Percipirana kvaliteta poučavanja i akademske emocije: posredujuća uloga kognitivnih procjena kontrole i vrijednosti

Prema teoriji kontrole i vrijednosti emocija postignuća (Pekrun, 2006), kvaliteta poučavanja povoljno djeluje na formiranje učeničkih kognitivnih procjena kontrole i vrijednosti koje pak neposredno determiniraju vrstu akademskih emocija. Općenito, istraživanja posvećena proučavanju antecedenata akademskih emocija, kako posrednih kao što su kvaliteta poučavanja, tako i neposrednih kao što su učenička uvjerenja o vrijednosti i kontroli nad aktivnostima i ishodima postignuća, predstavljaju važan doprinos boljem razumijevanju etiologije emocionalnog doživljavanja učenika te promoviranju povoljnijih emocionalnih iskustava u obrazovnom kontekstu. Stoga je cilj ovog istraživanja bio provjeriti medijacijsku ulogu samoefikasnosti i vrijednosti zadatka u objašnjenju odnosa između tri temeljne dimenzije kvalitete poučavanja – kognitivna stimulacija, upravljanje razredom i pružanje podrške učenicima – te niza emocija doživljenih za vrijeme nastave (uživanje, ponos, nada, ljutnja, anksioznost, sram, beznađe i dosada). U istraživanju su sudjelovala 17.984 učenika iz ukupno 1043 razreda i 73 srednje škole na području RH koji su procjenjivali kvalitetu poučavanja nastavnika ciljanog predmeta te samoizvještavali o samoefikanosti, vrijednosti zadatka te akademskim emocijama doživljenim na nastavi iz tog predmeta. Primjena višerazinskog modeliranja strukturalnim jednadžbama pokazala je da samoefikasnost djelomično posreduje odnos između kvalitete poučavanja i akademskih emocija – što su učenici percipirali kvalitetu poučavanja nastavnika ciljanog predmeta većom, davali su veće procjene samoefikasnosti, koje su zauzvrat bile povezane s višim razinama pozitivnih emocija i nižim razinama negativnih emocija. Također, veća percipirana kvaliteta poučavanja bila je izravno povezana s većim razinama pozitivnih emocija i nižim razinama negativnih emocija. Međutim, kognitivna procjena vrijednosti djelomično je posredovala samo odnos između kvalitete poučavanja i pozitivnih emocija, dok je s negativnim akademskim emocijama bila nepovezana. Ovakvi odnosi bili su prisutni na obje razine analize, odnosno i unutar i između razreda. Zaključno, dobiveni rezultati potvrđuju postavke teorije kontrole i vrijednosti emocija postignuća te sugeriraju da bi se kroz povećanje kvalitete poučavanja izravno moglo unaprijediti adaptivnije emocionalno doživljavanje učenika, ali i neizravno kroz izgradnju pozitivnih percepcija vrijednosti i kontrole nad učenjem i postignućem.