Tematiziranje jezika u luzofonskoj poeziji XX. stoljeća

Polazeći od pretpostavke da književnost na njoj svojstven način svjedoči o svojoj tradiciji te o društvenom kontekstu koji uvjetuje njezin nastanak, u ovom se radu bavimo diskursnom analizom ograničenog korpusa pjesama portugalskih, brazilskih i afričkih autora XX. stoljeća koje tematiziraju samu materiju od koje su sazdane – portugalski jezik. Portugalski je jezik reprezentativan za proučavanje različitih aspekata jezične varijacije ; pored brojnih studija iz domene sociolingvistike ili poredbene lingvistike, fenomen njegove policentričnosti nije zaobišao ni umjetničku produkciju, koja ga tretira s više slobode no, s druge strane, u ovisnosti o književno-povijesnim strujanjima, kao i o prevladavajućim ideologijama pa i o određenim jezičnim predrasudama. Kod portugalskih pjesnika moguće je identificirati pristupe koji sežu od naglašenog patriotizma pa do purističke zabrinutosti za idiom „matice-zemlje“. U Brazilu, jezik je u XX. stoljeću omiljena tema autora, pa i pjesnika književnog modernizma, koji jeziku pristupaju programatski, s težnjom da brazilski samosvojni nacionalni identitet afirmiraju (i) kroz uvođenje govornih, nestandardnih jezičnih varijanti u književnost, među ostalim i s obzirom na to da se brazilski standard poima kao artificijelni, jer mu je osnova pretežito europska norma. Naposljetku, afrička poezija na portugalskom jeziku ne samo da preispituje legitimnost izražavanja na portugalskom jeziku u književnosti, već tematizira i samo pitanje pismenosti. Problematici, odnosno odabranom korpusu koji je ilustrira, u radu pokušavamo pristupiti iz dvojake perspektive. S jedne strane, s one (socio)lingvističke, pri čemu se primarno bavimo analizom diskursa ; u pjesmama identificiramo osnovne estetske i/ili ideološke tendencije u odnosu spram portugalskog jezika, smještajući ih ujedno u društveni, politički i kulturalni kontekst u kojem su nastale, a koji iskazuje znatne razlike i specifičnosti unutar europskog, brazilskog i afričkih varijeteta. S druge strane, građi pristupamo i s aspekta teorije književnosti, promatrajući poetski diskurs u zavisnosti o književno-povijesnom trenutku u kojem nastaje.