Turizam u Puli u posljednjem desetljeću SFRJ – prostorna obilježja fenomena

U radu se istražuju obilježja turizma grada Pule u razdoblju 1981.–1990. U istraživanju se koristila složena metoda promatranja ostvarena kroz terenske obilaske, metoda analize, obrade i interpretacije statističkih podataka o turističkom prometu. Analizom statističkih pokazatelja o broju postelja, turističkih dolazaka i noćenja utvrđeno je da se Pula u to doba nalazila u etapi ekspanzije u životnom ciklusu destinacije nakon dugotrajne etape uključivanja. Turizam grada temeljio se na prirodnoj atrakcijskoj osnovi koja je omogućavala ljetni, odmorišni turizam te na antropogenim atrakcijama koje su bile preduvjet za razvoj kulturnog i njemu srodnih oblika turizma. U navedenom desetljeću gradnja turističkih smještajnih objekata i pratećih sadržaja najviše se odvijala na području poluotoka Verudela. Broj postelja se od 1981. do 1990. udvostručio, broj turističkih dolazaka povećao za 75%, a broj noćenja za 104%. U strukturi turista prevladavali su oni s prostora SFRJ u što nisu bili uključeni posjetitelji koji su odsjedali kod rodbine i prijatelja. Pula se afirmirala kao destinacija koja je svoj društveno-gospodarski razvoj paralelno temeljila na vojnopomorskim, industrijskim i turističkim funkcijama. Na kraju istraživanog razdoblja grad je prema ukupnom broju noćenja bio peta destinacija u Hrvatskoj.