Gestikulacijski aspekti u djelu Nikolaja Gogolja

Disertacija proučava jedan aspekt tjelesnosti u opusu ruskoga pisca Goglja. Nastoji se pronaći štoje, u opisima gesta i njihove funkcije ut ekstu tipično za Gogoljev opus, a što je prejemljivo i prepoznatljivo u drugih autora toga razdoblja. Uočeno je da se gestualni spektar Gogoljevih djela ne može promatrati u kontinuitetu jer je riječ o diskontinuiranom sustavu raznolikosti koji se otkriva u razvoju gestualnosti. Dok se u ranome stvaralaštvu može govoriti o skupnosti, kontinuiranosti i ravnomjernosti pokfreta, u kasnijem se stvaralaštvu uočava lomljenje kontinuitata, čime pokret postaje konvulzivan, razlomljen i atomiziran sve do konačnog umrtvljenja ili zamrznutosti. Lomljenje pokreta može se smatrati i Gogoljevom originalnošću.