Sortna specifičnost agronomske biofortifikacije soje selenom

Koncentracija selena (Se) u usjevima odraz je koncentracije i bioraspoloživosti Se u tlu. Koncentracija Se u biljkama za hranu i krmu vrlo je značajna za hranidbu životinja i prehranu ljudi, ali u mnogim zemljama diljem svijeta zabilježene su vrlo niske razine Se u žitaricama, voću i povrću što posljedično dovodi do pothranjenosti ljudi selenom. Agronomska biofortifikacija usjeva, uključujući i soju (Glycine max L.), može ublažiti pothranjenost Se, a na učinkovitost biofortifi kacije mogu značajno utjecati različite reakcije sorti soje na folijarnu aplikaciju selena. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi: 1) učinkovitost agronomske biofortifikacije soje (Glycine max L.) selenom, te 2) postojanje genetske varijabilnosti germplazme soje (sortne specifi čnosti) u akumulaciji selena u zrnu nakon folijarne primjene selena. Pokus sa 6 sorata soje postavljen je na lokaciji pokušališta Tenja u blizini Osijeka uz folijarnu aplikaciju 10, 20 ili 30 g ha-1 Se u obliku Na2SeO4 u fenofazi cvatnje.Biofortifikacija selenom rezultirala je prosječnim (prosjek za svih 6 sorata) povećanjem koncentracija Se u zrnu soje sa značajnim razlikama između svih tretmana, od kontrolnog tretmana (0, 061 mg kg-1) do svih tretmana s aplikacijom Se (0, 86 ; 1, 86 i 2, 55 mg kg-1). Pri tome nije bilo značajnih razlika između sorata prema prosječnim koncentracijama Se, iako je najmanja koncentracija utvrđena u zrnu sorte Lucija (1, 18), a najveće u zrnu sorata Toma (1, 42) i Ika (1, 46). Međutim, sorte su se razlikovale u reakcijama na folijarnu primjenu rastućih količina Se, na temelju čega ih možemo svrstati u 2 grupe. U prvoj su grupi sorte Sunce, Lucija i Sonja s vrlo značajnim porastom koncentracija nakon aplikacije najniže (10 g ha-1) i srednje doze selena (20 g ha- 1), ali bez značajnog daljnjeg povećanja nakon aplikacije najveće doze (30 g ha-1). Navedene su sorte pri srednjoj dozi imale veće koncentracije Se (1, 95- 2, 00 mg kg-1) od ostalih sorata, ali koncentracije nakon aplikacije najveće doze Se (2, 09-2, 37 mg kg-1) bile su niže nego kod druge grupe sorata. U drugoj su grupi sorte Ika, Korana i Toma sa značajnim povećanjem koncentracija Se nakon aplikacije svake od tri doza Se te su najveće koncentracije utvrđene nakon aplikacije najveće doze (2, 60-3, 03 mg kg-1). Dakle, biofortifikacija soje selenom je vrlo uspješna kod svih sorata, ali postoji sortna specifi čnost akumulacije Se u zrnu soje jer je kod polovice sorata značajno povećanje postignuto i nakon aplikacije najveće doze Se, a kod preostalih sorata samo nakon najmanje i srednje doze selena.