decrease in irradiation load for patients after protocol optimization was quantified. The results have shown that by optimum protocol selection in the sense of exposition parameters (by reduction of values of mAs) it is possible to reduce significantly the irradiation dosage at unenhanced head CT examination for 7,5%, at contrast enhanced head CT examination for 7%, at chest CT examination for 40%, at abdomen and pelvis CT examination for 25%. The group CT angio could not be optimized since the device did not accept the change in image quality at set optimization parameters. By application of standard protocols the image quality better than required was achieved and along with this, a higher irradiation dosage occurred than required. By selection of protocol in the sense of exposition parameters it is possible to reduce irradiation dosage significantly along with preserving image quality which is sufficient for adequate radiological image interpretation.

Kompjuterizovana tomografija (CT) je jedan od najznačajnijh dijagnostičkih modaliteta, čija upotreba raste iz decenije u deceniju. U ukupnom broju radioloških pregleda CT je zastupljena sa 5-10%, ali je njen doprinos ukupnoj dozi za populaciju veći od 50%. Osnovni pokazatelji kvaliteta slike i doza, kao i prateći radijacioni rizik zavise od primenjene radiografske tehnike odnosno CT pregleda. U smislu dobre radiološke prakse i u skladu sa osnovnim principima zaštite od zračenja, poželjna je primena najniže moguće doze za pacijenta uz održavanje kvaliteta slike i dijagnostičke informacije. Cilj istraživanja jeste definisanje optimalnog protokola pregleda višeslojnom CT za dijagnozu pojedinih regija tela, kao i da se utvrde doze i radijacioni rizik za pacijente pre i nakon optimizacije protokola. Analizom je obuhvaćeno ukupno 437 pacijenata, koji su podeljeni u grupe prema regijama tela koje su snimane: I–nekontrastni CT glave, II-CT glave sa i.v. kontrastom, III-CT grudnog koša, IV-CT abdomena i karlice i V-CT angio (CT angiografija aortoilijačnog segmenta i donjih ekstremiteta). Studija je izvedena u 2 faze: u I fazi je korišćen standardni protokol za regiju tela koja se snimala, a u II fazi CT pregledi su izvedeni po modifikovanom protokolu (promenom parametra vrednosti mAs), uz minimalne zahteve u pogledu kvaliteta slike.Na osnovu dozimetrijskih pokazatelja procenjena je efektivna doza i radijacioni rizik za pacijente u obe faze. U studiji su korišćene smernice iz Vodiča EUR 16262 EN, u kojima su definisani parametri za procenu kvaliteta slike da bi se analizirali različiti anatomski preseci određenih regija tela koji su se snimali. Kvalitet slike za svakog pacijenta je ocenjen pomoću trostepene skale vizualizacije za svaki parametar anatomske regije: 0-detalji su vidljivi, 1-detalji se prikazuju, 2-detalji se jasno prikazuju. Korišćena je subjektivna metoda gde su dva iskusna radiologa vršili interpretaciju slike. Konačna ocena kvaliteta slike svakog pregleda odgovara zbiru svih parametara procenjenih po trostepenoj skali vizualizacije. Zatim je za potrebe izračunavanja veličine FOM (figure of merit) izračunata vrednost indeksa ocene kvaliteta slike (zbir svih ocena parametra/brojem parametara). Vrednost FOM je izračunata kao količnik indeksa ocene kvaliteta slike i efektivne doza po pacijentu. Prosečna vrednost FOM za svaku grupu ispitanika nam je poslužila kao relativni pokazatelj za upoređivanje između neoptimizovane i optimizovane grupe ispitanika za isti tip pregleda. Poređenjem vrednosti efektivne doze u prvoj i drugoj fazi istraživanja kvantifikovano je smanjenje radijacionog opterećenja za pacijente nakon optimizacije protokola. Rezultati su pokazali da je optimalnim izborom protokola u smislu parametara ekspozicije (smanjenjem vrednosti mAs) moguće značajno smanjiti dozu zračenja kod pregleda glave za 7,5%, kod pregleda glave sa angiografijom za 7%, kod pregleda grudnog koša za 40%, kod pregleda abdomena i karlice za 25%. Grupa CT angio nije mogla da bude optimizovana, jer aparat nije prihvatao promenu kvaliteta slike kod zadatih parametara optimizacije. Primenom standardnih protokola postiže se kvalitet slike bolji nego što je neophodno, a samim tim i veća doza zračenja nego što je potrebno. Optimalnim izborom protokola u smislu parametara ekspozicije moguće je značajno smanjiti dozu zračenja, uz održavanje kvaliteta slike koji je dovoljan za adekvatnu radiološku interpretaciju slike. Computed tomography (CT) is one of the most significant diagnostic methods whose application has been increasing from decade to decade. Among the total number of radiological examinations CT accounts for 5-10%, however, its contribution in the whole dosage for the population is greater than 50%. Main indicator of the quality of images and dosages as well as the accompanying irradiation risk depend on applied radiographic technique that is CT examination. In the sense of good radiological practice and in accordance with basic principles of protection from irradiation, the application of the lowest possible dosage for a patient together with preserving the quality of image and diagnostic information are mostly welcomed. The goal of the research is to define the optimum examination protocol by multislice CT in diagnostics of certain body regions as well as to determine dosages and irradiation risk for patients both before and after protocol optimization. The analysis has included 437 patients divided into groups according to body regions which have been scanned: I-unenhanced head CT, II contrast enhanced head CT, III–chest CT, IV–abdomen and pelvis CT and V–angio CT (CT angiography of aortoiliac segment and lower extremities). The study has been conducted in 2 phases: in the first phase standard protocol for the scanned body region has been applied, and in the second phase CT examinations have been carried out according to the modified protocol (by change of parameters of values mAs) with minimum requirements regarding the image quality. On the basis of dosimetric indicators the efficient dosage and irradiation risk for the patients in both phases have been assessed. In the study the guidelines form the Guide EUR 16262 EN have been observed where parameters for the assessment of image quality have been defined in order to analyze different anatomic cross sections of certain body regions. Image quality for each patient was assessed by three-level visualization scale for each parameter of anatomic region: 0–details are visible, 1–details are presented, 2–details are clearly presented. A subjective method was applied where two experienced radiologists performed the image interpretation. Final assessment of image quality of every examination corresponds to the sum of all parameters according to three-level visualization scale. Further, for the need of calculation of the size of FOM (figure of merit) the value of the index of assessment of the image quality (sum of all assessments of parameters/number of parameters) has been calculated. The value of FOM has been calculated as a quotient of the image quality assessment index and effective dosage per patient. The average value of FOM for every group of patients has offered us a relative indicator for comparison of non-optimum and optimum group of patients for the same type of examinations. By comparison of values of effective dosage in the first and second phase of the research a decrease in irradiation load for patients after protocol optimization was quantified. The results have shown that by optimum protocol selection in the sense of exposition parameters (by reduction of values of mAs) it is possible to reduce significantly the irradiation dosage at unenhanced head CT examination for 7,5%, at contrast enhanced head CT examination for 7%, at chest CT examination for 40%, at abdomen and pelvis CT examination for 25%. The group CT angio could not be optimized since the device did not accept the change in image quality at set optimization parameters. By application of standard protocols the image quality better than required was achieved and along with this, a higher irradiation dosage occurred than required. By selection of protocol in the sense of exposition parameters it is possible to reduce irradiation dosage significantly along with preserving image quality which is sufficient for adequate radiological image interpretation.

