Umjetnost kao očovječenje. Antropologija u estetičkoj misli Rajmunda Kuparea

Filozofska antropologija pokazuje nam preko svojih eminentnih mislilaca – H. Plessnera i A. Gehlena – da se filozofija treba baviti onim duhovnim u čovjeku što utvrđuje temelje ljudskog i međuljudskog djelovanja po kojemu njegova egzistencija zadobiva smisao i koje mu omogućuje samorazumijevanje. Filozofija stoga ima zadatak voditi brigu o mogućnostima trajnog očovječenja. Takvu brigu preuzeo je i jedan od najznačajnijih hrvatskih umjetnika i mislilaca umjetnosti XX. stoljeća Rajmund Kupareo (1914. – 1996.), koji je u okviru svojih filozofsko-estetičkih razmatranja dao nov i izvoran doprinos poimanju umjetničkog fenomena kao osobitog djelovanja duha po kojem je čovjek kadar zadobiti cjelovitije razumijevanje zbilje i vlastitog opstanka unutar nje. Budući da u sebi krije duboku ljudsku stvarnost, umjetnost je za Kuparea – u duhu aristotelovsko-tomističkog realizma – naročita ljudska vrijednost. Kao promatranje bića pod vidom lijepoga, umjetnost je vrijednost koja u konkretnim umjetničkim simbolima, kao rezultatu umjetničke transfiguracije, daje naslutiti savršenstvo bića. Kao i svaka vrijednost, zbog svojeg sadržaja, ona trajno privlači i usavršuje neki subjekt. Stoga je smisao umjetnosti da – kroz umjetničko utjelovljenje vitalnih, osobnih, međuosobnih i nadosobnih vrijednosti – čovjek uvijek iznova transcendira stvarnost pokušavajući pronaći dublje, metafizičko značenje zbilje da bi tako bivao oplemenjen i da bi pronalazio nove i jedinstvene načine uzdizanja svojega duha ponad briga svakodnevice te da bi na taj način uživao u umjetničkom ushitu i trajnoj radosti preobrazbe. U tom je smislu – pokazuje nam Kupareo – umjetnost autentična ljudska djelatnost koja preobražava čovjeka produhovljujući ga da bi se sve više usavršavao i tako cjelovito ostvarivao u suglasju sa sobom, s bližnjima, s prirodom i u konačnici s Vrhovnim Bićem. Takvo očovječenje kroz umjetničko stvaralaštvo zahtijeva trajni napor i djelatnost duha koja nije jednostavna, ali je za čovjeka jedini put na kojem otkriva kako postajati čovjekom.