Javnozdravstveni značaj zbrinjavanja dijabetičkog stopala u ordinaciji obiteljske medicine

Diabetes mellitus je kronična bolest koja nema točno verificiranu etiologiju. Broj bolesnika u svijetu sve više raste pa je tako danas jedna od bolesti s najvećom incidencijom. Bez učinkovitih metoda prevencije i kontrole bolesti, incidencija će biti stalno u porastu. Dijabetičko stopalo je najčešća kronična komplikacija šećerne bolesti koja ovisi o trajanju i uspješnosti liječenja šećerne bolesti. Promjene dijabetičkog stopala su posljedica utjecaja različitih čimbenika koji se javljaju najčešće usporedno s regulacijom i trajanjem šećerne bolesti. Glavni uzrok poremećaja su oslabljene mogućnosti prehrane, obrane i obnavljanja oštećena stopala zbog promjena na velikim i malim krvnim žilama uz smanjenje protoka krvi. Razlozi nastajanja promjena na stopalima su razni ; traumatski, živčani, infektivni, deformiteti stopala, nedostatak higijene, neredovite samokontrole ili kontrole stopala. Prvi problemi s dijabetičkim stopalom znak su neravnoteže između prehrane, smanjenja obrambenih stopala s jedne i težine uzroka nastajanja oštećenja stopala s druge strane. Šećerna bolest tipa 2 ili o inzulinu neovisna šećerna bolest čini 80- 90% svih slučajeva dijabetesa u ordinacijama liječnika opće medicine. Za liječnike to predstavlja veliki izazov zbog kroničnog tijeka te bolesti, teških invaliditeta i mogućeg razvoja kroničnih komplikacija, a dobri rezultati u postizanju „optimalnog zdravlja“ mogu se postići jedino aktivnim sudjelovanjem samog bolesnika u svakodnevnom liječenju. Bolesnici neovisni o inzulinu općenito su slabije informirani o svojoj bolesti i posebno se boje prelaska na inzulinsku terapiju. To je obično posljedica stavova u obitelji i široj javnosti koje prethodno stvore.