Kompjuterizovana tomografija (CT) je jedan od najznačajnijh dijagnostičkih modaliteta, čija upotreba raste iz decenije u deceniju. U ukupnom broju radioloških pregleda CT je zastupljena sa 5-10%, ali je njen doprinos ukupnoj dozi za populaciju veći od 50%. Osnovni pokazatelji kvaliteta slike i doza, kao i prateći radijacioni rizik zavise od primenjene radiografske tehnike odnosno CT pregleda. U smislu dobre radiološke prakse i u skladu sa osnovnim principima zaštite od zračenja, poželjna je primena najniže moguće doze za pacijenta uz održavanje kvaliteta slike i dijagnostičke informacije. Cilj istraživanja jeste definisanje optimalnog protokola pregleda višeslojnom CT za dijagnozu pojedinih regija tela, kao i da se utvrde doze i radijacioni rizik za pacijente pre i nakon optimizacije protokola. Analizom je obuhvaćeno ukupno 437 pacijenata, koji su podeljeni u grupe prema regijama tela koje su snimane: I–nekontrastni CT glave, II-CT glave sa i.v. kontrastom, III-CT grudnog koša, IV-CT abdomena i karlice i V-CT angio (CT angiografija aortoilijačnog segmenta i donjih ekstremiteta). Studija je izvedena u 2 faze: u I fazi je korišćen standardni protokol za regiju tela koja se snimala, a u II fazi CT pregledi su izvedeni po modifikovanom protokolu (promenom parametra vrednosti mAs), uz minimalne zahteve u pogledu kvaliteta slike.Na osnovu dozimetrijskih pokazatelja procenjena je efektivna doza i radijacioni rizik za pacijente u obe faze. U studiji su korišćene smernice iz Vodiča EUR 16262 EN, u kojima su definisani parametri za procenu kvaliteta slike da bi se analizirali različiti anatomski preseci određenih regija tela koji su se snimali. Kvalitet slike za svakog pacijenta je ocenjen pomoću trostepene skale vizualizacije za svaki parametar anatomske regije: 0-detalji su vidljivi, 1-detalji se prikazuju, 2-detalji se jasno prikazuju. Korišćena je subjektivna metoda gde su dva iskusna radiologa vršili interpretaciju slike. Konačna ocena kvaliteta slike svakog pregleda odgovara zbiru svih parametara procenjenih po trostepenoj skali vizualizacije. Zatim je za potrebe izračunavanja veličine FOM (figure of merit) izračunata vrednost indeksa ocene kvaliteta slike (zbir svih ocena parametra/brojem parametara). Vrednost FOM je izračunata kao količnik indeksa ocene kvaliteta slike i efektivne doza po pacijentu. Prosečna vrednost FOM za svaku grupu ispitanika nam je poslužila kao relativni pokazatelj za upoređivanje između neoptimizovane i optimizovane grupe ispitanika za isti tip pregleda. Poređenjem vrednosti efektivne doze u prvoj i drugoj fazi istraživanja kvantifikovano je smanjenje radijacionog opterećenja za pacijente nakon optimizacije protokola. Rezultati su pokazali da je optimalnim izborom protokola u smislu parametara ekspozicije (smanjenjem vrednosti mAs) moguće značajno smanjiti dozu zračenja kod pregleda glave za 7,5%, kod pregleda glave sa angiografijom za 7%, kod pregleda grudnog koša za 40%, kod pregleda abdomena i karlice za 25%. Grupa CT angio nije mogla da bude optimizovana, jer aparat nije prihvatao promenu kvaliteta slike kod zadatih parametara optimizacije. Primenom standardnih protokola postiže se kvalitet slike bolji nego što je neophodno, a samim tim i veća doza zračenja nego što je potrebno. Optimalnim izborom protokola u smislu parametara ekspozicije moguće je značajno smanjiti dozu zračenja, uz održavanje kvaliteta slike koji je dovoljan za adekvatnu radiološku interpretaciju slike., Computed tomography (CT) is one of the most significant diagnostic methods whose application has been increasing from decade to decade. Among the total number of radiological examinations CT accounts for 5-10%, however, its contribution in the whole dosage for the population is greater than 50%. Main indicator of the quality of images and dosages as well as the accompanying irradiation risk depend on applied radiographic technique that is CT examination. In the sense of good radiological practice and in accordance with basic principles of protection from irradiation, the application of the lowest possible dosage for a patient together with preserving the quality of image and diagnostic information are mostly welcomed. The goal of the research is to define the optimum examination protocol by multislice CT in diagnostics of certain body regions as well as to determine dosages and irradiation risk for patients both before and after protocol optimization. The analysis has included 437 patients divided into groups according to body regions which have been scanned: I-unenhanced head CT, II contrast enhanced head CT, III–chest CT, IV–abdomen and pelvis CT and V–angio CT (CT angiography of aortoiliac segment and lower extremities). The study has been conducted in 2 phases: in the first phase standard protocol for the scanned body region has been applied, and in the second phase CT examinations have been carried out according to the modified protocol (by change of parameters of values mAs) with minimum requirements regarding the image quality. On the basis of dosimetric indicators the efficient dosage and irradiation risk for the patients in both phases have been assessed. In the study the guidelines form the Guide EUR 16262 EN have been observed where parameters for the assessment of image quality have been defined in order to analyze different anatomic cross sections of certain body regions. Image quality for each patient was assessed by three-level visualization scale for each parameter of anatomic region: 0–details are visible, 1–details are presented, 2–details are clearly presented. A subjective method was applied where two experienced radiologists performed the image interpretation. Final assessment of image quality of every examination corresponds to the sum of all parameters according to three-level visualization scale. Further, for the need of calculation of the size of FOM (figure of merit) the value of the index of assessment of the image quality (sum of all assessments of parameters/number of parameters) has been calculated. The value of FOM has been calculated as a quotient of the image quality assessment index and effective dosage per patient. The average value of FOM for every group of patients has offered us a relative indicator for comparison of non-optimum and optimum group of patients for the same type of examinations. By comparison of values of effective dosage in the first and second phase of the research a decrease in irradiation load for patients after protocol optimization was quantified. The results have shown that by optimum protocol selection in the sense of exposition parameters (by reduction of values of mAs) it is possible to reduce significantly the irradiation dosage at unenhanced head CT examination for 7,5%, at contrast enhanced head CT examination for 7%, at chest CT examination for 40%, at abdomen and pelvis CT examination for 25%. The group CT angio could not be optimized since the device did not accept the change in image quality at set optimization parameters. By application of standard protocols the image quality better than required was achieved and along with this, a higher irradiation dosage occurred than required. By selection of protocol in the sense of exposition parameters it is possible to reduce irradiation dosage significantly along with preserving image quality which is sufficient for adequate radiological image interpretation.

Zbornik sadrži 65 radova na hrvatskom ili engleskom jeziku, a svaki rad ima i jednu stranicu engleskog sažetka. Radovi su podijeljeni u cjeline: Uvodna predavanja, Opće teme, Dozimetrija zračenja, Biološki učinci zračenja, Izloženost stanovništva zračenju, Zaštita od zračenja u medicini, Radioekologija, Neionizirajuća zračenja i Instrumentacija i mjerne tehnike.

