Odnos školskih i izvanškolskih aktivnosti u području STEM-a: novi pristupi i novi izazovi

U području STEM-a odnos između formalnog i neformalnog učenja, kao i odnos među različitim oblicima učenja, postoje sve zanimljiviji i istraživački izazovniji. Brojni neformalni školski konteksti kao što su muzeji, znanstveni centri i kampovi, biološki vrtovi, tehnološki parkovi i postrojenja, općenito prostori koji sadrže i mogu ponuditi informacije i uvide vezane uz znanost, tehnologiju i inženjerstvo, počinju biti važno i nezaobilazno mjesto učenja. Njima je moguće pridružiti i brojne dostupne izvore posredovane Internetom, socijalnim mrežama ili na slične digitalne tehnološke načine (Bell, Lewenstein, Shouse & Feder, 2009 ; Lin & Schunn, 2016). Stoga je istraživački vrlo zanimljivo i važno razmotriti na koji način su povezana iskustva neformalnog učenja vezana uz STEM, sudjelovanje u znanstvenim aktivnosti izvan škole ili pohađanje izvanškolskih programa/klubova, posjeta znanstvenom muzeju sa stavovima i školskim ponašanjima učenika u STEM školskom okruženju (Lin & Schunn , 2016). Dosadašnja istraživanja sugeriraju kako oni koji su dobri u (tradicionalnom) školskom STEM području, ne moraju biti nužni i učenici koji pokazuju izraženiji interes za STEM izvanškolske aktivnosti, i obratno. Motivacija za STEM školskom uspješnošću također ne mora biti ista ona motivacija koja će voditi većoj uključenosti u STEM izvanškolske aktivnosti (Denault & Guay, 2017). U području STEM-a počinju se sve više propitkivati neka ranija očekivanja kako je sudjelovanje učenika u izvanškolski aktivnostima pozitivno povezano s pozitivnim stavovima prema školi, boljim radnim navikama, izraženijim intererpersonalnim vještinama te izraženijem školskom uspjehu, te kako su bolji učenici u školi u isto vrijeme i oni učenici koji više sudjeluju u izvanškolskim aktivnostima (Clark, 1988 ; Hamilton & Klein, 1998 ; McLaughlin, 2000 ; Posner & Vandell, 1994, 1999). U ovom izlaganju izložit ćemo rezultate dobivene višegodišnjim praćenjem gotovo 2 tisuća osnovnoškolaca koji su u inicijalnom mjerenju pohađali četvrte, pete i šeste razrede, a sada su završnom razredu, odnosno u sedmom i šestom razredu. Istraživački konstrukti koji se odnose na izvanškolske aktivnosti operacionalizirani su višestruko kroz adaptaciju istraživačkog pristupa u ROSE projektu (Relevance of Science Education) (Jenkins & Pell, 2006), dok je STEM školsko ponašanje operacionalizirano preko STEM školskih ocjena, STEM školskih postignuća mjerenih testovnim rezultatima i pokazateljima interesa prema STEM-u. Većina ishoda provedenih analiza koja će biti predstavljane, ukazuju kako je odnos između školskih i izvanškolskih aktivnosti u STEM području u hrvatskim osnovnim školama skroman i neodređen, te se javljanju značajni moderatorski utjecaji kao što su spol učenika uz moguću ulogu SES-a roditelja.