Uloga serotoninskih 5-HT1A receptora u dugoročnoj facilitaciji freničkoga živca izazvanoj akutnim ponavljanim hipoksijama u štakora

Opstrukcijska apneja tijekom spavanja (OSA) obilježena je razdobljima kolapsa gornjih dišnih putova praćenih ponavljanim epizodama hipoksije. U pokusnih životinja akutne ponavljane hipoksije (AIH) mogu dovesti do dugotrajne pojačane aktivnosti freničkoga živca, poznate kao dugoročna facilitacija freničkoga živca (pLTF). Taj oblik fiziološke kompenzacije mogao bi doprinositi stabilizaciji disanja, smanjujući pojavnost apneja i/ili hipopneja u pacijenata oboljelih od OSA-e. Pokazano je da serotonin modulira neuralnu kontrolu disanja, vjerojatno putem projekcija koje kreću iz rafe jezgara. Cilj disertacije bio je istražiti važnost pravovremene aktivacije 5-HT1A receptora u nastanku i očuvanju pLTF-a. Uloga aktivacije 5- HT1A receptora ispitana je u dvije različite vremenske točke, prije izlaganja AIH protokolu i nakon što je pLTF nastao. Nadalje, cilj disertacija bio je i proučiti učinke blokiranja 5-HT1A receptora u kaudalnom rafe području na pLTF izazvan AIH protokolom. Kako bi se istražila važnost pravovremene aktivacije 5-HT1A receptora u nastanku i očuvanju pLTF-a, odrasli mužjaci Sprague–Dawley štakora, anestezirani uretanom, vagotomizirani, paralizirani i mehanički ventilirani izloženi su AIH protokolu. Jedna skupina životinja je intravenski primila selektivni antagonist 5-HT1A receptora WAY- 100635 prije početka AIH protokola (skupina WAY0, n=7), a druga skupina nakon što se pLTF razvio (skupina WAY60, n=7). Kontrolna skupina (n=7) nije primila WAY-100635, nego je samo bila izložena AIH protokolu. Vršna aktivnost freničkoga živca (pPNA), frekvencija disanja i parametri ritma disanja analizirani su tijekom pet hipoksijskih epizoda, te 15, 30 i 60 minuta nakon kraja posljednje hipoksije. U kontrolnoj skupini 60 minuta nakon kraja posljednje hipoksije razvio se pLTF, koji se manifestirao kao povećanje pPNA (povećanje za 121, 6±7, 3%, P