Europski IRPA kongres je najveći i najvažniji europski kongres iz područja zaštite od zračenja koji se organizira svake četiri godine. Ove godine je održan 4. kongres u Genevi, Švicarska, od 23. do 27. lipnja 2014. Kongresu je prisustvovalo 460 sudionika iz 45 zemalja. Glavna tema konferencije bila je Radiation Protection Culture – A global challenge.

This paper discusses the links between radioecology and radiation protection. The traditional radiation protection framework of the International Commission Radiological Protection (ICRP), adopted by the legislation of most countries, is shifting from the paradigm that "if man is adequately protected from ionizing radiation, then other living things are also likely to be sufficiently protected" towards more efficient protection of non-human biota. However, the estimation of radiation doses, especially low ones, to non-human organisms is very complex issue since they have been studied to a far lesser extent compared to human doses. The first step in dose calculations (i.e. risk assessment) is the measurement of real field data for various radionuclides in various compartments of the biosphere as well as dose rate measurements. Once we obtain relevant data, it is reasonable to argue that biota is adequately protected if the dose rates to the maximally exposed individual from this population are below a certain (safe) limit. The problem arises when one attempts to identify such an individual within a contaminated environment described by measured radioecological parameters. Computer simulation techniques, like Monte Carlo methods are used to generate a "population" of doses with known distributional qualities. Then, using statistical methods, a part of this population is mathematically "sampled" to compare the ability of the various statistics at estimating the representative sample of maximally exposed individuals. This exposure, depending on environmental conditions is subject to radioecological investigations. Radioecological investigations regarding fission products in Croatia are implemented as part of an extended and still ongoing radioactive contamination monitoring programme of the human environment that has been fully harmonized with European legislation, i.e. the European Commission’s recommendation of June 2000 on the application of Article 36 of the Euratom Treaty.

Valovi i njihove pojave i pokusi te valne teorije i principi, najljepše je i precizno područje fizike u modernoj znanosti, tehnologiji i kulturi. Njihovo rodno mjesto i svojstva su mehanički transverzalni i longitudinalni valovi. Riječ je o gibanjima u neprekinutim elastičnim sredstvima koja se periodički šire konačnim brzinama kao fizičko–matematički poremećaji. Valovi prenose energiju: energijske tokove (vati, W) i njihove gustoće (W/m*2). Maxwellove jednadžbe (1865.) su epistemički donijele nove valove u fizici i tehnici: elektromagnetske valove (EM–valovi) za koje u vakuumu vrijedi osnovna valna relacija c = λ x f, gdje su λ = valna duljina, f = frekvencija, c = fazna brzina EM-valova (simbol c prema lat. celeritas, ātis = brzina, hitrost). U predavanju ćemo najprije izdvojiti (predočiti) karakteristike i interferenciju koherentnih svjetlosnih valova, iz vrlo izdašne valne fenomenologije. Glavni će naglasak biti na tumačenju EM–spektra zračenja: osnovnih tipova, pojasa valnih duljina (m) i pojasa energija (jedinica eV). U tome spektru ćemo izdvojiti X–zračenje i γ–zračenje, za koje se u standardnom znanstvenom te u svakodnevnom jeziku koristi naziv zrake: X–zrake ili γ–zrake jer se radi o prodornom ionizirajućem zračenju. Spomenut ćemo i E. N. da Costa Andrade (1887 – 1971), fizičara koji je prvi odredio valne duljine γ– zračenja, koje su bile kraće od tada poznatih rendgenskih X–zraka. On se bavio i poviješću i popularizacijom znanosti, surađivao na BBC radiju, a poznat je njegov niz predavanja Valovi i Titranja (Waves and Vibrations, 1950). Autor ovog teksta je 'otkrio' da Costa Andrade kao najnasmijanijeg među „starim dečkima“ u grupi petorice najbližih Rutherfordovih suradnika na povijesnim fotografijama povodom 50–te obljetnice E. Rutherfordovog otkrića atomske jezgre (Manchester, 1961). Zračenje, napose pojedine čestice (npr. neutroni), oštećuju stanice, tkiva ili organe, pa je radiološko–biološka zaštita nužna u zakonodavnom i etičkom pogledu. U pedagoško– didaktičkom smislu ključno je obrazovanje mlađih naraštaja (učenika i studenata) u filozofiji i načelima zaštite od zračenja. Ona se globalno temelji na načelu ALARA = As Low As Reasonable Achievable = Što manje – do razumnog postignuća! Pokazat ćemo i objasniti tablicu zračenja i čestica s njihovim pripadajućim težinskim faktorima radiološko-bioloških učinaka, u ovisnosti o energiji. Raspravit ćemo praktična pravila: (i) minimiziraj vrijeme izlaganja zračenju odnosno izvorima radioaktivnog onečišćenja (kontaminacije), (ii) povećaj udaljenosti od izvora, (iii) poštuj i primjenjuj radiološka upozorenja, postupke i sredstva zaštite. Sve definicije i prosudbe u predavanju će počivati na SI jedinicama u dozimetriji, na tragu opće preporuke da su "znanstvena, tehnička i medicinska pismenost javno dobro" (Manchester Manifesto, 2013).

