Učinak norflurazona na simbiozu hidre i alge

Praćen je učinak norflurazona na zelenu hidru (Hydra viridissima Pallas, 1766), smeđu hidru (Hydra oligactis Pallas, 1766) i zelenu algu Chlorella kessleri Fott i Novak. [K&H, 1992]. Norflurazon je selektivni translokacijski herbicid s izbljeđujućim učinkom na novonastale kloroplaste pri čemu se smanjuje fotosintetska aktivnost i vijabilnost organizma. Zelena hidra je tipičan primjer endosimbioze jer u svojim gastrodermalnim mioepitelnim stanicama sadrži zelene alge vrste Chlorella vulgaris Beij. [K&H, 1992]. Dobiveni rezultati uspoređivani su sa spomenutim, evolucijski srodnim, organizmima izvan simbioze - smeđom hidrom te algom klorelom. U ekotoksikološkom istraživanju, to je prvi primjer serije test-organizama, koji dijele spomenute složene evolucijsko-simbiotske odnose. Organizmi su tretirani na jakom i difuznom svjetlu 21 dan s pet koncentracija vodene otopine norflurazona (2x10-4, 2x10-5, 2x10-6, 2x10-7 i 2x10-8 mol/L) u laboratorijskim uvjetima. Ovisno o koncentraciji i svjetlosnim uvjetima, norflurazon je izazvao smrtnost, značajne morfološke, citološke, histološke i ultrastrukturne promjene, promjene u ponašanju, lokomociji i nespolnom razmnožavanju na svim test-organizmima, te smanjenu fotosintetsku aktivnost algi. U niskim koncentracijama norflurazona uočena je sličnost s kontrolom te hormestički učinak na rast algi. Od posebnog značaja bio je antikloroplastni te antimitohondrijski učinak, kao i oštećenja animalnih organizama istraživanim herbicidom. Novonastali pupovi u simbiotskoj zelenoj hidri nisu bili izblijeđeni, dok je efekt izbljeđivanja bio prisutan u algi izvan simbioze. Norflurazon se pokazao kao potencijalni opasni ksenobiotik/onečistač okoliša, s deletirajućim učinkom na sve istraživane organizme i gotovo sve njihove strukture. Kao krajnji rezultat narušene simbioze hidre i alge, pokazala se ponovna uspostava endosimbioze kod pojedinih preživjelih jedinki te njihov djelomični ili potpuni oporavak. Rezultati ovih istraživanja doprinose razrješavanju i pojašnjavanju složene problematike simbioze, a uvodi se i metoda nazvana Chlorella test.