Objektivni i subjektivni indikatori uspješnog starenja

Istraživanja u području uspješnoga starenja suočavaju se s nekoliko važnih problema. Jedan se odnosi na nedostatak konsenzusa o tome što je uspješno starenje usprkos postojanju većeg broja teorijskih modela, a zatim je tu i generalna zamjerka čestog korištenja mjera samoprocjene koje bi se u istraživanjima trebale nadopunjavati objektivnijim mjerama. Model koji je specifičan po tome što integrira objektivne i subjektivne mjere dvokomponentni je model uspješnog starenja (Pruchno i sur., 2010). Prema tom se modelu objektivni uspjeh u starenju sastoji od broja kroničnih bolesti, razine poteškoća u funkcionalnim sposobnostima te doživljaja boli, dok subjektivni uspjeh uključuje samoprocjenu osobe o tome koliko je uspješno starjela, koliko dobro stari te procjenu trenutnog života. Osnovni je cilj ovoga rada provjeriti odnos objektivnih i subjektivnih indikatora uspješnoga starenja u okviru dvokomponentnog modela kod starih osoba u Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku osoba u dobi od 65 do 91 godina, a korištene su originalne skale koje su izradili autori modela. Dobiveni rezultati pokazali su postojanje značajnih korelacija između objektivnih i subjektivnih mjera uspješnoga starenja: viša razina funkcionalnih sposobnosti povezana je s pozitivnijom procjenom vlastitog starenja i života općenito. Veći doživljaj boli povezan je s manjim osjećajem uspješnosti i dobrobiti, te manjom kvalitetom života. Zanimljivo je da je broj bolesti značajno povezan s dva od tri subjektivna indikatora uspješnoga starenja. Uz veći broj bolesti javlja se niža procjena dobrog starenja i života, ali ne i uspješnog starenja. Ovakvi nalazi potvrđuju neke ranije pretpostavke prema kojima je moguće uspješno starjeti usprkos bolesti. Zaključno, dobiveni rezultati podržavaju kombiniranje objektivno poželjnih osobina uspješnoga starenja s individualnom percepcijom pri proučavanju složenog koncepta uspješnoga starenja.