Neke osobitosti recentne hrvatske ekonomske i monetarne povijesti

Biti suvremenik stvaranja novoga novčanog sustava privilegija je malo generacija. Ona je tim veća što su se ove aktivnosti u Hrvatskoj odvijale u iznimnim i izuzetno složenim uvjetima (raspad jedne državne zajednice u kojoj se Hrvatska nalazila, okupacija dijela hrvatskog državnoga teritorija, agresije na nju i rata te svih posljedica koje ove okolnosti donose). Složenost ovakvih prilika je znatno utjecala na novčanu sferu i načine uređenja ovih pitanja. U relativno kratkom razdoblju (od prosinca 1991. do rujna 1997. godine) na teritoriju Hrvatske egzistirala su četiri novčana sustava koja su se dijelom vremenski poklapala (dva novčana sustava suverene države te dva okupatorske vlasti). Kao rezultat aktivnosti monetarnih vlasti (legalnih i okupacijskih) u optjecaju na području Hrvatske su se kao zakonsko sredstvo plaćanja u promatranome razdoblju koristile četiri novčane jedinice (hrvatski dinar /HRD/ i hrvatska kuna /HRK/ – na teritoriju pod hrvatskom vlašću i to u slijedu, te tzv. krajinski dinar i jugoslavenski dinar /YUD/ na okupiranim dijelovima Hrvatske također u slijedu uz istovremeno dijelom vremensko preklapanje tih novčanih sustava sa novčanim sustavom suverene Hrvatske). Dvije novčane jedinice su imale podjelu na stote dijelove (hrvatska kuna te jugoslavenski dinar). Dvije novčane jedinice u istraživanome razdoblju nisu realizirane (hrvatska kruna sa podjelom na stote dijelove – banice, opredmećena samo u obliku idejnih rješenja i dijelom u obliku probnih otisaka te jedna novčana jedinica bez odabranog imena samo kroz pokušaj nametanja zakonskog rješenja kojim bi ista postala zakonsko sredstvo plaćanja na dijelu okupiranog područja Republike Hrvatske pod srpskom vlašću – na području tzv. Srpske Krajine). Oslobađanjem okupiranih dijelova hrvatskog teritorija tijekom 1991., 1992. i 1993. godine na tim prostorno i po broju stanovnika nevelikim područjima hrvatski dinar postaje zakonsko sredstvo plaćanja. Područja koja su oslobođena vojnim akcijama 1995. godine – zapadna Slavonija (vojna akcija Bljesak) i sjeverna Dalmacija, Lika, Kordun i Banija (vojna akcija Oluja) i uspostavom hrvatskog suvereniteta na tim područjima uspostavlja se i hrvatska monetarna vlast i hrvatska kuna postaje jedino zakonsko sredstvo plaćanja i na tim dijelovima hrvatskoga teritorija. Konačno, mirnom reintegracijom i preostalih područja Republike Hrvatske - istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema kuna postaje jedino zakonsko sredstvo plaćanja na njenom cjelokupnom teritoriju 1997. godine. Emisija vlastitoga optjecajnoga kovinskog novca izuzetno je zahtjevna djelatnost sa dugoročnim reperkusijama. Kreacija ovih novčanih artefakata treba udovoljiti, osim potrebama novčanog prometa, i ekonomskim zahtjevima prvenstveno glede troškova njihove izrade te estetskim zahtjevima njihovih korisnika. U radu se uspoređuju emisije hrvatskog optjecajnog kovinskog novca sa emisijama ovoga novčanog oblika u tri države u navedenom razdoblju u kontekstu njegovih osobina, materijala izrade i pojedinih elemenata vezanih za gospodarenje ovim novčanim oblikom.