Indijska konoplja (Cannabis sativa subsp. indica) – quo vadis?

Indijska konoplja – Cannabis sativa L. subsp. indica (Lam.) E. Small et A. J. Cronquist je jednogodišnja dvodomna zeljasta biljka s prepoznatljivim dlanastim, dlakavim listovima, sastavljenim od 5-7 dugih i zašiljenih lisaka, pilastog ruba, s gornje strane točkastim od žljezdica. U smoli, listovima i pricvjetnim listovima ženskih cvjetova sadrži lipofilne kanabinoide od kojih je najaktivniji benzotetrahidropiran Δ9-tetrahidrokanabinol (THC) kojem se i pripisuju farmakološki učinci (1). Iako je indijska konoplja kao laka biljna droga doživjela vrhunac 1960-tih godina u sklopu hipijevskog pokreta, njezino psihoaktivno djelovanje bilo je poznato i u starih civilizacija te je opisano u 8. stoljeću prije Krista. Osušena biljna droga se može pušiti, inhalirati, miješati s hranom ili uzeti kao čaj, a kanabinoidi se mogu primijeniti oralno, sublingvalno i topikalno. Na tržištu su kao lijekovi registrirani sintetski derivati THC-a dronabinol i nabilon koji su indicirani za liječenje mučnine i povraćanja povezanih s kemoterapijom, dok se etanolni ekstrakt standardiziranih ekstrakata (Sativex) u nekim europskim zemljama primjenjuje za ublažavanje spasticiteta u multiploj sklerozi (2). THC djeluje na razini endokanabinoidnog sustava kojeg čine endogeni kanabinoidni receptori i neuromodulatorni lipidi smješteni u središnjem i perifernom živčanom sustavu. Endokanabinoidni sustav sudjeluje u održavanju i kontroli različitih fizioloških funkcija, primjerice u regulaciji teka, raspoloženja i pamćenja, te percepciji boli. I egzogeni i endogeni kanabinoidi smanjuju aktivnost neurona modulacijom neurotransmitorskih sustava, ali THC djeluje snažnije i dulje, čime nadilazi osnovnu fiziološku ulogu endokanabinoidnog sustava, a to je održavanje homeostaze (2). Primjena indijske konoplje u medicinske svrhe predstavlja aktualnu znanstvenu, ali i društveno-ekonomsku temu. Pri tome valja razlučiti pitanje legalizacije i registracije indijske konoplje kao lijeka. Da bi dobila status lijeka mora pokazati značajnu terapijsku korist u odnosu na neželjene učinke. Iako potencijal kanabinoida i razvoj sintetskih analoga predstavlja atraktivno područje farmakologije, THC je i ostaje droga podložna zloporabi.