TJELESNI KOMORBIDITET I METABOLIČKI SINDROM U DEPRESIJI U SREDNJOJ DALMACIJI

UVOD. Komorbiditet tjelesnih i psihičkih bolesti je uz istraživanje etiologije psihijatrijskih poremećaja, vodeći znanstveni je izazov suvremene psihijatrije. Poremećena aktivnost osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda jedna je od privlačnih hipoteza koja povezuje depresiju i metabolički sindrom. Tjelesni komorbiditet u depresiji je prije pravilo nego iznimka. CILJ. Ciljevi istraživanja bili su istražiti učestalost i značajke tjelesnog komorbiditeta u depresivnih bolesnika, te pojavnost metaboličkog sindroma i pojedinih njegovih sastavnica kod skupina oboljelih od depresije i kontrolne skupine. MATERIJAL I METODE. Provedeno istraživanje presječna je studija na uzorku od ukupno 124 bolesnika, od kojih 62 s dijagnozom Povratnog depresivnog poremećaja sukladno MKB-10 liječenih u hospitalnim uvjetima u Klinici za psihijatriju KBC-a Split tijekom 2012. god. Kontrolnu skupinu u istraživanju sačinjavaju ispitanici uključeni u projekt „10 001 Dalmatinac“, koji se provodi na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. REZULTATI. Kod depresivnih hipertenziju smo dijagnosticirali kod 29, 0% ispitanika, dijabetes 24, 2%, bolesti štitnjače kod 11, 3% bolesnika, bolesti probavnog sustava kod 21, 0%, bolesti pluća kod 6, 5%, a tumore kod 12, 9% oboljelih od depresije što daje ukupni komorbiditet od 40, 3% kod depresivnih bolesnika prosječne životne dobi od 55 godina. Pojavnost metaboličkog sindroma prema NCEP-ATPIII kriterijima iznosila je 53, 2% među depresivnima i 32, 3% među kontrolama. Detaljnija analiza sastavnica MS-a ukazala je na postojanje statistički značajnih razlika za svih pet sastavnica. ZAKLJUČAK. Holistički pristup psihijatrijskim bolesnicima obzirom na spoznaje o visokoj učestalosti komorbiditetnih tjelesnih bolesti danas mora biti temeljna odrednica u svakodnevnom kliničkom radu.