Obrazovne nejednakosti u srednjem i visokom obrazovanju iz perspektive ključnih dionika obrazovnog sustava

Obrazovne nejednakosti u Hrvatskoj počinju već na razini predškolskog odgoja i obrazovanja te se nastavljaju kroz osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Učenici osnovnih škola koji imaju obrazovanije roditelje i viši socioekonomski status (SES) postižu statistički značajno bolja obrazovna postignuća od učenika čiji su roditelji nižeg stupnja obrazovanja ili nižeg SES-a (Babarović, Burušić i Šakić, 2009 ; Jokić i Ristić Dedić, 2010). Te se razlike nastavljaju i unutar samog sustava visokog obrazovanja, gdje studentska populacija ima viši socioekonomski status kao i postotak visokoobrazovanih roditelja nego prosječna populacija mladih u Hrvatskoj (Puzić, Doolan i Dolenec, 2006. ; Ilišin, 2008. ; Farnell et al., 2014. i Šćukanec et al., 2016.). U ovom radu zanimalo nas je kako važni dionici u području srednjeg i visokog obrazovanja vide problematiku obrazovnih nejednakosti u Hrvatskoj. U periodu od travnja do lipnja 2021. godine provedene su tri fokus-grupe s ključnim dionicima obrazovnog sustava u Hrvatskoj radi utvrđivanja mišljenja i stavova donositelja odluka i drugih relevantnih dionika obrazovnog sustava o problemu obrazovnih nejednakosti. Na razini srednjoškolskog obrazovanja održana je jedna fokus grupa, a na razini visokog obrazovanja dvije fokus grupe (ukupno 22 sudionika). Formulirana su tri istraživačka pitanja: kako dionici u području obrazovanja percipiraju obrazovne nejednakosti u Hrvatskoj, koje su trenutačne prakse dionika i njihovih institucija za smanjenje obrazovnih nejednakosti te kako donositelji odluka/dionici u području obrazovanja vide mogućnosti ublažavanja/otklanjanja obrazovnih nejednakosti u Hrvatskoj. U analizi su primijenjene kvalitativne metode analize – analiza sadržaja i kvalitativna tematska analiza. Izneseni nalazi dobiveni kroz razgovor s donositeljima odluka i relevantnim dionicima u području srednjoškolskog obrazovanja upućuju na postojanje svijesti o različitim aspektima obrazovnih nejednakosti, odnosno o razmjerno širokom spektru ranjivih skupina učenika unutar sustava srednjoškolskog obrazovanja. Kao središnji mehanizam za poboljšanje položaja tih skupina učenika predlažu se mjere kojima je cilj ujednačavanje materijalnih preduvjeta i kvalitete nastave unutar obrazovnog sustava, bez obzira na pripadnost ranjivoj skupini, odnosno vrstu srednje škole koju učenici pohađaju. U objema fokus- grupama koje su tematizirale visoko obrazovanje naglašeno je kako su potresi i pandemija još više istaknuli postojeće nejednakosti u visokom obrazovanju, ali i da informacijsko-komunikacijska tehnologija potencijalno pruža mogućnosti za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja. Prema komentarima sudionika može se zaključiti da postojeće mjere još uvijek nisu dovoljno razvijene ili se ne provode sustavno i kontinuirano. Nalazi svih fokus-grupa su značajni jer impliciraju spremnost dionika na suradnju u adresiranju razmatrane problematike nejednakosti. Nalazi ukazuju na to da dionici prepoznaju izazove i potrebe koji se tiču društvenih nejednakosti na svim razinama obrazovanja, da se slažu da je važno donositi mjere za ublažavanje i uklanjanje navedenih nejednakosti te da su već identificirali prioritetna područja u kojima bi se trebale implementirati takve mjere.