Utjecaj biofortifikacije Zn i Se na koncentraciju minerala u zrnu devet genotipova pšenice

Posljednjih desetljeća uloženi su veliki napori u utvrđivanje puteva usvajanja, translokacije i akumulacije minerala u zrno pšenice. Biofortifi kacija se pokazala kao uspješna mjera koja se koristi za povećanje sadržaja minerala u zrnu. Uz to, poznato je da se genotipovi pšenice razlikuju po sposobnosti akumulacije minerala u zrno. Uzevši to u obzir, jasno je da se za postizanje ciljane koncentracije minerala i poželjnog odnosa minerala u zrnu, treba kombinirati biofortifi kaciju s izborom odgovarajućeg genotipa. S obzirom na to, cilj ovog istraživanja bio je istražiti utjecaj biofortifi kacije cinkom i selenom na koncentracije minerala u zrnu različitih genotipova pšenice. Pokus je postavljen po planu potpuno slučajnog blok sustava s dva tretmana (genotip i biofortifi kacija) u tri ponavljanja. Najnižu koncentraciju Mg, Fe, Mn i Zn na svim razinama biofortifi kacije imala je Srpanjka. Genotip U1 imao je najvišu koncentraciju K, Mg, Fe i Zn u tretmanima s biofortifi kacijom, dok je na kontrolnom tretmanu najvišu koncentraciju K, Mg, Mn i Zn imala Divana. Biofortifi kacija je imala najveći utjecala na koncentraciju Zn i Se u zrnu. U prosjeku, koncentracija Zn se povećala za 41 %, dok se koncentracija Se povećala za 5, 4 puta u tretmanu s biofortifi kacijom u odnosu na kontrolni tretman. Budući da se genotipovi razlikuju po stupnju povećanja koncentracija Zn i Se, potrebno je nastaviti istraživanje kako bi se pronašla optimalna kombinacija genotipa, stupnja i vremena primjene biofortifi kacije.