Djelatnost Hrvatskog društva za zaštitu od zračenja (HDZZ) u 2013. godini obilježena je organizacijom 9. simpozija HDZZ-a, izbornom skupštinom i obilježavanjem 50. obljetnice organizirane zaštite od zračenja u regiji. 9. simpozij HDZZ-a s međunarodnim sudjelovanjem održan je 10. – 12. travnja 2013. u Krku. Simpozij je bio popraćen i tiskanim zbornikom s rekordnim brojem objavljenih radova (86) i koji je u elektronskoj verziji dostupan i na internetskim stranicama Društva, www.hdzz.hr . Godina 2013. bila je posvećena obilježavanju 50. obljetnice organizirane zaštite od zračenja na području bivše države. Da podsjetimo, 11. listopada 1963. godine u Portorožu je tijekom 1. jugoslavenskog simpozija o radiološkoj zaštiti osnovano Jugoslavensko društvo za zaštitu od zračenja (JDZZ). Godine 1969. JDZZ postaje redovnim članom IRPA-e koja tada broji 17 članova iz 22 zemlje. Obljetnicu su zajednički proslavila 3 društva koja i danas djeluju u regiji: Hrvatsko društvo za zaštitu od zračenja, Slovensko društvo za zaštitu od zračenja i Društvo za zaštitu od zračenja Srbije i Crne Gore (DZZ SCG). Na 9. simpoziju HDZZ-a, kao i na 27. simpoziju DZZ SCG, održane su posebne sekcije u kojima su predstavnici triju društava održali prigodna predavanja predstavljajući svoja društva. Prilozi su objavljeni u zbornicima skupova [2, 3]. Tijekom 9. simpozija održana je i izborna skupština Zbora članova HDZZ-a na kojoj je izabrano novo vodstvo Društva, a novoizabrana predsjednica obećala je nastavak izgradnje ugleda koje je Društva postiglo pod vodstvom prethodnih predsjednika, posebno za vrijeme posljednje dvije predsjednice, Marije Ranogajec-Komor i Savete Miljanić. Tijekom ljeta raspisan je 3. Natječaj za najbolji rad iz područja zaštite od zračenja i znanosti o zračenju u razdoblju zadnje dvije godine za mlade do 35 godina starosti. Ovogodišnji pobjednik je Tomislav Bituh s Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, koji će predstavljati HDZZ na međunarodnom natjecanju mladih tijekom 4. europskog kongresa IRPA-e u Ženevi 2014. godine. HDZZ sudjeluje u inicijativi europskih društava za poticanje mladih znanstvenika u ovom području od samog početka te inicijative, te smo imali svoje predstavnike i na prvom međunarodnom natjecanju mladih tijekom 3. europskog kongresa IRPA-e u Helsinkiju 2008. godine (Martina Rožmarić-Mačefat) i na kongresu IRPA-13 u Glasgowu 2012. godine (Branko Petrinec). Priznanje djelovanju HDZZ-a na tom području očituje se i u izboru Savete Miljanić u povjerenstvo koje će na kongresu u Ženevi ocjenjivati mlade predstavnike europskih društava. Ove godine održan je jubilarni 10. godišnji sastanak predstavnika europskih društava u Parizu u organizaciji Francuskog društva za zaštitu od zračenja. U radu sastanka sudjelovalo je 20 predstavnika društava za zaštitu od zračenja iz Austrije, Belgije, Češke, Francuske, Hrvatske, Italije, Nizozemske, Njemačke, Slovačke i Velike Britanije, te član Executive Councile IRPA-e, Roger Coates. Tom je prilikom naše Društvo pohvaljeno za uključivanje mladih članova u aktivnosti Društva, pogotovo u organizaciju simpozija. Tijekom 2013. godine HDZZ je dao primjedbe na nacrt Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, koji je krajem godine prihvaćen u Saboru RH. Društvo je također surađivalo s Uredom za upravljanje hitnim situacijama Grada Zagreba na izradi brošure za građanstvo o postupanju u slučaju nuklearne nesreće. Organizirano je predavanje prof. dr. Zdenka Šimića (Fakultet elektrotehnike i računarstva i Hrvatsko nuklearno društvo) naslova „Rizik od radioaktivnosti iz Fukushime: nepodnošljiva lakoća straha od posljedica niskih doza ionizirajućeg zračenja“, koje je održano 9. svibnja 2013. na Institutu Ruđer Bošković. Od uspjeha članova HDZZ-a treba istaknuti da je Vera Garaj-Vrhovac, znanstvena savjetnica na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu i redovna profesorica na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, dobitnica godišnje nagrade Grada Zagreba za izniman doprinos u znanosti i visokom obrazovanju.

Web izdanje udžbenika Osnove radiologije za primalje je prvo takvo nastavno štivo, kako na sveučilišnom Odjelu za zdravstvene studije sveučilišta u Splitu, tako i Hrvatskoj biomedicinskoj znanosti i zdravstvu općenito. Rukopis se sastoji od 10 poglavlja koja nakon uvodnih napomena, sveučilišne prvostupnike Primaljstva upoznaje s vrstama zračenja koja se koriste u Radiologiji, njihovim svojstvima, mogućim štetnim učincima čak i kod opravdane primjene, te mogućnostima zaštite i sprječavanja štetnih djelovanja zračenja. Studenti/ce se upoznaju s rentgenskom anatomijom urogenitalnog sustava i temeljnim metodama radiološke dijagnostike urogenitalnog sustava, kao i specifičnim zadaćama prvostupnika Primaljstva u svezi radiološke obrade bolesnica, trudnica i novorođenčadi, što je i glavna zadaća ovog udžbenika. Na kraju je popis recentne literature koju studenti mogu koristiti po vlastitoj želji radi proširenja svojih spoznaja o mogućnostima i vrijednosti radiološke dijagnostike urogenitalnog sustava…

Autor opisuje razloge koji su ga potaknuli da sa suradnicima razvije i proizvede novu vrstu Ahivnog Elekronskog Dozimetra (AED) tipa ALARA OD x za mjerenje ionizirajućeg zračenja. Predstavljeno je tehnološko oblikovanje ovog dozimetra radi poboljšanja mjerne pouzdanosti u usporedbi s postojećim pasivnim i komercijalnim elektronskim dozimetarima ionizirajućeg zračenja u području mjerenja niskih i vrlo niskih doza (te brzina doza). Postignuta je mjerna pouzdanost sumjerljiva s kolebanjem prirodnog pozadinskog ionizirajućeg. Prikazan je presudan doprinos autora razvoju AED-a, koji se najizravnije očituje kroz jedinstvenu mjernu osobinu da se pomoću dva načina rada i mjerenja realnog vremena omogućuje razlučivanje izmjerenih podataka o brzini doze od prirodnog pozadinskog ionizirajućeg zračenja. Takva mjerenja omogućuju vremensko razlučivanje primanja doze( tj. brzine doze) i oblikovanje tipičnih vremenskih obrazaca za pojedinu intervencijski postupak na bolesniku. Istraživanje tih doza, a osobito meduđelovanja rendgenskog zračenja s ljudskim organizmom, od velike je važnosti za epidemiološka istraživanja učinaka zračenja na ljude. Kako je ukupna izloženost ljudi rendgenskom zračenju u rasponu niskih fotonskih energija (manjih od 300 keV) u posljednjih 30 godina značajno porasla, važno je prikupiti što više podataka o svim mogućim učincima niskih doza rendgenskog zračenja na živu materiju, radi provedbe daljnjih bioloških, genetskih i sličnih istraživanja te, oblikovanja primjerenije zaštite od zračenja. U radu je postavljen model prostorne raspodjele na bolesniku raspršenog rendgenskog zračenja unutar dvorana za intervencijsku radiologiju i kardiologiju, a koji je utemeljen na stvarnim radnim uvjetima pri intervencijskim postupcima. Prikazuju se modelom oblikovane izodozne krivulje i plohe dobivene iz eksperimentalnih rezultata mjerenja s dvadesetak AED-a ALARA OD 3 koji su postavljeni na prikladna mjesta u intervencijskoj dvorani. Poznavanje raspodjele raspršenog rendgenskog zračenja ima za krajnji cilj omogučiti procjenu maksimalne izloženosti medicinskih djelatnika i bolesnika te oblikovanje prikladne zaštite od tog zračenja.Daje se primjer kako se uz pomoć predstavljenog modela raspršenja, oblikovanih izodoznih krivulja i jednostavnog geometrijskog modela djelatnika može procijeniti maksimalni osobni dozni ekvivalent (i/ili efektivna doza za cijelo tijelo), što je novi originalan pristup. Ovaj doktorski rad proširuje pojam dinamičke dozimetrije na intervencijsku radiologiju i kardiologiju, što je omogućeno vremenskom razlučivošću AED-a. Prikazuje se i napor da se AED tipa ALARA OD 4 potvrdi i kao osobni dozimetar u regulatornom smislu provedbe zaštite od zračenja. This doctoral thesis explains the reasons that have encouraged the author and his associates to develop a new Active Electronic Dosemeter( AED) of ALARA OD type x for measurement of ionising radiation. The aim was to enhance and improve measurement reliability in comparison with existing passive and commercially available electronic dosemeters in the region of low and very low doses and dose rates.T he achieved reliability lies inside variation range of ionizing background radiation. The thesis also describes the author's contribution in the AED development; AED has unique measuring characteristic. Software supporting two operating modes, in addition to real-time measurement, provides resolution of measured dose rate data from natural background radiation (BG). These measurements enable temporal distinction between dose receipt (i.e. dose rate) and creation of typical temporal templates for each interventional procedure performed on a patient. Investigation of low and very low doses of radiation, and in particular interaction of x-ray radiation with human body is of great importance for epidemiological research on the health effects of radiation to humans. Over the past 30 years overall human exposure to x-rays in the range of low photon energies (less than 300 keV) has significantly increased and it is therefore of great importance to detect as many as possible potential effects of low dose radiation on living matter. Collecting sufficient amount of dose measurement data would enable further biological, genetic and related researchesa nd developmento f more suitable radiation protection methods. The thesis introduces a model of the spatial distribution of scattered x-ray radiation produced within a patient's body and propagated within the interventional radiology and cardiology rooms, based on real diagnostic and interventional x-ray procedures. Modeled isodose curves and surfaces presented, represent results obtained from experimental measurements performed using twenty active electronic dosemeters ALARA OD 3 properly placed in interventional room. Model validity is checked becauset he final goal of understanding the distribution of scattered x -ray radiation is to enable a prompt and easy estimation of maximum exposure for both medical workers and patients and to provide an appropriate level of protection. The example is given to demonstrate how the model of scattered radiation, isodose curves and simple geometry model for worker could be used to estimate maximum personal dose equivalent (or/and total body effective dose) which is a new and original approach. This doctoral thesis extends the concept of dynamic dosimetry to the interventional radiology and cardiology which is made possible owing to temporal distinction capability of AED. The efforts were described that have been invested to acknowledge / recognize the use of AED of ALARA PD 4 type in regulatory sense as a personal dosimeter in radiation protection.

