Karakteristike primarne obitelji i bliski odnosi u adolescentskoj dobi

Cilj istraživanja bio je ispitati privrženost obitelji, te karakteristike ljubavnih iskustava i privrženost u ljubavnim odnosima s obzirom na cjelovitost primarne obitelji i percipiranu kvalitetu odnosa među roditeljima. Prvi problem bio je ispitati razlikuje li se privrženost sudionika članovima obitelji s obzirom na to je li sudionik dijete rastavljenih roditelja, te potječe li iz cjelovite obitelji s kvalitetnim ili nekvalitetnim odnosom među roditelja. Drugi problem bio je ispitati razlikuju li se sudionici iz ova tri tipa primarnih obitelji po karakteristikama svojih ljubavnih veza, zadovoljstvu svojim ljubavnim iskustvima te privrženosti ljubavnim partnerima. U istraživanju je sudjelovalo 432 učenika i učenica srednjih škola iz Karlovca. Primijenjen je instrument koji se sastojao od dvije verzije Inventara iskustava u bliskim vezama (Kamenov i Jelić, 2003) – jedne kojom se ispituje privrženost članovima obitelji, a druge koja ispituje privrženost ljubavnim partnerima, te pitanja o čestini pozitivnih interakcija među roditeljima i pitanja o učestalosti i intenzitetu roditeljskih svađa. Rezultati provedenih višestrukih analiza varijanci ukazuju da karakteristike primarne obitelji u većoj mjeri određuju karakteristike bliskih odnosa s članovima obitelji nego s ljubavnim partnerima, te da su dobivene razlike određene i spolom sudionika istraživanja. Djevojke iz loše funkcionirajućih obitelji pokazale su se više anksioznima oko odnosa s članovima obitelji nego svi ostali sudionici, a također i više izbjegavaju bliskost s članovima obitelji, što je inače karakteristično za mladiće. Korelacijske analize dimenzija privrženosti s indeksom kvalitete braka roditelja i indeksom teškoća u odnosima među roditeljima pokazale su u uzorku djevojaka značajnu povezanost i anksioznosti i izbjegavanja bliskosti s oba ova indeksa. Što više teškoća u braku roditelja djevojke percipiraju, to je veća i njihova anksioznost oko odnosa s članovima obitelji i izbjegavanje bliskosti s njima. No, izbjegavanje bliskosti još je više povezano s percepcijom manje čestine pozitivnih interakcija među roditeljima. Ovo posljednje je ujedno i jedini nalaz koji je dobiven i u uzorku mladića. Privrženost u ljubavnim vezama pokazala se mnogo manje povezanom s karakteristikama primarne obitelji – jedini značajan nalaz je da djevojke iz primarnih obitelji koje dobro funkcioniraju pokazuju manju anksioznost u ljubavnim vezama nego djevojke iz drugih tipova obitelji. Nisu dobivene razlike u zadovoljstvu dosadašnjim ljubavnim iskustvima, broju veza ni trajanju veza sudionika iz različitih tipova obitelji, no dobivene su očekivane spolne razlike.