Plastične cijevi - pregled materijala i tržišta

Plastične cijevi se zbog svojih izvrsnih karakteristika primjenjuju već dugi niz godina. Osim primjene za distribuciju vode, gdje su se pokazale idealnim rješenjem koje omogućuje sigurnu distribuciju pitke vode od izvora do potrošača, plastične cijevi našle su svoje mjesto u primjenama za plinovode, kanalizaciju, za zaštitu podzemnih kabela, za vodovodne cijevi u domaćinstvima za toplu i hladnu i vodu, te podno grijanje. Europske zemlje su 30-ih godina prošlog stoljeća bile među prvima koje su počele primjenjivati plastične cijevi. Prve plastične cijevi bile su od poli(vinil-klorida), a ubrzo se počeo primjenjivati polietilen. Kontinuirani razvoj materijala poboljšao je njegovu uporabljivost što je dovelo do naglog povećanja primjene za cjevovode za vodu i plin. Početkom 70-ih godina pojavile su se cijevi od umreženog polietilena (PE-X), a 80-ih godina od polietilena postojanog povišenim temperaturama (PE-RT). Osim najčešćih materijala, PVC-a i PEHD- a, za izradbu cijevi primjenjuju se i klorirani poli(vinil-klorid) (PVC-C), polipropilen (PP) i akrilonitril/butadien/stiren (ABS). Plastični materijali primjenjuju se i za izradbu višeslojnih cijevi u kombinaciji s metalnim materijalima (primjerice aluminijem), a česti su i vlaknima ojačani kompoziti.