Značaj špilja u istraživanjima kvartara Hrvatske

Špilje kao specifični zaštićeni sustavi ponajbolji su konzervatori i čuvari brojnih tragova promjena paleookoliša i modaliteta opstanka humanih populacija tijekom pleistocena i početkom holocena. Zahvaljujući vrsnom speleologu i geologu akademiku Mirku Malezu, suosnivaču i voditelju Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji je zabilježio, speleološki i geološki snimio, pokusno sondirao ili detaljno iskapao i istraživao više od 400 špiljskih objekata i jama u Hrvatskoj i regiji (Herak i dr., 1992), desetljećima se interdisciplinarno analiziraju i ispituju osobitosti i svi sadržaji špiljskih naslaga, uz determiniranje i rekonstrukciju brojnih specifičnih dinamičkih čimbenika koji utječu na njihovu genezu i dijagenezu. Utvrđuje se periodičnost, intenzitet i načini iskorištavanja špilja od strane životinja i ljudi od paleolitika do brončanog doba (Herak i dr., 2005). Zadnja je dva desetljeća rad M. Maleza nastavljen kroz brojne međunarodne i interdisciplinarne projekte, uz naglasak na suradnju sa Sveučilištem u Cambridgeu pod vodstvom P. Miraclea, M. Paunović (1995.-2003.) i D. Brajković (od 2003. do danas). Svoj rad Miracle je započeo sistematskim pregledom, analizom i reinterpretacijom poglavito Malezovih literaturnih podataka (Miracle, 1991), da bi koristeći Malezov članak o pećinama Učke i Ćićarije iz 1960. godine kao izvornu bazu podataka, pokrenuo selektivna probna i sistematska proučavanja. Tijekom tog projekta (1995.-2005.) istraženo je više od 20 špilja, a značajnija sustavna iskopavanja učinjena su u Pupićinoj peći (Miracle, 1997 ; Miracle i Forenbaher, 2006), Veloj peći (iracle i Forenbaher, 2000 ; Radović i dr., 2008), abriju Šebrn (Miracle i dr-., 2000) i Nugljanskoj peći (Miracle i Forenbaher, 2000). Rezultati istraživanja su nove i važne spoznaje o mikroregionalnim načinima korištenja špilja tijekom gornjeg pleistocena i holocena. Od posebnog su značaja saznanja o prijelazu pleistocena u holocen, odnosno o obilježjima mezolitika i mezolitičko-neolitičke tranzicije u ovom dijelu Hrvatske. Na radove Maleza oslanjaju se i recentna zooarheološka i tafonomska istraživanja faunskih ostataka iz Romualdove pećine i Šandalje (Miracle 1996, 2007) u Istri. Miracle, Brajković i Mauch Lenardić također su slijedili Malezova istraživanja kroz različite paleontološke i zooarheološke analize životinjskih kostiju koje je Malez sakupio u brojnim špiljama s naglaskom na Vindiju, Veternicu i Veliku pećinu, što je rezultiralo novim sintezama u rekonstrukcijama paleoekoloških promjena tijekom gornjeg pleistocena na prostoru sjeverozapadne Hrvatske (Brajković i Miracle, 1995 ; MBrajković i Miracle, 1992, 2010 ; Miracle i dr., 2010). Vindija je u kontekstu preciznijih rekonstrukcija i regionalnih korelacija pleistocenskih paleookoliša i istraživanja opstanka paleolitičkih lovaca i njihovih kultura iznimno značajna. Rezultati ovakvih istraživanja omogućuju, uz kompleksne rekonstrukcije paleobiotopa, usporedbe i povezivanja regionalnih kulturoloških i ukupnih paleogeografskih i paleoekoloških evolucijskih procesa i tranzicija tijekom pleistocena i početkom holocena. Osobito su u vrhu svjetskog znanstvenog interesa paleontološki, paleoantropološki i arheološki sadržaji iz sedimentnih kompleksa G i E/F špilje Vindije, kroz koje se prati izmjena neandertalaca i modernih ljudi (Brajković i MIiracle, 2008 ; Janković i dr., 2006 ; Richards i dr., 2000).