LGB roditelji: obiteljske zajednice i odnosi

Roditeljska uloga LGBT osoba izaziva snažne reakcije unutar heteronormativnog društva. Iako podaci ukazuju na prisutnost istospolnih zajednica s djecom, budući da ih zakoni ne prepoznaju, stječe se dojam da LGBT obitelji ne postoje u Hrvatskoj. S obzirom na to da se dosada u Hrvatskoj nije istraživala roditeljska uloga LGBT osoba, cilj ovog istraživanja jeste dobiti uvid u karakteristike i oblike obitelji gdje je barem jedan od roditelja homo/biseksualne orijentacije, te opisati obiteljske odnose iz perspektive roditelja i djece. Provedeni su polustrukturirani dubinski intervjui s biološkim roditeljima, njihovim partnerima/icama i djecom. Unutar 13 obitelji intervjuirano je 19 odraslih osoba te 6 djece i mladih. O iskustvima 10 djece i mladih iz obitelji obuhvaćenih istraživanjem su iz različitih razloga izvještavali isključivo roditelji i partneri/ice. Istraživanje je pokazalo da u Hrvatskoj postoje raznovrsne obitelji s LGB roditeljima, sa složenim skupom obiteljskih odnosa. Većina djece iz uzorka rođena je za vrijeme ranijih heteroseksualnih veza, najčešće brakova, dok je dvoje djece planirano i rođeno, a jedno je na putu unutar dugotrajnih i stabilnih LGB zajednica. Za razliku od djece iz heteroseksualnih veza koja su bila izložena stresu i prilagodbi zbog prekida zajednice roditelja, planirana djeca iz istospolnih zajednica nisu iskusila tu vrstu tranzicije. Majke lezbijke/biseksualke svoje odnose s mlađom djecom začetom u heteroseksualnim vezama uglavnom opisuju dobrim i prisnim, a kada se radi o adolescentima/cama češće se navode razmirice. Kod roditelja djece koja su začeta u istospolnim zajednicama iako se javlja pitanje ravnopravnosti roditeljskih uloga bioloških i ne-bioloških roditelja, roditelji su zadovoljni svojim odnosima s djecom. Većina djece i mladih smatra da ima tople i prisne odnose s majkom, te pokazuju da je moguće imati dobre odnose s oba roditelja, i nakon razvoda, i nakon otkrivanja homo/biseksualne orijentacije jednog od roditelja. Ipak, neka djeca i mladi doživljavaju određene poteškoće u obiteljskim odnosima, uslijed primjerice visoke razine konflikata roditelja, roditeljskog i/ili financijskog stresa i prilagodbe u odnosu s novim partnerima/cama roditelja. Naposljetku, čini se kako sudionici/e ovog istraživanja svjedoče da je optimalan razvoj djece i mladih pod daleko većim utjecajem kvalitete obiteljskih odnosa i procesa nego pod utjecajem samog oblika obitelji.