Primjena višeparadigmatičkih jezika u modeliranju računalnog sklopovlja

Ova disertacija prikazuje rezultate oblikovanja višeparadigmatičkog jezika namijenjenog modeliranju računalnog sklopovlja. Na početku su uvedeni najosnovniji pojmovi iz područja modeliranja i simuliranja, s naglaskom na modeliranju i simuliranju računalnog sklopovlja. Dat je pregled programskih paradigmi i osnovnih značajki svake od njih. Opisana su svojstva jezika za modeliranje sklopovlja i istaknute njihove posebnosti u odnosu na opće programske jezike. Prikazani su najvažniji jezici za modeliranje sklopovlja koji su u praktičnoj upotrebi, kao i oni koji se koriste neimperativnim paradigmama. Procijenjene su moguće koristi od postojanja više paradigmatičnosti u jezicima za opisivanja sklopovlja. Objašnjene su značajke koje bi programski jezici morali zadovoljavati i opća načela njihovog oblikovanja. Navedene su i obrazložene glavne smjernice i odluke donesene u vezi sa svojstvima i mogućnostima novog jezika koji se predlaže u ovoj disertaciji. Opisani su osnovni koncepti novog jezika nazvanog TL. On je oblikovan tako da uključuje svojstva imperativne, objektne i funkcijske paradigme, a također i dodatna svojstva potrebna za modeliranje računalnog sklopovlja. Sve najvažnije značajke jezika detaljno su objašnjene. Inače zasebni i neovisni pojmovi iz programskih jezika su poopćeni i ujedinjeni u pojam TL-objekta, kako bi se izbjeglo gomilanje jezičnih konstrukata iz različitih paradigmi. Brojni uobičajeni jezični konstrukti reinterpretirani su sa stajališta TL-objekta. Upotrebom TL-a izrađeni su primjeri modela računalnog sklopovlja koji su uspoređeni s istovrijednim modelima u postojećim jezicima iste namjene. Kritički su razmotrena svojstva, prednosti i nedostaci novog jezika i predložene smjernice za daljnje istraživanje.