Nacionalni značaj uzgoja lipicanaca i državnih ergela u Hrvatskoj

Specifičan put nastanka, utjecaj većeg broja pasmina u izgradnji, te različiti uzgojni ciljevi pojedinih zemalja i regija, uvjetovali su veliku morfološku raznolikost lipicanske populacije. Široko porijeklo pasmine rezultiralo je formiranjem većeg broja linija i rodova. Barokni konj poznat je po plemenitoj i čvrstoj tjelesnoj građi, otpornosti, skromnosti u smještaju i hranidbi, lakoj sposobnosti učenja i volji za radom, te spremnosti da ispuni i najteže pred njega postavljene zadatke. Za dugu tradiciju uzgoja lipicanaca u Hrvatskoj najviše su razlog poželjne značajke pasmine, posebice u zemaljskom uzgoju. Slavonija je zbog velikih obradivih površina imala najveće potrebe za radnim konjima. Slavonci su lipicansku pasminu vrlo brzo prihvatili ne samo zbog njegovih već spomenutih osobina koje su udovoljavale seljačkim gospodarstvima, nego i zbog duhovnog zadovoljenja. Lipicanci su bili odraz prestiža i ogledalo imanja na kojem su uzgojeni. Lipicanac je u Slavoniji postao dio tradicije, o čemu svjedoče današnje smotre folklora, konjička natjecanja i druge manifestacije, na kojima se neizbježno pojavljuju lipicanski konji.