Procjena genotoksičnosti i citotoksičnosti dentalnih implantata na gingivnim epitelnim stanicama

Cilj istraživanja: Iako se titanijum (Ti) temeljeni dentalni implantati smatraju bioinertnima, potvrđeno je kao su podložni koroziji i trošenju. Cilj ove in vivo provedene studije bio je procijeniti genotoksičan potencijal dvije vrste dentalni implantata u gingivnim epitelnim stanicama. Materijali i metode: U 78 ispitanika uzeti su uzorci oljuštenih gingivnih stanica tri puta. Prije postavljanja dentalnih implantata (T0), 90 dana nakon implantacije - neposredno prije postavljanja gingiva formera (T1) te 21 dan od postavljanja gingiva formera (T2). DNK oštećenje je procjenjivano mikronukleus testom. Rezultati: Dobiveni rezultati pokazuju kako nakon postavljanja obje vrste ispitivanih dentalnih implantata (Ankylos i Dentium) dolazi do značajnog povećanja broja binuklearnih stanica u odnosu na početne vrijednosti (T0 naspram T1 ; p = 0, 011 i p ≤ 0, 001). Također u odnosu na početne vrijednosti, nakon postavljanja gingiva formera (T0 naspram T2) kod ispitanika dolazi do značajnog povećanja broja stanica s mikronukleusom (p = 0, 007 i p = 0, 022) i binuklearnih stanica (p = 0, 006 i p ≤ 0, 001). Zaključak: Na osnovu dobivenih rezultata može se zaključiti kako titanijum temeljeni dentalni implantati ne izazivaju citotoksične i genotoksične učinke u gingivnim stanicama nakon postavljanja. Uočeni blagi učinci ne mogu se označiti kao biološki relevantni.