Povodom obilježavanja 50. obljetnice organizirane zaštite od zračenja na području "bivše Jugoslavije" u ovome radu prikazane su aktivnosti i dostignuća Hrvatskog društva za zaštitu od zračenja (HDZZ). HDZZ je osnovan 1979. godine, a od 1992. je član International Radiation Protection Association (IRPA). Među aktivnostima se ističe organizacija nacionalnih simpozija s međunarodnim sudjelovanjem – od 1991. do 2013. organizirano je 9 simpozija i uz svaki je izdan zbornik radova. HDZZ je sudjelovao i u organizaciji IRPA regionalnih i svjetskih kongresa. HDZZ sudjeluje u radu europskih društava za zaštitu od zračenja od početka neformalnih sastanaka 2004. godine, a šesti sastanak organiziran je u Zagrebu 2009. godine. Kao stručno društvo nove zemlje članice EU, HDZZ će i dalje jačati suradnju sa svim europskim društvima za zaštitu od zračenja, s posebnim naglaskom na društva u regiji.

Ove 2013. godine obilježavamo 50 godina organizirane zaštite od zračenja u regiji koja počinje osnivanjem Jugoslavenskog društva za zaštitu od zračenja (JDZZ) u Portorožu 1963. godine. Sekretar prve privremene uprave bio je Dušan Srdoč iz Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu. Međunarodno društvo za zaštitu od zračenja (IRPA – International Radiation Protection Association, www.irpa.net) osnovano je 1965. godine, a JDZZ mu se pridružuje već 1969. godine. IRPA je tada imala 17 društava-članova iz 22 zemlje [1]. Na Prvom međunarodnom kongresu zaštite od zračenja u Rimu 1966. godine [2], koji je kasnije prozvan prvim IRPA kongresom, sudjelovalo je troje predstavnika iz Hrvatske: Valerija Paić, Stanko V. Popović i Dušan Srdoč. Hrvatsko društvo za zaštitu od zračenja (HDZZ) osnovano je u Zagrebu 16.7.1979. godine kao neprofitna udruga sa svrhom promidžbe i razvoja znanstvenih, obrazovnih i kulturnih aktivnosti u području zaštite od zračenja i srodnih znanosti, a većina članova novog Društva bila je već uključena u Jugoslavensko društvo za zaštitu od zračenja (JDZZ). Društvo danas okuplja preko 200 znanstvenika i stručnjaka iz cijele Hrvatske. Društvo je interdisciplinarno, kao što je i samo područje znanosti o zračenju i zaštite od zračenja interdisciplinarno. Tako su članovi društva fizičari i kemičari, biolozi, zdravstveni radnici (liječnici, osobito radiolozi, zatim medicinski fizičari i rendgenski tehničari) koji koriste razne vrsta zračenja u dijagnostici i radioterapiji. Posebna se pozornost posvećuje mjerenju radioaktivnosti u okolišu i utjecaju radioaktivnosti na čovjeka i njegov okoliš (radioekologija). Također, sve veća primjena zračenja uz uvođenje novih sofisticiranih metoda u medicini kako u dijagnostici, tako i u radioterapiji čini zaštitu od zračenja u medicini posebno važnom. U ovom radu prikazan je kratki povijesni pregled razvoja HDZZ-a, te glavne aktivnosti Društva koje se odnose na objavljivanje znanstvenih i stručnih zadataka, kao što su organizacije nacionalnih simpozija, sudjelovanje na međunarodnim IRPA kongresima i međunarodnu suradnju Društva s posebnim naglaskom na suradnju s europskim društvima za zaštitu od zračenja.

Daje se koncept osobne dozimetrije kao dio područja zaštite od zračenja. Detaljno je dan teorijski opis i definicije fundamentalnih veličina koje se koriste za fizikalne opise polja zračenja i njegove interakcije s materijom te veličina koje se koriste u dozimetriji i zaštiti od zračenja – operacionalne i zaštitne veličine. Objašnjena je veza između posljednje dvije i način određivanja operacionalnih veličina korištenjem osobnih dozimetara., Concept of personaol dosimetry as a part of radiation protection programme is presented. Definitions of fundamental dosimetric quantities for describeing the physical characteristics of radiation fields and its interaction with matter are presented. Quantities used in radiation protection – personal dosimetry are defined as operational and protective quantities. The way to define the operational dosimetry quantities using personal dosemeters is decscribed.

Zbornik sadrži 86 radova na hrvatskom ili engleskom jeziku, a svaki rad ima i jednu stranicu engleskog sažetka. Radovi su podijeljeni u cjeline: Okrugli stol, Opće teme, Dozimetrija zračenja, Biološki učinci zračenja, Izloženost stanovništva zračenju, Zaštita od zračenja u medicini, Radioekologija, Instrumentacija i mjerne tehnike.

Zaštita od umjetnih izvora zračenja

U ovome preglednom radu dan je uvid u život i rad doajena znanosti o zračenju i zaštite od zračenja u Hrvatskoj do 1945. godine. Efektivni počeci znanosti o zračenju, pa tako i zaštite od zračenja na području Hrvatske sežu čak do kraja 19. stoljeća. Fizičari i kemičari bili su među prvima mogućim žrtvama izloženosti ionizirajućem zračenju, pa su tako i bili prvi koji su upozoravali na štetne učinke radijacije na žive organizme. Pretraživanje dostupnih arhiva i poznate literature nije samo rasvijetlilo život i rad doajena znanosti o zračenju već je omogućilo sistematičan uvid u do sada nepoznate detalje važne za povijest i razvoj znanosti o zračenju, zaštite od zračenja, kao i o medicinskoj fi zici. Sve to pokazuje da Hrvatska od samoga početka ne samo da slijedi najsuvremenije znanstvene spoznaje iz tih područja, već i njima aktivno pridonosi., Physicists and chemists were among the first potential victims of occupational exposure to ionising radiation and they were also the first to warn about the harmful effects of radiation on living organisms. This review presents the work of the first notable scientists in the field of radiation science in Croatia from the discovery of radiation (Henry Becquerel in 1896) to 1945. The beginning of radiation science and radiation protection in Croatia can be traced to the end of the 19th century. Our research of the archived material and literature not only gave a deeper insight to the life and work of some of these notable scientists, but also gave a glimpse of previously unknown facts and details important for the history and development of radiation science, radiation protection, as well as medical physics. Our research has shown that Croatian scientists not only kept pace with contemporary scientific knowledge but also made notable contributions from the very beginning.

