Utjelovljenje Isusa Krista, Sina Božjega

Svi crkveni simboli vjere smatraju otajstvo utjelovljenja Sina Božjega, vječnoga božanskog Logosa, jednom od temeljnih istina koja se odnosi na Isusa Krista, zajedno s njegovom smrću i uskrsnućem. Međutim, taj jedinstveni događaj povijesti spasenja često je u prvim stoljećima kršćanstva, a i u daljnjoj crkvenoj povijesti, bio krivo shvaćan i tumačen, unatoč naporima crkvenih Otaca i naučitelja vjere da ga koliko je moguće jasnije protumače određenim teološko-filozofskim kategorijama. Također i suvremena teologija pokušava svojim jezikom izreći i protumačiti ono što o otajstvu utjelovljenja kažu Sveto pismo i svečani dogmatski izričaji raznih crkvenih sabora. No, kod nekih suvremenih teologa susreću se vrlo dvojbena, pa i potpuno kriva naučavanja koja govore o utjelovljenju kao o mitu. Ako Isus Krist jest Bog, odnosno Sin Božji (što proizlazi iz izvorne novozavjetne kristologije), onda je jednostavno nemoguće da je “ postao” Bog u jednom određenom trenutku svoje povijesti, nego je to oduvijek bio. Izvješća Evanđelja i opisi o Isusovu začeću i rođenju imaju određeni kolorit i vlastiti način književnog izražavanja, ali bit i smisao tih izvješća je: u Isusu iz Nazareta vječna božanska “ Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama, i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine” (Iv 1, 14).