Liječenje stenoze uretera u bolesnika s transplantacijom bubrega

Transplantacija bubrega smatra se metodom izbora u liječenju bolesnika s terminalnim stadijem bubrežnog zatajenja. Stenoza uretera je kirurška komplikacija koja može dovesti i do gubitka presatka. Prikazati ćemo naše iskustvo u liječenju transplantiranih bolesnika s stenozom uretera. Od 30. siječnja 1971. do 31. svibnja 2013. godine učinjene su 1003 transplantacije bubrega u našem transplantacijskom centru. Stenoza uretera je dijagnosticirana u 40 (3, 9%) bolesnika te smo retrospektivno analizirali naše rezultate. U prvih 140 (13, 9%) transplantacija učinjena je ureteroureterostomija. Stenoza je pronađena u 5 (4%) pacijenata, a liječenje je bilo uspješno samo u 1 (20%) bolesnika. Zbog visoke učestalosti urinarnih fistula 16/140 (11%) odustali smo od ove metode te uveli ureterocistoneostomiju. U slijedećih 860 (85, 8%) transplantacija korištena je ekstravezikalna metoda implantacije uretera po metodi Roehl, a u preostalih 3 (0, 2%) radila se anastomoza na neoveziku, ilealni konduit ili vlastiti pijelon kod ortotopne transplantacije. Stenoza uretera razvila se u 35 (4, 1%) bolesnika. Liječena je pijelo- ili ureteroureterostomijom u 16 (45, 7%), balonskom dilatacijom u 7 (20%), privremenim postavljanjem perkutane nefrostomije u 4 (11, 4%), re-UCNS u 3 (8, 5%), Boari u 2 (5, 7%), te pijeloileocistoplastikom, transureteroureterostomijom i endourološkom resekcijom mjesta ureterovezikalne anastomoze u 1 (2, 9%) bolesnika. U 3 (8, 6%) bolesnika učinjena je reoperacija (u 2 bolesnika pijeloureterostomija te u 1 pijeloileocistoplastika). Stenoza uretera je ozbiljna komplikacija koja može dovesti do gubitka presatka. Prema našem dosadašnjem iskustvu balonska dilatacija uretera se preporučuje u kratkih stenoza uretera, a u duljih stenoza pijelo- ili ureteroureterostomija.