Utjecaj doze hormona rasta u liječenju odraslih bolesnika s nedostatkom hormona rasta

Ispitivan je utjecaj doze hormona rasta (HR) u liječenju 15 odraslih bolesnika sa sindromom nedostatka HR. Uvjet za uključivanje u studiju bio je dokazani nedostatak HR najmanje godinu dana prije početka studije. Nedostatak HR definiran je odgovorom u testu insulinske hipoglikemije (insulin u dozi od 0.2 IU/kg tjelesne težine / maksimalni porast HR manje od 3.0 ng/ml). Nadomjesna terapija drugim hormonima hipofize započeta je najmanje 3 mjeseca prije početka studije. Metodom slučajnog odabira bolesnici su podijeljeni u dvije skupine. Bolesnici prve skupine (M:Ž=4:3) nadomjesnu terapiju dobivali su u dozi od 3.0 ug/kg/dan s.c. (0.06 IU/kg/tjedan), a bolesnici druge skupine (M:Ž=5:3) u dozi od 6.0 ug/kg/dan s.c. (0.12 IU/kg/tjedan) tijekom 3 mjeseca. U sljedeća 3 mjeseca dnevna doza povećana je na 6.0 ug/kg/dan s.c. (0.12 IU/kg/tjedan) u prvoj, odnosno na 12.0 ug/kg/dan s.c. (0.24 IU/kg/tjedan) u drugoj skupini bolesnika. Djelotvornost HR procjenjivali smo pomoću slijedećih parametara: indeks tjelesne mase (tj. težina/visina2, kg/m2), omjer obujma struka i bokova (cm), ukupna nemasna tjelesna masa (lean body mass) i ukupna masa masnog tkiva (fat mass, kg, određeno dvoenergijskom apsorpciometrijom x-zraka-DEXA) te koncentracija lipida u serumu (ukupni kolesterol, LDL, HDL, mmol/l ). Mjerenja smo obavljali na početku, nakon 3 te nakon 6 mjeseci od početka studije. Statistički značajno smanjenje ukupne mase masnog tkiva postignuto je u drugoj skupini bolesnika nakon 6 mjeseci liječenja (p manje od 0.1). Značajno povećanje koncentracije HDL u serumu nađeno je već nakon 3 mjeseca liječenja u obje skupine bolesnika (p manje od 0.1). Koncentracije HDL u serumu nakon 6 mjeseci liječenja bile su jednake kao nakon 3 mjeseca liječenja u obje skupine. Promjene vrijednosti ostalih promatranih parametara unutar i između skupina nisu bile statistički značajne.