Zaštita od ionizirajućeg zračenja

Utjecaji i zaštita od ionizirajućeg zračenja kod zaposlenika u nuklearnoj medicini

Istraživan je utjecaj ljudskog faktora na primljenu dozu zračenja u dječjoj torakalnoj dijagnostici u Dječjoj bolnici Srebrnjak. Ispitivanja su bila dio projekta pod naslovom “Učinci zračenja tijekom pregleda dišnih puteva u djece“. Ispitan je rad 3 inženjera medicinske radiologije, A, B i C. Svaki je imao po 20 pacijenata. U svih 60 pacijenata sustavno su mjerene površinske kožne doze zračenja u primarnom snopu na leđima. Pacijenti su bili izmedju 6-16 godina, visine 112-183 cm i težine 18-77 kg. Svaki inženjer imao je uvjete rada prema svom izboru, prema svojoj edukaciji i iskustvu. Uvjeti snimanja na Shimadzu 150 kV CH-200M uređaju su bili u opsegu 95-105 kV (napon), 1, 6-3, 6 mAs (količina naboja) i udaljenosti 150 cm. Doze su mjerene s radiofotoluminescentnim (RPL) i termoluminescentnim (TL) dozimetrima. Rezultati dozimetrije pokazali su dobro slaganje između izmjerene doze i indeksa tjelesne mase (ITM) kod 2 inženjera medicinske radiologije (prosjek doza: 0, 12-0, 19 mSv). Veće su doze dobivene (0, 33-0, 39 mSv) nakon pregleda bolesnika koje je provodio treći inženjer medicinske radiologije. Nakon edukacije, konzultacije i dogovora o protokolu doze na 40 novih bolesnika su pokazale smanjenje doze. Doze su bile u opsegu 0, 13-0, 18 mSv za sve pacijente, neovisno koji od tri inženjera medicinske radiologije izvršio pregled. Pokazano je da se dozimetrijskim mjerenjima može ukazati na nedostatke načina rada djelatnika u rentgen dijagnostici, te poboljšati zaštitu od zračenja pacijenata. U nastavku istraživat će se rad djelatnika u rentgen dijagnostici pri snimanju paranazalnih šupljina.

8. simpozij HDZZ održan je na Krku od 13. do 15.4.2011. Zbornik radova sadrži 80 radova in extenso na engleskom jeziku ili na hrvatskom jeziku s engleskim sažetkom u sekcijama: Uvodno predavanje, Okrugli stol - Akreditacija laboratorija, Opće teme, Dozimetrija zračenja i instrumentacija, Biološki učinci zračenja, Izloženost stanovništva zračenju, Zaštita od zračenja u medicini, Radioekologija, neionizirajuća zračenja.

Positron emission tomography (PET) is radiological diagnostic procedure very suitable for follow up of many oncologic diseases, but can also be efficiently used in diagnostic and follow up of some cardiologic and neurologic diseases too. The most often used radiopharmaceutical, fludeoxyglucose F-18, is prodused in the 18 MeV cyclotron in Ruđer Medicol Cyclotron d.o.o (RMC) by the proton bombardment of enriched water H218O. During the whole production cycle the operatives in charge of producing FDG-RMC are, however, exposed to potentially harmful γ-radiation generated either by the operation of cyclotron (proton induced primary, and neutron induced secondary), or to the decay of generated radioisotope 18F, and for their full protection we have implemented the ALARA concept systematically. We have divided the cyclotron operators in three categories depending on the type of activities and the length of potential radiation exposure, and paid special attention to distribute their tasks in such a manner that the overall accumulated dose is approximately equal for all of them. Prior to full operation we have estimated the annual accumulated dose for each operator on the basis of maximum product activity of 370 GBq (10 Ci) 18F., and dose rate measurements performed by the approved service for radiation protection and radiation monitoring – EKOTEH dosimetry d.o.o. (Thermo Radiameter FH 40-L10, Ser. No. 20268). In this work we report the actual measurements for the period of first three months of regular production (1.11.2010.-31.1.2011.) done by thermoluminiscent LiF:Mg, Ti dosimeters Harshaw (TLD-100, type: BG0110). The readings have been done by two automatic personal dosimeter readers Harshaw 6600 by the Ruđer Bošković Institute licensed service. The measured values were for the observed period much lower than maximum estimated values, confirming our theoretical model and radiation protection scheme. We have also estimated the rise of absorbed doses due to probable increase in size of production, and concluded that the absorbed doses in these cases will also be within acceptable limits. Therefore, we conclude that the radiation protection at RMC is systematically kept well under legally allowed limits, and ALARA concept is fully implemented.

U radu se razmatra izloženost čovjeka elektromagnetskim poljima od ekstremno niskih do mikrovalnih frekvencija. Ljudsko tijelo predstavljeno je realističnim računalnim modelima u smislu geometrije i električnih svojstava organa. Modeli na niskim frekvencijama temelje se na kvazistatičkim aproksimacijama, Laplaceovoj jednadžbi i numeričkome modeliranju primjenom metode rubnih elemenata. Modeli na visokim frekvencijama zasnovani su na cjelovitom elektromagnetskome modelu i odgovarajućoj Helmholtzovoj jednadžbi. U radu se razmatraju primjeri vezani za izloženost glave čovjeka elektrostatskom polju monitora, izloženost trudnice i fetusa poljima niskih frekvencija te izloženost oka mikrovalnim frekvencijama. Dobiveni rezultati upućuju na činjenicu da su pod nekim ekstremnim okolnostima mogući scenariji u okviru kojih karakteristični parametri polja prelaze granične vrijednosti propisane domaćom i međunarodnom legislativom. Primjerice, prilikom izloženosti trudne žene električnom polju dalekovoda, u fetusu se inducira višestruko veća gustoća struje od vrijednosti koja se inducira u mozgu trudnice. U radu su nadalje opisani mehanizmi interakcije elektromagnetskih polja s ljudskim tijelom. Nakon toga iznesene su dosadašnje spoznaje vezane za biološke učinke polja ekstremno niskih frekvencija i radio-frekvencija. Također su raspravljene zaštitne mjere vezane za međunarodne i domaće sigurnosne smjernice i granice izloženosti., This article describes a simulation method to assess human exposure to electromagnetic fields (EMF) from extremely low to microwave frequencies. Human body is represented by realistic computational models taking into account the geometry and electrical properties of organs. Low frequency models are based on quasistatic approximations, Laplace equation, and related numerical modelling via the boundary element method. High frequency models are based on the full wave model and the corresponding Helmholtz equation. The articles gives examples of computational models for the human head exposed to a video display unit, for a pregnant woman and foetus exposed to low frequency fields, and for the human eye exposed to microwave frequencies. In extreme scenarios, external and internal field levels exceed national and international tresholds. For example, pregnant woman exposure to power line electric fi eld causes several times higher values of current density in the foetus than the internal current density in the female brain. The article also discusses the interaction between EMF and human body and presents new fi ndings on biological effects of extremely low and high frequency EMF. It concludes with a discussion about protection measures required by international and national safety guidelines and exposure limits.

