Kognicija u shizofreniji

Kada se govori o kogniciji obično se u nju ubraja cijeli niz moždanih funkcija, uključujući sposobnost učenja i pamćenja, organiziranja, planiranja i rješavanja problema, ispravne percepcije okoline, razumijevanja i korištenja jezika, procesiranja novih informacija te usmjeravanja, zadržavanja i pomicanja pozornosti. Upravo se prema navedenim sposobnostima formiraju neurokognitivne domene koje predstavljaju okosnicu dijagnostike kognitivnih smetnji. Iz aspekta shizofrenije, kognitivni deficiti su prepoznati kao njena temeljna osobitost, no ta činjenica nije novijeg datuma. Noviji fokus istraživanja prema kogniciji je pogonjen identifikacijom kognitivne domene simptoma shizofrenije, relativnom neučinkovitošću trenutno dostupne psihofarmakoterapije u adekvatnom kupiranju kognitivnih smetnji te razvojem novih terapijskih modaliteta kako bi se adresiralo iste. U samoj procjeni kognitivnog oštećenja u kliničkom se radu mogu koristiti brojni testovi i upitnici, no isti većinom traže znatnu razinu poznavanja problematike, što je često praćeno specifičnim edukacijama, ali i nezanemarivim vremenskim angažmanom, uzevši kako provođenje nekih od njih traje i više sati. K tome, ukoliko je potrebno se usmjeriti na neku specifičnu domenu kognitivnog oštećenja, neki od testova neće dati adekvatne rezultate ili ju pak uopće ne moraju pokrivati, posebice jer nisu razvijeni za psihijatrijske poremećaje, do možda demencija. Stoga, opet s kliničkog gledišta, nužna je primjena pouzdanih i vremenski ograničenih alata, poput 5-KOG testa za kogniciju u psihijatriji. Tim više što smo upotrebom spomenutog alata u vlastitim kliničkim istraživanjima jasno mogli obuhvatiti kognitivne funkcije u kontekstu diferentne medicinske obrade koja je uključivala neurogenetska i psihofarmakološka istraživanja te evaluaciju regionalnog moždanog krvotoka.