Laičke koncepcije uspješnog starenja: kako starije osobe u Hrvatskoj vide uspješno starenje?

Laičke koncepcije uspješnog starenja zadnjih 15-ak godina pobuđuju sve veći interes istraživača u različitim kulturama. Međutim, još uvijek se malo zna o tome kako starije osobe u hrvatskom sociokulturalnom okruženju doživljavaju uspješno starenje. Stoga je provedeno kvalitativno istraživanje kako bi se barem dijelom odgovorilo na ovo pitanje. Uvježbani intervjueri proveli su polustrukturirane intervjue s 95 starijih osoba, od čega polovica žena, u dobi od 65 do 90 godina iz različitih krajeva Hrvatske. Sudionici su odgovarali na pitanja o tome kako vide uspješno starenje tj. njegove ključne komponente, zatim što doprinosi ili olakšava uspješno starenje i, naposljetku, na pitanje o tome stare li oni sami uspješno. Provedena je tematska analiza transkripata intervjua. Pokazalo se da su intervjuirane osobe davale slične odgovore na pitanja o sastavnicama i determinantama uspješnog starenja. Slično rezultatima istraživanja provedenima u drugim kulturama, i ovo je pokazalo da su starije osobe u svojim subjektivnim definicijama kao glavne komponente i odrednice uspješnog starenja navodile očuvano zdravlje i funkcionalne sposobnosti tj. sposobnosti samostalnog funkcioniranja i brige o sebi, zadovoljstvo životom, skladne obiteljske odnose, druženje s prijateljima, pozitivan pogled na život, zdrave navike i aktivan životni stil. Uz to, zanimljivo je da su sudionici vrlo često naglašavali i važnost financijske sigurnosti za uspješno starenje koja se inače u laičkim koncepcijama pojavljuje mnogo češće nego u modelima uspješnog starenja koje su predložili različiti istraživači (npr. poznati biomedicinski model Rowea i Kahna, 1997). S druge pak strane, intervjuirane osobe dugovječnost općenito nisu smatrale osobito važnim obilježjem uspješnog starenja. Više od 90 % intervjuiranih osoba je vlastiti proces starenja procijenilo uspješnim. Istraživanja percepcije starijih osoba o uspješnom starenju vrlo su važna jer se njihovi rezultati mogu koristiti kao polazište u osmišljavanju preventivnih i interventnih programa namijenjenih promicanju zdravijeg starenja i očuvanju kvalitete života u starijoj dobi.