Dijagnostički postupci i liječenje iz područja nuklearne medicine podrazumijevaju uporabu radionuklida ili radiofarmaceutika, tj. farmaceutika u kojima su radionuklidi vezani na druge, biološki aktivne kemijske spojeve, u svrhu njihova označivanja i praćenja distribucije radioobilježivača u živome biološkom sustavu. Specifi čnost radiofarmaceutika je u mogućnosti uporabe metoda nuklearne detekcije za prikazivanje vremenskog tijeka njihova prostornog nakupljanja u određenom organu, odnosno njihova ulaska u metaboličke procese. Na taj način njihovom uporabom moguće je prikazati funkcionalne promjene, za razliku od klasičnih radioloških pretraga s pomoću kojih se prikazuju morfološke promjene u organima. U ovom radu prikazane su izmjerene brzine doza γ- zračenja na pojedinim mjestima unutar proizvodnog postrojenja Ruđer Medikol Ciklotrona (RMC), koje rabi 18 megaelektronvoltni ciklotron Cyclone 18/9 HC. Navedene su očekivane brzine doza za djelatnike RMC-a po specifi čnim radnim zadacima i mjestima. Na osnovi procijenjenog vremena boravka radnika na tim lokacijama, procijenjena je godišnja apsorbirana doza. Rezultati mjerenja uspoređeni su sa zakonskim granicama i preporukama. Pokazuje se da je koncept minimalizacije izlaganja radioaktivnom zračenju – ALARA („As Low As Reasonably Achievable”), koje preporučuje hrvatski zakonodavac, maksimalno ispunjen za pogon RMC-a.

Princip predostrožnosti jedan je od osnovnih principa na kojima počiva politika zaštite okoliša i ljudskog zdravlja Europske Unije. Pojačanu brigu za ljudsko zdravlje izazvao je i progresivni razvoj tehnologija za bežični prijenos telekomunikacijskog signala bez obzira na njihovu očiglednu sociološku i ekonomsku korist društvu. Svjedoci smo i naglog razvoja novih digitalnih tehnologija koje se koriste elektromagnetskim rendgenskim zračenjem u medicinskoj dijagnostici. Iako prirodno elektromagnetsko zračenje iz svemira ne doseže u potpunosti, osim u nekoliko intervala frekvencija, do Zemljine površine, neionizirajuće prirodno zračenje pokriva Zemlju značajno kompliciranije nego što to čini ionizirajuće elektromagnetsko zračenje. U radu su razmatrane vrlo niske i niske doze elektromagnetskoga rendgenskog zračenja koje primaju bolesnici za vrijeme medicinske dijagnostike. Trenutačno nema dovoljno znanstvenih podataka za prihvatljivu evaluaciju rizika od izlaganja ljudi visokofrekventnom elektromagnetskom neionizirajućem zračenju niskih i vrlo niskih doza. Zajedno s naglim razvojem i uporabom elektromagnetskoga rendgenskog zračenja razvijaju se i proizvode izvori neionizirajućeg zračenja utječući na okoliš i biotu na način koji nikako nije zanemariv. Zbog toga se predlaže holistički, specifi čniji dubinsko ekološki pristup zaštiti stanovništva Republike Hrvatske od izlaganja ionizirajućem i neionizirajućem umjetnom zračenju.

Dijagnostički postupci i liječenje iz područja nuklearne medicine podrazumijevaju uporabu radionuklida ili radiofarmaceutika, tj. farmaceutika u kojima su radionuklidi vezani na druge, biološki aktivne kemijske spojeve, u svrhu njihova označivanja i praćenja distribucije radioobilježivača u živome biološkom sustavu. Specifi čnost radiofarmaceutika je u mogućnosti uporabe metoda nuklearne detekcije za prikazivanje vremenskog tijeka njihova prostornog nakupljanja u određenom organu, odnosno njihova ulaska u metaboličke procese. Na taj način njihovom uporabom moguće je prikazati funkcionalne promjene, za razliku od klasičnih radioloških pretraga s pomoću kojih se prikazuju morfološke promjene u organima. U ovom radu prikazane su izmjerene brzine doza γ-zračenja na pojedinim mjestima unutar proizvodnog postrojenja Ruđer Medikol Ciklotrona (RMC), koje rabi 18 megaelektronvoltni ciklotron Cyclone 18/9 HC. Navedene su očekivane brzine doza za djelatnike RMC-a po specifi čnim radnim zadacima i mjestima. Na osnovi procijenjenog vremena boravka radnika na tim lokacijama, procijenjena je godišnja apsorbirana doza. Rezultati mjerenja uspoređeni su sa zakonskim granicama i preporukama. Pokazuje se da je koncept minimalizacije izlaganja radioaktivnom zračenju – ALARA („As Low As Reasonably Achievable”), koje preporučuje hrvatski zakonodavac, maksimalno ispunjen za pogon RMC-a., Nuclear medicine diagnostics and therapy use radiopharmaceuticals, which are pharmaceuticals with radionuclides attached to the biologically active chemical compound with the purpose of marking it in order to follow its metabolism in a living organism. The basic advantage of using radiopharmaceuticals is that they can be monitored by nuclear methods and their deposition in a particular organ or metabolic processes followed over time. Unlike classical radiology, which shows only morphological changes in an organ, with radiopharmaceuticals we can follow their functional changes. This article discusses estimated occupational exposure of three workers to a cyclotron IBA Cyclone 18/9 at Ruđer Medikol Cyclotron Ltd. (RMC). The total absorbed annual dose is estimated to between 2.95 mSv and 6.77 mSv. The requirement of minimal exposure to any form of radiation – ALARA (“As Low As Reasonably Achievable.”), recommended by Croatian legislation, is fully met.

U radu se razmatra izloženost čovjeka elektromagnetskim poljima od ekstremno niskih do mikrovalnih frekvencija. Ljudsko tijelo predstavljeno je realističnim računalnim modelima u smislu geometrije i električnih svojstava organa. Modeli na niskim frekvencijama temelje se na kvazistatičkim aproksimacijama, Laplaceovoj jednadžbi i numeričkome modeliranju primjenom metode rubnih elemenata. Modeli na visokim frekvencijama zasnovani su na cjelovitom elektromagnetskome modelu i odgovarajućoj Helmholtzovoj jednadžbi. U radu se razmatraju primjeri vezani za izloženost glave čovjeka elektrostatskom polju monitora, izloženost trudnice i fetusa poljima niskih frekvencija te izloženost oka mikrovalnim frekvencijama. Dobiveni rezultati upućuju na činjenicu da su pod nekim ekstremnim okolnostima mogući scenariji u okviru kojih karakteristični parametri polja prelaze granične vrijednosti propisane domaćom i međunarodnom legislativom. Primjerice, prilikom izloženosti trudne žene električnom polju dalekovoda, u fetusu se inducira višestruko veća gustoća struje od vrijednosti koja se inducira u mozgu trudnice. U radu su nadalje opisani mehanizmi interakcije elektromagnetskih polja s ljudskim tijelom. Nakon toga iznesene su dosadašnje spoznaje vezane za biološke učinke polja ekstremno niskih frekvencija i radio-frekvencija. Također su raspravljene zaštitne mjere vezane za međunarodne i domaće sigurnosne smjernice i granice izloženosti.

