Utjecaj uzgoja i energetskog iskorištenja lignoceluloznih usjeva na mogućnost smanjenja emisija CO2 –primjer: kultura Miscanthus x giganteus

Globalno gledajući, rastuća potreba za proizvodnjom hrane, ali i energije, neizbježno dovodi do povećanja emisije CO2 u okoliš. U Republici Hrvatskoj, prema National Inventory Report 2013, sektor poljoprivrede u 2011. godini doprinio je ukupnoj emisiji stakleničkih plinova s 11, 7% čime se navedeni sektor nalazi na drugom mjestu prema doprinosu ukupnoj emisiji, odmah iza sektora energetike (73, 3%). Kao jedno od mogućih rješenja za stabilizacijom dijela globalne emisije CO2 nameće se proizvodnja i korištenje obnovljive „zelene energije“. Predviđanja ukazuju da će se obnovljivi izvori energije, uz sunce i vjetar, temeljiti na proizvodnji biomase iz visokovrijednih usjeva za proizvodnju energije, čije su površine u konstantnom porastu u cijelome Svijetu. Jedna od kultura koja se koristi za proizvodnju energetski visokovrijedne biomase je i višegodišnja trava Miscanthus x giganteus. Ekološki gledano, jedan od glavnih razloga formiranja usjeva pod kulturom Miscanthus x giganteus je njegov potencijal za reduciranjem emisije stakleničkih plinova. Postoje dva mehanizma kojima uzgoj lignocelulozne trave Miscanthus x giganteus, kao izvor obnovljive energije, može utjecati na smanjenje emisije stakleničkih plinova a to su: smanjenje CO2 emitiranog u okoliš tijekom uzgoja te procesom sekvestracije ugljika (u tlo i biljku).