Bubreg, povjerenstvo, reporataža: etičke i bioetičke dileme u povodu 50 godina od članka »Oni odlučuju tko živi, tko umire« Shane Alexander

Kada je 1961. Belding Scribner otvorio Centar za umjetni bubreg Seattlea (Seattle Artificial Kidney Center), nije se činilo da će osim spašavanja života kroničnih bubrežnih bolesnika, njegovo djelovanje postati jednim od ishodišta bioetičkog razvoja u SAD-u. Uz Savjetodavno medicinsko povjerenstvo (Medical Advisory Committee), odabir pacijenata pripao je Savjetodavnom pristupnom povjerenstvu (Admissions Advisory Committee), sastavljenom od ne-liječnika i laika. Činjenica da su sastav i uloga ovog Povjerenstva danas poznati široj (bioetičkoj) javnosti, zasluga je Shane Alexander, koja je prije točno 50 godina (1962.) u časopisu Life objavila reportažu "Oni odlučuju tko živi, tko umire. Medicinsko čudo i moralni teret malog povjerenstva", ostavivši nepovratno trag u američkoj bioetičkoj povijesti. . Ovaj rad nastoji rekonstruirati povijesne i društvene okolnosti koje su dovele do osnivanja ovog Povjerenstva. Temeljna je teza autora rada da je nakana njegova osnivanja bila bitno drugačija od njegove današnje percepcije. U nastavku analize, sugerira se razvojni put (bio)etičkih povjerenstava u posljednjih pola stoljeća kao specifičnog oblika institucionalnog odlučivanja, s osobitim osvrtom na njihovu današnju zlouporabu u osnivanju i odlučivanju.