Kad tijelo progovara istinom: filozofski diskurs tjelesnosti Denisa Diderota

Cilj je izlaganja problematizirati jednu od temeljnih metafizičkih relacija um (duša)-tijelo u okviru filozofije prosvjetiteljstva. Od antičkih razmatranja o mudrosti, srednjovjekovnih teologijskih o Bogu do novovjekovnih o mislećoj supstanciji, um (duša, duh) ima primaran i nadređen položaj određivanja istine u odnosu na tijelo. Od Descartesa nadalje umno (duhovno) postupno gubi nadređen položaj kao nosilac istinitoga i, posredstvom empirizma i senzualizma, tijelo dobiva jednakovrijednu, a u okviru francuskoga materijalizma i primarnu ulogu. Navedena promjena prikazuje se analizom radikalnih senzualističkih i materijalističkih postulata Denisa Diderota iznesenima u romanu Indiskretni dragulji u kojem pokazuje kako se istina (istinitost), suprotno metafizičkoj tradiciji, određuje izravnim i umom (razumom) neuvjetovanim govorom tijela.