New data on the invasive gobiid species distribution

Unazad nekoliko desetljeća četiri vrste iz porodice glavoča (Gobiidae) proširile su svoj areal uzvodno Dunavom i pritocima. Tijekom istraživanja ihtiofaune početkom travnja 2011. godine na području Drave, od ušća do 12. rkm, te Dunava kod Aljmaša (rkm 1378.) utvrđena je prisutnost četiri vrste iz porodice glavoča od kojih se jedna smatra autohtonom – Proterorhinus semilunaris (Heckel, 1837), a ostale tri pripadaju rodovima Neogobius, Babka i Ponticola. Vrsta Neogobius melanostomus (Pallas, 1814) bila je prisutna na četiri, Babka gymnotrachelus (Kessler, 1857) na jednom, a Ponticola kessleri (Günther, 1861) na dva od ukupno 11 lokaliteta. Za uzorkovanje je korišten elektroagregat. Ukupno je ulovljeno 1130 jedinki. Utvrđeno je 28 vrsta riba i 1 vrsta paklara. Glavoči su činili 0, 04 % ulova. Najbrojnija je bila vrsta Neogobius melanostomus [broj jedinki: 25 (2, 21 %) ; max. SL: 90 mm ; min. SL: 40 mm ; srednja duljina tijela: 60.7+-19.3]. Slijedila je vrsta Ponticola kessleri [broj jedinki: 21 (1.86%) ; max. SL: 135 mm ; min. SL: 47 mm ; srednja duljina tijela: 90+-28.9]. Ulovljene su samo dvije jedinke Babka gymnotrachelus (0.18% ; max. SL: 86 mm ; min. SL: 77 mm ; srednja duljina tijela: 81.5+-6.4). Sve tri vrste lovljene su na kamenitoj obali. Prema dosadašnjim podatcima, vrsta N. melanostomus nova je za faunu Drave. Vrsta B. gymnotrachelus uzorkovana je u kanalu koji povezuje Staru Dravu Bijelo Brdo s Dunavom, nekoliko stotina metara nizvodno od ušća Drave u Dunav. Također, nalaz ove vrste podupire tezu o polaganom uspostavljanju populacije na ovom području s obzirom da je tijekom prijašnjih istraživanja, duž cijelog toka Dunava u Hrvatskoj, ulovljena samo jedna jedinka. Nije opovrgnuta teorija o disjunktnim populacijama, s obzirom na mjestimično veliku brojnost jedinki pojedinih vrsta, kao ni teorija o širenju balastnim vodama jer je 80.4 % jedinki ulovljeno kod luke Tranzit. S obzirom na istraživanja o učinkovitosti elektroribolova za uzorkovanje vrsta roda Neogobius, Babka i Ponticola, možemo zaključiti da je brojnost utvrđena ovim istraživanjem samo 16-50 % stvarne veličine populacija, ovisno o vrsti.