Od vremena otkrića radioaktivnosti i postepenog ovladavanja i iskorištavanja pojava vezanih uz radioaktivnost razvijala se i ideja o potrebi zaštite od ionizirajućeg zračenja. Zaštita od zračenja razvila se u sustavnu djelatnost, a danas je to razvijena doktrina i znanstvena disciplina koja holističkim pristupom vodi brigu o zračenju, o ljudima izloženima zračenju, ali istodobno i o ljudskom okruženju i o okolini. Razvojni trendovi znanosti o zračenju, zaštite od zračenja i tehnološkog područja koje se njima bavi, neprestano unose nove sastavnice u doktrinu zaštite od zračenja, što novim preporukama dovodi do minimiziranja izlaganja zračenju. Radiološke nesreće dodatno senzibiliziraju ljude na opasnosti od ionizirajućeg zračenja. Nuklearne nesreće, kao ona u Černobilu 1986. godine, postavljaju pred cjelokupnu zajednicu pitanja o granicama doza ionizirajućeg zračenja, kako na lokalnoj tako i na međunarodnoj razini. Svakodnevni intenzivni promet robe, ljudi i usluga dodatno otkriva probleme vezane uz ograničavanja koja su nužna u slučaju mogućih nuklearnih nesreća većih razmjera. No, istodobno postavlja se pitanje i o uspostavi i održavanju jednako vrijednih standarda radiološke zaštite. Brojnim propisima i preporukama pokušava se urediti život i djelatnost ljudi u stvarnom životnom okruženju na način da se minimiziraju rizici i očuva radiološka čistoća habitata. Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada iz Zagreba (IMI) ovlašten je za obavljanje stručnih poslova zaštite od ionizirajućeg zračenja. Suradnici Jedinice za zaštitu od zračenja IMI različitim analitičkim metodama određuju aktivnost bilo kojeg radionuklida u bilo kojem uzorku, kao i doze ionizirajućeg zračenja u bilo kojoj točki prostora. Tako npr. provode gamaspektrometrijske analize uzoraka za utvrđivanje koncentracije aktivnosti radiocezija u uzorcima namirnica, kao i u uzorcima predmeta opće uporabe namijenjenim izvozu ili onih uvezenih u Hrvatsku. Izdaju se mišljenja - certifi kati u kojima se poziva na preporuke i mišljenje Europske zajednice, kao i na nacionalnu legislativu., In theory, limits of radioactive contamination of food should be based on risk analysis, but in practice this procedure is compromised by economic reasons. This paper looks into the EU limits for radiocaesium in foodstuffs after the Chornobyl accident and gives a few examples of effective dose assessment of 137Cs. Croatia has harmonised radiation protection regulations with international and EU standards. This article presents the effective doses in the adult population of Croatia assessed at the Radiation Protection Unit of the Institute for Medical Research and Occupational Health. The assessment included ingestion, inhalation, and external exposure, and distinguished between radionuclide intake through food, water, and injection in medical procedures. Our results show low 137Cs activity concentrations, which are within limits, even though the radiation standards are very stringent. Therefore, their contribution to the effective dose is very small (

Princip predostrožnosti jedan je od osnovnih principa na kojima počiva politika zaštite okoliša i ljudskog zdravlja Europske Unije. Pojačanu brigu za ljudsko zdravlje izazvao je i progresivni razvoj tehnologija za bežični prijenos telekomunikacijskog signala bez obzira na njihovu očiglednu sociološku i ekonomsku korist društvu. Svjedoci smo i naglog razvoja novih digitalnih tehnologija koje se koriste elektromagnetskim rendgenskim zračenjem u medicinskoj dijagnostici. Iako prirodno elektromagnetsko zračenje iz svemira ne doseže u potpunosti, osim u nekoliko intervala frekvencija, do Zemljine površine, neionizirajuće prirodno zračenje pokriva Zemlju značajno kompliciranije nego što to čini ionizirajuće elektromagnetsko zračenje. U radu su razmatrane vrlo niske i niske doze elektromagnetskoga rendgenskog zračenja koje primaju bolesnici za vrijeme medicinske dijagnostike. Trenutačno nema dovoljno znanstvenih podataka za prihvatljivu evaluaciju rizika od izlaganja ljudi visokofrekventnom elektromagnetskom neionizirajućem zračenju niskih i vrlo niskih doza. Zajedno s naglim razvojem i uporabom elektromagnetskoga rendgenskog zračenja razvijaju se i proizvode izvori neionizirajućeg zračenja utječući na okoliš i biotu na način koji nikako nije zanemariv. Zbog toga se predlaže holistički, specifi čniji dubinsko ekološki pristup zaštiti stanovništva Republike Hrvatske od izlaganja ionizirajućem i neionizirajućem umjetnom zračenju., The precautionary principle is explicitly laid down in the EU Treaty and is one of the starting points of the EU environmental policy. The concern over human health has been raised by extended use of mobile and wireless telecommunication technologies, regardless of their obvious economic and societal benefits for the modern society. We are also experiencing a growth in new electromagnetic X-ray technologies for medical diagnostics. Natural electromagnetic radiation from space does not reach the Earth’s surface, except at a very few wavelengths, but non-ionising background radiation covers the globe in a much more complex space matrix than background electromagnetic ionising radiation. This article looks into patient exposure to low-dose, high-frequency, non-ionising electromagnetic X-ray radiation from digital diagnostics machines. At present, there are not enough data to assess public health risk. As man-made ionising and non-ionising radiation sources are expanding enormously, we need to take a holistic as well as a more specifi c, deep ecology approach to protect Croatian population.

Cilj je ovoga preglednog rada prikazati aktualno stanje opterećenosti stanovništva Republike Hrvatske ozračivanjem zbog izlaganja otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja u medicinske svrhe. U nedostatku relevantnih statističkih pokazatelja nije moguće validirano prikazati efektivnu dozu po stanovniku RH zbog medicinskog izlaganja radionuklidima čiji je unos u ljudsko tijelo defi niran jednokratnim injektiranjem često i vrlo velikih aktivnosti, izvršena je jednostavna procjena kako bi se upozorilo na potrebu ozbiljnijeg istraživanja i utvrđivanja referentnih nivoa izloženosti za defi nirane vrste dijagnostičkih pretraga. Uz vrlo slobodnu pretpostavku da se u RH godišnje obavi do 35.000 dijagnostičkih pregleda uporabom radionuklida procijenjena efektivna doza po stanovniku RH zbog izlaganja dijagnostičkim kratkoživućim radionuklidima velike početne aktivnosti iznosi od 6, 8 do 7, 9 μSv po stanovniku.

No abstract available.

U ovom predavanju objašnjene su metode zaštite djece od zračenja. Na koji način i kada ih treba slikati, te u kakvim uvjetima.

Nuklearna energija se naročito počela razvijati nakon II svjetskog rata. Umjetni radioaktivni izotopi našli su relativno široku primjenu u građevinarstvu, posebno kod nerazornih metoda ispitivanja materijala. S druge strane, zbog razvoja nuklearne tehnike potrebno je pravilnim izborom građevinskog materijala osigurati zaštitu od zračenja.