Europa i arapski svijet: poželjni i postojeći kontekst

Po svom zemljopisnom položaju Europa i prostori na kojima se oblikovao arapski svijet praktički su upućeni jedni na druge. Ta geografska uzajamnost tisućljećima je bila poticajna za protok ljudi, ideja, kulturnih vrijednosti. Početkom nove ere bila je poticajna i za (djelomično) političko objedinjavanje do kojeg dolazi djelovanjem Rimskog Carstva. Unutar njega je pak, posredstvom kristijanizacije došlo i do civilizacijskog ujednačavanja. Naknadni razvoj vodio je oštroj polarizaciji između kršćanske Europe i islamskog a time i arapskog svijeta. Međutim, civilizacije ne mogu biti civilizacijama ako ne generiraju i određenu otvorenost prema onima koji se nalaze izvan njihovih okvira. Gledano s tog aspekta, za Europu i arapski svijet bilo bi izuzetno korisno iznaći modalitete koji bi im uz zadržavanje identitetnih razlika omogućili najvišu razinu kompatibilnosti a time i suradnje. U priloženom radu analiziramo koja bi idejna osnovica bila najpodesnija za postizanje navedene skladnosti te koliko je do nje moguće doći u sklopu postojećeg političkog razvoja prvenstveno unutar arapskog svijeta.